Za vrijeme osmanske vlasti u Slavoniji (1526.-1691.) ta je pokrajina bila rijetko naseljeno i izrazito šumovito područje; može se pretpostaviti da je više od 70% Slavonije u to vrijeme bilo ...prekriveno šumom. Blizina habsburško-osmanske granice utjecala je na to da je iskorištavanje slavonskih šuma uvelike bilo usmjereno prema vojnim logističkim potrebama (izgradnja, opskrba i održavanje fortifikacija, korištenje drva za ogrjev, za proizvodnju ratne opreme, mostova, pontona, brodovlja itd.). Pored toga, osmanska je vlast upošljavala civilno stanovništvo na krčenju šuma uokolo prometnica i poticala ga na čišćenje zapuštenih zemljišta. Vlasti nisu zabranjivale civilnom stanovništvu da krči šume za svoje potrebe čak ni na državnim posjedima. Cilj takve politike bilo je proširivanje obradivih zemljišta, a samim time i povećanje državnih prihoda od poreza na gospodarske djelatnosti. Koliko je poznato, takva djelomično nekontrolirana eksploatacija šuma nije imala negativan utjecaj na stanje slavonskoga šumskog fonda i nije ostavila ikakve trajne posljedice. Ako se izuzme stanje šuma u Slavoniji na početku i na kraju osmanske vlasti, kada je došlo do zapuštanja obradivih zemljišta i posljedičnog širenja šumskih područja, može se zaključiti da je slavonski šumski fond tijekom osmanske vladavine ostao nepromijenjen i da nije bilo prekomjernog iskorištavanja šuma. Ako se usporedi slavonsku situaciju sa stanjem drugdje u Osmanskom Carstvu u navedeno vrijeme, može se zaključiti da osmanska vlast nije provodila nekakvu posebnu ili drugačiju politiku spram slavonskoga šumskog fonda. Naime, sve navedene slavonske karakteristike (dopuštanje i poticanje krčenja šuma, postojanje derbendžija i mostara djelomično oslobođenih od poreza itd.) mogu se pronaći kako u susjednim sandžacima na prostoru današnje Bosne i Hercegovine i Srbije, tako i u drugim udaljenijim pokrajinama Carstva. Druga usporedba koja se može napraviti glede iskorištavanja šuma nije primjenjiva na primjeru Slavonije: budući da je osmanska vlast u Slavoniji potrajala tek do kraja 17. stoljeća, dakle mnogo prije nego što su u Osmanskom Carstvu uvedeni zakoni o zaštiti šuma, nije moguće analizirati kakva bi bila reakcija osmanskih vlastodržaca na pojavu negativne eksploatacije šuma, što je bio slučaj s nekim drugim osmanskim provincijama u 18. i 19. stoljeću.
