Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain ...Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
U ovom radu predstavljamo rezultate analize kemijskog
sastava prapovijesne keramike iz Osora metodom infracrvene
spektroskopije s Fourierovom transformacijom (FT-IR). Infracrvena
spektroskopija ...pokazala se vrlo korisnom za razvrstavanje velikog
broja uzoraka prema sličnosti u kemijskom sastavu, što se kod
arheološke keramike može koristiti za razlikovanje porijekla
ulomaka slične izrade. Cilj ovog istraživanja bio je otkriti
može li infracrvena spektroskopija pomoći u relativnoj dataciji
keramike. U tu su svrhu uzeti uzorci iskopani na tri različite
dubine s lokaliteta Kaštel u Osoru. Odabrane su tri skupine od
dvadeset međusobno vrlo različitih uzoraka, ne bi li se izbjegao
utjecaj fakture i drugih strukturnih karakteristika keramike
na konačan rezultat analize. Nakon provedbe spektroskopske
analize uz pomoć dendrograma istražene su sličnosti ispitanih
uzoraka. Osim usporedbe triju skupina analizirana je i svaka
skupina posebno. Rezultati istraživanja upućuju na činjenicu
da nije prisutna uvozna keramika te da se na temelju njihovog
sastava uzorci s dna iskopa i oni iz sredine jasno razlikuju, dok
su uzorci s površine vjerojatno miješanog podrijetla.
In this article reference will be made to the contribution of Italian natural historian,
journalist and travel writer Alberto Fortis (1741-1802) to the understanding of linguistic
conditions in the ...area of the Kvarner (Quarnero).1 At least at the beginning of his
research, Fortis was primarily interested in natural science, particularly in mineralogy
and palaeontology. But because he was a true man of the Enlightenment period, his
attention was also caught by the anthropological characteristics of the regions through
which he travelled. In addition, he took with him an interest in archaeology and
philology as part of the intellectual background and cultural heritage of the milieu in
which he was formed, while the eastern part of the Adriatic provided an abundance
of material and numerous opportunities for new knowledge and discoveries in both
of these fields. Fortis the philologist was interested in the places that he visited in
languages unknown to him; he embarked on etymological ‘reconstructions’, partially
under the influence of local intellectuals. A good many of his linguistic considerations
have no basis in the real circumstances, and are simply a reflection of the pre-scientific
fallacies of his time.2 However, his field observations and notations of local names are
much more reliable. Among other things, they were intended to provide a realistic
and credible backing for the reports of his travelogues. Fortis’ field reports are not
particularly numerous, nor are they characterised by system. Still, Romance philology
does own to him some important information about two extinct languages – Krk-
Romance and Krk-Romanian, although his informants, and so he too, incorrectly
identified them. 3 Some parts of Fortis’ records from Kvarner refer also to socio-ethnic
aspects of linguistic practice in the area, although mostly indirectly and fragmentarily.
We believe that the topic deserves more minute examination, irrespective of our not
having at our disposal an ideal corpus.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain ...Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain ...Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Cilj je ovoga rada pokušaj datacije najranijega sloja stare katedrale u Osoru. Rad se zasniva na ponovnoj analizi dvaju fragmenata rimskoga simbola vjere iz Osora, tzv. Osorskog creda, otkriveno ...krajem 19. stoljeća interpretira msg. Anton Benvin osamdesetih godina proteklog stoljeća, te kontekstualizacije spomenutih fragmenata unutar saznanja proizašlih iz arheoloških iskopavanja na lokalitetu Sv. Marija na groblju u Osoru.
Obnova jadranskih gradova pod mletačkom vlašću obuhvatila je sva centralna urbana naselja na Kvarnerskim otocima. Osor, antička metropola Cresko-lošinjske otočne skupine, u tom se razdoblju radikalno ...smanjuje. Općeprihvaćeno je da u drugoj polovici 15. stoljeća započinje značajniji razvoj Cresa i propadanje Osora. Osim nove renesansne osorske katedrale, druga se kasnogotička i renesansna graditeljska ostvarenja nisu podrobnije razmatrala, što zbog skromne očuvanosti, što zbog duboko ukorijenjena stava da je razdoblje od 15. stoljeća nadalje samo epilog velebne osorske povijesti. Tako je izostala i osnovna analiza gradogradnje pa je Osor i dalje slabo poznat kao povijesna urbana cjelina.
Uzroci propadanja Osora dobro su poznati. Bolesti su radikalno smanjile broj stanovnika, a grad je razoren ratom tijekom 14. stoljeća. Promjenom u načinu navigacije, s priobalne na navigaciju otvorenim morem, Osor je izgubio stratešku važnost na plovnom putu Jadranom. Preseljenje kneza u Cres, koje se često ističe kao jedan od ključnih trenutaka u povijesti (propadanja) Osora i datira u 1450. godinu, čini se nije bilo toliko sudbonosno koliko samo opadanje broja stanovnika i gubitak pomorsko-trgovačkog značaja. Činom preseljenja stvara se specifična dvojnost vlasti i formira se bimunicipalna kneževina, a zahvaljujući snažnoj tradiciji koja je igrala važnu ulogu u venecijanskoj upravi, Osor je zadržao prestiž koji je stekao još kao romanski grad, raspolažući velikim teritorijem.
Sredina 15. stoljeća u Osoru je bila obilježena radovima održavanja, popravaka i izgradnje. Uz glavnu gradsku ulicu još se u 14. stoljeću gradi gotička kapela Sv. Gaudencija, a na mjestu rimske kurije u prvoj polovici 15. stoljeća gradi se gradska vijećnica. Do sada se uglavnom smatralo da je razlog izgradnji nove katedrale prethodno presijecanje grada, odnosno da je sredinom 15. stoljeća najprije izgrađen obrambeni pojas smanjena obujma, čime je stara katedrala ostala izvan grada, a tek potom se pristupilo izgradnji nove. Ipak, odluka o smanjenju grada donijeta je tek u posljednjoj trećini 15. stoljeća kada su temelji nove katedrale bili već postavljeni. Sukladno tomu, planovi koji se kroje u drugoj polovici 15. stoljeća bili su šireg opsega, a donose se u vrijeme biskupa Antuna Palčića, porijeklom Pažanina, koji u to doba svjedoči izgradnji novoga grada Paga.
Dekret iz 1581. godine govori o gradnji zidova oko Cresa i Osora. Novi prsten fortifikacija Cresa gradio se tijekom cijelog 16. stoljeća, pa je vjerojatna realizacija izgradnje osorskog poprečnog zida paralelno s izgradnjom novog prstena fortifikacija u Cresu, tijekom 16. stoljeća. Podizanje novog zida nije bio ambiciozan graditeljski i obrambeni poduhvat, već je jednostavno obujmljeno preoblikovano središte grada. Novi je zid tek posljedica reorganizacije grada, a njegova je prostorna dispozicija proizašla iz pozicija zatečenih obrambenih građevina koje su jednostavno iskorištene i spojene u novi potez bedema.
Krajem 15. stoljeća osorski trg u cijelosti je formiran, okružen najvažnijim javnim i sakralnim građevinama. Na jugoistočnom uglu smještena je gradska vijećnica. Nova katedrala zatvorila je trg s južne strane. Na zapadnoj strani trg cijelom duljinom zatvara velik kompleks biskupske palače. Usko i dugačko istočno krilo, smješteno na trgu, čini tek poveznicu između dvaju dominantnih krila kompleksa. Ipak, to je najšire pročelje građevine, urbanističko rješenje zatvaranja trga sa zapadne strane, izvedeno u skladu s usitnjenim urbanizmom Osora. Sjeveroistočni ugao kompleksa ukrašen je tročetvrtinskim stupićem lisnatog kapitela. Svojevrstan pandan ugaonom stupiću na biskupskoj palači tročetvrtinski je stupić na značajnije pregrađenoj građevini koja zatvara trg na suprotnoj strani. U tom se detalju također čita namjera stvaranja urbanističke cjeline. Sjeverna strana trga nije očuvana u izvornom obliku. U tom dijelu grada bile su smještene sakralne građevine koje se obnavljaju sredinom 15. stoljeća. U današnje skromne katnice sekundarno su ugrađeni redom gotički elementi, što upućuje na zaključak da je na toj strani trga bila zastupljena gotička arhitektura.
Slijedom analize arhitekture uokolo osorskog trga, zaključujemo da je trg postupno oblikovan te da se katedrala na njegov južni dio smješta kao jedna od posljednjih građevina. Čvrsta stilskog koncepta nema jer su građevine dijelom gotičke, dijelom renesansne. To ne umanjuje značaj urbanističkog poduhvata jer se, uostalom, biskupska palača i katedrala grade istodobno, za istog naručitelja i od istih majstora, prva u gotičkom, a druga u renesansnom stilu. Iz navedenih razloga smatram da vrijednost osorskog trga ne treba tražiti u stilskom jedinstvu, već u skladnim prostornim odnosima, promišljanju graditeljskih elemenata, podređivanju arhitekture javnom prostoru te postignutoj ravnoteži zatečenih i novoizgrađenih građevina. Dobro je poznato da je krajem 15. stoljeća sasvim uobičajeno korištenje tradicionalnih gotičkih dekorativnih shema uz usvajanje renesansnog izraza pa je stilska neujednačenost arhitekture na osorskom trgu u duhu vremena. Preoblikovanje gradskog središta potrajalo je cijelo stoljeće, a grad se održava i u sljedećem razdoblju. Sukladno arhivskim izvorima, krajem 15. stoljeća gradi se i fontik, ali njegov izgled i položaj za sada nisu poznati.
Usprkos značajnim naporima i velikim poduhvatima izgradnje javne i sakralne arhitekture, nije se smanjilo iseljavanje radnog stanovništva pa se Osor postupno pretvarao u svojevrsno povremeno obitavalište plemstva i svećenstva; grad crkve i aristokracije. Danas je Osor naselje rahlije izgradnje. Naslijeđe srednjovjekovne gradogradnje može se primijetiti još samo u nizu građevina koje obrubljuju glavnu ulicu. Građevine su zgusnute i organizirane oko zajedničkih dvorišta, što je karakteristično rješenje srednjovjekovnog urbanizma na otoku. Najistaknutija je građevina gradski palazzetto stare osorske plemićke obitelji Draža. Kuća obitelji Draža, smještajem i odnosom prema okolnim skromnijim građevinama, sugerira naslijeđen srednjovjekovni urbanistički koncept gradskih blokova guste izgradnje organiziranih oko jedne dominantne vlastelinske građevine.
Ostale patricijske kuće u Osoru stoje izolirano, u odnosu naspram zelenih površina. Velike zelene površine prostori su nestalih kuća i čitavih insula antičkoga i srednjovjekovnog Osora na kojima se, nakon kasnoga srednjeg vijeka, više ne gradi, već se površine pretvaraju u vrtove na način da se obodni zidovi kuća uredno preslaguju i postaju ogradni zidovi zelenih površina, a površine se nasipavaju slojem zemlje koji je ustanovljen u arheološkim sondama. Osim po velikim vrtovima i dvorištima, Osor prepoznajemo kao svojevrstan prostor ladanja creskog plemstva i u latinskim natpisima na pročeljima, a posebno zahvaljujući podacima o plemićkim obiteljima koje imaju posjede u obama otočkim gradovima, Cresu i Osoru, nakon formiranja bimunicipalne kneževine u 15. stoljeću.
Tako Osor krajem 15. i tijekom 16. stoljeća poprima specifične odlike. Značaj komunalnog središta i sjedišta biskupije odražava se na prostoru gradskog trga oblikovana u duhu renesansne reprezentativnosti, sukladno planskim preoblikovanjima gradova pod mletačkom upravom. Naslijeđe srednjovjekovnog urbanizma zadržava se uz glavnu gradsku ulicu i vidljivo je u zgusnutoj izgradnji oko zajedničkih dvorišta s dominantnim vlastelinskim građevinama, dok veliki vrtovi i spomenute povijesne okolnosti ukazuju na ladanjski karakter mjesta.
Dekadencija Osora i mala aria (loš zrak) najčešće su spominjane odlike naselja za razdoblje od 15. stoljeća nadalje. Ipak, još 1771. godine, Alberto Fortis opisuje Osor kao jedini grad na otoku koji baštini naslijeđe plemenite prošlosti. Povrh opisanih elemenata još su brojni ulomci gotičke i renesansne arhitektonske plastike ugrađeni u kasnije skromnije građevine. Ti fragmenti ugrađeni su na jednak način kao i antički ili ranosrednjovjekovni ulomci te podjednako zastupljeni, svjedočeći na taj način o još jednom nestalu značajnu povijesnom sloju grada.
Latinična Osorsko-hvarska pjesmarica (oko 1530.), jedan od najvažnijih izvora pjesničke baštine na hrvatskom književnom jeziku čakavske osnovice, znanstvenoj je javnosti otkrivena četiri stoljeća ...nakon svojega postanja. Tada je filološki fokus bio na dvanaesteračkim pjesmama, koje su se pripisivale Maruliću, a u kasnijim se istraživanjima taj fokus usmjeravao prema pojedinim osmeračkim pjesmama. Ipak, mnogi su podaci vezani uz tu pjesmaricu ostali nerasvijetljeni, od njezina cjelokupnoga sadržaja (u znanstvenoj literaturi nema popisa sastavnica te pjesmarice), do postanja (navodilo se najprije hvarsko, a zatim osorsko postanje) te jezika i nedokazanih atribucija. U radu se stoga prvi put daje cjelovit popis i kratak opis sastavnica te se na temelju analize temeljnih jezičnih značajki sastavnica na hrvatskom jeziku iznova pristupa problemu njezina postanja.
U članku se analiziraju ulomci pluteja iz osorske katedrale sv. Marije na Groblju i jedan cjelovitije sačuvani plutej iz kompleksajranjevačkog samostana sv. Eufemije u Kamporu na otoku Rabu. Pluteji ...imaju istovjetnu ornamentalnu kompoziciju, u kojoj se ističe motiv tzv. kaseta od ljiljana. Dok su creski ulomci sigurno pripadali jednoj ranosrednjovjekovnoj oltarnoj pregradi unutar crkve sv. Marije na Groblju, za kamporski plutej teže je odrediti njegovo izvorno mjesto. U radu se određuje radioničko porijeklo plutejii, uz opširniju analizu osorskoga ranosrednjovjekovnog namještaja koji se povezuje s namještajem iz novigradske katedrale, datiranim u kraj 8. i početak 9. stoljeća. U tom kontekstu posebno je istaknuta mogućnost praćenja geneze motiva tzv. kaseta od ljiljana na namještaju iz Novigrada, što, uz veći broj drugih paralela u izboru i obradi motiva u Novigradu i Osoru, upućuje na isto radioničko porijeklo analiziranih predromaničkih spomenika iz crkve sv. Marije u Osoru i iz novigradske katedrale. Kamporski plutej istovjetan osorskim ulomcima, zbog postojanja jedne analogije na zadarskome području, mogao bi se vezati uz zadarske klesarske radionice, čija su djela u kasnoj antici i ranome srednjem vijeku bila prisutna na otoku Rabu.
