Ako je suditi prema zbivanjima u hrvatskome i bosanskohercegovačkom društvu u posljednjih trideset godina, moguće je zapaziti da su i Katolička Crkva i Srpska pravoslavna Crkva - kao dva važna ...nacionalna sakralna sustava - imale značajnu ulogu u usmjeravanju ne samo društvenih nego i političkih procesa. Upitno je, međutim, koliko su ta i takva politikom obojena usmjeravanja donijela ovim društvima dobroga, a koliko lošeg, posebno kad je riječ o izgradnji povjerenja i dobrih međuetničkih, a time i međuvjerskih odnosa. Koliko su i jedna (Katolička) i druga (Srpska pravoslavna) Crkva tijesno uvezane u najnovija politička zbivanja u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, posebno kad je riječ o Republici Srpskoj, autor će pokazati na primjeru odnosa tih dviju crkava u Bosni i Hercegovini, te će, oslanjajući se na Mardešićeve tekstove, pokušati naznačiti glavne putove kojima bi dvije crkve trebale ići kako bi na ovim prostorima došlo do toliko željenoga kršćanskog pomirenja. Nakon kraćeg uvoda, s opisom suvremene socioreligijske situacije u Europi i u Hrvatskoj, autor svoju analizu tih odnosa temelji na Mardešićevim tekstovima o političkoj religiji i o putovima koji vode do kršćanskog pomirenja.
Sve prisutniji kulturalni i religijski pluralizam neminovno postavlja pitanje odnosa kršćana prema rastućoj religioznoj pluralizaciji društva u kojem žive. U ovom tekstu pokušava se ukazati na ...teoretski i praktični doprinos koji teološka refleksija može dati kako bi se izazov religijskog pluralizma mogao vidjeti u ispravnom svjetlu tako da iz teoloških razmišljanja može slijediti konkretna politička i religijska praksa u društvu.
Polazeći od činjenice da kršćani svagdje u svijetu žive u svakodnevnom egzistencijalnom kontaktu sa sljedbenicima drugih religija, Katolička Crkva, počevši od Drugoga vatikanskog koncila, intenzivno raspravlja o teološkom vrjednovanju fenomena religijskog pluralizma i samoshvaćanju kršćanstva naočigled religijske povijesti čovječanstva.
Budući da je religijski pluralizam objektivni teološki problem, u prvom dijelu rada autor analizira tri uobičajena religijsko-teološka nacrta ili modela koje nudi današnja teologija religija u pokušaju da odgovori na pitanje kakav bi trebao biti stav Crkve i kršćana prema religijskom pluralizmu: pretkoncilsko stajalište prema drugim religijama (ekskluzivistički ekleziocentrizam), pristup Drugoga vatikanskog koncila i poslijekoncilske teologije (inkluzivistički kristocentrizam) te pogled na druge religije predstavnika takozvane pluralističke teologije religija (pluralistički teocentrizam).
U kontekstu religijskog pluralizma Crkva je kao zajednica vjernika pozvana potvrđivati vlastiti kršćanski identitet u dijalogu s postojećim religijama i kulturama u kojima kršćani žive. Stoga se u drugom dijelu rada, osim opisane trostruke klasifikacije pristupa teologiji religija, sažeto predstavljaju religijsko-teološki nacrti dvojice njemačkih katoličkih teologa. To su Klaus von Stosch i njegovo promišljanje o komparativnoj teologiji religija i Karl-Josef Kuschel koji prakticira teološki međureligijski dijalog unutar triju monoteističkih religija (takozvane ‘abrahamske ekumene’).
U trećem i završnom dijelu rada, polazeći od relacijskog razumijevanja zahtjeva jedinstvenosti i univerzalnosti kršćanske objave, autor donosi neka zapažanja o naravi misijskog naloga Crkve u ozračju religijskog pluralizma i dijaloga.
Postsekularizam Matos, Bruno; Renić, Dalibor
Nova prisutnost,
07/2016, Volume:
XIV, Issue:
2
Journal Article, Paper
Peer reviewed
Open access
Pojam postsekularizam odnosi se na teorijsku konstrukciju nastalu na temelju kritičke analize suvremene religioznosti i njezinog političko-društvenog i kulturnog položaja. Ovaj rad, prvo, uvodi u ...problematiku općenite relevantnosti pojma postsekularizam za refleksiju o društvu i stvarnosti. Drugo, predstavlja i problematizira modele interakcije religioznog i sekularnog poimanja racionalnosti koje predlažu filozofi Jürgen Habermas, John Milibank i Nicholas Wolterstorff. Postsekularistički mislioci opisuju odnos religije i suvremenosti, ali pristupaju i normativno, dajući smjernice za postizanje cilja mirotvornog i pravednog društva. Habermas drži da je sljedeći korak do tog cilja kritičko, ali dijaloško prihvaćanje religije kao sudionika u komunikacijskoj interakciji, u perspektivi nastavka sekularizacijskog procesa. Milbankova radikalna ortodoksija i Wolterstorffova reformirana epistemologija iz kršćanske vjerničke perspektive otvaraju prostor za takav razvoj jer njihova apologetika ne potiče izolaciju, nego omogućuje onaj pozitivan kritički i samo-kritički doprinos religije koje Habermasova sekularna vizija očekuje.
The term postsecularism refers to a theoretical construct based on a critical analysis of the contemporary position of religion in the social, political, and cultural context. Firstly, this article is an introduction to the general issue of the relevance of the concept postsecularism for the reflection on society and reality. Secondly, it presents and discusses models of the interaction of religious and secular notions of rationality proposed by the philosophers Jürgen Habermas, John Milibank and Nicholas Wolterstorff. Postsecular thinkers try to describe the relationship between religion and modernity, but their approach is also normative, since they offer guidelines for achieving the goal of a peaceful and just society. Habermas believes that the next step to achieve this goal is a critical, yet dialogical acceptance of religion as a participant in the communicative interaction, with the continuation of the secularization. From the Christian perspective, Milbank’s radical orthodoxy and Wolterstorff’s reformed epistemology create space for such a development because their apologetics does not encourage isolation, but allows for the positive critical and selfcritical contribution of the religion, which Habermas’s secular vision expects.
Im Hinblick auf das mannigfaltige Reichtum und die Verschiedenartigkeit der philosophischen Disziplinen, geht der Verfasser dieses Beitrages von der Grundvoraussetzung aus, dass in der Kroatischen ...Philosophie des 20. Jahrhunderts die „Religionsphilosophie“ auch entwickelt und aufgebaut wurde. In der Betrachtung dieser Fragen, die sich auf die „Religionsphilosophie“ in Kroatien im 20. Jahrhundert beziehen, wird die besondere Aufmerksamkeit Stjepan Zimmermann, Wilhelm Keilbach und Vjekoslav Bajsić gewidmet, weil gerade diese Philosophen in ihren philosophischen Reflektionen einen besonderen Beitrag nicht nur für die Entwicklung der kroatischen Neuscholastik, sondern auch für die Entwicklung und kritische Würdigung der „Religionsphilosophie“ als solcher beigetragen haben. Das Eigentümliche, was die Positionierung und die Entwicklung der „Religionsphilosophie“ in der kroatischen Neuscholastik charakterisiert, ist die Art und Weise der dialogischen Fragestellung, die uns in die Atmosphäre der „Offenheit“ für die anderen philosophischen Disziplinen, Religionen und Weltanschauungen einführt.
Djelo Ž. Mardešića do sada je izdašno istraživano pod vidom njegova doprinosa društvenim, povijesnim i fenomenološkim znanostima o religiji. Pritom je njegova osobna teološka sinteza kršćanstva koja ...je više ili manje izričito utkana u njegove društveno-religijske analize i promišljanja ostala u velikoj mjeri po strani. Čak se među tumačima njegove misli može naići na izričitu nesklonost traganju za njegovim teološkim profilom. Mi međutim držimo da Mardešić ima jednu prepoznatljivu teološku viziju stvarnosti koja prati i prožima njegove socioreligijske i religiološke analize. To je dohvatljivo između ostalog i u njegovim teološkim vrednovanjima fenomena religijskog, svjetonazorskog i političkog pluralizma. Stoga se u ovom članku nastoji uočiti i ukratko predočiti neke od nosivih kategorija Mardešićeve teološke sinteze koju on primjenjuje kod vrednovanja fenomena religijskog i političkog pluralizma suvremenih društava. U uvodnom dijelu se načelno govori o mjestu i ulozi teološkog promišljanja religijskog pluralizma kao i o načinu prisutnosti Mardešićeve teološke sinteze unutar njegove religiologije. U prvom poglavlju skiciraju se temeljne odlike moderniteta i postmoderniteta kako ih vidi ovaj autor, a koje promiču pluralizaciju dosadašnjih pretežito kršćanskih društava. Ukazuje se potom na neke od neprimjerenih reakcija kršćana katolika na rastuću pluralizaciju društva. Uočavanju najvažnijih elemenata Mardešićeve teološke sinteze i njihova primjena na teološko vrednovanje pluralizma posvećen je središnji dio članka. U zaključnom dijelu se na temelju iznesenog i protumačenog ukazuje na utemeljenost naslovne teze o postojanju Mardešićeve teološke sinteze koja je iznjedrila elemente njegove teologije pluralizma. Sve to govori u prilog Mardešićevoj interdisciplinarnoj metodologiji kao i njegovu nezanemarivu doprinosu recepciji saborskih gledanja na rastuću svjetonazorsku pluralnost društva.
Pristupajući pučkoj religiji sjedinjavajući i izjednačavajući subjekt i objekt pučke religije, autor pokazuje kako Željko Mardešić nastoji obuhvatiti personalni svijet životnog iskustva aktera pučke ...religije, i to iz njihove perspektive, što ne može učiniti u potpunosti i neposredno. Autor prema Mardešiću zato unutar sociologije fenomenološke orijentacije pronalazi neizbježni hermeneutički krug kao postupak u shvaćanju koji pokazuje unutrašnju skrivenu svezu između pojedinih sociologijskih teorija o religiji. Hermeneutički krug dakle kao poglaviti cilj postavlja verifikaciju valjanosti sociologijske metode i društvenog pristupa religiji uopće, a to ima zacijelo stanovito značenje kako u smislu njihove eksplanatorne snage, tako i u smislu mogućnosti njihove uspješne primjene na sociologiju religije. Analiza ukazuje kako značenje hermeneutičkog kruga Mardešić pronalazi u granicama shvaćanja pučke religije i religioznosti kao povratka svetog, ma kakav on bio i ma kako se on društveno ozbiljavao.
Scientific verification of secularization in this paper is taken as a general research framework investigating socio-cultural changes relevant in religiology, especially its consequences for ...Christianity and also within Christianity itself. The way secularization is here considered seems to be adequate for taking into account the polyvalency and complexity of some processes of secularization concerning its hermeneutical validity in due to further analyses and explanations of state and role Christianity and religions take in contemporary societies and in nowadays world. At the same time there is also endeavour to actualize some relevant Željko Mardešić’s researches, concerning both the phenomenon of secularization and some of comparable contemporary socio-cultural processes.
Znanstvena ovjera sekularizacije u ovome članku je okvirno područje istraživanja religiologijski relevantnih društveno-kulturalnih promjena, s posebnim naglaskom na značenju tih promjena za kršćanstvo i u samome kršćanstvu. Način na koji se promišlja o sekularizaciji pretpostavlja se kao prikladan za uvažavanje višeznačja i složenosti sekularizacijskih procesa u pogledu aktualizacije njihove hermeneutičke valjanosti za novije analize i tumačenja položaja i uloge kršćanstva i religije u suvremenom društvu i svijetu današnjice. Istodobno se nastoji oko aktualizacije relevantnih istraživanja Željka Mardešića, kako u pogledu samoga fenomena sekularizacije, tako i s obzirom na novije usporedive društveno-kulturalne procese u sadašnjosti.
Over the last decades, several different renewal movements within Christianity have had a strong impact on Melanesian societies and cultures. Even though these societies have shown a great desire for ...total transformation, they have in their transformative acts come across an insurmountable obstacle: a firm bond between their way of being and places, where their being has been realised. The Ambonwari people of the East Sepik Province of Papua New Guinea have faced the same problem since the Catholic charismatic movement reached the village in December 1994. Their cosmology and social organization have always been inseparable from their paths (journeys of ancestors, marriages, exchanges, adoptions) and places (old and new villages, fishing and hunting places, taboo places), and their historicity was primarily perceived and defined in terms of individual and group relations to particular named locations in tropical rainforest. As times are tightly intertwined with places, temporalities in the landscape are also possessed, seen and held by individuals and groups. The book ('Places and Times in a New Guinean Landscape') argues that it is this multiplicity of emplaced and embodied temporalities that troubles them most in their ongoing attempts to modify their life-world.
This book ('Good Muslims, Modern Citizens: Hui Islamic Revival in Northwest China') explores the hegemonic models of modernity and their alternatives in contemporary China through an anthropological ...investigation of Islamic revival among Hui, a Chinese-speaking ethnoreligious minority. Examining a variety of formal and informal, religious and semi-religious education activities aimed at children and youth in the poor areas of Northwest China, where Hui communities are most numerous, it traces the impact of nation-building and state modernization policies as well as the intensification of religious and economic contacts with Muslim majority countries on the (self)perceptions of Hui as an inalienable part of the Chinese nation on the one hand and members of the global ummah on the other. The detailed ethnographic study of religious life on a university campus reveals how young Hui negotiate their desires and forge their identities as simultaneously modern, educated Chinese citizens and pious Muslims. With its intimate portrayal of how global transformations are expressed and experienced in the everyday life of people on the margins of China and Muslim world, this book contributes to the growing literature on contemporary Chinese and Muslim religiosities.
PDF
