U franjevačkoj crkvi Presvetoga Trojstva u Karlovcu, u kapeli izvorno podignutoj 1748. godine – za koju su novac darovali Feldmarschall Joseph Maria Friedrich Wilhelm Hollandinus von ...Sachsen-Hildburghausen, Vice-Colonello Maximilian Josef barun Mittrowsky von Mitrowitz und Nemyschl i ilirski konjanici – prije nekoliko godina otkriveni su fragmenti zidnoga i svodnog oslika s ikonografijom sv. Ivana Nepomuka iz 1749. godine. Fragmenti u gornjem dijelu zidnog plašta i u kupoli omogućuju djelomičnu rekonstrukciju sadržaja, ali i prijedlog autorskog imena uz koje bi se oslik mogao vezati, Franca Jelovšeka, i to u razdoblju njegova stvaralačkog vrhunca. Čašćenje sv. Ivana Nepomuka nakon kanonizacije (1729.) – za koju su se osobito zalagali habsburški vladari – dio je skupine vjerskih praksi poznate prema sintagmi pietas Austriaca. Pristajanje uz nju iskaz je lojalnosti prema vladajućoj dinastiji, posebno važan u vrijeme ratova za austrijsko nasljeđe.
U radu se donose nova istraživanja o benediktinskim sakralnim kompleksima u Ninu i Biogradu. Autorica se dotiče ranokršćanske bazilike Sv. Marije te analizira ostatke sakralne arhitekture na položaju ...Mijovilovac gdje se tijekom predromanike podiže crkva Sv. Mihovila s pripadajućim muškim benediktinskim samostanom. Autorica zaključke temelji na vlastitim istraživanjima, ali i na proučavanju neobjavljenih rukopisa iz arhiva don Luke Jelića u Arheološkom muzeju u Splitu te iz arhiva Ejnara Dyggvea u Konzervatorskom odjelu, također u Splitu. Na osnovi spomenute arhivske građe autorica donosi i zaključke o benediktinskim samostanima i bazilikama u Biogradu. Naime, sačuvani tlocrti i dokumentacija s istraživanja koje je vodio dr. don Luka Jelić u Biogradu tijekom razdoblja od 1902. do 1905. ukazuju na posve drugačiji položaj važnih biogradskih spomenika, što bi značilo da su oni dugi niz godina bili krivo ubicirani.
The paper presents new researches on the Benedictine sacral complexes in Nin and Biograd. The author touches on the early Christian basilica of St. Mary and analyses the remains of sacral architecture at the location of Mijovilovac, where, during the pre-Romanesque period, the church of St. Mihovil with the associated men's Benedictine monastery was erected. The author bases her conclusions on her own research, but also on the study of unpublished manuscripts from the archives of Don Luka Jelić in the Archaeological Museum in Split and from the archives of Ejnar Dyggve in the Conservation Department, also in Split. On the basis of the aforementioned archival materials, the author draws conclusions about the Benedictine monasteries and basilicas in Biograd. Namely, the preserved floor plans and documentation from the research led by dr. don Luka Jelić in Biograd during the period from 1902 to 1905 indicate a completely different position of important Biograd monuments, which would mean that they have been incorrectly ubicated for many years.
Supružnici, hrvatski ban i feldmaršal Franjo Nádasdy i Suzana rođ. Malatinski na svome vlastelinstvu u Zelendvoru su oko 1767. godine dali postaviti baroknu skulpturu Svetoga Ivana Nepomuka. Kameni ...prikaz češkoga svećenika podigli su u perivoju dvorca po preudaji udove Malatinski nakon smrti svog prvog supruga, Josipa Kazimira Draškovića. Skulptura danas krasi perivoj s južne strane Starog grada u Varaždinu. Četiri spisa, tintom ispisana i strojem natipkana od kraja kolovoza 1932. do studenoga 1933. godine, otkrivaju da ju je tamo u kolovozu 1932. godine postavilo Muzealno društvo Varaždin. Mjesni odvjetnik Nikola Pečornik žali se Gradskom poglavarstvu Varaždin što je muzealci nisu radije smjestili unutar dvorca, u sjeveroistočni kut većeg dvorišta, lijevo od potpornjaka na početku malog dvorišta i desno od ulaza u prostoriju s topovima. Sačuvana žalba ocrtava poteškoće koje su nastale pri postavljanju skulpture izvan spomenika arhitekture. Gradonačelnik Stjepan Novaković očevidom u prostorijama dvorca 24. kolovoza 1932. godine pokušava razriješiti spor pomoću drugih stručnjaka i gradskih zastupnika. Arhitekt Artur Kaderávek izjavljuje da su muzealci poslušali njegov savjet glede lokacije skulpture. Gradski inženjer Viktor Rogina i zastupnik Mirko Hikec priklanjaju se Pečorniku koji smatra da bi skulptura u perivoju odala dojam da je nastala u kontekstu dvorca. Naknadnim su se očitovanjem muzealci Krešimir Filić i Adolf Wissert izjasnili da su postupali u skladu sa zakonima i da su plaćeni građevinski materijal i radnici koji podižu postolje za baroknu skulpturu. Predsjednik Muzealnog društva Wissert i Hikec 25. kolovoza postižu kompromis koji dozvoljava da vrijeme i rad posuđenih radnika ne propadnu i obvezuje muzealce ukloniti skulpturu ako tako bude preporučio koji stručnjak. Gradonačelnik Stjepan Novaković 1933. godine odlučuje za
mišljenje pitati konzervatora Gjuru Szabu, tajnika tadašnjeg Zemaljskog povjerenstva
za čuvanje umjetnih i historijskih spomenika u kraljevinama Hrvatskoj i
Slavoniji. Nisu otkriveni spisi koji bi otkrili što je točno preporučio Szabo, Filićev
dugogodišnji prijatelj i savjetnik oko muzejskih i pitanja zaštite spomenika. Žalba
nažalost ne donosi razlog muzealizacije skulpture iz zelendvorskog posjeda kojim
tada upravlja Josip, sin Marka Bombellesa mlađeg. Sačuvanih šest pisama i dopisnica
većinom ispisanih 1932. godine otkrivaju da su o skulpturi, naručitelju i točnoj
identifikaciji sveca koji predstavlja, raspravljali zagrebački kanonik i povjesničar
Ljudevit Ivančan i stanoviti Pavao Wittmann, obojica misleći da je riječ o sv. Donatu.
S druge strane, don Frane Bulić, nekadašnji konzervator za Dalmaciju smatra da
kip nije primjeren za smještaj u perivoj dvorca i moli muzealce neka mu obrazlože
znanstvene razloge koji su ih vodili da ga tamo postave. Sačuvana žalba i korespondencija
dokumentiraju napor varaždinskih muzealaca u očuvanju baroknoga djela
budućim pokoljenjima koji danas uživaju u još jednoj skulpturi u svojemu gradu.
U arhivi Konzervatorskog odjela u Varaždinu pohranjena je bogata dokumentacija o kulturnoj baštini grada Varaždina. U opsežnom dosjeu, s materijalima koji se odnose na franjevački samostan i crkvu ...sv. Ivana Krstitelja u Varaždinu, nalazio se neobjavljeni tekst prof. Marije Mirković o povijesti i razvoju varaždinskog franjevačkog samostana i crkve. Prilikom konzervatorsko-restauratorskih istraživanja na crkvi i samostanu, tim tekstom sam se više puta služila za niz korisnih podataka koje su nam donijela vrijedna istraživanja prof. Mirković. S obzirom na to da se radi o neobjavljenom tekstu, njime se nije moglo slobodno koristiti, niti je bio dostupan široj stručnoj javnosti, pa sam u suradnji s kolegama iz Hrvatskog restauratorskog zavoda pokrenula inicijativu da se rukopis digitalizira i objavi u „Portalu“. Prilikom čitanja i korištenja podataka treba uzeti u obzir da je tekst nastao 1993. godine te ga treba shvatiti kao dokument vremena i rezultat tadašnjih istraživanja prof. Mirković.
(Ivana Peškan)
Romanički mač iz Jošana Kolak, Tatjana
Starohrvatska prosvjeta,
06/2021, Volume:
III, Issue:
47
Paper
Open access
Pri iskopnim radovima na sanaciji padine na kojoj se nalazi srednjovjekovna crkva sv. Ivana u selu Jošane na Krbavskom polju, pronađen je 2015. g. u devastiranom grobu dvosječni romanički mač. ...Prema odlikama datira se u prvu polovicu 13. st. i pripada Oakeshott tipu XIIA ili XI, s glavicom tipa Na i križnicom 1A. Analogni primjerci pronađeni su na širokom prostoru središnje i jugoistočne Europe, od Švicarske do Rumunjske. Proizvodnja takvih mačeva pripisuje se radionicama na području južne Njemačke, a njihovo širenje na istočnu mađarsku granicu povezuje se s djelovanjem teutonskog reda.
In this paper, the estimation of pollutant load within the drinking water protection areas (DWPA) of springs Sv. Ivan, Bulaž, and Gradole in Northern Istria (Croatia) is presented. To estimate the ...pollution load, the spreadsheet tool for estimating pollutant load (STEPL) model was used. STEPL calculates loads of organic pollutants, nutrients, and suspended solids. For each analyzed spring total, specific and pollutant loads by each analyzed category are calculated. The results show that the greatest loads are caused by human activities. In addition, for the purpose of the analysis, two additional future scenarios are introduced; one describes the situation after the implementation of the first phase of the Istrian water protection system project, and the other that describes a possible future state where each agglomeration of over 100 inhabitants within the protected areas has an adequate wastewater treatment plant (WWTP).
Na proslavi rođendana Heroda Antipe Herodijadina kćerka zanosno je plesala te joj je Herod obećao ispuniti svaku želju, makar i ako zatraži polovicu kraljevstva. Nakon plesa Herodijadina kćerka ...pitala je majku za savjet što će zatražiti od Heroda, a majka joj je rekla da traži glavu Ivana Krstitelja na pladnju. Ona je to i zatražila od Heroda koji joj je ispunio želju. Herodijada i njezina kćerka krive su za smrt Ivana Krstitelja. Stoga su one u folkloru Hrvata demonska bića. U hrvatskoj se tradiciji Herodijada naziva Poganica, a njezina kćerka Irudica. Po narodnome vjerovanju, Irudica predvodi olujno nevrijeme praćeno jakom grmljavinom, a njezina majka Poganica, sakrivena u oblaku, krije ju da ne bude pogođena. Nekoć su Hrvati bajali protiv Irudice. Nekadašnje su basme kristijanizirane te se i u naše vrijeme izgovaraju kad grmi i sijeva kako bi se ljudi i njihovo imanje zaštitili od Irudice. U radu se navodi i multidisciplinarno interpretira tridesetak primjera koji su rezultat višegodišnjega terenskog istraživanja autora i njegovih studenata. Najviše je primjera izvorno na terenu snimljeno od 1997. do 2016. godine u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
Tijekom istraživanja arhivskog fonda don Luke Jelića u Arheološkom muzeju u Splitu, autorica je uvidjela da postoji dio neobjavljene dokumentacije u kojoj se opisuju biogradski spomenici. U Jelićevim ...Izvještajima s istraživanja u Biogradu od 1902. do 1905. donose se podatci o sljedećim lokalitetima: biogradska katedrala na Glavici, starokršćanska bazilika sv. Marije (?) u vrtu Artura Jeličića, bazilika sv. Ivana Evanđelista kod kaštela Matkovića te crkvica u vrtu Joze Dokoze. Bazilika sv. Tome sa ženskim benediktinskim samostanom tek se usputno spominje i pozicionira u JI dio grada, gdje inače don Luka Jelić ucrtava tzv. položaj „tri crkve“. Upravo takva opisana situacija s označenim lokalitetima navela je autoricu da se pozabavi problemom ubiciranja biogradskih ranosrednjovjekovnih bazilika, a tako i njihovih benediktinskih samostana, za koje je poznato da su podignuti u vrijeme hrvatskog kralja Petra Krešimira IV. U daljnjem tumačenju spomenute problematike iznimno je važno i pozicioniranje „starokršćanske bazilike sv. Marije“, koju Jelić smješta SZ od biogradske katedrale, u vrtu Artura Jeličića.
U povodu stote godišnjice fatimskih ukazanja (1917. – 2017.) autor u radu istražuje i prikazuje mariološke naglaske u teologiji pape sv. Ivana Pavla II. (Karola Wojtyłe), koji su, bilo izravno bilo ...neizravno, povezani upravo s marijanskim svetištem u Fatimi, u Portugalu. Za potpunije razumijevanje papine mariologije te marioloških naglasaka vezanih osobito uz Gospu Fatimsku načinjen je dvostruki pristup. Prije svega donosi se kratak povijesni presjek teološkog učenja o Mariji od trenutka njezina »neka mi bude« (Lk 1,38) pa do zaokreta koji se, među ostalim, dogodio i u mariologiji u nauku Drugoga vatikanskog koncila (1962. – 1965.). Nakon toga autor otkriva »mariološki« profil svetog Ivana Pavla II. i ističe njegove mariološke naglaske kakve pronalazimo u njegovim prigodnim homilijama i govorima za vrijeme hodočašća u Fatimu ili pak u nekim, također, prigodnim pismima koja su vezana uz to marijansko svetište.
U radu su predočeni dosadašnji rezultati rekognosciranja, arheoloških i konzervatorskih istraživanja lokaliteta križarskih utvrda Račeša, Cage – Lješnica, Sv. Ivan Trnava (Gornji Bogićevci) koji su ...se u kasnom srednjem vijeku nalazili u sastavu Požeške županije, a danas na području općina Okučani i Gornji Bogićevci, u zapadnom dijelu Brodsko-posavske županije. Rezultati trogodišnjih arheoloških i konzervatorskih istraživanja ukazuju da je riječ o vrijednim srednjovjekovnim lokalitetima fortifikacijske arhitekture iz 13. i 14. stoljeća koji su pripadali templarima i ivanovcima. Lokaliteti križarskih utvrda Račeša, Cage – Lješnica, Sv. Ivan Trnava – Gornji Bogićevci razlikuju se po svom položaju u prostoru, veličini, morfološkim karakteristikama i upotrebi materijala prilikom građenja.
PDF
