U ožujku 2014., nakon svrgavanja proruske vlade Viktora Janukoviča i uspostavljanja nove, prozapadne vlade u Ukrajini, Rusija je anektirala poluotok Krim koji je do tada bio u sastavu Ukrajine. Sam ...čin aneksije prikazivan je različito u europskim državama, a ovaj rad istražuje medijski prikaz u Hrvatskoj, Mađarskoj i Srbiji. Kao istraživačka metoda korištena je analiza sadržaja članaka i medijskih objava s relevantnih internetskih portala u istraživanim državama. Prema rezultatima analize sadržaja uočeno je kako se aneksija Krima u Hrvatskoj prikazuje sukladno prozapadnim politikama, u Mađarskoj se ističu određene domaće objektivnosti, dok je najviše proruskih stavova u izvješćivanju zamijećeno u Srbiji.
In March 2014, after the overthrow of the pro-Russian government of Viktor Yanukovych and the establishment of a new, pro-Western government in Ukraine, the Russian Federation annexed the Crimean peninsula, until then a part of Ukraine. The act of annexation itself was portrayed differently in European countries, and this paper investigates the media portrayal in Croatia, Hungary and Serbia. Content analysis of articles and media publications from relevant internet portals in the researched countries was used as a research method. According to the results of the analysis of the content, it was observed that the annexation of Crimea in Croatia is presented in accordance with pro-Western policies, in Hungary certain domestic objectivities stand out, while in Serbia pro-Russian positions are mostly noticed in the reporting.
Autor se ovim radom fokusirao na dvije od mnogih izlagačkih aktivnosti u Rijeci u razdoblju između dvaju ratova, u vrijeme talijanske vlasti u čijoj su interpretaciji uključene aktualne regionalne, ...talijanske državne i šire europske političke prilike. Iznesen pregled ovih bijenalnih izložbi uveliko progovara o izoliranim, nepatvorenim umjetničkim trenucima unutar precizno određenoga vremena i prostora. Analizom prvih bijenalnih izložbi u Rijeci održanih 1925. i 1927. godine koje su raznovrsnošću obuhvaćenih iskaza umjetničkoga opusa iznimno širokoga i raznolikoga broja stvaralaca određene društveno-političkim okolnostima, potiče se na promišljanje o općoj zanemarenosti u sveopćem prihvaćanju Rijeke kao grada u stagnaciji po dolasku talijanske vlasti u njezinu međuratnom razdoblju.
The paper focuses on two of the many exhibiting activities in Rijeka during the Italian rule in the interwar period, interpreted in the context of current regional, Italian state and wider European political circumstances. The presented overview of these biennial exhibitions largely speaks of isolated, authentic artistic moments within well-defined temporal and spatial framework. The analysis of the first biennial exhibitions in Rijeka held in 1925 and 1927, determined by socio-political circumstances through the variety of artistic expressions of an extremely broad and diverse number of artists, prompts a reflection on the general neglect of Rijeka as a city in stagnation in the period that followed the arrival of the Italian authorities.
In March 2014, after the overthrow of the pro-Russian government of Viktor Yanukovych and the establishment of a new, pro-Western government in Ukraine, the Russian Federation annexed the Crimean ...peninsula, until then a part of Ukraine. The act of annexation itself was portrayed differently in European countries, and this paper investigates the media portrayal in Croatia, Hungary and Serbia. Content analysis of articles and media publications from relevant internet portals in the researched countries was used as a research method. According to the results of the analysis of the content, it was observed that the annexation of Crimea in Croatia is presented in accordance with pro-Western policies, in Hungary certain domestic objectivities stand out, while in Serbia pro-Russian positions are mostly noticed in the reporting.
Godine 1908. dogodio se događaj koji je dodatno pogoršao tada već poljuljane odnose
Austro-Ugarske Monarhije i Kraljevine Srbije, zbog sudaranja imperijalističkih ideja obje
države na jednom ...prostoru. Bila je to aneksija teritorija Bosne i Hercegovine od strane
Austro-Ugarske Monarhije, o kojoj su na prostoru Austro-Ugarske Monarhije postojale
različite političke ideje. Jednu od tih ideja razvio je i Stjepan Radić, hrvatski političar i
predsjednik Hrvatske pučke seljačke stranke (HPSS), koji je 1908. godine napisao djelo Živo
hrvatsko pravo na Bosnu i Hercegovinu u kojem objašnjava svoj stav o aneksiji te nekim
mogućim promjenama u državi kada je u pitanju poboljšanje položaja Slavena, odnosno
Hrvata. Teritorij Bosne i Hercegovine i prije toga je bio tema u političkom, tj. intelektualnom
djelovanju Stjepana Radića, ali je o toj temi bilo riječi i u časopisu Dom, u kojem je tekstove
pisao Stjepanov brat Antun. Količina povijesnih izvora te literature o ovoj temi daje nam
sjajan uvid u složenost ove aneksije kao važnog političkog događaja u vremenu prije Prvoga
svjetskog rata.
Rad proučava odnos prijestolonasljednika nadvojvode Franje Ferdinanda i utjecajnih krugova oko njega prema Hrvatima i rješavanju hrvatskoga, odnosno južnoslavenskoga pitanja u razdoblju od jačanja ...Ferdinandova utjecaja uoči aneksijske krize do njegova smrtnog stradavanja u Sarajevskom atentatu. U radu je obuhvaćena politika
i utjecaj prijestolonasljednikova kruga u hrvatskim zemljama, kao i njihova suradnja s hrvatskim političkim strankama. Autor najviše pozornosti posvećuje povijesnim događajima vezanim za Čistu stranku prava Josipa Franka te kasnije Hrvatsku kršćansko-socijalnu stranku prava i Svepravašku organizaciju. U radu su uspoređeni interesi i namjere obiju strana, kao i različite koncepcije rješavanja hrvatskoga pitanja, uključujući trijalizam. Time se analiziraju ustaljeni stereotipi i neutemeljene povijesne tvrdnje o Josipu Franku kao „stranom agentu” ili Franji Ferdinandu kao „velikom prijatelju Hrvata”.
Aneksija Bosne i Hercegovine od Austro-Ugarske Monarhije bila je ključni politički događaj koji je obilježio 1908. godinu u Europi. Jednostrani potez austro-ugarske vlade izazvao je krizu koja je ...gotovo dovela do rata s Kraljevinom Srbijom jer je i ona svojatala Bosnu i Hercegovinu. S druge strane, na teritorij Bosne i Hercegovine pretenzije su imali i Hrvati oslanjajući svoje zahtjeve na povijesno i etničko pravo. Hrvatsku politiku u tom razdoblju u Dalmaciji je obilježila Hrvatska stranka koju je predvodio Ante Trumbić. Koristeći se stranačkim glasilima Velebitom i Narodnim listom, pokušat ćemo unijeti malo svjetla na odnos Ante Trumbića i Hrvatske stranke prema pitanjima aneksije i pripadnosti Bosne i Hercegovine.
Katoličku Crkvu u BiH potresali su brojni crkveni, politički i ljudski sukobi od 1908. do 1914. koji su se održavali u već kroničnu sukobu između nadbiskupa Stadlera i bosanskih franjevaca oko ...raspodjele i odstupanja župa, u osnivanju i podupiranju političkih društava: Hrvatske narodne zajednice (HNZ) te od 1910. i Hrvatske katoličke udruge (HKU). Kao dodatne i logične posljedice pojavit će se i sukobi franjevaca s dijecezanskim klerom i isusovcima. Hrvatska svjetovna inteligencija, koja se pojavljuje početkom 20. stoljeća u BiH i traži svoje prikladno mjesto u bh. društvu između dva već postojeća i suprotstavljena klerikalna pola i interesne sfere, nadbiskupa Stadlera i bh. franjevaca, odlučit će se većinom za franjevačku stranu. Cijeli sukob dobit će oblike kako unutarhrvatskoga tako i unutarkatoličkoga sukoba, koji će u studenom 1910. potaknuti Svetu Stolicu, nakon brojnih prispjelih pritužbi u Rim, na poduzimanje crkveno-pravnih mjera, blaže forme apostolske vizitacije, sa svrhom da utvrdi činjenično stanje, izmiri zavađene strane, zabrani međusobno napadanje i vrijeđanje preko javnoga tiska i anonimnih brošura te uspostavi nužno potrebnu ljudsku, vjersku i političku suradnju. Ovi vjerski, politički i svjetonazorski sukobi u BiH među katolicima Hrvatima, premda nose u sebi, bez sumnje, autohtone bh. obrise, nastale poslije uvođenjem redovite biskupske hijerarhije, istovremeno su manja ili veća varijanta brojnijih i dubljih rascjepa koji su bili prisutni u društvu i u Crkvi ostalih hrvatskih zemalja: Banske Hrvatske, Dalmacije i Istre te susjednih srednjoeuropskih zemalja.
Na kraju prvoga dijela ovog opširnijeg istraživanja, autor prilaže 19 dokumenata na talijanskom, latinskom i njemačkom jeziku, koji su prethodili pohodu i koji rasvjetljuju još dublje uzroke, početak i značenje apostolskoga pohoda Katoličkoj Crkvi u BiH. Za vrijeme apostolskoga pohoda nastat će brojni i važni drugi dokumenti na hrvatskom, latinskom, talijanskom, njemačkom i francuskom jeziku, koji će biti uzeti u obzir i po mogućnosti biti objavljeni u drugom dijelu ovog istraživanja. Izvori koji osvjetljuju ovaj važan događaj u Katoličkoj Crkvi u BiH u razdoblju od 1908. do 1914. veoma su brojni i pohranjeni su u tri različita fonda Vatikanskog Apostolskog arhiva. Osim Vatikanskog arhiva važan arhivski materijal čuvaju arhivski fondovi Zajedničkoga ministarstva financija u Beču i Zemaljske vlade u Sarajevu, danas pohranjeni u Arhivu BiH u Sarajevu, fondovi Ministarstva vanjskih poslova u Političkom arhivu Dvorskog i Državnog arhiva u Beču. Arhivski fondovi vjerskih institucija: Vrhbosanske nadbiskupije, Banjolučke i Mostarske biskupije, Franjevačkih provincija u Sarajevu i Mostaru, Družbe Isusove i Družbe sestara Služavki maloga Isusa u Zagrebu, premda bogati po sadržaju nisu, na žalost, još dovoljno prilagođeni standardnim potrebama istraživača.
U članku se donosi tri dokumenta u njemačkom izvorniku (u kojem nisu dirane čak ni očigledne pisarske pogrješke) te u hrvatskom prijevodu, u koji su unesene najnužnije napomene. Dokumenti su važni za ...rekonstrukciju niza važnih činjenica iz Pilarova života i iz političkog organiziranja bosansko-hercegovačkih Hrvata, počevši od osnivanja HNZ-a, preko potvrde da su prve pukotine u organizaciji nastale i prije nego što je nadbiskup Stadler krenuo u otvorenu, javnu konfrontaciju s njom, do utvrđenja da vodstvo HNZ-a prije aneksije zapravo nije raspolagalo obavijestima da taj čin neposredno predstoji. Istodobno ti dokumenti ilustriraju Pilarove poglede na politički i društveni razvitak koji je bio puno kompleksniji nego što se je to na prvi pogled činilo.
Autor na temelju literature, stranačkoga tiska i arhivskih izvora, analizira ustroj i ulogu posebnih, manje ili više organiziranih dijelova Čiste stranke prava (Starčevićeve hrvatske stranke prava / ...Stranke prava), zaduženih za organiziranje demonstracija i obračun s političkim protivnicima. Pritom polazi od tvrdnje hrvatske historiografije da je "borbenost" bila trajna odlika ove stranke, od njezinih početaka pa sve do konca Austro-Ugarske Monarhije, te smatra da se najranije od 1902. godine može pratiti neki oblik postojanja navedenih, manje ili više organiziranih dijelova stranke, zaduženih za mobilizaciju „ulice“. Budući da je društvenu strukturu tih dijelova uglavnom činilo frankovačko radništvo i frankovačka mladež, autor svoju temu dovodi u odnos prema tadašnjim studentskim organizacijama i radničkom pokretu. Osim toga, autor svoju temu promatra i u odnosu prema vanjskoj politici Monarhije, te političkom stanju u banskoj Hrvatskoj.
U ovom radu prikazano je kako su splitske novine Naše jedinstvo izvještavale o aneksiji Bosne i Hercegovine i o krizi koja je nastupila nakon samog čina aneksije. Pisanje splitskih novina Naše ...jedinstvo bilo je promonarhističko, pa je, shodno tome, u novinama aneksija podržana kao legitiman čin. Austro-Ugarska je anektirala Bosnu i Hercegovinu 6. X. 1908. godine. Kraljevina Srbija i Crna Gora bile su najviše pogođene ovim činom jer su i one imale teritorijalne aspiracije prema Bosni i Hercegovini. Period od 6. X. 1908. godine, tj. od aneksije, pa sve do 25. III. 1909. godine, kada je Rusija priznala aneksiju a time spriječila i ratni kon ikt između Austro- Ugarske i Kraljevine Srbije, nazivamo razdobljem aneksijske krize. Naše je jedinstvo popratilo aneksijsku krizu s velikim brojem članaka na tu temu.
PDF
