Prikaz je posvećen osebujnome hrvatskom psihijatru dr. Stanislavu Župiću (1897.–1973.) koji je cjelokupan radni vijek (1920.–1962.) proveo u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče. Ostao je zapamćen po ...inovacijama u psihoterapiji psihoza, kao začetnik psihodrame (1938. objavio je dramsku igru Vraćanje u život), po primjeni biblio-, muziko- i art-terapije te primjeni homeopatije u liječenju duševnih bolesnika. Njegovom su se inicijativom u bolnici vrlo rano počele primjenjivati i terapija inzulinskim komama i konvulzivna terapija te prvi Largactil i najnoviji psihofarmaci. Profesionalno se bavio i forenzikom, dok je u slobodno vrijeme izučavao patografije umjetnika i pisaca i bavio se pisanjem književnih kritika. Godine 1924. utemeljio je Jugoslavensko antropozofsko društvo koje kao Marija Sofija djeluje i danas u Zagrebu. Od 1935. intenzivno je skupljao materijal koji je poslužio kao osnova za osebujan bolnički muzej.
Od starog vijeka ljudi su pokušavali razumjeti uzroke i pronaći načine liječenja psihičkih bolesti. Spektar uzroka kretao se od demona i zlih duhova do stanja tjelesnih sokova i animalnog magnetizma. ...Tek u dvadesetom stoljeću razvija se psihodinamsko razumijevanje lakših i težih psihičkih poremećaja i počinje osmišljavanje različitih terapijskih pristupa. U 21. stoljeću nastavljaju se razvijati stari i stvarati novi terapijski pristupi pacijentima s težim psihičkim smetnjama. U ovom radu ponuđen je teorijski pregled psihodinamskog razumijevanja psihoze i terapijskog pristupa pacijentima s iskustvom psihoze.
Članak opisuje rad analitičke grupe koja se održavala virtualno za vrijeme prvog lockdowna
u proljeće 2020. godine. U razdoblju karantene prouzrokovane pandemijom bolesti COVID-19
internet je ...omogućio kontinuitet rada grupe putem videolinka u novom modalitetu grupnog
rada. U članku su opisane specifičnosti virtualne grupne psihoterapije, prilagodba na novi
setting i utjecaj jakih psihostresora na grupnu dinamiku. Razmatraju se i mogućnosti i ograničenja
virtualne terapije kao i terapeutove kontratransferne reakcije.
Forenzička psihijatrija bavi se među ostalim liječenjem neubrojivih počinitelja protupravnih djela. Te osobe sud upućuje na prisilno liječenje. Liječnik koji ih liječi redovito izvješćuje sud o ...napretku u liječenju. Iz toga proizlaze problemi dinamički orijentirane grupne psihoterapije forenzičkih pacijenata. Rad se bavi specifičnim pitanjima provođenja dinamički orijentirane grupne psihoterapije u forenzičkim uvjetima: kako voditi grupnu analizu u uvjetima prisilnoga liječenja, koje su specifične kontratransferne reakcije s obzirom na činjenicu da su članovi grupe počinili protupravna djela, uvođenje trećeg (suda) u terapijski proces, homogenost grupe s obzirom na dijagnostičke kategorije, velik broj osoba s antisocijalnim poremećajem ličnosti, osjećaj (ne)sigurnosti u grupi počinitelja. Iskustvo je autora da, unatoč mnogobrojnim specifičnostima grupne psihoterapije forenzičkih pacijenata osnovna terapijska tehnika ostaje ista, uz potrebu pomnijeg praćenja vlastitih (kontratransfernih) emocionalnih reakcija.
Psihoterapija depresija Gregurek, Rudolf
Medicus (Zagreb, Croatia : 1992),
01/2004, Volume:
13, Issue:
1_Depresija
Journal Article
Peer reviewed
Open access
O psihoterapijskom pristupu u liječenju depresije
postoji relativno malen broj navoda u znanstvenoj literaturi.
U ovom radu pokušalo se sustavno sagledati problem
psihoterapije depresije, prikazom ...individualnog, grupnog i
kombiniranog, farmakoterapijsko-psihoterapijskog pristupa u
liječenju ovog psihičkog poremećaja. Definiran je problem
depresije s gledišta psihodinamske psihijatrije, no opisane su
i ostale (kognitivne i bihevioralne) koncepcije u razumijevanju
depresije. Ujedno su prikazana i novija neuroznanstveno-psihoanalitička
promišljanja o psihoterapiji i njezinu mjestu u
suvremenome znanstvenom pristupu psihijatriji.
Usprkos mnogim metodološkim teškoćama, psihoterapija je
važan aspekt u liječenju depresije. Posebno je važan zajednički
farmakoterapijski i psihoterapijski pristup koji je u
većem broju kliničkih istraživanja pokazao svoje vrijednosti.
Zaključno, psihoterapijski pristup može se ravnopravno nositi
s farmakološkim metodama liječenja jer u krajnjem ishodu
nema, prema metaanalitičkim studijama, značajnijih terapijskih
razlika.
Moderna hipnoza počinje s austrijskim liječnikom Franzom Antonom Mesmerom (1734.– 1815.) koji je vjerovao da pojava, poslije znana kao mezmerizam, animalni magnetizam odnosno fluidum, proizlazi iz ...fluida koji kola tijelom bolesnika odnosno između bolesnika i liječnika, tj. hipnotičara ili magnetizera. Izraz hipnoza uveo je škotski kirurg James Braid (1795.–1860.) 1840-ih, vjerujući da je hipnotizirana osoba u posebnome uspavanome stanju, tj. transu. Krajem XIX. stoljeća francuski je neurolog Jean Martin Charcot (1825.–1893.) smatrao da je hipnoza posebno fiziološko stanje, a njegov suvremenik Hyppotite-Marie Bernheim (1840.–1919.) vjerovao je da je to fiziološko stanje povećane sugestivnosti. Sigmund Freud, koji je studirao s Charcotom, rabio je hipnozu ne bi li svojim pacijentima pomogao da oslobode potisnuta sjećanja. Tada je primijetio da pacijenti u hipnozi ponovno proživljavaju traumatska iskustva, što je poznato kao abreakcija. Poslije je hipnozu zamijenio tehnikom slobodnih asocijacija. Danas se hipnoza rabi kao oblik liječenja (hip¬noterapija), kao metoda ispitivanja kojom se iz pamćenja pokušavaju dozvati zaboravljeni događaji te kao istraživački alat. Prema riječima Caplana i Sadocka, F. A. Mesmer općenito se smatra ishodištem moderne psihoterapije, a iz ranih metoda mesmerizma razvile su se složenije i sofisticiranije metode liječenja. Premda je Mesmer radio s osobama koje su patile od svakojakih neurotičnih stanja i premda su njegovi klinički uspjesi posljedica psiholoških procesa koje su ti postupci pokrenuli u njegovih pacijenata, Mesmerove su teoretske postavke i razumijevanje prirode liječenja te posebnih postupaka koje je razvio u potpunoj opreci s onima psihoanalize XX. stoljeća. Mesmer je jedan od kamena temeljaca razvoja psihoanalize s pomoću hipnoze, ponajviše u osoba u stanju histerije.
U članku je isprva opisan setting s biološko-antropološkog aspekta čime je djelomično
objašnjen njegov snažan utjecaj u individualnoj psihoanalitičkoj psihoterapiji. Zatim je prikazan
slučaj u kojem ...dominira siguran setting koji se dovodi u vezu s trajnijim promjenama
na planu osobnosti i ponašanja pacijenata koje su među ostalim pridonijele otpornosti
na velike promjene u psihoterapijskom okruženju uzrokovane pojavom pandemije bolesti
COVID-19.
Depresija kod djece Kocijan Hercigonja, Dubravka; Hercigonja Novković, Vesna
Medicus (Zagreb, Croatia : 1992),
01/2004, Volume:
13, Issue:
1_Depresija
Journal Article
Peer reviewed
Open access
Depresija zauzima važno mjesto u dječjoj psihopatologiji.
O njezinoj zastupljenosti postoje brojna razmimoilaženja
među profesionalcima koja su posljedica nedovoljno
usuglašenih kriterija prilikom ...procjene depresivnih stanja,
zamaskiranosti kliničke slike različitim ponašajnim problemima,
ali i često lažno pozitivnim simptomima kod nekih
drugih bolesti.
Prevalencija depresija različita je u odnosu na dob djeteta, a
posebice je prisutna u populaciji djece s različitim neurološkim
i pedijatrijskim bolestima.
Uzroci nastanka mnogobrojni su: od bioloških koji su gotovo
identični biološkim uzrocima kod odraslih osoba do posebno
značajnih uzroka vezanih uz odnos roditelj-dijete te dijete-njegova
okolina gdje se najčešće spominju sociološki model,
bihevioralni, psihološki i kognitivno-distorzijski model u nastanku
depresije.
Terapija depresije djece slijedi biopsihosocijalni pristup koji
se primjenjuje različitim individualnim, grupnim i farmakoterapijskim
tehnikama.
Presents reviews of research on a broad selection of clinical disorders Includes a wide range of established and emerging diagnostic and intervention approaches Discusses viable evidence-based ...alternative treatment methods Critiques certain approaches, paradigms, and practices that may need to be revised Includes contributions from renowned psychologists, psychiatrists, and researchers Clinicians, researchers, and students will find this book a valuable source for interdisciplinary practice and research. It facilitates a sorely needed move toward integrative practice in an era in which specialization pervades.
This practical book presents cutting-edge approaches to couple and family therapy that use attachment theory as the basis for new clinical understandings. Fresh and provocative insights are provided ...on the nature of interactions between adult partners and among parents and children; the role of attachment in distressed and satisfying relationships; and the ways attachment-oriented interventions can address individual problems as well as marital conflict and difficult family transitions. With contributions from leading clinicians and researchers, the volume offers both general strategies and specific techniques for helping clients build stronger, more supportive relational bonds.