Ženski benediktinski samostani u Dalmaciji mahom su smješteni unutar gradova, a razvijaju se adaptacijom postojećih građevina i adicijom novih gradnji u skladu s crkvenom reformom. Cilj provedenih ...istraživanja je arhitektonska, stilska i urbanistička analiza pojedinih sklopova samostana, kao i slojevitost i spoj stambene i obrambene arhitekture. U vrijeme njihova utemeljenja u Trogiru i Splitu priljubljeni su s vanjske strane gradskih zidina da bi proširenjem grada i gradnjom novog obrambenog pojasa postali dio zaštićene jezgre. Istaknuti položaj u urbanističkom rasteru grada svjedoče samostan sv. Marije u Zadru uz gradski kardo s istočne strane foruma, samostan sv. Nikole u Trogiru uz južna gradska vrata, samostan sv. Benedikta (sv. Arnira) u Splitu uza sjeverni zid Dioklecijanove palače, samostan sv. Marije od Kaštela u Dubrovniku na najvišem dijelu grada uz južne zidine i samostan sv. Andrije na Rabu na gradskim zidinama prema moru. Samostanska arhitektura se u svom dugom trajanju adaptira i dograđuje, te proživljava arhitektonske i stilske promjene. Istaknuti su oni simbolički prostorni elementi u ženskim benediktinskim samostanima koji ukazuju na primjenu klauzurnih pravila u crkvi, kapeli, kapitularnoj dvorani i parlatoriju.
Women’s Benedictine monasteries in Dalmatia are mostly located inside cities, and are developed by adapting the existing buildings and adding new buildings in accordance with the church reform. The goal of the conducted research is the architectural, stylistic and urban analysis of some monastery complexes, as well as the layering and combination of residential and defensive architecture. At the time of their foundation, the convents in Trogir and Split were attached to the outside of the city walls, so that with the expansion of the city and the construction of a new defensive belt, they became part of the protected city core. The following monasteries have a prominent position in the urban grid of the city: the monastery of St. Mary in Zadar next to the city cardo on the eastern side of the forum, the monastery of St. Nicholas in Trogir next to the southern city gate, monastery of St. Benedict (St. Arnir) in Split along the northern wall of Diocletian's Palace, the monastery of St. Mary of the Castle in Dubrovnik on the highest part of the city next to the southern walls and the monastery of St. Andrew on Rab on the city walls towards the sea. During its long duration, the monastery's architecture is adapted and extended, and undergoes architectural and stylistic changes. All those symbolic spatial elements in women’s Benedictine monasteries are pointed out to indicate the application of cloister rules in the church, chapel, capitular hall and parlatory.
Autor u prvome dijelu daje pregled vjerskih i crkvenih zbivanja tijekom povijesti u
onom dijelu Podgorja koje danas pripada Gospićko-senjskoj biskupiji, tj. od Sv. Jurja do
uključivo Lukovog Šugarja. ...Tijekom povijesti područje je pripadalo raznim biskupijama.
Danas je navedeni prostor u Gospićko-senjskoj biskupiji. Osim Baških Oštarija, sve druge
župe pripadaju danas Senjskom dekanatu. Područje je nekoliko puta raseljavano i nakon
dulje vremena naseljavano. Sada je nastalo vrijeme nagle depopulacije kraja.
U drugome dijelu govori o svakoj pojedinoj župi na tom prostoru. To su: Sv. Juraj,
Lukovo Otočko, Starigrad, Jablanac, Prizna, Cesarica, Baške Oštarije, Karlobag i Lukovo
Šugarje. Te župe i danas postoje, a u srednjem vijeku podatke o postojanju župa imamo za
Starigrad, Jablanac, Cesaricu i Karlobag. U svakoj župi prikazane su sve crkve, župni stan,
groblje i kronološki popis upravitelja župe. Bilo je u srednjem vijeku i nekoliko samostana
ili redovničkih zajednica. U Sv. Jurju su bili benediktinci, u Stinici vjerojatno franjevci
konventualci, u Karlobagu vjerojatno jedna ženska redovnička zajednica i franjevci
trećoredci. Od razdoblja novoga vijeka na ovomu prostoru djeluju samo kapucini, i to u
Karlobagu.
Takav povijesni razvoj utjecao je i na život Crkve u Podgorju.
Autorica komparativno analizira pet samostana i samostanskih crkava podignutih u 17. i 18. stoljeću na području Zagreba i Remeta kako bi ih s obzirom na njihove različite arhitektonske karakteristike ...predstavila kao primjer pluralizma stilova u arhitekturi. Riječ je o samostanima franjevaca, kapucina, isusovaca, pavlina i klarisa, smještenih na Gornjem gradu, Kaptolu i u Remetama, koje u to doba nisu bile integralni dio grada. Pluralizam stilova u ovom slučaju označava prisutnost arhitektonskih oblika i elemenata koji su se tradicionalno pripisivali različitim stilovima, na više istovremenih novogradnji ili na pojedinačnoj građevini, kao rezultat taloženja povijesnih slojeva. S obzirom na dugu povijest intervencija na tim građevinama, fokus je na stanju kakvo je bilo u 17. i 18. stoljeću, koja su u povijesti umjetnosti uobičajeno obilježena kao barokna stoljeća. Prikazana je kratka povijest pojedinog samostana u relevantnom vremenskom okviru te su navedene osnovne prostorne i oblikovne karakteristike samostana i crkava. Usporedba je provedena s obzirom na urbanistički smještaj samostana, njihovu tlocrtno-prostornu dispoziciju te elevaciju i dekoraciju pojedinih dijelova kompleksa. U zaključku se nastoji obrazložiti vrsta i podrijetlo različitosti, a naglasak je stavljen na one primjere koji najbolje ilustriraju srodne ili kontrastne pojave. Rad nastoji ukazati na pluralizam stilova kao rezultat različitih okolnosti i svjesnih odabira naručitelja, odnosno navedenih crkvenih redova, čija je ingerencija nad pojedinim samostanom važan faktor koji se isprepleće s drugima i utječe na konačno arhitektonsko oblikovanje građevine.
The author comparatively analyses five monasteries and churches during the 17th and 18th centuries in Zagreb and Remete to present their different architectural features as an example of pluralism of styles in architecture. Those are the monasteries of the Franciscan, Capuchin, Jesuit, Pauline and Clarisse orders, located at Gornji grad, Kaptol and Remete - that were not an integral part of the city during those times. In this case, pluralism of styles implies the presence of architectural forms and elements that would traditionally be considered part of different architectural styles in a number of almost simultaneously erected buildings, or in one building at a time, accumulating results of transformations through history. Considering a long history of such interventions on Zagreb monasteries, the focus is on their 17th and 18th century phase, especially since those centuries are usually referred to as Baroque. In this time-frame, a short history of each monastery has been presented, and the main characteristics of space and architectural forms of the monasteries and churches mentioned. The comparison has been made considering aspects of urbanism, ground plan types and spatial relations, elevation and decoration of certain parts of each monastery complex. The conclusion aims to explain various sorts and origins of divergence, with special stress on those examples that illustrate very similar or quite opposing occurrences. The aim of the paper is to show that pluralism of styles can occur as a result of different circumstances and as conscious decisions of a commissioner. Among other factors, the authority of different church orders in this case may have played a significant role in making decisions that resulted as pluralism in monastery architectural features.
Na prostoru od Senja do Maslenice evidentirano je više srednjovjekovnih nalazišta.
To su utvrde, sakralni objekti i groblja od 5. do 16. stoljeća. Obradit će se arheološki
lokaliteti i pripadajući ...nalazi s područja Senja, Sv. Jurja, Starigrada Senjskog, Stinice,
Prizne, Jablanca, Karlobaga, Starigrada Paklenice i Rovanjske, koji pripadaju ranom
kršćanstvu i hrvatskom srednjovjekovlju. Prinos se temelji na rezultatima prethodnih
arheoloških istraživanja i rekognosciranja koja su već poznata te vlastitih istraživanja.
Povijesne veze plemićkih obitelji s redovništvom i crkvenim institucijama bile su stvarnost feudalnog društva. Od srednjeg vijeka do modernog razdoblja vodeće plemićke obitelji u hrvatskim zemljama ...bile su osnivači redovničkih samostana i njihovi pokrovitelji, a često i ključni čimbenici u njihovu širenju. Frankopani su od najranijeg razdoblja franjevačke prisutnosti u hrvatskim zemljama njegovali bliske odnose s franjevcima i poticali njihovo širenje na velikom području svoje vlasti, da bi u 17. stoljeću jedini samostan pod njihovim patronatom ostao samostan na Trsatu. S druge strane Zrinski su, ako se uzme u obzir i njihova povezanost s protestantizmom, bili manje povezani s redovništvom, ali u vrijeme katoličke obnove postaju važni za osnivanje samostana u Čakovcu. U radu se promatra odnos tih dviju obitelji s franjevcima u hrvatskim zemljama, s osobitom naglaskom na odnose Frana Krste Frankopana prema franjevcima trsatskog samostana te odnos Nikole Zrinskog prema samostanu u Čakovcu. Ta dva samostana, jedina na njihovim područjima u hrvatskim zemljama, pokazuju povijesno, religijski i društveno oblikovane odnose tih velikaških obitelji prema franjevcima i njihovoj ulozi na prostoru njihove vlasti.
Vzhodno cerkveno pročelje so na začetku 18. stoletja prekrili z bogato štukaturo in opremili s kipi svetih Petra Mučenca in Tomaža Akvinskega na desni ter Alberta Velikega in Dominika na levi strani. ...Na vrhu je niša z Marijinim kipom.Fasado predira provokoten kamnit vhodni portal z visokim pravokotnim čelom ter veliko polkrožno sklenjeno okno, ki je osvetljevalo pevsko emporo. Nad njim je niša z Marijinim kipom.
PDF
