U današnje vrijeme, psi i mačke smatraju se članovima obitelji, što podrazumijeva sve veću bliskost s ljudima. Nekoliko studija pokazalo je da 40-60 % vlasnika ima vrlo blizak odnos, npr. dijeljenje ...iste hrane, lizanje lica ili spavanje na istom krevetu. To potiče razmjenu mikroorganizama među vrstama. Iz tog je razloga potrebno primijeniti pristup Jednog zdravlja da bi se obuhvatili i ljudski i životinjski zdravstveni problemi. U ovoj je studiji analizirano 37 slučajeva kućnih ljubimaca (54,1 % pasa i 45,9 % mačaka) u veterinarskoj klinici u sjevernom Portugalu. Kazuistika je uključivala infekcije urinarnog trakta i očiju, respiratorna stanja i dermatološke probleme. Prema vrsti uzoraka, 43,2 % su bili iz urina, 13,5 % iz eksudata iz uha, 8,1 % iz eksudata iz kože, 8,1 % iz eksudata iz dušnika, 2,7 % iz vaginalnog eksudata, 2,7 % iz eksudata iz sluznice, 2,7 % iz gnojnog eksudata, 2,7 % iz bronhoalveolarnog eksudata, 2,7 % iz očnog eksudata i 2,7 % iz krvi. Izolirani su patogeni 21 različite vrste, od čega se Pantoea agglomerans, Cronobacter sakazakii, Leclercia adecarboxylata, Sphingomonas paucimobilis, trenutno smatraju emergentnim uzročnicima ljudske infekcije. Pojavnost ovih vrsta bila je 2,4 % za Leclercia adecarboxylata (jedan mladi mačak), 2,4 % za Pantoea agglomerans (jedan mladi pas), 2,4 % za Cronobacter sakazakii (jedan mladi pas) i 2,4 % za Sphingomonas paucimobilis (jedan mladi pas). Leclercia adecarboxylata je gram-negativni bacil iz obitelji enterobakterija. To je rijedak „novi“ ljudski patogen koji uglavnom pogađa imunokompromitirane pojedince ili prouzroči polimikrobne infekcije u imunokompetentnih bolesnika. Cronobacter sakazakii je emergentni patogen koji se prenosi hranom, a koji prouzroči nekrotizirajući enterokolitis i bakterijemiju u ljudi, Pantoea agglomerans povezana je s bolničkom infekcijom, uglavnom kod imunokompromitiranih pojedinaca sa smrtnim slučajevima. Sphingomonas paucimobilis je emergentna oportunistička bakterija s posebnim tropizmom za kosti i meka tkiva. Bliski odnos između ljudi i ljubimaca predstavlja potencijalni rizik prijenosa zoonotskih patogena. Iz tog je razloga potrebno provesti dodatna istraživanja na temelju pristupa Jednog zdravlja, da bi se preciznije odredila pojavnost i incidencija emergentnih uzročnika među vrstama.
Važnije bolesti smokve u Hrvatskoj Miličević, Tihomir; Marin, Sanja
Glasnik Zaštite Bilja,
12/2020, Volume:
43, Issue:
6
Paper, Journal Article
Peer reviewed
Open access
Smokva (Ficus carica L.) je poznata i važna mediteranska voćna vrsta u Hrvatskoj. Međutim, pojava bolesti na smokvama kod nas je slabo istražena, kako po pitanju etiologije, tako i po pitanju ...epidemiologije i suzbijanja. Kao najčešće bolesti smokve u Hrvatskoj mogu se smatrati sljedeće: rak ili sušenje grana smokve, hrđa smokve, pjegavost lišća smokve i virusni mozaik smokve (FMV). Rak grana smokve je opasna bolest koju uzrokuje gljiva Phomospis cinerescens. Hrđa smokve je sporadična bolest koju uzrokuje gljiva Cerotelium fici, a pjegavosti lišća je bolest koju najčešće uzrokuje gljiva Passalora bolleana.
Važnije bolesti rogača Miličević, Tihomir
Glasnik Zaštite Bilja,
10/2020, Volume:
43, Issue:
5
Paper, Journal Article
Peer reviewed
Open access
Rogač (Ceratonia siliqua L.) je mediteranska voćna vrsta, koja je nekada bila zastupljena u uzgoju u našoj zemlji, posebno na otocima Lastovu, Mljetu, Šolti, Visu, Korčuli i dr. Zadnjih nekoliko ...decenija uzgoj je zanemaren i vrsta je gotovo zaboravljena, iako se zadnjih nekoliko godina u pojedinim područjima ponovo javlja interes za uzgojem. Na rogaču se mogu javiti razne bolesti, od kojih su kod nas kao najčešće sljedeće: botriosferiozno sušenje, pepelnica te pjegavost lišća ili cerkosporioza. Botriosferiozno sušenje je mikoza koju najčešće uzrokuje vrsta Diplodia olivarum, a simptomi bolesti javljaju se u vidu rak rana na deblu, granama i izbojima, uslijed čega može doći do sušenja grana i dijelova krošnje. Pepelnica rogača je također mikoza, koju uzrokuje vrsta Pseudoidium ceratoniae, a simptomi se očituju u vidu pepeljastih prevlaka po lišću ili plodovima, te deformaciji plodova u slučaju jačeg napada. Cerksoporioznu pjegavost lišća uzrokuje gljiva Pseudocercospora ceratoniae, a simptomi se uočavaju u vidu nekrotičnih pjega, koje u slučaju jačeg intenziteta zaraze mogu zahvatiti veću površinu lista i izazvati palež.
Il rischio infettivo trasfusionale è stato oggetto di molte misure che consentono, oggi, di affermare che esso è ben controllato. Il rischio virale appare eccezionale in seguito ai progressi compiuti ...a partire dagli anni bui della contaminazione dei trasfusi da parte del virus dell’immunodeficienza umana (HIV). Tuttavia, se i rischi residui legati ai principali agenti virali (HIV, virus dell’epatite B e C, HTLV human T-lymphotropic virus) sono oggi estremamente bassi, esistono forti differenze di rischio tra paesi industrializzati e paesi poveri. Peraltro, altre situazioni a rischio infettivo, soprattutto virale, interessano solo i territori abituali (dipartimenti e regioni d’oltremare) e appaiono legate sia alle modificazioni climatiche sia alle migrazioni delle popolazioni; si tratta di fenomeni di emergenza e riemergenza legati all’impianto di vettori (zanzare) che trasmettono determinati virus (virus del Nilo occidentale, virus chikungunya e dengue) in territori metropolitani (Francia meridionale).
Uzgoj, izlov i promet školjkašima reguliran je brojnim zakonima kojima je cilj stavljanje na tržište zdrave hrane. Zakonodavstvo ne predviđa kontrolu Vibrio spp., što može rezultirati stavljanjem na ...tržište i konzumacijom školjkaša kontaminiranih bakterijama ovog roda te posljedično prouzročiti pojavu bolesti u ljudi. U radu je prikazano značenje najvažnijih potencijelno patogenih halofilnih vibrija poput V. cholerae, V. parahaemolyticus i V. vulnificus u infekciji ljudi. Tijekom zadnjih dvadesetak godina u zemljama mediteranske regije provedena su istraživanja, koja su redom potvrdila prisutnost vibrija u morskoj vodi, školjkašima, sedimentu i u otpadnim vodama. U Hrvatskoj je u rijetkim istraživanjima školjkaša dokazana duž Jadranske obale prisutnost Vibrio spp., uz dominaciju vrste V. parahaemolyticus. Sve izraženija pojava globalnog zatopljenja podudara se i s neočekivanim pojavama infekcija s Vibrio spp. na sjeveru Europe, ponajprije na području Baltičkog mora. Četiri su važne značajke pripadnika roda Vibrio koje ih čine pogodnima u procjeni klimatskih promjena. To su: osjetljivost na temperaturu (jako dobro rastu pri temperaturama iznad 15 °C), brzo umnažanje, pojava u područjima gdje se nikada nisu javljali (kao što su sjeverna Europa, Aljaska, Čile, sjevero - istočno područje SAD) i mogućnost ulaska u organizam putem hrane i izlaganjem kontaminiranoj vodi. S gledišta sigurnosti hrane i školjkaša kao hrane, globalno zatopljenje i klimatske promjene imaju značajan utjecaj na dinamiku i rasprostranjenost potencijalno patogenih halofilnih vibrija na područja u kojima nisu povijesno dokazani kao uzročnici oboljenja ljudi. Posljednjih su desetljeća razvijane različite metode s ciljem pouzdanije identifikacije Vibrio vrsta. Radilo se na poboljšanju klasičnih mikrobioloških metoda, a većina je istraživanja usmjerena prema razvoju i primjeni molekularnih tehnika. Istraživanjima kojima su uspoređivani rezultati kulturelnih mikrobioloških metoda i lančane reakcije polimerazom (PCR), dokazana je značajno veća osjetljivost i pouzdanost molekularnih metoda u dokazu uzročnika.
Medonosne pčele stalno reguliraju prehrambene potrebe zajednice i prilagođavaju metaboličke aktivnosti prema pašnim prilikama i uspješnosti u skupljanju hrane. Postoji velika ovisnost između ...dostupnosti biljaka u fazi cvatnje i potreba za hranjivima poput nektara i peluda, a koja su nužna za pravilan razvoj i za preživljavanje zajednice. U bespašnim razdobljima i tijekom promjenjivih vremenskih uvjeta pčelinja matica smanjuje količinu jaja položenih u stanice saća, pčele hraniteljice selektivno hrane i njeguju mlađe leglo i oblikuju jačinu zajednice na osnovi količina pohranjenih zaliha hrane u košnici te u njihovim tjelesnim rezervama. Za pripremu i omogućavanje razvoja jake populacije mladih pčela radilica u proljeće koje su spremne za iskorištavanje glavnih medonosnih paša, vrlo je važno da pčelar redovito pregledava pčelinju zajednicu te prati količinu pohranjenih rezervi hrane u košnici i prema potrebama prihranjuje zajednicu dodatnom hranom. Nakon vrcanja meda iz košnica, zajednice uobičajeno trebaju dodatnu zamjensku hranu poput šećernog sirupa kako bi se održala njihova dobra kondicija i da bi matica nastavila s polaganjem jaja. Međutim, duža bespašna razdoblja kao i nepredvidive klimatske promjene, velike
poljoprivredne površine pod monokulturnim usjevima i nagle promjene u okolišnim uvjetima znatno povećavaju status pothranjenosti pčelinjih zajednica, a ona se često nastavlja u ireverzibilno gladovanje te njihovo ugibanje. Zdravlje pčelinje zajednice je osnova za stalnu dostupnost i dostatnost zaliha peluda u košnici, od proljeća do zime. Dostupnost nektara i peluda u prirodi je različita tijekom pčelarske sezone i često je nepredvidiva. Neizbježno, pčelinja zajednica je osjetljiva i prijemljiva za infekcije nizom patogenih uzročnika bolesti kao i invazija nametnicima i štetnicima. Interakcije među patogenim uzročnicima bolesti (Nosema spp., Varroa destructor, virusi, bakterije i gljivice), kao i niska prehrambena vrijednost peluda u nedostatnim količinama u zahvaćenim zajednicama bez iznimke iscrpljuje populaciju pčela i smanjuje mogućnost za preživaljavanje zime. Zato je ključno poznavati razloge prehrambenog stresa zajednica i implementacijom dobre pčelarske prakse nastojati pravodobno spriječiti gladovanje i svesti zimske gubitke na najmanju moguću mjeru.
Primjena kemijskih sredstava za zaštitu bilja uglavnom osigurava učinkovitu zaštitu povrća, ratarskih kultura, višegodišnjih nasada te ukrasnih vrsta od štetnih organizama u tlu. Istovremeno, ta su ...sredstva mogući izvor direktne opasnosti za neciljane organizme te rezidualnog toksičnog učinka kroz onečišćeno tlo i biljke, a svakako predstavljaju i nezanemariv financijski izdatak. U svjetlu današnjih trendova smanjenja uporabe sredstava za zaštitu bilja i zabrane pojedinih, istraživanje i primjena nekemijskih alternativa u suzbijanju štetnih vrsta od velike je važnosti. Solarizacija tla je nekemijska mjera zaštite bilja koja učinkovito suzbija veliki broj štetnih patogena, nematoda i korova u tlu, istovremeno inicirajući promjene fizikalnih i kemijskih svojstava tla i pospješujući rast i razvoja biljaka. Solarizacijom se uspješno suzbijaju brojne ekonomski značajne vrste nematoda rodova Meloidogyne, Pratylenchus, Xiphinema, vrste Globodera rostochiensis, Heterodera carotae, Ditylenchus dipsaci. Učinkovitost solarizacije dokazana je i u suzbijanju biljnih patogena kao što su Fusarium spp., Phytophthora spp., Pythium spp., Sclerotium spp., Verticillium spp., uzročnika bakterioza Agrobacterium spp., Clavibacter michiganensis i Erwinia amylovora, te jednogodišnjih korovnih vrsta, dok je učinkovitost u suzbijanju višegodišnjih vrsta nešto niža. Učinak solarizacije moguće je pojačati unošenjem brzo razgradive organske tvari u tlo; biljnih ostataka uzgajanih kultura, stajskog gnoja, otpada prerade maslina ili u tu svrhu posijanih vrsta iz porodice Brassicaceae, uz obilno zalijevanje, a prije postavljanja folija na tretiranu površinu. Metoda biosolarizacije učinkovita je modifikacija metode solarizacije, intenzivno proučavana i primjenjivana u posljednjem desetljeću.
Among microorganisms, viruses are best fit to become emerging pathogens since they are able to adapt not only by mutation but also through recombination and reassortment and can thus become able to ...infect new hosts and to adjust to new environments. Enteric viruses are among the commonest and most hazardous waterborne pathogens, causing both sporadic and outbreak-related illness. The main health effect associated with enteric viruses is gastrointestinal illness, but they can also cause respiratory symptoms, conjunctivitis, hepatitis, central nervous system infections, and chronic diseases. Non-enteric viruses, such as respiratory and epitheliotrophic viruses are not considered waterborne, as they are not readily transmitted to water sources from infected individuals. The present review will focus on viral pathogens shown to be transmitted through water. It will also provide an overview of viruses that had not been a concern for waterborne transmission in the past, but that may represent potentially emerging waterborne pathogens due to their occurrence and persistence in water environments.
Due to the development of resistance to antimicrobial agents, bacterium
is nowadays a leading cause of nosocomial outbreaks. Clinically relevant
outside hospital settings including natural soils ...affected by human waste represents a public-health risk for humans and animals. The aim of this study was to investigate the potential of metal-loaded zeolites to eliminate viable
from artificially contaminated natural soils.
isolate was subjected to the activity of natural zeolitised tuff (NZ) and Cu-modified (CuNZ) or Ag-modified zeolite (AgNZ) in wet, slightly acidic
and slightly alkaline red palaeosol.
survived in
and red palaeosol supplemented with 1 wt% of NZ for seven days and four months, respectively. The addition of 1 wt% of CuNZ to
and red palaeosol shortened the survival of
to three and 14 days, respectively. The addition of 0.1 wt% of AgNZ to both soils resulted in complete removal of viable
within 1 h of contact, while the total native heterotrophic bacterial counts remained high. Since AgNZ is prepared with a simple modification of cost-effective and environmentally friendly natural zeolite, it is a promising material for the remediation of soils contaminated with pandrug-resistant
Change in climate and water cycle will challenge water availability but it will also increase the exposure to unsafe water. Floods, droughts, heavy storms, changes in rain pattern, increase of ...temperature and sea level, they all show an increasing trend worldwide and will affect biological, physical and chemical components of water through different paths thus enhancing the risk of waterborne diseases. This paper is intended, through reviewing the available literature, to highlight environmental changes and critical situations caused by floods, drought and warmer temperature that will lead to an increase of exposure to water related pathogens, chemical hazards and cyanotoxins. The final aim is provide knowledge-based elements for more focused adaptation measures.