I Rimu je nedavno izišlo četvrto izdanje Moralnog Rječnika. Prvi auktor je kardinal Roberti koji igra vrlo važnu ulogu na Kuriji, a drugi Palazzini, nadbiskup i tajnik kongregacije za kler.
Odnos duhovnog vodstva i psihologije je tema koja se u današnje vrijeme često naglašava. Postavlja se pitanje jesu li spojivi ili ne. Autor brani tezu da je integra-cija moguća. Preko crkvenih ...dokumenata pokazuje stajalište Crkvenog naučite-ljstva o temi i njegovu naklonjenost integraciji. Ukazujući na temeljne opasnosti u tom odnosu, prikazuje osnovne kriterije njihove uzajamnosti te neke već postojeće integracije. Kritičkim vrednovanjem tih integracija pokušava prikazati Isusov na-čin vođenja u njegovu razgovoru sa Samaritankom (Iv 4,1-32). Njegovo vođenje, koje uključuje terapeutski i duhovni način vođenja, mogli bismo nazvati »osobno-sno vođenje«. Upravo u osobnom odnosu s Njim i u školi Njegova vođenja voditelj će moći cjelovitije pomoći vođenoj osobi te naći i najbolju integraciju.
Pojam numinozno potječe od evangeličkog teologa Rudolfa Otta i označuje specifičan osjećaj što se javlja kad je čovjek suočen s transcendentnim silama. Numinozno se osjeća dvojako, djeluje bilo ...privlačno i ima u sebi nešto fascinirajuće i opčinjavajuće, ili izaziva jezu, djeluje prijeteći i sablasno. Ponajprije će se skicirati odnos prema etnološkom istraživanju pripovijedanja da bi se potom taj doživljaj objasnio psihološki. Numinozno će se pritom osvijetliti iz perspektive psihoanalize Sigmunda Freuda, individualne psihologije Alfreda Adlera, kompleksne psihologije C. G. Junga i genetičke epistemologije Jeana Piageta.
Želja i duhovni život Ivančević, Milan
Kateheza,
03/2006, Volume:
28, Issue:
1
Paper
Open access
U članku je riječ o želji i duhovnom životu, pri čemu se posebno ima u vidu nauk sv. Franje Saleškoga. Nakon što se osvrnuo na mjesto i značenje želje u svakodnevnom životu, autor podsjeća na ...značenje, mjesto i ulogu želje u Svetom pismu. U Starom zavjetu posebno su znakovite dvije slike kojima se opisuje čovjekova želja, a to su žeđ i gibanje. Kad se u Novom zavjetu govori o želji, riječ je o užitku i težnji. Valja imati na umu da je i Isus u više navrata nastupio kao odgojitelj želje svojih učenika.
U povijesti duhovnoga života želja ima značajno mjesto. Autor se posebno osvrće na misao troje svetaca i učitelja duhovnoga života koji su posebno utjecali na svetog Franju Saleškoga. To su sveti Augustin, sveti Bernard i sveta Katarina Sijenska. U posljednjem dijelu Ivančević podsjeća na to kako pojedine humanističke znanosti promatraju želju i što o njoj kažu. U tome smislu zasebno ukratko prikazuje što se o želji kaže u psihoanalizi, filozofiji i psihologiji.
Autor u radu prepoznaje utjecaj učenja Sigmunda Freuda i psihoanalize na osječki psihijatrijski i širi kulturni krug. Milan Bednić, Ivan Glavan, Atif Maglajlić i današnji psihijatri Osijeka ...prihvaćali su i razumijevali psihoanalizu, a u širem kulturnom ozračju isticali su se Đuro Richter i Hugo Krieshaber. Posebno mjesto u radu zauzima Oscar Nemon, jedan od najvećih jevrejskih kipara, rođeni Osječanin. Autor raspravlja o ranijim i sadašnjim dometima razvoja psihoanalize i psihoterapije na osječkom području. Nalazi da se na stabilnim temeljima učitelja u Osijeku danas razvila psihodinamska škola i da ta škola ima značajan i snažan utjecaj na ukupno funkcioniranje Psihijatrijske bolnice.
U ovom prilogu autor polazi od činjenice da je pastoral u permanentnoj potrazi za razumijevanjem čovjeka u njegovu vremenu i kulturno-socijalnom okružju te što adekvatnijim oblicima posredovanja ...poklada vjere. U brizi za čovjeka pastoral će se nužno osloniti na dijalog s ostalim disciplinama, uz ostale i psihologiju odnosno psihoterapiju čije oblike u nekoj mjeri već i poznaje kroz svoju dugotrajnu pastoralnu praksu; ravnopravni bi dijalog među raznim disciplinama pridonio ne samo blagostanju čovjeka, nego eventualno otvorio nove perspektive respektivnih znanosti, bez posizanja na područja kompetencije druge.
Perspektivu dijalogu autor otvara činjenicom da pastoral u psihoterapiji neće imati uniformnog partnera, pa prelazi u sumarnim crtama rađanje i povijest suvremene psihoterapije ukazujući, u drugom dijelu članka, na razloge šarolikosti psihoterapeutske ponude te smjernice njihova etabliranja. Treći se dio priloga bavi činjenicom da ne samo psihoterapeutska scena nego i stanje unutar jednog psihoterapeutskog smjera ne mora izgledati monolitan, nego doživljava čitav niz razvoja i odmaka od izvornih postavki. U tu su svrhu, tek reprezentativno, uzeta četiri bloka psihoterapija: psihoanaliza, bihevioralna psihoterapija s »kognitivnim zaokretom«, psihoterapija usmjerena na osobu klijenta te Gestalt; sve one pokazuju unutarnje propitivanje glede senzibilnosti i učinkovitosti vlastite psihoterapeutske ponude osobi u njezinom vremenu i konkretnom kulturnom i socijalnom okružju.
Razvoj je psihoterapije podložan utjecajima dostignuća ostalih znanosti, na primjer genetike, psihosomatike, čija dostignuća fasciniraju, pokazuju na moguće razumijevanje izvjesnih činjenica psihološke dimenzije, ali potrebuju preispitivanja eventualnih konzekvencija po implicitnu sliku o čovjeku koju ovakvi rezultati postuliraju i u shvaćanju drugih disciplina eventualno podsvjesno moduliraju. U dijalogu s drugim disciplinama, psihologija propituje utjecaj razvoja ekonomije tj. društva na identitet i spolni identitet, na što pastoral jednako tako mora biti pozoran.
Autor, u završnom dijelu, ukazuje na neke od mogućih smjernica paritetskom dijalogu pastorala i psihoterapije na obostranu korist, uzimajući u obzir analizu prethodnih poglavlja; dijalog bi trebao pridonijeti smanjenju obostranih predrasuda i koordiniranom djelovanju na dobrobit čovjeka.
Psihoanalitički pristup i psihoterapija dječje dobi zasebne su grane psihijatrije, sa dubokim izvoriš tima u psihoanalizi. Medicinska teorija i praksa je dovela do pojave mnogih pravaca i teorija u ...dječjoj psihoanalizi, koji tumače uzroke psihičkih poremećaja u djece, a time i u odraslih. Autor daje kratak pregled i komentar nekih smjerova u razvoju dječje psihoanalize i psihoterapije. Od velikog broja teorija i ogranaka, te između mnogih mogućnosti koje psihoterapeut u svojem radu ima, najbolje je orijentirati se prema vlastitom afinitetu i iskustvu, a na temelju detaljnijeg proučavanja teorija ponaosob.
