Obično se uzima kao zdravo za gotovo da su istiniti sudovi objektivno istiniti, neovisno o vjerovanju. Ali to je također vjerovanje – kako ga opravdati? U članku se pruža dokaz o analitičkoj ...vezanosti između pojma objektivne istine i ideje sebstva.
U radu ćemo problem urođenih ideja analizirati kroz binarne oblike eksterno-interno. Argument je eksteran ukoliko upućuje na spoljašnje i na njemu se temelji. Sa druge strane, argument je interan ...ukoliko se temelji na unutrašnjoj poziciji. Analizom Ogleda o ljudskom razumu i Novih ogleda o ljudskom razumu biće predstavljeni argumenti i primjeri koje nude DžonLok i Gotfrid Lajbnic po pitanju urođenih ideja. Ovakva pozicija nudi drugačiji pogled na njihove stavove ili polazne tačke, kojima oni brane svoje filozofske postavke. Sa druge strane, rad otvara pitanje značaja nekog argumenta za određenu tvrdnju. Ukoliko je tvrdnja eksternog oblika, svaki argument koji se nudi postaje dio eksterne tvrdnje, i obrnuto, za interni oblik. Analiza pokazuje da Lokove i Lajbnicove argumente nije moguće pomiriti, upravo zbog pripadnosti jednom od datih oblika (eksternom ili internom).
Autori u radu polaze od razumijevanja ljudskog dostojanstva kako ga predstavlja Drugi vatikanski koncil u dvama dokumentima: Pastoralnoj konstituciji Gaudium et spes o Crkvi u suvremenom svijetu i ...Deklaraciji Dignitatis humanae o slobodi vjerovanja. Suvremeno doba pokazuje duboku krizu razumijevanja ljudske osobe, iz koje se javljaju i brojne povrede ljudskog dostojanstva. Izazovi i poteškoće uzrokovani antropocentrizmom suvremene kulture izgubili su dimenziju transcendentnosti ljudske osobe. Koncilski nauk o ljudskom dostojanstvu pokazuje da je nužno i potrebno čovjeka-osobu razumijevati u odnosu na Boga na čiju je sliku stvoren i na sliku Isusa Krista – savršenog čovjeka koji je utjelovljenjem čovjeka uzdignuo na veoma visoko dostojanstvo, čime je ljudsko dostojanstvo ozdravljeno od zatvorenosti i grijeha. Suvremena kriza ljudskog dostojanstva u svjetlu kulturalnih dinamika pokazuje radikalnu dramu odbacivanja Boga, s jedne strane, i gaženja ljudskog dostojanstva, s druge strane. Bog kao izvor i počelo svega života apsolutni je izvor i jamac ljudskog dostojanstva. U svjetlu teološkog i antropološkog razumijevanja ljudskog dostojanstva potrebno je poći od cjelovitog razumijevanja ljudske osobe upravo onako kako nam pokazuje koncilski nauk o čovjeku. Čovjek je središte i vrhunac Božjeg djela stvaranja i kao takav nositelj oznake slike Božje (usp. Post 1, 26-27), te je pozvan na istinski život koji mu dolazi iz vrela kršćanske Objave.
The authors of this paper depart from the conciliatory understanding of human dignity as presented by the Second Vatican Council in two documents, in the pastoral constitution of the Gaudium et Spes on the Church in the contemporary world and the Dignitatis Humanae Declaration on freedom of belief. Today’s contemporary crisis shows a deep crisis of understanding of human person from whom the violation of human dignity results. Challenges and difficulties caused by the anthropocentrism of modern culture have lost the dimension of human transcendence. The Council’s science of human dignity shows that it is necessary and necessary to understand a person in relation to God whose image created man and to the image of Jesus Christ – a perfect man who, by incarnation of man, elevated himself to a very high dignity, thereby healing human dignity from sin. The contemporary crisis of human dignity in the light of cultural dynamics shows the radical drama of rejecting God on the one hand and trampling human dignity on the other. As a source and the beginning of all life, God is an absolute source and guarantor of human dignity. In the light of theological and anthropological understanding of human dignity, it is necessary to start from the complete understanding of human person just as the Council’s science about man shows us. Man is the centre and peak of God’s work of creation and as such bears the mark of the image of God (cf. Post 1, 26-27), and is called to a true life that comes to him from the hot Christian revelation.
Papa Franjo 2015. godine izdao je encikliku
Laudato si’ – O brizi za zajednički dom
koja je pobudila veliko zanimanje među vjernicima Katoličke Crkve i u akademskoj zajednici. Kako bi se enciklika ...mogla što bolje razumjeti, u radu se opisuju njezina tri glavna obilježja: dijalog razuma i vjere, sveopće zajedništvo te nerazdvojiva povezanost ekonomije, ekologije i siromaštva. Prvo obilježje enciklike tiče se suradnje s eminentnim znanstvenicima koja je rezultirala tekstom prvoga poglavlja enciklike. Drugo obilježje odnosi se na povezanost svih stvorenja na svijetu koja proizlazi iz Božjega čina stvaranja, a treće na nerazdvojivu povezanost ekonomije, ekologije i siromaštva. Sva su tri obilježja enciklike u funkciji promicanja cjelovite ekologije kao jedine alternative dominantnoj paradigmi tržišne ekonomije i odnosu prema okolišu.
In 2015, Pope Francis released his encyclical letter
Laudato si’ – On Care for Our Common Home
, which aroused great interest among the faithful of the Catholic Church and in the academic community. To understand the encyclical better, this article outlines its three main characteristics: the dialogue between faith and reason, the universal communion, and the inseparable connection between economics, ecology, and poverty. The first characteristic concerns the cooperation with eminent scientists which resulted in the text of the first chapter of the encyclical. The second characteristic refers to the connection between all creatures in the world that proceeds from God’s act of creation, and the third refers to the inseparable interconnectedness of economy, ecology, and poverty. All three characteristics of the encyclical are in the function of promoting the comprehensive ecology as the only alternative to the dominant paradigm of market economy and attitude towards the environment.
Osnovni motiv Heideggerova tumačenja Kantove teorijske filozofije sastoji se u tome da se pokaže da Kantovo učenje o shematizmu i vremenu predstavlja tek pred-stupanj problematike temporalnosti. U ...tom kontekstu analizirat ćemo Heideggerovu tezu o transcendentalnoj uobrazilji kao »izvoru« vremena, odnosno matematičke sheme vremenskog niza i vremenskog sadržaja. S obzirom na to da su ove sheme nužnim načinom povezane s kategorijama kvantitete i kvalitete, kao i s načelima (sintetičkim stavovima a priori) čistog razuma koja je Kant formulirao kao »aksiome zrenja« i »anticipacije opažaja«, jasno je da je time naš interpretativni zadatak postao složeniji. Paralelno s navedenim, morali smo dovesti u vezu jedinstvo vremena (kao formalnog zora) s jedinstvom praosnovne apercepcije (strukture samosvijesti), kao i čulno danu mnogostrukost s vremenom kao formom čistog čulnog zora. Usporedna analiza A i B izdanja Kantove Kritike čistog uma omogućila nam je, preko Heideggerovih predavanja i studija, da unutar Kantova teksta sagledamo mogućnosti »ontologizirane« i fenomenološki usmjerene interpretacije i tumačenja osnovnih postavki Kantove »teorije spoznajnog subjekta«.
Vjera i pastoral Čondić, Alojzije
Crkva u svijetu,
2020, Volume:
55, Issue:
4
Journal Article
Open access
U osnovne pastoralne izazove koje nameće sekularizacija ulazi vjerska ravnodušnost, odnosno smanjenje vjerskoga života i nedostatka osjećaja crkvenosti. Ako se uzme da je vjera put kojim se može ...spasiti, onda se vjera i njezina primjena u životu odnosi na bît Crkve i njezina poslanja. Sukladno tomu pisac, teološko-pastoralnim načinom evanđeoske prosudbe, na temelju znanstvenih istraživanja, povezuje odnos vjere i pastorala u crkvenom životu, u Europi i Hrvatskoj, a potom govori o uzrocima i razlozima smanjenja vjere i crkvenosti. Raščlanjujući kulturno surječje hrvatskoga društva i pastoralni rad, govori o vjeri kao milosnom daru, za koji treba stvarati plemenito ozračje, da bi se što plodonosnije umnožila u vjernicima. Potom autor predlaže pastoralne smjernice o nužnosti pastoralne metanoje i načinu produbljenja vjere i crkvenosti.
Vjera kao “znanje” o znanjima Vidović, Marinko
Crkva u svijetu,
12/2019, Volume:
54, Issue:
4
Paper, Journal Article
Open access
Usvajajući općeprihvaćenu složenost pojmova “znanje” i “spoznaja”, autor u ovom radu pokazuje kako se ni znanje ni spoznaja ne mogu i ne smiju redukcionistički poimati u smislu njihova reduciranja ...samo na umni i racionalni (u)vid stvarnosti. I jedna i druga stvarnost ulaze u područje onoga što označujemo kada govorimo o integralnom ljudskom iskustvu, o uvažavanju, naime, apriorne i aposteriorne interakcije spoznavajućeg subjekta i spoznajnog/spoznatog objekta. U takvom svjetlu vjera se pokazuje kao specifično znanje navezano na pred-odluku, na stajalište koje zbilju ostavlja otvorenu transcendenciji, ustvari, konačnom smislu. Vjeru se može označiti kao specifično znanje o svim drugim znanjima, kao utemeljenje, određenje i kvalificiranje drugih znanja njihovom usmjerenošću cjelini zbilje. Do takvih uvida autor dolazi analizom teorije spoznaje i ograničenja svakoga znanja.
The paper observes the crisis of the humanities through the prism of the current state of philosophical thought from the critical position of Italian ontologism. From a historical and scientific ...point of view, philosophy has long been considered as encompassing all human knowledge without a disciplinary division and consequent limitation to its specific domain. Today, philosophy is understood only as one of the scientific fields of humanistic declension. From the speculative point of view, philosophy has experienced the same evolutionary destiny of branching towards its own specifics, analogous to the progressive development of natural sciences and their cognitive penetration into the structures of reality. Philosophy has, therefore, experienced a systematic split as a discipline, depending on the argument of its research: philosophy of history, philosophy of mind, aesthetics, logic, ontology, philosophy of law, etc., thus losing sight of the fact that the speculative realm of philosophical thought is the only humanistic field in which the uniqueness of each specific argument of cognition is thought through. The only argument that unites all individual sciences is being as such, which the current philosophy hardly deals with at all. The loss of content in contemporary philosophical thought is a speculative remark of the Italian critical ontology, an idealistic philosophical direction that is academically represented mostly at the University of Perugia. It is most useful when analyzing the disparity in the contemporary perception of importance and the real relevance of the humanities. Thus, the possible cause of the current marginalization of philosophy is not only its problematic dialectical relationship with other scientific fields and domains far closer to the current technological and practical spirit of the time, but it is also detected in its internal structure, the partiality of which does not correspond to the universality of its research method and content.
Ovaj članak svojevrstan je pokušaj tumačenja Pieperove filozofske rasprave O vjeri uz pomoć Newmanovih promišljanja s obzirom na to da se Pieper u svojoj raspravi referira na pojedine Newmanove teze, ...no ne ulazi u njihovu dubinu. Osim usporedbe te dvojice autora u kontekstu filozofskoga tematiziranja vjere, ovaj rad ima za cilj pokazati da ispravno shvaćena vjera sadrži kapacitet da pruži ono što je čovjeku danas najpotrebnije, i u osobnom i u društvenom kontekstu, a to je sigurnost. S tim ciljem članak u četirima dijelovima prikazuje značenje vjere, aspekte neformalne sigurnosti vjere i moralnih predispozicija koje su nužne za življenje osobne vjere u općespoznajnom i religioznom obliku. U tome smislu ljubav se nameće kao zaključni imperativ – temeljna moralna predispozicija koja štiti vjeru od svih zlouporaba, oblikuje ju, daje joj konzistentnost, usmjerenje i vodi ju prema istini.
PDF
