U mnogim slučajevima indirektno prekrivanje pulpe (IPP) prihvatljiva je terapija za trajne zube u slučaju njezine reverzibilne upale. Za IPP koriste se različiti lijekovi – od kalcijeva hidroksida i ...staklenog ionomera do dentinskih adheziva. Svrha istraživanja: Svrha ovog istraživanja in vitro bila je izmjeriti citotoksičnost u staničnoj kulturi, uspoređujući četiri adheziva: Xeno® V (XE), Excite® F DSC (EX), Adhese® OneF (AD) i Prime & Bond NT (PB). Materijali i metode: Adhezivi su primijenjeni u skladu s uputama proizvođača. Nakon 24-satne izloženosti procijenjena je vijabilnost stanica s pomoću fotometrijskog testa (MTT test). Podatci su podvrgnuti analizi varijance (ANOVA). Rezultati: Adhezivi čija je glavna komponenta bila 2-hidroksietil metakrilat (HEMA) pokazali su se manje citotoksičnima, a oni koji su u svojem sastavu imali monomer uretan-dimetakrilat (UDMA) bili su najcitotoksičniji. Učinci na vijabilnost statistički su između adheziva značajno varirali. Zaključak: Rezultati pokazuju da je Adhese® OneF najmanje citotoksičan od ispitanih adheziva i može se koristiti kao sredstvo za indirektno prekrivanje pulpe. No Prime & Bond NT u istim je uvjetima pokazao smanjenu biokompatibilnost.
Svrha: Ovim se istraživanjem željelo ispitati kakav je utjecaj adheziva i postupaka pripreme cakline na smičnu snagu vezivanja (engl. shearbondstrenght – SBS) ortodontskih bravica. Korišteni adhezivi ...bili su smolom ojačani staklenoionomerni cement (engl. glassionomer cement – GIC; Fuji Ortho LC) i kompozitna smola (Transbond XT). Ispitanici i postupci: Eksperimentalni uzorak činilo je 80 ekstrahiranih prvih humanih pretkutnjaka, tj. premolara. Uzorak je bio podijeljen u četiri skupine, pa su metalne bravice lijepljene nakon različitih priprema cakline, a koristili smo se dvjema vrstama adheziva: u skupini A. 10-postotnom poliakrilnom kiselinom i Fuji Ortho LC-om; u skupini B: 37-postotnom ortofosfornom kiselinom i Fuji Ortho LC-om; u skupini C: samojetkajućim primerom (engl. self-etchingprimer – SEP) i Transbondom XT, u skupini D: 37-postotnom ortofosfornom kiselinom, primerom i Transbondom XT. Mjerena je SBS bravica. Nakon skidanja bravica određivao se indeks za procjenu preostaloga materijala na površini cakline (engl. AdhesiveRemnant
Index – ARI). Rezultati: Nakon statističke analize podataka (ANOVA; Sheffeov posthoc test) rezultati su pokazali značajno manji SBS u skupini B u odnosu na skupine C (p = 0,031) i D (p = 0,026). Rezultati za ARI bili su slični u svim ispitivanim skupinama i nije bilo moguće utvrditi statistički značajnu razliku za procjenu preostaloga materijala na površini cakline (Hi-kvadrat test) između svih četiriju skupina. Zaključak: Možemo zaključiti da je uporaba kompozitnih smola, nakon odgovarajuće pripreme cakline prema uputama proizvođača, zlatni standard u vezivanju bravica u fiksnoj ortodonciji.
Ultrastructure of adhesive bond is a significant indicator of the efficiency of the bond between material and dental tissue. Bonding between composite and hard dental tissue is also most commonly ...assessed by measuring bonding strength or by absence of marginal gap along restoration interface.
The aim of this investigation was to estimate ultrastructural features of the bond between composite materials and dentin after using two adhesive techniques.
Twenty Class V cavities on extracted teeth were prepared and restored for scanning electron microscope (SEM) analysis of composite bonding to dentin. Adhesion was achieved by Adper Single Bond 2-ASB/3M ESPE or by Adper Easy One-AEO/3M ESPE. Photopolymerization of adhesives and composite material Filtek Ultimate FU/3M ESPE was performed using halogen light (Elipar Highlight 3M ESPE). After vertical sections through crown of teeth and composite restorations, surfaces of sections were treated with 37% phosphoric acid-60s and 2% NaOH-60s to remove the smear layer and obtain a better view of adhesive bond.
SEM analysis of adhesive bond showed better micromorphological bonding of composite to dentin after etch and rinse adhesive technique (ASB/FU matherials) than after self-etch technique (AEO/FU materials). In etch and rinse technique, the ultrastructure of adhesive bond to dentin was composed of adhesive and hybrid layers, with resin processes in dentinal canals. In self-etch technique, apart from adhesive and hybrid layers, resin processes were rare or were not observed at all. Better ultastructural bonding of composite restoration to dentin was obtained with etch and rinse adhesive technique.
Ultrastruktura adhezivne veze je značajan pokazatelj efikasnosti pripoja materijala za zubna tkiva. Kvalitet veze kompozita za tvrda zubna tkiva takođe se procenjuje jačinom vezivanja ili odsustvom marginalne pukotine po obodu restauracija.
Cilj ovog rada bio je da se proceni ultrastruktura veze kompozitnih materijala za dentin nakon primene dve adhezivne tehnike.
Na ekstrahovanim zubima restaurisano je 20 kaviteta V klase za skenirajuću elektronsku mikroskopsku (SEM) analizu pripoja kompozita za dentin. Adhezija je obezbeđivana primenom Adper Single Bond2- ASB/3M ESPE, odnosno primenom Adper Easy One-AEO/3M ESPE. Svetlosna polimerizacija adheziva i kompozitnog materijala Filtek Ultimate-FU-/3M ESPE vršena je halogenim svetlom (Elipar Highlight 3M ESPE). Nakon vertikalnog presecanja krunica zuba kroz kompozitne restauracije i pripreme površine preseka (30% fosforna kiselina-30s i 2% NaOH-30s), vršena je SEM analiza adhezivne veze. Bolje mikromorfološko vezivanje kompozita za dentin SEM analiza adhezivne veze pokazala je kod adhezivne tehnike sa nagrizanjem i ispiranjem zubnih tkiva (ASB/FU materijali), u odnosu na tehniku samonagrizanja tkiva (AEO/FU materijali). Kod tehnike nagrizanja i ispiranja, ultrastruktura adhezivne veze za dentin sastojala se od hibridnog i adhezivnog sloja, kao i produžetaka smole u dentinskim kanalićima. Kod samonagrizajuće tehnike, pored adhezivnog i hibridnog sloja, retko su viđani ili uopšte nisu postojali produžeci smole u kanalićima.
Bolju ultrastrukturu veze kompozita za dentin obezbedila je primena adhezivne tehnike sa nagrizanjem i ispiranjem tkiva.
Cilj: Endodontski liječeni zubi mogu zahtijevati izradu nadogradnje za osiguravanje retencije nadomještanje izgubljenoga zubnog tkiva. Cilj ovog istraživanja bio je procijeniti usporediti vlačnu ...čvrstoću različitih vrsta intrakanalnih kolčića pričvršćenih različitim vrstama cementa na različitim razinama korijena. Materijal i metode: U ovom istraživanju in vitro dekoronirano je ukupno 48 jednokorijenskih trajnih ljudskih zuba, a korijeni su endodontski izliječeni. Nakon preparacije prostora za nadogradnju uzorci su podijeljeni u četiri skupine (n = 12 svaka) na temelju vrste kolčića i cementa. Dvije različite vrste kolčića (GC everStick ® POST (ES) i Parapost ® Fiber Lux TM (PF) te dvije različite vrste cementa G-CEM TM (G) i RelyX TMUnicem (R) korištene suprema uputama proizvođača. Svi korijeni prerezani su u koronarnoj i srednjoj trećini na debljinu od 3 ± 0,1 mm. Ispitivanje vlačne čvrstoće provedeno je na univerzalnoj kidalici s brzinom okretanja glave od 0,5 mm/min. Zabilježene su vrijednosti vezne čvrstoće, a podatci su analizirani u programu SPSS. Osim deskriptivne statistike, upotrijebljena je trosmjerna ANOVA za analizu interakcija neovisnih varijabli (vrsta kolčića, cement i razina korijena). Za razlike među skupinama primijenjen je Mann-Whitneyev U-test. P-vrijednost manja od 0,05 smatrala se statistički značajnom za sve analize. Rezultati: Vlačna čvrstoća uzoraka na srednjoj razini korijena (11,38 ± 10,31 MPa) s PF kolčićima (11,18 ± 9,98 MPa) pričvršćenima cementom RelyX
TMUnicem (13,26 ± 8,73 MPa) bila je veća u usporedbi s drugim skupinama. Srednje vrijednosti za PBS RelyX TM Unicem na objema razinama korijena bile su mnogo veće negoli za G-CEM TM. Trosmjerna ANOVA pokazala je značajan učinak za svaku varijablu s većim učinkom cementa (zbroj kvadrata = 1310.690; P < 0,001). Nije utvrđena značajna razlika (P = 0,153) između koronarnog i srednjeg dijela te između stupaca ES i PF (P = 0,058). No zabilježena je značajna razlika (P < 0,001) između cementa RelyX TMUnicem i G-CEM TM. Zaključak: Vrsta cementa znatno je utjecala na vlačnu čvrstoću pri čemu je RelyX TMUnicem imao veće vrijednosti negoli G-CEM TM. No vrsta kolčića i razina korijena nije imala značajan utjecaja na PBS, iako su Parapost ®
Fiber Lux TM i srednja razina korijena imali više vrijednosti u usporedbi s ostalim skupinama.
Suvremene spoznaje o kompozitnim materijalima Tarle, Zrinka; Marović, Danijela; Pandurić, Vlatko
Rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (1991). Medicinske znanosti,
10/2012
514=38
Journal Article
Open access
Kompozitni materijali su trodimenzijska kombinacija najmanje dva različita materijala koji su međusobno povezani jasno prepoznatljivom silanskom vezom. U razvoju kompozitnih materijala, iznimno ...mjesto pripada Michael G. Buonocoreu, koji je predložio jetkanje caklinske površine ortofosfornom kiselinom, Rafael L. Bowenu, koji je stvorio kompozitnu smolu i Nobuo Nakabayashiu, koji je predložio hibridizaciju dentinskog supstrata i tako ostvario promociju adhezije pomoću infiltracije monomera u zubnu strukturu. Kompozitni materijali sastoje se od tri temeljna dijela: organske smolaste matrice i odgovarajućeg inicijatora polimerizacije, anorganskog punila te svezujućeg sredstva.
Kompozitni materijali razvili su se primarno za ispune prednjih i stražnjih zubi, ali se materijali sličnog sastava danas koriste za iznimno puno indikacija: pečaćenje fisura i jamica, adhezijsko cementiranje keramičkih i indirektnih kompozitnih restoracija, za izradu nadogradnji, izradu privremenih krunica i mostova, vezanje bravica u ortodonciji, izradu splintova te za ispun korijenskog kanala.
Suvremeni kompozitni materijali se stalno nadograđuju i imaju znatno usavršena fizičko-mehanička svojstva u odnosu na prethodne generacije, poglavito tvrdoću, čvrstoću, elastičnost, otpornost na savijanje, kidanje, torziju i trošenje. Međutim, kako križno povezivanje u mrežu tijekom polimerizacije dovodi do volumetrijskog skupljanja, a posljedično i polimerizacijskog stresa koji može u značajnoj mjeri utjecati na stvaranje rubne pukotine i kompromitaciju trajnosti restorativnog zahvata, kompenzacija stresa predstavlja najveći znanstveni i klinički izazov.
Budućnost kompozitnih materijala ogleda se u nekoliko smjerova. Prvi je iznalaženje niskoskupljajućih ili ekspandirajućih kompozitnih materijala, a drugi optimizacija kompozitnih materijala temeljenih na amorfnom kalcijevom fosfatu, koji je direktni prekursor hidroksilapatita, osnovne gradbene jedinice zuba. Ostali pristupi uključuju inkorporaciju antibakterijskih agensa u kompozite te razvoj materijala sa samovezujućim svojstvima.
Stomatološki dentinski adhezivi dolaze u izravan dodir s oralnim tkivima. Zbog ovog bliskog i dugotrajnog kontakta ove materijale treba obilježavati visok stupanj biokompatibilnosti. Svrha ovoga rada ...bila je procjena genotoksičnog učinka dentinskih adheziva na ljudskim limfocima in vitro. Polimerizirani adhezivi (Excite, Adper Sngle Bond 2, Prompt L-pop i OptiBond Solo Plus) eluirani su u dimetil sulfoksidu kroz 1 h, 24 h i 120 h (5 dana). Nakon toga su kulture limfocita tretirane različitim koncentracijama eluata (0,2 μg/mL, 0,5 μg/mL i 5 μg/mL) dobivenim iz ispitivanih materijala. Za procjenu genotoksičnosti koristio se mikronukleus test, dok se χ2-test koristio za statističku analizu (p<0,05). Adhezivi pokazuju genotoksičan učinak u kulturi limfocita nakon jednosatnog tretiranja eluatom koncentracije 5 μg/mL. Nakon 24 h svi su ispitivani adhezivi pokazali genotoksičnost u koncentraciji 0,5 μg/mL i 5 μg/mL. Na temelju rezultata može se zaključiti kako upotreba adheziva izaziva genotoksični učinak u ljudskim limfocitima. Toksični učinak povećava se s koncentracijom ispitivanog materijala, a smanjuje s vremenom trajanja eluacije.
Kad je riječ o restaurativnim zahvatima u distalnom području trenuačno su u svim istraživanjima u središtu pozornosti nisko-kontrahirajući kompoziti. U vezi s tim obećavaju materijali dobiveni ...siloranskim kemijskim postupkom s prstenastim monomerima i kondenzabilni dimetakrilati s visokim postotkom punila. Materijali i metode: Na ekstrahiranim gornjim premolarima (n=10) promatran je otklon kvržica nakon svjetlosne polimerizacije transduserom s razlikovanjem direktne struje (DCDT-om) uz čuvanje adhezivne veze elektronskim mikroskopom (SEM-om) i dvama restorativnim sustavima. To su Filtek™ Silorane/Silorane System Adhesive (3M ESPE) i Premise™ Packable /OptiBond FL (KERR). Podaci su analizirani dvostranim t-testom. Rezultati: Vrijednost p< 0,05 postavljena je kao statistički značajna granica. Filtek™ Silorane može smanjiti otklon kvržica uzrokovan polimerizacijskom kontrakcijom, ali sumnja se može li se održati adhezivna veza. Zaključak: Premise™ Packable pokazao je veći otklon kvržica tijekom polimerizacije, ali i bolju adhezivnu vezu.
Najvažniji čimbenici koje je potrebno uzeti u razmatranje okolišne održivosti tehnologije adheziva su podrijetlo ulaznih sirovina, potrošnja energije u procesu proizvodnje te utjecaj na onečišćenje ...okoliša.Uobičajena formulacija adheziva sadrži osnovnu polimernu komponentu koja se dobiva najčešće iz neobnovljiva izvora - nafte - i različite druge aditive te u nekim tipovima adheziva kapljeviti medij koji je organsko otapalo ili voda. Okolišna održivost tehnologije adheziva ovisi o opravdanosti izbora osnovne sirovine i aditiva, i posebno danas, sve manjeg udjela organskih otapala u formulacijama.
U ovom radu predočena je analiza proizvodnje i udjela pojedinih tipova adheziva, s obzirom na polimernu komponentu u zapadnoj Europi i usporedba s proizvodnim programom malog/srednjeg proizvođača Metakema d. o. o., Ludbreg, Hrvatska. Analiza s obzirom na podrijetlo sirovina pokazala je da se najveći dio proizvodnog programa adheziva zasniva na sintetskim polimernim materijalima koji se dobivaju iz neobnovljivog izvora - nafte. Današnji pravci istraživanja bioadheziva usmjereni su na pronalaženje novih izvora polimernih materijala na osnovi prirodnih sirovina, koji mogu udovoljiti odgovarajuće zahtjeve kvalitete koja se postiže formulacijama adheziva na bazi sintetskih polimera.
Vrlo važan kriterij okolišne održivosti je što manji sadržaj hlapljivih organskih spojeva u adhezivu. Provedena je analiza elemenata štetnosti pojedinih otapala koja su još uvijek dosta zastupljena u formulacijama adheziva, posebno u Hrvatskoj. U svijetu je vidljiv trend porasta udjela adheziva na bazi vode do kojeg je došlo upravo iz razloga prihvatljivosti za okoliš te obvezujućih zakonskih regulativa. Stoga se i u Hrvatskoj može očekivati sve veći porast proizvodnje održivih adheziva na bazi vode.
Svrha - Ovim istraživanjem in vitro željela se na pojednostavljenom modelu caklinske fisure procijeniti mikrozatezna snaga smole za pečaćenje tretirana antibakterijskim samojetkajućim adhezivnim
...sustavom, antibakterijskim predtretmanom prije nanošenja samojetkajućeg adhezivnog sustava i samojetkajućim sustavom. Materijali i metode: Tek izvađeni kravlji mandibularni sjekutići nasumce su podijeljeni u četiri skupine: A. 35-postotna fosforna kiselina + Clinpro sealant®; B. 35-postotna fosforna kiselina + Clearfil protect bond + Clinpro sealant®; C. 35-postotna fosforna kiselina + Consepsis Scrub® + Clearfil SE bond® + Clinpro sealant®; D. 35-postotna fosforna kiselina + Clearfil SE bond® + Clinpro sealant®. Dva komadića cakline učvršćena su voskom na sterilna stakalca s razmakom od 0,6 ± 0,1 milimetar. Zatim su okomito razrezani štapići (≈1mm x 1mm) podvrgnuti testu čvrstoće u univerzalnom stroju s konstantnom poprečnom brzinom glave (1mm/
min). Nakon toga je popucalim površinama određena vrsta frakture. Za statističku analizu korištena je jednosmjerna analiza varijance te Tukeyev i hi-kvadrat test. Rezultati: Mikrozatezna snaga veze u skupini C (34,63 ± 15,59 MPa) bila je mnogo veća nego u skupini A (19,86 ± 7,08 MPa) (p: 0,0001), B (24,49 ± 9,38 MPa) (p: 0,002) i D (19,84 ± 9,92 MPa) (p: 0,0001). Frakturne pukotine uglavnom su se nalazile u adhezivnom sloju, a među skupinama nije bilo statistički značajne razlike u obliku fraktura (p: 0,343). Zaključak: Mikrozatezna snaga veze samojetkajućeg adhezivnog sustava bila je na površinama tretiranima klorheksidinskim kavitetnim ezinficijensom značajno veća nego ona kod primijenjenog antibakterijskog samojetkajućeg sustava zasebno, samojetkajućeg adhezivnog sustava ili konvencionalnog jetkajućeg sustava kiselinom.
PDF
