Muzeji povezani s događajima Drugog svjetskog rata, narodnooslobodilačkim pokretom, radničkim pokretom i srodnim temama, koje možemo zajednički nazvati muzejima revolucije, ugašeni su raspadom ...socijalističke Jugoslavije. Na hrvatskom prostoru postojalo je sedam specijaliziranih muzeja, četiri muzeja u sklopu spomen-područja, desetak memorijalnih zbirki u sastavu specijaliziranih muzeja i više od stotinu zbirki i stalnih izložbi unutar općih muzeja, instituta, škola i drugih ustanova. Povijest pamti postojanje ovih muzeja kao institucija, no sve se manje pamti izgled njihovih postava, kako stalnih tako i povremenih izložbi, kao i autori tih prostorno-likovnih rješenja. Đuka Kavurić jedan je od ključnih oblikovatelja muzejskih postava muzeja revolucije. U Hrvatskoj je oblikovao najmanje četiri stalna postava — u Muzeju Vis — sjedište Vrhovnog štaba Narodnooslobodilačke vojske i Partizanskih odreda Jugoslavije i Nacionalnog komiteta oslobođenja Jugoslavije, Memorijalnom muzeju Jasenovac, Spomen-muzeju Drugog kongresa Komunističke partije Jugoslavije u Vukovaru te Muzeju radničkog i narodnooslobodilačkog pokreta za Slavoniju i Baranju u Slavonskom Brodu, kao i najmanje dvije povremene izložbe za Muzej revolucije naroda Hrvatske u Zagrebu. Autor je i većeg broja idejnih, neizvedenih projekata. Kavurić nam se kroz svoj opus otkriva kao vješti dizajner izložbenih postava koji je stavljao naglasak na likovno oblikovanje izložbi i koji se aktivno uključivao u sve aspekte njihova nastajanja, stvarajući postave jasne naracije.
Srednjeevropska šolska omrežja so opredeljevala jezuite med Kitajci ob tkanju mostu med evropskimi in vzhodnjaškimi kemijskimi znanji. Predstavljeno je zahodnjaško poreklo znanstveno-industrijskih ...revolucij z vzroki za njihovo domnevno odsotnost med Kitajci. Drugačne daljnovzhodne poti so prvič opisane s prepletenega znanstveno-gospodarskega vidika. Kitajski prispevki k posameznim raziskovalnim področjem kemije in fizike so se spreminjali skupaj z usmeritvami kitajskih znanstvenih omrežij in vrsto raziskovanj, v katera so najraje posegali s svojimi odkritji in izumi. Od tod je mogoče potegniti nekaj obetavnih vzporednic k prihodnjemu razvoji kitajske kemije. Kitajsko holistično Konfuciju vdano tradicionalno nezaupanje v nedeljive atome je možna spodbuda k preimenovanju deljivih sestavljenih »delcev« v kemiji in fiziki. Kitajska dediščina precej manj od krščanske ovira raziskovanja človeškega genoma kot atoma genetike. Naziv genoma stoji na svojih nogah bolj trdno od podobnega atoma.
The article is dealing with the ideology of integral Yugoslavism of the Organization of Yugoslav Nationalists (Orjuna) during the time of its existence 1921-1929, approaching the topic from the ...perspective of the new cultural theories about fascism, which defines fascism as the ideology advocating the notion of the palingenetic national revolution. The article analyses Orjuna’s concept of the palingenetic national revolution, subsequently showing that the organization failed to develop in a fully blown fascist movement, due to the fact that it failed to constitute itself as the autonomous political agent tending to revolutionary overtaken of political power. Subsequently, the article is focused on the Orjuna’s central ideological concept of integral Yugoslav nation. It is shown that Orjuna, on the contrary to other fascist movement, was focus on the process of creation the new unitary Yugoslav nation. Hence, the analysis shows that the privileged position of Serb national mentality within the concept of Yugoslav unitarism is not mere and simple expression of Orjuna’s exclusive anti-Croatism, but originates from the labeling of the Croatian national-integration tradition to be inadequate ground for modeling of integral Yugoslav revolution, on the contrary to the Serb national mentality.
The main subject of this discussion is relation between modernity and classical sociology. In this article is shown that sociology, as a specific science, is an answer to social crisis of modern ...society. Industrialization and political revolutions are two main forces responsible for constitution of modern society. Here is emphasized importance of social context in which sociological thought was born. In this article the authors also shows that sociology is founded under the influence of two contrary lines of thought. Although Enlightenment had significant impact on classical sociology, for early sociologists ideology of conservatism was the main source of ideas. Influence of these two contradictory perspectives is the main reason for ambiguity of classical sociological theories. In other words, classical sociology has a critical approach to different aspects of modern society, but, at the same time, this criticism does not mean rejection of modern society as a whole. Classical sociologists thought that the course of social process could not be changed. Thus the restoration of former social structures is neither possible nor desirable at all. Duality of traditional and modern values is a universal characteristic of all classical sociological theories. How this duality is expressed in the works of Comte, Spencer, Durkheim, Tönnies and Weber is examined further in the article. At the end the author places an emphasis on the relevance of classical sociology today.
U radu se daje kronološki pregled tzv. informacijskih revolucija s posebnim osvrtom na potenciranje širenja komunikacijskih kanala. Pojam informacijska revolucija u ovom se radu koristi uvjetno – ne ...u smislu disruptivnih promjena u načinima komuniciranja, nego u smislu ekspanzije komunikacijskih mogućnosti.
Revolucije su identificirane prema kriterijima Irvinga E. Fanga koji ih navodi šest: pismo, tisak, masovni mediji, uporaba medija u svrhu zabave, pretvaranje doma u središte primanja informacija i, naposljetku, informacijska autocesta. U radu se ukratko predstavljaju osnovni mediji svake revolucije, propituju se danas vrlo aktualna pitanja konvergencije (posebice stoga što dio današnjih teoretičara pojam konvergencije smatra prikladnijim od pojma revolucije) i divergencije medija, a posebna se pozornost pridaje društvenom kontekstu koji je omogućio pojedine revolucije.
Temeljni je zaključak rada da informacijske revolucije nisu bile razdoblja zamjene starih medija novima, nego razdoblja zgušnjavanja komunikacijskih mogućnosti. U tim se razdobljima novi mediji pridružuju postojećim, ne dokidaju ih, već supostoje s njima. Tek u duljim vremenskim razdobljima, ponajprije slijedom iskustva korištenja, određeni medij nestaju ili se rabe manjim intenzitetom.
Tekst počinje ocjenom Richarda Rortya da je Kuhnova Struktura znanstvenih
revolucija uz Rawlsovu Teoriju pravednosti najvažnija filozofska knjiga napisana
na engleskom jeziku u XX. stoljeću. Autor ...smatra da je takva ocjena primjerena,
jer je nemoguće sjetiti se djela iz filozofije ili povijesti znanosti koje
je dramatičnije uzburkalo i nadahnulo javnost kojoj i nije bilo izvorno namijenjeno.
Premda je u svojem djelu Kuhn imao na umu filozofe i znanstvenike
koji se bave prirodnim znanostima, to je djelo bilo izvorište velikih i plodnih
rasprava u kojima su sudjelovali, ili koje nisu mogli previdjeti, antropolozi, sociolozi,
kulturolozi, politolozi, filozofi morala, lingvisti, pravnici i mnogi drugi.
Autor prikazuje neke od Kuhnovih epistemoloških ideja koje su neepistemolozi
kreativno razradili, preradili i rekontekstualizirali. Tekst ima dva dijela.
U prvome autor ukratko prikazuje ključne Kuhnove pojmove izložene u Strukturi
znanstvenih revolucija (paradigma, normalna znanost, revolucija). U drugom
dijelu prikazuje interpretaciju Kuhnove epistemologije Richarda Bernsteina.
Autor se za to tumačenje odlučio zato je što je, po njegovu sudu, Bernstein,
bolje nego ijedan drugi filozof, pokazao kako je upravo pojam nesumjerljivosti
zaslužan za Kuhnov ogroman utjecaj i izvan okvira filozofije i povijesti znanosti.
Autor zaključuje, zajedno s Bernsteinom, kako nesumjerljivost postaje
provorazredna kategorija političkog mišljenja jer se njome pojmovno primjereno
i analitički strogo ističe fenomen uzajamnog razumijevanja koji nadilazi
imperativ odabira neke jedinstvene superiorne znanstvene teorije.
Članak nudi usporedbu povijesti čitanja i dosadašnjih modela proučavanja recepcije u književnosti, osobito njemačke „estetike recepcije“. Dok se, naime, u domaćim književnoznanstvenim krugovima o ...njemačkoj „estetici recepcije“ dosta znalo već početkom 1970-ih, to se ne može reći za povijest čitanja koja privlači sve više pažnje posljednjih desetljeća. U radu su zbog toga naznačene određene teme i perspektive karakteristične za povijest čitanja, koje bi mogle biti korisne i u proučavanju književnosti budući da povijest čitanja nadopunjuje teorije recepcije time što u istraživanjima naglasak stavlja na čitanje kao na aktivnost i društvenu praksu.
Ovaj je članak podijeljen na dva dijela. U prvom dijelu autor
govori o procesu znanstvenih revolucija koje se događaju u prirodoslovnim znanostima, oslanjajući se uglavnom na T. S. Kuhna
i njegovo ...djelo Struktura znanstvenih revolucija. Drugi dio rada
go vori o znanstvenim revolucijama u teologiji. Autor primjenjuje
Kuhnovu terminologiju na teologiju, svjestan da se neće uvijek moći
potpuno poklopiti. Naglašava se i specifičnost teologije u odnosu
prema drugim znanostima.
Iz bogatog i raznovrsnog opusa Gaje Petrovića izdvaja se trilogija – Filozofija i marksizam, Filozofija i revolucija, Mišljenje revolucije – koja čini sukus njegove izvorne misli, trilogija koju sam ...autor imenuje upravo po krajnjoj poziciji definitivno dosegnutoj u »trećoj knjizi mišljenja revolucije« (Petrović, 1980, 7). On svoju teorijsku koncepciju gradi postupno, u etapama, pokušavajući dosljedno i argumentirano odgovoriti na pitanja ustroja čovjeka i njegova svijeta, te u referentnom okviru neomarksizma zapadne provenijencije promisliti zadane mogućnosti revolucionarnog ozbiljenja povijesnog eshatona čovjeka i ljudske zajednice. Dok u prvoj fazi uvjereno argumentira svoju tezu o Marxovu i vlastitu djelu kao o genuinoj filozofiji, nazivajući je filozofijom prakse, u drugoj, završnoj fazi dolazi do zaključka da se jedino metafilozofijskim mišljenjem revolucije mogu ostvariti zadani visoko postavljeni ciljevi revolucionarne preobrazbe čovjeka i društva u smjeru ozbiljenja savršenog čovjeka kao istinskog ljudskog bića i savršenog društva kao autentične ljudske zajednice. U ovome se prilogu argumentira teza da Petrovićeva metafilozofijska koncepcija samom svojom radikalnošću i preuzetnošću ne izlazi iz okvira metafizičkih, dakle filozofijskih koncepcija, kao i da je njegova filozofija prakse – obilježivši i nominalno i stvarno najvažniju orijentaciju moderne hrvatske filozofije – teorijski utemeljenija i praktički uvjerljivija od sakrosanktnog mišljenja revolucije.
PDF
