Vilim Keilbach je bio teolog i filozof prepoznat u svjetskim razmjerima. Na hrvatskom govornom području o njemu je vrlo oskudna literatura, stoga ćemo u radu prikazati njegovu biografiju s naglaskom ...na razdoblje života u Hrvatskoj, a na osnovi arhivskoga gradiva pohranjene u arhivu Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i knjižnice Fakulteta koja čuva njegovu do sad neobrađenu ostavštinu. Prikazat ćemo dio Keilbachova znanstvenoga rada s naglaskom na njegovo nastojanje da poveže tomizam sa psihologijom religije.
U desetljećima nakon Drugoga svjetskog rata etnografija, etnologija i folkloristika predavale su se u Mađarskoj na dva sveučilišta – Sveučilištu u Budimpešti i Sveučilištu u Debrecenu, unutar sličnih ...disciplinarnih okvira. U podučavanju i istraživanju važnost se pridavala proučavanju mađarske seljačke kulture iz povijesne retrospektive, u cilju njezine rekonstrukcije. Međutim, kao posljedica disciplinarnog, međunarodnog i interdisciplinarnog utjecaja, tijekom 1970-ih i 1980-ih stvorili su se uvjeti za velike paradigmatske promjene kako u istraživanju, tako i u predavanjima. Najvažniji pokazatelj te promjene bila je činjenica da je etnologija umjesto seljačkog društva počela istraživati društvo u cjelini, sve kulturne fenomene i mnoge suvremene probleme. Na institucionalnoj razini podučavanje etnologije je reorganizirano s ponovnom uspostavom predavanja iz etnologije na Sveučilištu u Szegedu, osnivanjem novog odsjeka na Sveučilištu u Pečuhu i ponovnim uvođenjem predavanja na temu mađarske etnologije u Kolozsváru (Cluj-Napoca, Transilvanija, Rumunjska).
Slične promjene provedene su i na Odsjeku za etnologiju u Szegedu. Prvo smo proširili tradicionalne etnološke teme na podučavanje i istraživanje novih tema. Od 1998. godine uveli smo predavanja iz etnologije religije unutar područja specijalističkih znanja. U segedskoj školi etnologije folkloristika, materijalna kultura i kulturna antropologija podučavaju se unutar jednog područja i unutar istog odsjeka.
U skladu s odredbama Bolonjskog sporazuma, na dodiplomskom studiju studenti slušaju temeljne/uvodne kolegije i dobivaju uvid u opću i specifičnu metodologiju. Na toj razini započinjemo samo jedan specijalistički program – folkloristiku i antropologiju plesa – u kojem studenti stječu osnovna teoretska znanja o narodnim plesovima. Antropologija plesa predaje se i na diplomskome studiju gdje postoje i kolegiji iz etnologije i antropologije religije, zajedno s onima koji se bave kulturnom baštinom. U Mađarskoj postoji velika potreba za predavačima etnologije. Pedagogija i metodologija predavanja etnologije također se predaju na diplomskoj razini. No, općenito, diplomski je studij podijeljen na tri dominantna specijalistička modula. Opći i specijalistički programi pripremaju studente za razna područja istraživanja, za područje obrazovanja, obrazovanja odraslih, javnih muzejskih zbirki, turizma, telekomunikacija te za rad u mnogim segmentima državne administracije i lokalnih vlasti.
Studentima je na raspolaganju ekstenzivna međunarodna razmjena putem programa Erasmus/Socrates i CEEPUS, kao i studentski međunarodni ljetni seminar u Szegedu (Seminarium Ethnologicum Szegediense). Sadržaj preddiplomskoga, diplomskoga i poslijediplomskog studija uvelike je određen činjenicom da je etnologija sada pod snažnim utjecajem kulturne i socijalne antropologije.
U radu se istražuju stajališta i moralna načela kršćanstva, islama, hinduizma i budizma glede tržišta i tržišnih djelatnosti. Traže se odgovori na pitanja kakav sustav tržišta svaka od tih vjera ...podupire (ili osuđuje) i koje se moralne norme traže u odvijanju tržišnih djelatnosti. Razmatra se i stajalište prema pojedinim elementima tržišta: imovini, predmetu trgovine, cijeni, distribuciji i tržišnoj komunikaciji. Zaključno se sagledavaju sličnosti i razlike stajališta pojedinih religija, a pridržavanje moralnih načela prepoznaje se kao preduvjet održivosti tržišnoga gospodarstva.
U ovom se radu želi ukazati na prednosti koje metodologija utemeljene teorije ima u odnosu na dosadašnja kvantitativna socioreligijska istraživanja fenomena religije i religioznosti. Naime, nakon ...provođenja kvalitativno-kvantitativnog istraživanja Religioznost stanovnika grada Vukovara tijekom Domovinskog rata (2010. – 2014.) te analize socioreligijske literature nastale u Hrvatskoj u posljednjim dvama desetljećima, utvrđeno je kako je uobičajeno primjenjivan teorijsko-metodološki okvir nedostatan za istraživanja fenomena religije i religioznosti koja se provode u određenom specifičnom kontekstu (krizna ratna situacija) i/ili nad specifičnom populacijom (civili, branitelji, zatočenici). Takav teorijsko-metodološki okvir, u kojem se primjenjuju teorija sekularizacije, petodimenzionalni model te kvantitativne istraživačke metode, najčešće je nedostatan za cjelovito istraživanje izvanobredne osobne religioznosti te suodnosa fenomena religioznosti i specifičnog konteksta u okviru kojega se provodi istraživanje. Stoga je cilj ovoga rada ukazati na potencijal metodologije utemeljene teorije u okviru kvalitativnih socioreligijskih istraživanja pomoću kojih je moguće sveobuhvatnije istražiti fenomen religije i religioznosti u uvjetima u kojima nije moguće, ili je teško, primijeniti postojeće teorijske okvire i kvantitativne istraživačke metode. Zaključci do kojih se došlo na temelju samostalno provedenog istraživanja Religioznost stanovnika grada Vukovara tijekom Domovinskog rata pokazuju kako metodologija utemeljene teorije, uz primjenu kvalitativnih metoda istraživanja, nudi mogućnost za cjelovitije istraživanje izvanobredne osobne religioznosti. Prije svega nudi veću mogućnost razumijevanja dimenzije osobnoga religioznog iskustva i dimenzije religijske prakse na individualnoj, izvanobrednoj razini, ali i bolju istraženost suodnosa fenomena religioznosti i specifičnog konteksta u okviru kojega se provodi istraživanje.
U radu je prikazan časopis Religija i tolerancija u svom desetogodišnjem izlaženju. U razdoblju od prvog pojavljivanja 2002. godine do kraja 2012. zanimanje je za religiju značajno poraslo i broj ...onih koji su istraživali i pisali o religiji, te se time i obujam časopisa iz godine u godinu povećavao. Sociologija religije postala je prepoznatljiva znanstvena disciplina koju prate i oni koji se religijom uopće ne bave jednako kao i stručnjaci koji je istražuju, ali i oni koji su samo religiozni. Stoga je, unatoč poteškoćama u financiranju znanstvenih časopisa, i ministarstava koja svake godine postavljaju sve teže uvjete za dobivanje sredstava, časopis Religija i tolerancija opstao punih deset godina. Ukupan broj stranica u ovom desetogodišnjem izlaženju je 3.580, a broj autora veći od 200. Broj objavljenih znanstvenih radova po jednom broju u prosjeku je deset, što znači da je godišnje objavljivano 20 znanstvenih radova i 4 prikaza knjiga. Od ostalih rubrika u časopisu se pojavljuju intervjui, prijevodi, predavanja i pisma čitatelja. U tekstu su prikazani najcitiraniji radovi prema SCI indeksu i tekstovi čiji su naslovi najviše privukli pažnju studenata; istraživanje je provedeno 2012. na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Sociologija religije predstavljena u časopisu formirala je svoj znanstveni identitet koji nosi predznak tolerancije. U metodološkom smislu moglo bi se reći da je na pozicijama »metodološkog agnosticizma«. Naime, ako je sociologija religije u odnosu prema religiji »ni za ni protiv, već o njoj samoj«, onda je i časopis Religija i tolerancija pravo mjesto za objektivan govor o religiji.
Nakana je ovoga teksta izložiti neke više i manje poznate religijsko-filozofijske perspektive i pravce unutar suvremene anglosaksonske (analitičke) filozofije poput reformirane epistemologije, ...vitgenštajnijanizma, ne-realističke, feminističke i pluralističke filozofije religije. Svaka pojedina »škola mišljenja« nastoji na autentičan način filozofijski interpretirati fenomen religije pritom uglavnom ne koketirajući s konfesionalnim interpretacijama. Pokazuje se kako je filozofija religije dinamična i, prije svega, autentično filozofijska disciplina koja se ne može svesti na lošu religijsku apologetiku, već ima svoje legitimno mjesto među disciplinama filozofije.
Teološki časopis Bogoslovska smotra izlazio je od 1910. do 1919. kao posebni prilog tjedniku Katolički list, a od 1923. do 1944. kao organ Hrvatske bogoslovske akademije, stručnoga teološkoga ...društva. Za svako od tih razdoblja u ovom su radu popisani filozofski tekstovi i predstavljeni njihovi autori.
Od 1910. do 1919, tj. u prvom desetljeću časopisa znanstvene su radove u časopisu objavila samo dva filozofa: Urban Talija i Stjepan Zimmermann, a recenzirano je sedam knjiga hrvatskih filozofa.
Od 1923. do 1944. na stranicama Bogoslovske smotre objavljena su 44 znanstvena članka u području filozofije, a uz najplodnijeg autora Zimmermanna, javljaju se i druga značajna imena hrvatske filozofije: Vilim Keilbach, Franjo Šanc, Josip Lach, Karlo Balić, Đuro Gračanin, Jordan Kuničić, Stjepan Bakšić, Aleksandar Gahs i Hijacint Bošković. U tom je razdoblju objavljeno 88 recenzija, od kojih je Zimmermann potpisao 50, a Keilbach 15.
U Bogoslovskoj smotri u razdoblju 1910–1944. pisalo je 27 filozofa, a objavljena su 54 znanstvena članka, 44 crtice iz filozofskog života, 105 recenzija, sedam nekrologa i jedan prijevod. U objavljivanju filozofskih članaka osobito su prednjačila dva autora: Stjepan Zimmermann s 25 članaka i Vilim Keilbach s 12 članaka.
U Katoličkom listu uočeno je i izdvojeno blizu 800 bibliografskih jedinica koje su prepoznate kao filozofske. Njihov popis je priložen članku kao »Bibliografija filozofskih članaka i prikaza te s ...filozofijom i filozofima povezanih prinosa u Katoličkom listu (1849–1945)«. Više od polovice popisanih tekstova čine rasprave i članci, pretežno autorska djela, a tek manjim dijelom prijevodi. Četvrtina svih filozofskih sadržaja objavljena je za urednika Stjepana Bakšića (1920–1936). Od autora do početka 20. st. po broju objavljenih radova prednjače Josip Rieger i Ante Bauer, dok su u 20. st. najplodniji suradnici Andrija Živković, Stjepan Bakšić i Nikola Kolarek.
Rasprava »O postanku čovjeka« Antuna Kržana ističe se kako brojem nastavaka (57) tako i duljinom izlaženja (1872–1877). Množina građe u Katoličkom listu omogućila je pokretanje teološkog časopisa Bogoslovska smotra (1910), koji je od početka izlaženja objavljivao i filozofske članke.
Otprilike polovica filozofskih sadržaja objavljenih u Katoličkom listu otpada na prinose iz opće filozofske tematike. Ti sadržaji dominiraju u starijim godištima, a pojavljuju se i u apologetskim raspravama. Karakterizira ih nepovjerenje prema novovjekovnoj i modernoj filozofiji, prema racionalističkoj i protestantskoj kritici, kao i izrazita naklonost prema grčko-rimskoj filozofiji. Posebno je kritici podvrgnuta francuska filozofija 18. st. kao ona koja je idejno prethodila Francuskoj revoluciji. Veliko zanimanje je iskazano za Voltairea i, još veće, za Rousseaua, što je posljedica preokupacije školstvom u drugoj polovici 19. st. Kritici je podvrgnuta i njemačka filozofija 18. i 19. st., posebno njemački klasični idealizam. Od njemačkih filozofa najčešće se spominju Kant i Hegel.
S općim filozofskim sadržajima u velikoj je mjeri povezana neoskolastička filozofija, koja se u časopisu ponekad naziva i »kršćanska filozofija«, a prisutna je kao filozofska opcija u starijim apologetskim raspravama te od kraja 19. st. kao službena katolička filozofija.
Trećina filozofskih sadržaja u Katoličkom listu bavi se socijalnom filozofijom, što uključuje i političke koncepcije i/ili ideologije 19. i 20. stoljeća. Članci o liberalizmu dominiraju drugom polovicom 19. st. U njima se ukazuje na bezdušno postupanje liberalnog kapitalizma kao na glavni razlog opravdanog organiziranja radništva. Članci posvećeni socijalizmu i komunizmu kontinuirano izlaze od prvih do zadnjih godišta, s tim da u kasnijim godištima u prvi plan dolazi boljševizam kao radikalna realizacija komunizma. Ovakvo izrazito zanimanje za društvene procese potaknuto je i papinskim enciklikama.
Četvrtina tekstova koji su u ovom listu prepoznati kao filozofski bavi se filozofijom prirode gdje respektabilna imena katoličke teologije i filozofije (poput Antuna Kržana i Ante Bauera) argumentirano raspravljaju sa svojim suvremenicima, posebno s hrvatskim ideolozima darvinizma, i to još za Darwinova života. Ove rasprave metodološki i kritički prednjače u Katoličkom listu. S ovom temom tijesno su povezani članci iz filozofije religije koji najčešće propitkuju odnos razuma i vjere, znanosti i dogme.
U radu se problematizira koncept političke religije kroz teorijske perspektive
autora poput Giorgija Agambena, Michela Foucaulta, Hanne Arendt, Erica
Voegelina, Carla Schmitta i drugih. Autor tvrdi ...da je religija u svojoj sekularno-
profanoj formi nadomjesni čimbenik društvenih odnosa. Kada nestaje ili se
dokida čvrsta struktura tradicionalnih poredaka autoriteta i vladavine, tada na
scenu stupa zamjenska struktura. Religiju ne treba držati tek povratkom vjeri u
izvornome smislu transcendencije. Ponajprije se radi o političkome utemeljenju
kulture kao hibridnoga supstrata rase i odgoja.
