Redukcija i moguća eliminacija ribljeg brašna i ribljeg ulja iz hranidbe akvakulturnih vrsta jedan je od prioriteta u akvakulturi, te područje od velikog interesa i istraživanja. Zbog rastuće potrebe ...za ribom, u pogledu ljudske prehrane te visokog udjela ribljeg brašna u hranidbi akvakulturnih vrsta, globalni trend pretjeranog izlova ribe je postao ozbiljan problem. Kako uzgoj riba u svijetu neprestano raste, nužno je pronaći dobar i ekonomičan alternativni izvor proteina u hranidbi akvakulturnih vrsta. Riblje brašno je još uvijek esencijalna komponenta u hranidbi karnivornih riba pa je u budućnosti upitna njegova dovoljna količina za potrebe uzgoja. Zamjena ribljeg brašna dovesti će do komercijalizacije alternativnih komponenti hrane, što će za posljedicu izazvati manju eksploatiranost morskih resursa od strane proizvođača i uzgajivača riba širom svijeta. U radu se daje pregled znanstvenih istraživanja alternativnih hranidbenih komponenti koje se koriste kao zamjene ribljeg brašna u hranidbi raznih vrsta riba i ostalih akvakulturnih organizama.
Glavni razlog zašto konzervatorska akvakultura poboljšava uspjeh ribarstva uz pomoć akvakulture je taj što tradicionalna akvakultura proizvodi ribe slabo prilagođenog ponašanja. Do takvih obrazaca ...ponašanja dolazi zbog domestikacije i uzgojnih tehnika, a prevencija slabo prilagođenog ponašanja iziskuje integraciju poboljšanja genetičkog menadžmenta i uzgojnih protokola. Mnogo pažnje pridodaje se genetičkim protokolima potrebnim za smanjene genetskih promjena izazvanih umjetnim mrijestom, no mnogo se manje truda ulaže u načine uzgoja riba. Konzervatorska akvakultura uzgaja ribe u uvjetima nalik na njihova prirodna staništa, pa se nakon poribljavanja ponašaju poput divljih jedinki svoje vrste, a ne poput riba iz uzgajališta. Postrojenja građena za konzervacijsku akvakulturu mogu se koristiti kako bi se naučilo više o ponašanju riba te njihovim reakcijama na promjene u okolišu, što se teško proučava u otvorenim vodama te je predstavlja veliki trošak. Ta promatranja mogu pomoći u upravljanju prirodne oplodnje i oporavka vrsta. Ovaj rad daje obrazloženje zašto je potrebno promijeniti genetički menadžment, sustav uzgoja te prakse upravljanja, kako bi se proizvodila riba ponašanjem slična divljoj ribi za ribolovne programe poribljavanja iz akvakulture. Zatim daje opis nekih obrazaca ponašanja ugrožene vrste Hybognathus amarus koji su promatrani u Los Lunas Silvery Minnow Refugium, postrojenju izgrađenom u svrhu konzervacijske akvakulture te objašnjava kako se neki od tih obrazaca ponašanja mogu primijeniti u menadžmentu uzgoja i oporavka. Opisana ponašanja su: koordinirano plivanje jata riba, izbjegavanje predatora; hranjenje; uporaba vegetacije za sklanjanje i sakrivanje od predatora; korištenje staništa dna supstrata; pozicija u vodenom stupcu; uzvodno kretanje preko ribljih staza; uzvodno kretanje u području brzog toka; odgovori na promjene razine vode; mriještenje; izbjegavanje mreže; i Kaah-chee-nyee Srkaash, ponašanje koje je opisano prvi put.
Studija ocjenjuje usvajanje poboljšanih tehnologija akvakulture među uzgajivačima ribe u Lagosu u Nigeriji. Ukupno 90 uzgajivača ribe uzorkovano je kroz višestupanjske tehnike uzorkovanja. Validirani ...i predtestirani raspored intervjua je korišten za dobivanje primarnih informacija od uzgajivača ribe. Dobiveni podaci obrađeni su deskriptivnom i inferencijalnom statistikom. Dobiveni rezultati pokazuju da je više od pola uzgajivača ribe dobilo kreditne pogodnosti od kooperativnih društava te oko jedne trećine od Esusa, dok su gotovo svi prodavali svoje ribe kao dimljene. Veći udio uzgajivača ribe su bili svjesni, pokušali su i usvojili većinu poboljšanih tehnologija akvakulture, dok su neki uzgajivači ribe obustavili većinu ranije usvojenih tehnologija. Ova studija također ukazuje da su uzgajivači riba imali pozitivan stav prema usvajanju poboljšanih tehnologija akvakulture. Rezultati regresijske analize su pokazali da su sekundarno zanimanje uzgajivača ribe (β = -0,324, p <0,01), godišnja razina prihoda (β = -0,471, p <0,05), trošak gradnje ribnjaka (β = 0,477, p <0,05) i ukupna ostvarena dobit (β = -0,466, p <0,05) bili značajni prediktori usvajanja poboljšanih tehnologija od strane uzgajivača ribe s R2, što pokazuje da je 46,0% varijabilnosti u donošenju poboljšanih tehnologija akvakulture objašnjeno društveno-ekonomskim i proizvodnim karakteristikama uzgajivača ribe. Zaključak studije je da je usvajanje poboljšanih tehnologija akvakulture dinamično i značajno pod utjecajem socio-ekonomskih karakteristika uzgajivača ribe koje se također mijenjaju s vremenom. Stoga se preporučuje da se poradi na tehnologijama koje su dobile nisku razinu prihvaćanja ili koje su prekinute nakon prethodnih usvajanja, tako da se usvajanje tih tehnologija odrazi na povećanu razinu dohotka, smanjene troškove izgradnje ribnjaka i povećanje profita uzgajivača ribe.
PREHRANA ŠKOLJKAŠA — KAKO I ŠTO JEDU? Arapov, Jasna; Ezgeta–Balić, Daria; Peharda, Melita ...
Ribarstvo,
09/2010, Volume:
68, Issue:
3
Journal Article
Open access
Školjkaše, prema načinu prikupljanja hrane, možemo svrstati u tri kategorije: one koji se hrane česticama suspendiranim u vodenome stupcu (suspension– feeders), zatim one koji se hrane depozitom ...(deposit–feeders), te one koji pri prehrani kombiniraju oba načina. Iako neki autori hranjenje školjkaša opisuju kao »automatizirani« proces, novija istraživanja pokazala su da neke vrste školjkaša mogu regulirati filtraciju te vršiti selekciju čestica na osnovi njihove veličine, oblika, nutritivne vrijednosti ili kemijskih komponenti na površini čestica. Novija su istraživanja također pokazala kako fitoplankton nužno nije primarni izvor hrane za školjkaše te su istaknula važnost drugih izvora hrane kao što su bakterije, detritus pa čak i zooplankton, koji uključuje i ličinke školjkaša. Hranjenje adultnih školjkaša ličinačkim stadijima može imati značajan utjecaj na prirodne stokove. Zbog gore navedenih procesa školjka i imaju veliki utjecaj na protok energije i tvari između bentosnih i pelagičkih zajednica, što ih čini važnim dijelom morskih hranidbenih mreža. Ovaj rad izlaže pregled postojeće literature radi razumijevanja procesa prehrane, selekcije čestice te izvora hrane za školjkaše.
Klimatske promjene predstavljaju najveći izazov ovog stoljeća zbog modifikacija koje uzrokuju u vremenu i uvjetima okoline, pritom višestruko utječući na društvenu i ekonomsku dinamiku. Budući da su ...svi beskralježnjaci i ribe koji se koriste za ljudsku prehranu poikilotermni organizmi, vrlo su osjetljivi na promjene okoliša, odnosno promjenu temperature i razine kisika. Pojave kao što su porast temperature, zakiseljavanje, stratifikacija oceana i promjene slanosti već su vidljive i podložne uzrokovanju teških posljedica u vodenim ekosustavima. Moguće posljedice su pad produktivnosti, migracija vrsta i lokalna izumiranja, kao i sukob zbog uporabe ograničenih resursa te povećani rizik zbog ekstremnijih klimatskih pojava. Povećanje klimatskih promjena opravdava fokusiranje na sastavljanje i promociju strategija u svrhu kontrole inherentnog rizika i povećanja otpornosti morskih i slatkovodnih sustava koji snažno utječu na egzistenciju milijuna ljudi širom svijeta. Multidimenzionalni i cjelovit koncept za održivo upravljanje pomorskim i morskim resursima je nerazdvojiv od jasnog dokaza klimatskih promjena. Podizanje svijesti javnosti u cjelini i dionika oceana o važnosti ove teme je ključna dimenzija ovog rada.
Posljednjih godina pojačan je znanstveni interes za istraživanje potencijala integrirane multi-trofičke akvakulture (IMTA), posebice s aspekta smanjenja negativnih posljedica po okoliš, povećanja ...produktivnosti proizvodnje i podizanja socijalne percepcije industrije u javnosti. Razvoj integrirane akvakulture na Mediteranu, pa tako i u Jadranskom moru je na samim početcima, a glavnu prepreku u razvoju stvara nedostatak informacija o značajkama ovog vida uzgoja – od izbora odgovarajućih kompatibilnih vrsta, poznavanja značajki i nosivog kapaciteta biotopa, poznavanja interakcija među vrstama koje se hrane na različitim trofičkim razinama, kao i socio-ekonomskih koristi integracije. Trenutna iskustva temelje se na manjim eksperimentalnim istraživanjima i projektima lokalnog značenja, ali daju dobar uvid u mogućnosti ovog vida proizvodnje i mogućim interakcijama s okolišem. Cilj ovog rada je pregled literature i iskustava iz Svijeta i Mediterana te osvrt na mogućnosti primjene principa integrirane akvakulture na Jadranu.
Proizvodnja dagnje zastupljena je u većini mediteranskih zemalja, a najveći proizvođači su Španjolska i Grčka. Hrvatska proizvodnja
je u odnosu na ukupnu količinu vrlo mala i već desetljećima ...konstantno iznosi oko 3.000 tona godišnje. Tehnologija uzgoja dagnji
je relativno jednostavna, a cijeli sektor karakterizira neorganiziranost tržišta i nepovezanost proizvođača. Prirast i indeks kondicije dagnji važni su čimbenici u proizvodnji dagnji, zbog što bržeg postizanja tržišne veličine te količine mesa u ljušturi. Poznavanjem hidrodinamičkih i trofičkih karakteristika uzgojnog područja te bioloških karakteristika dagnje, uz pravilne zootehničke zahvate, može se djelomično utjecati i na vrijednosti prirasta i indeksa kondicije. Cilj ovog rada je opisati osnovne faktore koji utječu na brzinu rasta i kondicije dagnje. Svrha rada je opis osnovnih tehnoloških postupaka u proizvodnji, čime se mogu maksimalno iskoristiti prirodni potencijali određene lokacije za uzgoj, te direktno povećati korist (dobit) uzgajivača.
Posljednjih je godina nekoliko autora iznijelo podatke o proizvodnji i problemima u hrvatskoj akvakulturi i predložilo mjere za njihovo rješavanje. Neki su se osvrnuli i na pojedine dijelove ...problematike akvakulture u svijetu. Ovaj prikaz iznosi osnovne statističke podatke Organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO–a) Ujedinjenih naroda o akvakulturi u svijetu i kretanjima od godine 1990. do 1999. Godišnji rast akvakulture iznosio je oko 10%, a u 1999. godini akvakultura je namirila 31,7% od ukupnih svjetskih potreba za proizvode iz vodenih sredina. Ukupna proizvodnja i industrijalizacija akvakulture nastavit će rast. Planovi razvitka akvakulture u Hrvatskoj i pripreme za ulazak u Europsku ekonomsku zajednicu (EEZ) moraju uzeti u obzir stanje i kretanja u svijetu, zajedničku ribarsku politiku EEZ–a (zeleni dokument), proizvodnju u državama EEZ–a, u državama kandidaticama za ulazak u EEZ, a napose proizvodnju u susjednim zemljama. Brojnost, veličina i snaga organizacijskih struktura koje u EEZ–u pomažu razvoj akvakulture pokazuju da su i ti čimbenici presudni za budućnost održive akvakulture u Hrvatskoj. Važnost bržeg razvitka akvakulture u Hrvatskoj naglašava i činjenica da je potrošnja ribe u nas jedna od najnižih u Europi, što je negativan čimbenik za zdravstveno stanje stanovništva. Nakana je ovoga članka potaknuti poboljšanje strategije razvitka akvakulture, unaprijediti pozitivniji odnos prema toj grani proizvodnje hrane i ubrzati njezinu uspješnost u Hrvatskoj.
Kunjka Arca noae Linnaeus, 1758 jedna je od najvažnijih komercijalno iskorištavanih vrsta školjkaša na istočnoj obali Jadrana. Visoki intenzitet ribolova, kao posljedica rastuće potražnje na tržištu, ...u budućnosti bi mogao dovesti do pretjerane eksploatacije prirodnih populacija u pojedinim područjima. Kada se navedenim činjenicama pridoda i visoka cijena na tržištu, kunjka A. noae se nameće kao moguća nova vrsta u akvakulturu. Nedavno je provedeno nekoliko istraživanja o biologiji i ekologiji kunjke u Jadranu, ali za sad nisu provedena istraživanja o mogućnostima uvođenja u komercijalnu akvakulturu. Također, malo je relavantnih podataka o distribuciji i prosječnoj veličini iskorištavanih populacija. Cilj ovog rada je pregled dosadašnjih saznanja o kunjki A. noae, sa posebnim osvrtom na biološke karakteristike vrste povezane s mogućnostima uzgoja, odnosno uvođenja u akvakulturu.
Noah’s ark shell Arca noae Linnaeus, 1758 is one of the most important commercially exploited bivalve species in the eastern Adriatic Sea. High harvesting pressure, as a consequence of increasing market demands, could in the future result in its overexploitation in some areas. All mentioned above, together with a high market price, make A. noae a new species for introduction into aquaculture. Several studies have recently been conducted concerning biology and ecology of A. noae in the Adriatic, but there are still no studies dealing with possible introduction of A. noae into commercial aquaculture and there is limited and unreliable data on distribution and size of currently exploited stocks. The aim of this paper was to give a review of present knowledge on A. noae, particularly biological characteristics of this species related to aquaculture production.
PDF
