U ovomu prilogu autor pokušava rekonstruirati i evaluirati religijsko-filozofijske elemente u spisu "Predavanja o 'bogočovještvu'" Vladimira Solovjeva. Solovjev, ruski teolog, filozof i pjesnik, bio ...je, prije svega, religijski mislitelj. Imajući to na umu, može se reći kako – iako nije napisao knjigu pod tim nazivom – "filozofija religije" predstavlja bitan dio Solovjevljeve filozofije. Njegovi su glavni utjecaji Platon i kršćanska misao. Poradi toga njegova je filozofija religije dijaloški orijentirana i bitno povezana s etičkim pitanjima. U svojim "Predavanjima o 'bogočovještvu'" Solovjev pokušava filozofijski osvijetliti fenomen religije, i konsekventno tomu, utemeljiti smisao, ulogu i zadaću filozofije religije. Središnji je koncept njegove filozofije religije "božanski princip" koji je suprotstavljen "kaosu". "Božanski princip" mišljen je kao "vječno sve-jedinstvo" i "djelatna snaga jedinstva svega što jest". Filozofija religije također ima antropologijske implikacije: čovjek je biće koje sudjeluje u "božanskom principu"; on je "veza" između svijeta i božanstva; njegovo dostojanstvo proizlazi iz činjenice da je "stvoren na sliku Božju". Poradi toga, njegova je temeljna težnja da prihvati objavljenu istinu o "bogočovještvu". Čovjekova je "egzistencija" bitno obilježena s tri "kušnje": "kušnjom materijalizma", "kušnjom racionalizma" i "kušnjom moći". Zapadno društvo (kao i zapadna Crkva) nije se uspjelo oduprijeti ovim kušnjama. Glavni je način odupiranja daljnjoj degradaciji čovječanstva povratak kršćanskoj religiji (i kršćanskoj kulturi koja je otvorena "božanskom principu").
Autor se u članku bavi fenomenom religije. Između brojnih
pokušaja filozofije i drugih društvenih znanosti tijekom povijesti
da odgovore na brojna pitanja koja sa sobom nosi fenomen religije,
autor ...je odabrao marksističko-liberalnu teoriju i njezin pokušaj da
ospori objektivnu vrijednost religije, tumačeći njezinu pojavu i ulogu
u društvu socijalno-političkim prilikama.
Nakon kratkoga povijesnog pregleda filozofskih mišljenja autor
se posebno bavi kritikom demistifikatora religije krajem XVIII. i
početkom XIX. stoljeća.
Zatim iznosi mišljenja glavnih protagonista demistifikacijske
teorije o religiji, Feuerbacha, Marxa, Engelsa i Lenjina, koji religiju
smatraju iluzijom, otuđenjem, opijumom za narod itd. Prema Marxu
religija je pretpostavka svake druge kritike, a budući da je religija kao
nadogradnja zapravo otuđenje, ona u komunizmu treba nestati itd.
Nakon što je iznio marksističko-liberalni nauk o religiji, autor se
kritički osvrće na njegove teorije, na pojam otuđenja, nadogradnje,
porijeklo i nestanak religije u komunizmu, ističući da su one ideološki
opterećene, pojmovi neodređeni, hipoteze nedostatno potkrijepljene,
a metode skučene, uopćavanja i zaključivanja proizvoljna, a teorije u
raskoraku s činjenicama i poviješću.
Od svojih početaka čovjek je duhovno biće, a njegovom duhovnošću i religioznošću bave se različite znanstvene discipline. Nakon dominacije velikih monoteističkih religija i sekularizirane moderne, ...postmoderna je iznjedrila cijeli niz različitih alternativnih religija (u odnosu na dominantno kršćanstvo) objedinjenih pod nazivom New Age — slabo povezana mreža organizacija i pojedinaca, koje povezuju zajedničke svjetonazorske vrijednosti te vizija kozmičkih promjena. Kako bismo ispitali vjerovanje u ideje alternativnih religija, proveli smo anketno, empirijsko istraživanje studenata diplomskoga i preddiplomskoga studija Filozofskoga fakulteta Družbe Isusove u Zagrebu (N = 78 ispitanika). Rezultati indiciraju da, unatoč većinskomu pripadanju Katoličkoj crkvi, velik postotak ispitanika vjeruje u ideje alternativne New Age religije i astrološkoga praznovjerja.
Human beings have been spiritual since pre–historic times, and it is therefore no wonder that various scientific disciplines deal with the issues of religion and religiosity. After the long–standing dominance of the great monotheistic religions, the modern period has brought with it the process of secularization, and so it seemed that religions and religiosity would soon be extinct. However, the post–modern period has witnessed a revitalization of religion and a bourgeoning of various new and alternative religious beliefs, all under the umbrella term „New Age.“ In Croatia the vast majority of the population declares itself as Catholic. Nevertheless, previous research has shown that a significant proportion of the population believes in ideas stemming from alternative religions. This research examines whether students in the Religious Studies Programme differ from the general population in regard to these beliefs. We have conducted empirical research based on 85 students, using an instrument previously developed by Croatian authors. The results indicate that a large percentage of the participants believes in various ideas stemming from alternative religions. It is interesting to note that many are members of the Catholic Church, and that they read the daily horoscope although they do not believe in it. This research is, despite certain methodological limitations, an important step forward in acquiring a better understanding of post–modern man´s religiosity and his beliefs.
Posljednjih desetljeća u mnogim dijelovima svijeta poraslo je značenje religije. U sociologiji religije sekularizacija je dugo vremena bila dominantno okvirno načelo za tumačenje razvoja religije. U ...međuvremenu dolaze do izražaja i drugi obrasci tumačenja, kao što su teza o individualizaciji i ekonomske teorije. Takozvani “prostorni obrat” (“spatial turn”) izgleda da još nije zahvatio sociologiju religije. Međutim, pitanja prostornosti i mjesta vrlo se intenzivno proučavaju kroz povijest religije (religijski studiji). Geografija religije donedavno se smatrala raznolikim i nepovezanim područjem. Posljednjih godina to se izmijenilo. Uočavaju se dva smjera istraživanja. Jedan se, uglavnom, bavi socijalno-geografskim problemima i metodama, dok je drugi pod utjecajem novog pristupa kulturne geografije. Oba bi češće trebala koristiti gore spomenute teorijske pristupe sociologije religije. Međutim, geografija religije ne smije izgubiti iz vidokruga svoj glavni cilj: uvijek treba ukazivati na činjenicu da se svi religijski procesi odvijaju u prostoru i imaju prostornu dimenziju.
Ovaj članak predstavlja uvod u posebno izdanje EuJAP-a o interakcijama između analitičke i islamske filozofije/teologije. Islamska filozofija i teologija su kroz povijest pokazale afinitet i doseg u ...sposobnosti povezivanja s tradicijama filozofskog racionalizma izvan klasične islamske civilizacije. Članci u ovom posebnom izdanju EuJAP-a daju novi i svježi pogled na odnos i međusobne utjecaje između islamske filozofske i teološke tradicije i zapadne (analitičke) filozofske tradicije.
Istraživanje društvenih pokreta i sociologija religije imaju sličnosti zbog kojih mogu biti od uzajamne koristi. U oba područja primjenjuju se slični teorijski pristupi. Ovaj je članak pokušaj da se ...ukratko izlože teorija ponude i teorija mobilizacije resursa u sociologiji religije te literatura o društvenim pokretima. On je svojevrsna poredbena analiza sociologije religije i literature o društvenim pokretima. U članku se daje kraći pregled literature o teoriji ponude te neki primjeri studija koje su taj model primijenile, kratak prikaz teorije mobilizacije te naposljetku ocjena taktike regrutiranja i razine posvećenosti u tim dvama područjima sociologije
Svijet je oduvijek bio vrlo religiozno mjesto i po svim izgledima nastavit će to biti u bližoj budućnosti. Ipak, to nije ono što su očekivale neke istaknute osobe europskoga moderniteta. U cijelome ...svijetu, pogled na život koji je sve prisutniji nije sekularni humanizam. Ako se prije pola stoljeća činilo da će sekularni humanizam biti val budućnosti, to je zato što su ga na mnogim mjestima nametnule autoritarne i totalitarne vlade — u Sovjetskome savezu, u istočnoeuropskim zemljama, u Kini i u nekim jugoistočnim azijskim zemljama. Kao što spomen kršćanstva i islama pokazuje, svijet nije samo jedno religiozno mjesto, nego religijski raznoliko mjesto. U zapadnim društvima u tijeku je važan pomak s obzirom na vjeru. Tijekom stoljeća, zapadno je kršćanstvo bilo u sebi podijeljeno ili, sociološki govoreći, unutarnje diferencirano. Kršćanstvo je na tim područjima još uvijek bitno nadmoćnija religija, ali i prisutnost drugih također je znatna. Religiozna raznolikost u zapadnim zemljama sve više odražava religijske raznolikosti u svijetu. Liberalna demokracija pojavila se na Zapadu kao pokušaj prihvaćanja različitih religijskih pogleda na život unutar jednoga poretka. Ali, kada religija napusti javnu scenu — ili kad je se iz nje otjera — javna scena ne ostaje prazna. Umjesto toga, postaje ispunjena proširenim fenomenom zvanim sekularizam. Pluralistički prikaz odnosa među religijama dobro pristaje ulozi koju je religiji pripisala liberalna demokracija. Glavni problem pluralističkog prikaza odnosa medu religijama jest taj da pokušava smanjiti njihovu raznolikost. Dinamički karakter svake religije i preklapanja među njima daju određene razloge za nadu da se perspektive pripadnika različitih vjeroispovjesti ne moraju uvijek sukobljavati. Govoriti kao kršćanin znači govoriti iz ovih dvaju temeljnih uvjerenja: da Bog voli sve ljude, posebno prijestupnike, i da je vjerski identitet okružen propusnim granicama.
U ovome radu Hegelove se odrednice prve forme prirodne religije – čarobnjaštva, primjenjuju na teze suvremene teorije Ralpha Abrahama o porijeklu mišljenja unutar prakse transa religije paleolitskoga ...šamanizma. Takva međusobna primjena ima zadaću omogućiti dokazivanje teze da se već u paleolitskoga čovjeka javlja mišljenje koje predstavlja početak religije kao naprednijega stupnja duha te šamanizam kao njegova prvotna religijska praksa. Čarobnjaštvo, kao prva forma religije može se usporediti s paleolitskim šamanizmom kroz poistovjećivanje prakse transa s Hegelovim shvaćanjem čarobnjaštva kao forme uspostavljanja nadmoći duha nad prirodom. Takva se nadmoć izražava unutar paleolitskoga šamanizma putem umjetnosti i stoga je moguće govoriti o praksi transa paleolitskoga šamanizma kao prijelaznome trenutku pročišćavanja duha na prijelazu iz umjetnosti u religiju.
Rasprava između Daniela Dennetta i Alvina Plantinge, održana 2009. godine u Chicagu, označila je monumentalni susret u kojem su se intelektualno sukobili jedan od najcjenjenijih ateističkih i jedan ...od najcjenjenijih kršćanskih mislioca današnjice. Debata je bila pomno praćena, kako u publici, tako i u američkim filozofskim krugovima, a ubrzo je pretočena i u knjigu u kojoj su autori dodatno proširili raspravu. Ovdje će se prikazati glavne argumentacijske točke debate, koje je postavio Plantinga kao prvi izlagač, a koje je napadao Dennett. Nakana je rada pokazati kako je Plantinga bio uspješniji u obrani
svoje teze da su znanost i religija kompatibilni te da Dennett nije ponudio argumente koji bi ozbiljno ugrozili Plantinginu tvrdnju, iako je to mogao učiniti koristeći argumente koje je razvijao tijekom svoje karijere. Zbog toga što je debata preslika stavova autorâ koje su razvijali tijekom cijele svoje karijere, u radu će se prikazati na kojim su mjestima autori mogli pojačati svoju argumentaciju.
Drugim riječima, izlaganja oba autora prikazat će se detaljnije i u
širem kontekstu, i to prvenstveno da bi se opravdala teza da je Dennett na raspolaganju imao puno snažniju argumentaciju od one koju je ponudio u debati.
PDF
