Liposarkomi su učestali tumori mekih tkiva u odraslih, međutim u regiji glave i vrata predstavljaju samo 2–9% malignih mezenhimalnih tumora. Najčešće su to liposarkomi subkutanog tkiva lica, ...vlasišta, dubokih mekih tkiva vrata, parafaringealnog i retrofaringealnog prostora te aerodigestivnog trakta (larinksa, orofarinksa i hipofarinksa). Opisani su i liposarkomi žlijezda slinovnica i štitne žlijezde. Prikazani bolesnik je u trenutku dijagnoze imao samo 32 godine, što je iznimna rijetkost, jer se dob bolesnika sa liposarkomima prema podatcima iz dostupne literature kreće u rasponu od 40 do 60 godina. Lokalizacija tumora u prednjoj regiji vrata suprasternalno također predstavlja rijetko sijelo koje do sada nije opisano u dostupnoj literaturi. Liposarkomi su zloćudni tumori koji najčešće nastaju de novo. U prikazanog pacijenta tumor je smješten u regiji 6 na vratu, citološki dijagnosticiran kao lipom, uz redovite kontrole ultrazvukom praćen u vremenskom intervalu od tri godine. Zbog kliničke slike ubrzanog rasta i početnih znakova volumne kompresije postavljena je sumnja na mogućnost postojanja sarkoma podrijetla masnog tkiva. Zbog nepovoljne lokalizacije i nemogućnosti postizanja širokih resekcijskih rubova, u bolesnika je učinjena potpuna kirurška resekcija tumora s resekcijskim rubovima diktiranim anatomskim smještajem vitalnih struktura vrata i medijastinuma. Kako je u patohistološkom nalazu reseciranog tumora bio opisan proboj čahure, u dogovoru s onkologom provedena je postoperativna adjuvantna radioterapija.
Primjena lasera male snage u liječenju akutne i kronične boli datira unatrag 30 godina. Cilj su ovog članka opis spoznaja o mehanizmima djelovanja lasera na bol te upute za njegovu učinkovitiju ...primjenu u terapiji pojedinih bolnih stanja.
Prema zadanim ključnim riječima, pregledali smo literaturu na engleskom i hrvatskom jeziku objavljenu od 1988. do 2018. godine u bazama Scopus, Medline, Embase, Web of Science i Cochrane Library. Izdvojeni su i citirani radovi primjereni ciljevima ovoga kratkog pregleda.
Iako patofiziološki učinci laserske zrake na oštećeno tkivo nisu potpuno poznati ni danas, dosadašnje spoznaje upućuju na biostimulativne efekte koji potiču brže saniranje i regeneraciju oštećenih tkiva poboljšanjem dopreme energenata i kisika u stanice, smanjenje upalne komponente i edema, a time i smanjenje boli te oporavak funkcije. Velik je broj objavljenih kliničkih studija koje dokazuju djelotvornost lasera u terapiji različitih bolnih stanja, ali brojne dobro dizajnirane randomizirane studije pokazale su da su ti učinci često na razini placeba ili usporedivi s učinkom drugih metoda u fizikalnoj terapiji. Poseban problem u istraživanju čini velika paleta laserskih uređaja čije sonde isporučuju zrake različitih valnih duljina, od 600 do 1000 nm, u širokom rasponu snage od 5 do 500 mW te različitih modaliteta emitiranja, od kontinuiranoga do pulsirajućega. Da bismo postigli biostimulativno djelovanje na oštećeno tkivo, ono mora primiti odgovarajuću količinu energije od 1 do 2 J/cm2 pri akutnim stanjima odnosno od 4 do 8 J/cm2 kod kroničnih stanja.
Da bi primjena lasera bila djelotvorna komplementarna metoda liječenja boli, moraju se optimizirati parametri valne duljine, snaga sonde i modalitet emitiranja.
Pagal 2019 metų duomenis, nuo onkologinių ligų Lietuvoje mirė 8042 pacientai. Pagal higienos instituto Sveikatos informacijos centro duomenis, 2019 metais nuo piktybinių navikų mirė 4430 vyrų bei ...3612 moterų. Kasmet visame pasaulyje onkologinėmis ligomis suserga apie 18 milijonų žmonių, iš kurių miršta apie 9,6 milijono. Tai yra labai aktuali šių dienų tema, leidžianti suprasti, kad tai paveikia ne tik ligonio sveikatą, tačiau ir žmogaus psichologinius, fizinius, dvasinius išgyvenimus. Onkologinės ligos – tai vienos iš pagrindinių ligų pasaulyje, dėl kurių miršta maždaug kas šeštas vėžiu sergantis asmuo. Moksliniu aspektu būtina tirti ligos eigą, rašyti mokslinius straipsnius.Vien per 2020 metus jų parašyta daugiau nei 53000. Po onkologinio gydymo pacientai dažnai išliekamuosius reiškinius jaučia dar ilgus metus, vienas iš pagrindinių – pablogėjusi burnos ertmės sveikata. Burnos gleivinės uždegimas yra vienas iš pagrindinių vėžio gydymo komplikacijų po chemoterapijos ar radioterapijos, pasireiškianti beveik visiems pacientams, kuriems taikoma galvos ar kaklo srities spindulinė terapija. Publikuojamo straipsnio tikslinė grupė – vėžiu persirgę pacientai, kurie buvo gydomi chemoterapija, radioterapija arba kombinuotu gydymu. Tyrimo duomenų rinkimo ir analizės metodai – literatūros šaltinių analizė, standartizuotas klausimynas, apklausa internetu, duomenų analizė SPSS programa. Tyrimo instrumentu pasirinktas OIDP standartizuotas klausimynas, pridėtas demografinių ir uždarojo, atvirojo tipo klausimų blokas. Atlikus tyrimą nustatyta, kad respondentams, kuriems buvo atliekama chemoterapija, statistiškai reikšmingai dažniau pasireiškė skonio pokyčiai M – 3,48 negu tiems, kuriems chemoterapija nebuvo atlikta M – 2,31. Taip pat rezultatai atskleidė, kad statistiškai reikšmingai dažniau (56,1 proc.) respondentai nurodė, kad pastebėjo burnos ertmės sveikatos pasikeitimus po chemoterapijos gydymo ir tai pablogino jų gyvenimo kokybę, negu respondentai, kuriems nebuvo taikyta chemoterapija (25 proc.). Atlikus tyrimą nustatyta, kad respondentams, kuriems buvo atliekama radioterapija, reikšmingai dažniau pasireiškė dantų netekimas (p=0,026), pasunkėjęs išsižiojimas (p=0,048) ir blogas burnos kvapas (p=0,044), negu tiems, kuriems radioterapija nebuvo atlikta. Palyginus skirtingų gydymų poveikį burnos ertmės būklei ir gyvenimo kokybei išaiškėjo, kad OIDP indeksas priklauso nuo ligos stadijos – kuo vėliau nustatoma aukštesnė onkologinės ligos stadija, tuo jų individualus OIDP indeksas yra aukštesnis, t.y. gyvenimo kokybė, susijusi su burnos sveikata, yra labiau paveikta.
Adjuvantna radioterapija kod bolesnica s rakom dojke provodi se s ciljem smanjenja rizika povrata bolesti: lokalnog i sustavnog te je njome moguće postići i bolje ukupno preživljenje. Međutim, taj ...učinak radioterapije nije jednak u svim skupinama bolesnica. Kako zračenje ima i određene nuspojave, potrebno je definirati bolesnice kod kojih je učinak radioterapije na sveukupno kontrolu bolesti toliko malen da se ovaj oblik liječenja može i izostaviti. To su, načelno, bolesnice starije od 70 godina kod kojih je učinjen poštedni kirurški zahvat a tumori imaju pozitivne hormonske receptore, manji su od 2 cm (T1) i aksilarni limfni čvorovi nisu zahvaćeni (N0). Upitno je može li se indikacija za radioterapiju u toj skupini bolesnica otkloniti i u slučaju Her2 pozitivnih tumora, tumora veličine do 3 ili 4 cm te kod bolesnica starijih od 65 ili čak 60 godina. U slučaju provedenog radikalnog kirurškog zahvata radioterapija se izostavlja kod tumora manjih od 5 cm i nezahvaćenih limfnih čvorova aksile (pT1-2, N0). Ukoliko je provedeno neoadjuvantno sustavno liječenje, radioterapija se provodi uvijek nakon poštednog kirurškog zahvata, a nakon radikalnog kirurškog zahvata uvijek kod klinički ili patohistološki pozitivnih limfnih čvorova aksile (cN+ ili ypN+). Kriterij otklanjanja indikacija za radioterapiju nikako ne bi smjela biti isključivo stopa patološkog odgovora na provedenu neoadjuvantnu sustavnu terapiju.
Rak dojke, uz tumore pluća te melanom, najčešći je tumor koji metastazira u središnji živčani sustav. Uslijed razvitka sistemske terapije primarne bolesti, i posljedičnog produljenog preživljenja ...bolesnika, liječenje moždanih metastaza predstavlja sve veći izazov. Dok se novi pristupi sistemskoj terapiji moždanih presadnica tumora dojke fokusiraju na savladavanje prepreke krvno-moždane i krvno-tumorske barijere te na ciljanu terapiju, lokalna terapija ostaje primarna linija liječenja. Odluka o izboru metode liječenja ovisi o broju i volumenu moždanih presadnica, njihovoj lokalizaciji, kliničkom statusu bolesnika, prethodno korištenim metodama liječenja, stadiju uznapredovalosti osnovne bolesti te prognozi bolesnika. U slučajevima kada aktivni pristup liječenju, koji uključuje operaciju i/ili radioterapiju, ne pridonosi kvaliteti života ili ukupnom preživljenju bolesnika, preporuča se najbolja potporna njega.
Metastaza svjetlostaničnog karcinoma bubrežnih stanica u grkljan izuzetno je rijetka dijagnoza s lošim preživljavanjem. Cilj je ovog kratkog preglednog članka pružiti uvid u trenutno stanje ...literature o ovoj rijetkoj novotvorini. Uz to uključujemo i slučaj pacijenta s metastatskim procesom tiroidne hrskavice koji je liječen novim ciljanim terapijama koje su omogućile produljeno preživljavanje i dobru kvalitetu života. Ova otkrića potkrepljuju njihovo uključivanje u protokole liječenja pacijenata sa svjetlostaničnim metastatskim karcinomom grkljana, posebno kod pacijenata koji odbijaju kirurško liječenje, što je dosad glavni modalitet liječenja prema dostupnoj literaturi.
Cilj: Sekundarni angiosarkom dojke rijetka je ali ozbiljna dugoročna komplikacija karcinoma dojke kod pacijenata koji su liječeni poštednim kirurškim zahvatom i radioterapijom. Prikazan je slučaj ...pacijentice kojoj se sekundarni angiosarkom pojavio sedam godina nakon radioterapije uz naglasak na ulogu pažljivog histološkog pregleda tih tumora. Prikaz slučaja: Pacijentici staroj 66 godina kojoj je 2006. godine dijagnosticiran invazivni duktalni karcinom dojke učinjen je konzervativni kirurški zahvat i odstranjen je limfni čvor čuvar (pT1c, pN0). Postoperativni tretman uključivao je radioterapiju i endokrinu terapiju. Sedam godina nakon radioterapije, 2013. godine pacijentica je primijetila purpurno crveno mjesto na koži u ozračenom području desne dojke. Patohistološka dijagnoza promjene je angiosarkom. Zaključak: Razvoj sekundarnog angiosarkoma dojke povezan je s radioterapijom (RIA) i kroničnim limfedemom (Stewart-Treves sindrom nakon latentnog perioda od 4 do 8 godina). Zbog njegove rijetkosti i naizgled bezopasne prezentacije, jer se često radi o bezbolnoj promjeni nalik modrici na koži, pacijenti i liječnici često zanemaruju početne simptome, što vodi kasnom postavljanju dijagnoze. U vrijeme postavljanja dijagnoze pacijenti često imaju lokaliziranu bolest koja je ograničena na dojku, ali s multifokalnim rastom.
Maligni pleuralni mezoteliom rijetka je i agresivna primarna novotvorina mezotelnih stanica pleure. Glavni rizični čimbenik je izloženost azbestu, najčešće uz latenciju od 30–50 godina. Unatoč ...terapiji medijan preživljenja je od 4 do 18 mjeseci, ovisno o izvoru. Cilj istraživanja bio je odrediti karakteristike bolesnika oboljelih od malignoga pleuralnog mezotelioma te ishode njihova liječenja na KBC Zagreb u razdoblju od 1999. do 2012. godine. Ispitane su karakteristike 101 bolesnika dijagnosticiranog i liječenog na KBC Zagreb u razdoblju od rujna 1999. do rujna 2012. Analizirali smo ukupno preživljenje (OS), preživljenje bez progresije bolesti (PFS) te preživljenje ovisno o histološkom podtipu tumora, dobi, kliničkom stadiju, pleurodezi talkom i modalitetu liječenja. Koristili smo Kaplan-Meierovu metodu za izradu krivulje preživljenja. 89 bolesnika bilo je muškog, 12 ženskog spola, a medijan dobi 62 godine. Prema TNM klasifikaciji stadij IV je utvrđen kod 69,3%, stadij III kod 26,73%, te stadij II kod samo 3,96% bolesnika. 73,26% bolesnika imalo je epiteloidni, 4,95% sarkomatoidni, 1% mješoviti te 20,79% NOS (nespecifirani) histološki podtip bolesti. Kirurški je liječeno 14,85% bolesnika, kemoterapijom 55,44%, dok je radioterapija primijenjena kod 9,9% bolesnika. Medijan OS iznosi 11 mjeseci, dok je PFS 10 mjeseci. Prema histološkom podtipu medijan OS iznosio je 11 mjeseci za epiteloidni, 12,5 za NOS te 5,5 za sarkomatoidni, a prema kliničkom stadiju 7 mjeseci za stadij II, 17,5 mjeseci za stadij III te 11 mjeseci za stadij IV. Medijan OS bio je dulji u skupini bolesnika mlađoj od 65 godina (12 naspram 8,5 mjeseci, p=0.28), skupini sa učinjenom pleurodezom (13 naspram 7,5 mjeseci, p=0.06) te u skupini liječenoj kemoterapijom (12,5 naspram 7,5 mjeseci, p=0.10). Očekivano preživljenje bolesnika oboljelih od malignoga pleuralnog mezotelioma u Republici Hrvatskoj u skladu je s podatcima iz literature. Ispitane metode liječenja relativno skromno utječu na preživljenje bolesnika.
Radioterapija je jedan od terapijskih postupaka u liječenju zloćudnih bolesti. Ova metoda podrazumijeva primjenu ionizirajućeg zračenja, odnosno upotrebu čestica ili fotona velike energije koji, ...ionizijarući molekule i atome, oštećuju genetski materijal žive stanice (molekulu DNK-a). Time se onemogućava daljnji rast stanica i njihovo razmnožavanje, što rezultira odumiranjem stanica. Zračenje negativno utječe i na okolne zdrave stanice, ali se one relativno brzo oporavljaju od negativnih utjecaja zračenja. Nuspojave koje se javljaju kao posljedica zračenja mogu izazvati bol i nelagodu. Izraženost nuspojava ovisi o dozi zračenja i lokaciji tumora koji se zrači, ali i o općem stanju te imunološkom statusu pacijenta, pa tako neki pacijenti gotovo da uopće neće imati nuspojave, a drugi će imati velike tegobe.
Rak testisa najčešći je solidni tumor u muškaraca u dobi od 15. do 34. godine. Incidencija raka testisa u svijetu udvostručena je u posljednjih 40 godina. Tumori zametnih stanica čine 95% svih tumora ...testisa, a podijeljeni su u dva osnovna histološka tipa: seminomi i neseminomi. Osobito značenje daje im velik postotak izlječivosti i u diseminiranoj fazi bolesti. Tom je uspjehu najviše pridonijela kemoterapija, ali kirurgija je i dalje neizostavan dio uspješnog liječenja. U znatnog dijela bolesnika danas se nastoji odrediti terapijski minimum kojim se izbjegava niz nuspojava, a dovodi do jednakog uspjeha kao i donedavno agresivniji terapijski pristup. U tekstu koji slijedi iznesene su kliničke upute radi standardizacije dijagnostike, liječenja i praćenja bolesnika s tumorima
zametnih stanica testisa u Republici Hrvatskoj.
PDF
