Rad obrađuje dio opusa umjetnice Mice Todorović. Riječ je o 16 crteža nastalih u razdoblju od 1929. do 1933. godine koji su prema načinu predstavljanja i tematici jedinstveni u autoričinu opusu. ...Odlikuju se autentičnošću umjetničkog promišljanja, ali vidljivi su i različiti utjecaji, poput Georga Grosza, grupe Zemlja i Krste Hegedušića. Humorom koji je sofisticiran, ali jasan, autorica ukazuje na neravnotežu između kanoniziranih društvenih svjetonazora i stvarnih principa na kojima djeluje tadašnje društvo. Ovom serijom crteža Mica Todorović uvrstila se u sam vrh socijalno angažirane umjetnosti u regionalnim okvirima.
The paper deals with the drawings by artist Mica Todorović that she created from 1929 to 1933. The 16 drawings are unique in her oeuvre in terms of the way of presenting and subject matter. The drawings are authentic for their artistic thinking with various evident influences such as Georg Grosz, the group Zemlja and Krsto Hegedušić. With sophisticated but clear humor, the author points out the imbalance between the canonized social worldviews and the real principles on which the society of that time operates. With this series of drawings, Mica Todorović ranked at the very top of socially engaged art in the regional context.
Arctic terrestrial ecosystems are generally considered to be species poor, fragile and often isolated. Nonetheless, their intricate complexity, especially that of the invertebrate component, is ...beginning to emerge. Attention has become focused on the Arctic both due to the importance of this rapidly changing region for the Earth and also the inherent interest of an extreme and unique environment. The three archipelagoes considered here, Svalbard, Franz Josef Land and Novaya Zemlya, delineate the Barents Sea to the west, north and east. This is a region of convergence for Palearctic and Nearctic faunas re-colonising the Arctic following the retreat of the ice after the Last Glacial Maximum (LGM). Despite the harsh Arctic environment and the short period since deglaciation, the archipelagoes of the Barents Sea are inhabited by diverse invertebrate communities. But there is an obvious imbalance in our knowledge of many taxa of each archipelago, and in our knowledge of many taxa. Research effort in Svalbard is increasing rapidly while there are still few reports, particularly in the western literature, from Franz Josef Land and Novaya Zemlya. Nevertheless, there appears to be a surprising degree of dissimilarity between the invertebrate faunas, possibly reflecting colonization history. We provide a baseline synthesis of the terrestrial and freshwater invertebrate fauna of the Barents Sea archipelagoes, highlight the taxa present, the characteristic elements of fauna and the complexity of their biogeography. In doing so, we provide a background from which to assess responses to environmental change for a region under increasing international attention from scientific, industrial and political communities as well as non-governmental organizations and the general public.
•Synthesize the terrestrial invertebrate biodiversity of the Barents Sea archipelagoes.•Describe each invertebrate taxon and compare diversity between the archipelagoes.•Discuss history of colonisation, paleocommunities and environmental change.•Provide a benchmark for the terrestrial ecology of a High Arctic region.•Highlight the need for continuing integrated research especially in phylogeography.
Stvaranje planeta Zemlje zajedno s biljnim i životinjskim svijetom svoj je vrhunac imao u procesu stvaranja čovjeka na Božju sliku, a koju je čovjek kasnije uprljao grijehom. Rezultiralo je to ...udaljavanjem stvorenja od Stvoritelja i stvaranjem raznih kriza, pa tako i ekološke krize. Sukladno tomu, tema ekologije sve je aktualnija u našem vremenu, a mnogi predstavnici protestantskih i evanđeoskih kršćanskih crkava tijekom povijesti govorili su o važnosti ekologije. U našem vremenu ta se tematika dotakla na Trećem Lausannskom kongresu za evangelizaciju svijeta koji se održao u Capetownu 2010. Kako je skupu prisustvovao velik broj predstavnika evanđeoskih crkava diljem svijeta, izneseni stav u obliku dokumenta ujedno je i pogled na ekologiju iz prizme evanđeoskog kršćanstva. Budući da se ljubav prema Bogu, među ostalim, izražava u ljubavi prema Božjem stvorenju, u ovome članku prvo se analizira odnos teologije i ekologije. Nakon toga razmatra se na koje bi načine biblijski zapis stvaranja trebao informirati i formirati odnos evanđeoskih kršćana prema Zemlji. Treći dio članka bavi se pitanjem „ekološkog otiska“ na razini svijeta te sagledava gdje se u svemu tome nalazi Hrvatska. Četvrti dio članka donosi pogled na ekologiju iz prizme protestantskih i evanđeoskih crkva, dok se u petom dijelu razmatraju izazovi današnjeg vremena i nude se dva smjera djelovanja: jedan je materijalističko-humanistički, a drugi je protestantsko-evanđeoski. U članku se zaključuje kako su kršćani, kao djeca Božja, pozvani vršiti volju Nebeskog Oca te biti primjerom i svjetlom u egocentričnom svijetu današnjice. Ekološke su krize u neposrednoj korelaciji s krizom morala, ali, jednako tako, sve aktivnosti koje se provode u svrhu očuvanja okoliša, a bez promjene
čovjekove biti, k tomu posljedično i njegovih navika, ostvaruju samo kratkoročne rezultate bez temeljitih promjena. Jedino promjenom samoga čovjeka i njegovim pokajanjem, on može postati odgovoran u svome etičkom pristupu prema okolišu koji ga okružuje.
U radu se analizira rani slikarski opus Željka Hegedušića i predstavlja slika Kompozicija (oko 1935.) iz fundusa Moderne galerije u Zagrebu, naslikana na stražnjoj strani ulja na platnu Žitna pijaca ...u Mitrovici (1935.). To nadrealističko djelo prvi je put izloženo na izložbi Na robu: Vizualna umetnost v Kraljevini Jugoslaviji 1929–1941, održanoj u Ljubljani 2019. godine. Uz osnovne podatke o slici te izložbenoj povijesti aversa, autori donose kontekstualnu analizu predstavljene slike. Pritom se uzima u obzir slikarevo sudjelovanje na izložbama Udruženja umjetnika Zemlja te se interpretira nekoliko njegovih ključnih djela nastalih u prvoj polovici tridesetih godina. Također, Kompozicija se valorizira u kontekstu nadrealističke komponente slikareva opusa, kao i korpusa međuratnog nadrealizma u hrvatskom slikarstvu.
U radu
su prikazani hodočasnici iz Španjolske, odnosno njezinih nekadašnjih
kraljevstava Kastilje, Aragonije, Navare, te Portugala koji su prošli hrvatskim
krajevima i gradovima na Jadranu tijekom ...plovidbe u Svetu zemlju. Kratko su
prikazana politička i vjerska zbivanja na tom prostoru te stavljena u
korelaciju s istovjetnim fenomenom u ostatku Europe. Opisani su njihovi motivi
za odlazak, staleška pripadnost te doživljaji tijekom putovanja. Osim
geografskih i političkih specifičnosti, koje su najviše utjecale na njihovu
brojnost, primjetna je niska zastupljenost građanstva. Relativno dobru
zastupljenost pisanih svjedočanstava ne prati razmjeran broj kontakata s
osobama iz hrvatskih krajeva, a od toga odstupaju pripadnici franjevačkoga reda
glede pojedinih zaslužnih članova zajednice u Jeruzalemu. Ukupan dojam govori
da su španjolski i portugalski hodočasnički zapisi u usporedbi s djelima drugih
hodočasnika kasnoga srednjeg vijeka i ranoga novog doba najviše usmjereni na
Jeruzalem i ostala sveta mjesta, pa su tranzitni krajevi ostali zakinuti u
tekstovima.
Pilgrims from the Iberian Peninsula, from the kingdoms
of Castile, Aragon, Navarre, and Portugal, were an indispensable part of
European pilgrimages from Venice to Palestine from the very beginning of
travels to the Holy Land (a total of 85 persons have been recorded from the
lands of the Spanish Crown and 68 of those have been identified; 60 of them
came from Portugal, 32 of them known by name). This is evidenced by Venetian
state and chronicler records, but above all by the relatively numerous
travelogues (6 Spanish and 3 Portuguese authors have been analyzed). Motivated
by deep and sincere religious feelings, of which one finds confirmation in
their writings as well as in general biographies, they set out from all parts
of their countries on this expensive, tiresome, and too often perilous sea
voyage. Very similar to the German or French pilgrims, they came from all walks
of life, but persons from ecclesiastical circles prevailed from the mid-16th
century. Somewhat surprising is the large number of women, which generally
differs from the situation in other ethnic groups. Due to their choice of
Venice as the port of departure, they had to sail along the Croatian Adriatic
coast. Some, however, used new geographical discoveries and came to Jerusalem
from the east, visiting the Adriatic cities only on their return. Depending on
the type of vessel (galley or one of the proper sailing ships –
koka
,
nava
, or
galijun
) and the
official or business tasks of the ship owner, they docked in various ports from
Poreč to Dubrovnik. And while members of the nobility recorded secular curiosities,
with a noticeable liking for “miracles”, the clergy placed considerable
emphasis on the religious situation. In this respect, what united them was their
surprise at the encounter with Glagolitic liturgy (the question is what
impressed them more – the Mass in Zadar or the singing in Jerusalem). St Jerome
was recognized as a strong link between his native Dalmatia and the distant
Iberian lands. The political reality was quite astutely perceived and the
pilgrims knew about all various changes – the attitude of Dubrovnik towards the
Holy Roman Empire, the Venetian territories from Istria to Boka, and the
intolerance between Venice and the Dubrovnik Republic – but the political
Croatia escaped their observations. The rise of the Ottoman Empire as a deadly threat to
the Christian world, which they were also aware of in their own homeland, became
evident to them in the Adriatic. There are two realistic accounts, albeit
contradictory, of Dubrovnik’s military prowess and its reliance on the power of
Spain. As for the other cities, Pula seems to have been especially interesting
to them due to its monumental ancient monuments (the amphitheatre and the theatre),
where the pilgrims recalled various characters from stories and books whose
themes were pan-European and present also with the Germans, the French, and
others. But they also experienced the dark images of decay in the city. Contacts
with the Croatian folk and individuals were not numerous, but the travellers
remained impressed by the exceptional hospitality of the poor inhabitants of
Ilovik, as well as the knowledge and skills of Croatian sailors, among whom
Petar Fazanić from Hvar excelled. One should also mention an impressive account
of the activities of Fr Boniface of Lopud, a multiple custodian of Jerusalem,
for which his Franciscan brethren were credited, an opinion that our pilgrims
shared with those from other countries. As is only to be expected, Spanish and
Portuguese travelogue writers also left numerous notes on the weather
conditions in the Adriatic. This paper ends with the outbreak of the Candian
War (1645), which roughly coincides with the end of the Thirty Years’ War
(1648). These two armed conflicts marked the final demise of the Venetian
Republic and pushed Spain and Portugal in the background, while at the same
time pilgrimages became more of a private matter and travelling to the Levant
(and incidentally to Palestine) was completely secularized, acquiring adventurous
or scientific features.
Uz uvažavanje posebnosti pojedinih znanstvenih disciplina, pristup problematici klimatskih promjena mora biti promotren na interdisciplinarnoj razini i postavljen kao imperativ svih budućih ...djelovanja. Tek svekolikost ljudske misli i djela, s namjerom točnoga definiranja oblika i razine okolišnoga utjecaja pojedinih gospodarskih djelatnosti, kao i ukazivanje na njih, može rezultirati postavljanjem preciznih ishodišnih točaka s jasno vidljivim ciljem – ublaženje i prilagodba klimatskim promjenama. Teme o utjecaju klimatskih promjena na naše živote, okoliš i općenito na ekosustav svakodnevno i sa sve većom pozornošću zauzimaju svekoliki medijski prostor, privlače pozornost javnosti i postaju važnim i neizostavnim pitanjem svakog ozbiljnijega političkog djelovanja. Iz ovoga ugla klimatske promjene projiciraju dva osnovna principa: princip uzročnosti, prema kojem težina posljedica treba biti razmjerna težini odgovornosti i princip niveliranosti, po kojem daljnji postupci moraju biti u skladu smanjenja i ublažavanja nastalih klimatskih oštećenja, a prvenstveno zaštite prirodnih životnih temelja. Različite znanstvene discipline imaju različit pristup problemu klimatskih promjena. Međutim, ono što im je objedinjujuća odlika jest zajednička točka interesa koja egzistira u čovjeku, čovječanstvu i u njihovoj egzistenciji. Poljoprivreda je ljudska egzistencijalna osnova koja je značajnim dijelom narušena upravo poljoprivredom. Ovaj paradoks proizlazi iz činjenice kako je poljoprivredna proizvodnja značajan onečišćivač okoliša, i značajan dionik u klimatskim promjenama. Posljedično, klimatskim promjenama dovodi se u pitanje osnovna ljudska egzistencijalna potreba, prehrana. Svaka projekcija daljnjega razvoja poljoprivrede, a posebice u dužem vremenskom razdoblju, nužno mora uključivati, pored ekoloških, ekonomskih, socioloških i klimatski čimbenik. Mogućih rješenja ima mnogo, a djelovanje po njima trebalo bi se odvijati u tri osnovna smjera/razine: stagnacija daljnje degradacije okoliša (prvenstveno atmosfere), ublažavanje uzroka klimatskih promjena i prilagodba utjecajima klimatskih promjena.
Europska kriza državnog duga koja je izbila krajem 2009. te je de facto slijedila „subprime“ krizu u SAD-u, naglasila je poteškoće koje su proizašle iz značajnih i sve većih vanjskih neravnoteža u ...eurozoni od uvođenja eura. Razlozi sve većih neravnoteža bili su većinom sve veći manjak na tekućem računu platne bilance u mnogim perifernim zemljama kao i sve veći višak na tekućem računu platne bilance u velikom broju zemalja u jezgri. Stoga je glavni cilj ovog rada analizirati utjecaj svjetske gospodarske krize i europske krize državnog duga na razvoj vanjskih neravnoteža u eurozoni. Metodologija se temelji na pokazateljima salda tekućeg računa platne bilance, praćenju razvoja u bilanci plaćanja odabranih zemalja eurozone te usporedbi tog razvoja prije krize i nakon njezinog
izbijanja. Zaključci u radu ukazuju na poboljšanje stanja u mnogim zemljama eurozone. Analiza također pokazuje da su promjene u saldu tekućeg računa platne bilance nakon izbijanja krize bile značajne u velikom broju analiziranih zemalja. Ona upućuje na značajan utjecaj globalne neravnoteže na kretanje i širenje trenutne dužničke krize u eurozoni te ukazuje na potrebu ponovnog razmatranja sadašnjeg paketa politika u eurozoni te ublažavanja utjecaja ozbiljnih pogrešaka u planiranju eura na analizirano pitanje.
Osnovna svrha ovog rada je istražiti razlike u stupnju integriranosti obilježja zemlje podrijetla u identitet marki proizvoda ovisno o stupnju razvijenosti zemlje podrijetla te jačini imidža koju ta ...zemlja ima kao zemlja podrijetla za određenu kategoriju proizvoda. Istraživanje je provedeno u dvije faze. U prvoj fazi napravljena je kontekstualna analiza integriranosti obilježja zemlje podrijetla u identitet marki proizvoda krajnje potrošnje odabranih hrvatskih i talijanskih poduzeća (ukupno 62 analizirane marke). Druga faza istraživanja obuhvaćala je kvantitativno istraživanje na 240 ispitanika pomoću visoko strukturiranog upitnika o prepoznatljivosti integriranih obilježja zemlje podrijetla u identitetu marki proizvoda. Glavni rezultati istraživanja su: a) niti u primjeru hrvatskih niti u primjeru talijanskih marki nije vidljiva sustavna integracija obilježja zemlje podrijetla u identitet marke proizvoda; b) najveća integriranost je u kategoriji hrana i piće; c) obilježja zemlje podrijetla najviše se integriraju u naziv marke i ambalažu kao elemente marke koji su najviše vidljivi krajnjem potrošaču; d) zemlje s jačim imidžom imaju veću razinu integracije obilježja zemlje podrijetla u identitet marki proizvoda krajnje potrošnje; i e) ispitanici prepoznaju obilježja zemlje podrijetla integrirane u marku proizvoda. Rezultati imaju implikacije kako na mikro tako i na makro razini upravljanja.
This research examines differences in the level of COO attributes integration in brand identity, depending on the COO’s level of development and the strength of the image that country has as a COO for a given product category. The research was conducted in two phases. In the first phase, a contextual analysis of COO’s attributes integration in the brand identity of the end-use products for selected Croatian and Italian companies (62 brands were analyzed) was made. The second phase involved quantitative research on a sample of 240 consumers using highly structured questionnaire on the recognition of the integrated COO attributes in the brand identity. The main results of the research are: a) systematic integration of COO’s attributes into a product’s brand identity is not evident neither for Croatian nor for Italian brands; b) the greatest level of integration is in the food and drink product category; c) COO’s attributes are most integrated into the brand’s name and packaging as the most visible brand’s elements to the consumers; d) countries with stronger image have a higher level of integration of COO attributes into the brand’s identity; and e) respondents recognize the COO attributes integrated into the brand’s identity. The results have implications for both, micro and macro management levels.
PDF
