Dojenje je povezano s raznim zdravstvenim blagodatima za majku i dijete, stoga krovne zdravstvene organizacije preporučuju dojenje najmanje do navršenih 6 mjeseci. S obzirom na nedosljedne rezultate ...u literaturi, cilj je ovoga istraživanja bio ispitati razlike između majki koje doje i onih koje hrane djecu nadomjesnim mlijekom u nekim sociodemografskim i opstetričkim čimbenicima, percipiranom temperamentu dojenčeta, kvaliteti povezivanja majke s djetetom te mentalnom zdravlju (depresivnosti, anksioznosti, stresu). Također, htjeli smo provjeriti koliko ispitivane varijable pridonose objašnjenju varijance načina prehrane dojenčeta. Majke (N = 284) dojenčadi u dobi do šest mjeseci ispunile su upitnike u online istraživanju. Korišteni su Upitnik karakteristika dojenčeta (ICQ), Edinburški upitnik poslijeporođajne depresivnosti (EPDS), Upitnik depresije, anksioznosti i stresa (ljestvice anksioznost i stres; DASS-21), Upitnik povezivanja nakon porođaja (PBQ) te upitnik općih podataka. Rezultati su pokazali da su majke koje doje višeg obrazovanja, izvještavale su o nižoj stopi hitnoga carskog reza te su porođaj rjeđe procjenjivale traumatičnim. Majke koje doje svoju su dojenčad percipirale više neprilagodljivima i nepredvidivima. Nije pronađena značajna razlika u ostalim sociodemografskim i opstetričkim karakteristikama, kvaliteti povezivanja s dojenčetom, kao ni u mentalnom zdravlju između majki koje doje i onih koje ne doje. Regresijska analiza pokazala je da dojenju značajno pridonosi više obrazovanje majke, niža stopa traumatičnoga iskustva porođaja te neprilagodljivi temperament dojenčeta. Rezultati ukazuju na potrebu formiranja dodatne podrške dojenju kod majki koje su imale porođaj hitnim carskim rezom ili koje su porođaj doživjele traumatičnim. Također, majke dojilje potrebno je podržati u uspostavi predvidljivije rutine hranjenja i pristupanju dojenčetu s težim temperamentom.
Depresija, tai ne blogos nuotaikos apibūdinimas, o liga. Liga, kasdien veikianti mintis ir žmogaus elgesį. Žmonės sergantys depresija netenka susidomėjimo tais dalykais, kurie anksčiau teikė ...malonumą. Kiekvienas ergoterapeutas pirmiausia turi išsiaiškinti paciento interesus, nes tik tai leis tinkamai parinkus užsiėmimą, siekti geriausių rezultatų. Kiekvieno paciento probleminė situacija, bei jo kasdienė veikla yra individuali, todėl interesų, pomėgių ir hobių išsiaiškinimas, leidžia tinkamai parinkti tinkamiausią terapiją, problemai išspręsti. Užimtumo terapijos metu, paciento atitikimas interesams suteikia jam daugiau pasitikėjimo savimi, leidžia jam labiau atsiskleisti ir pasiekti geresnių rezultatų. Atliktas tyrimas yra aktualus, nes pacientams turintiems psichikos sutrikimų yra ypač svarbu atrasti ir užsiimti veikla, kuri teikia malonumą, skatina tobulėti, išreikšti save, pakelti rankas ir veikti. Straipsnyje atskleidžiama, kokie dažniausi asmenų sergančių depresija pomėgiai. Nagrinėjama reabilitacijos centre vykdomų užsiėmimų atitikimas asmenų sergančių depresija interesams. Išsiaiškinama tolimesnės sergančiųjų perspektyvos panaudoti įgytas žinias ir noras dalyvauti socialiniame gyvenime. Atlikus tyrimą gauti rezultatai parodė, kad daugiausia pacientai domisi laisvalaikiu namuose, tai yra: knygų skaitymas, muzikos klausymas, kino peržiūros, tačiau nevengia ir socialinio gyvenimo, juos domina tokie laisvalaikio praleidimo būdai, kaip: teatras, kelionės. Tyrimas parodė, kad didžiajai daugumai tiriamųjų užsiėmimai atitiko poreikius, buvo jiems svarbūs, įdomūs ir naudingi. Likusieji teigė, kad ne visi užsiėmimai atitiko jų interesus ir lūkesčius, tokių kuriems nei vienas užsiėmimas netiko, nebuvo. Pusė tiriamųjų per reabilitaciją keitė užsiėmimus dėl įvairių priežasčių. Išsiaiškinta, kad po reabilitacijos daugiausiai norėtų tęsti kūrybinius užsiėmimus ir atkryčio prevencijos grupę. Visi tiriamieji po reabilitacijos planuoja visiškai ar iš dalies taikyti įgytas žinias. Atlikto tyrimo duomenys paskatins ergoterapeutus, dirbančius su asmenimis sergančiais depresija labiau įsigilinti į pacientų pomėgius, lūkesčius ir interesus bei organizuoti veiklas labiausiai atitinkančias poreikius.
UVOD: Depresivnost je emocionalno stanje karakterizirano osjećajima tuge, neraspoloženja, žalosti i
utučenosti, a manifestira se promjenom raspoloženja, gubitkom interesa i anhedonijom, umorom i
...slabljenjem životne energije, osjećajem bezvrijednosti i krivnje, teškoćama u koncentraciji i donošenju
odluka. Na tjelesnom planu ove promjene prati poremećaj apetita, spavanja i psihomotoričke organizacije.
Depresija je zasebna psihopatološka kategorija i njezina etiologija je kompleksna jer uključuje i organske i
okolišne čimbenike.
CILJ: Posebno validiranim anketama ispitati prediktore depresije kod učenika osnovnih škola na
području Požeško-slavonske županije.
METODE: Istraživanje je provedeno u osnovnim školama Požeško-slavonske županije anonimnim
anketiranjem učenika, uz pisanu dozvolu roditelja.
REZULTATI: Iznadprosječnu razinu depresivnosti postiže 42 (10,2%) djece, a jih 17 (4,1%) klinički
značajnu depresivnost. Šansu za nastanak depresije povećavaju spol (djevojčice 3,5× češće nego dječaci),
pušenje (2,3× više pušača), te djeca koja pohađaju vanškolske aktivnosti (2× više). Značajna razlika postoji
i prema dobi ispitanika (F=5,359; p=0,005) - značajno veću depresivnost imaju ispitanici sa 16 godina.
Postoji značajna razlika u depresivnosti prema bračnom statusu roditelja (T=-2,32; p=0,02), značajno veću
depresivnost imaju ispitanici kojima roditelji ne žive zajedno. Značajna razlika postoji i prema financijskim
primanjima obitelji (F=4,102; p=0,01), pokazalo se kako značajno veću depresivnost imaju ispitanici
kojima su obiteljska primanja manja od 5000 kn naspram ispitanika čija su primanja veća od 10000 kn
(p=0,02). Prosječna vrijednost rezultata na skali samopoštovanja iznosi 16,92 za svu testiranu djecu sa
statistički značajnom razlikom između dječaka i djevojčica (djevojčice imaju niže samopoštovanje i
izraženiju depresivnost). Značajni prediktori depresivnosti su spol ispitanika (p=0,003), mjesto stanovanja
(p=0,01), školski uspjeh (p=0,002), obrazovanje majke (p=0,006) i samopoštovanje (p<0,001). Ženski spol
i stanovanje u gradu značajno doprinose depresivnosti kod učenika. Bolji školski uspjeh, više obrazovanje
majke i više samopoštovanje negativno doprinose depresivnosti.
ZAKLJUČAK: Rezultati ovoga istraživanja ukazuju na potrebu još jačeg međudjelovanja obrazovnih i
zdravstvenih institucija na ranu detekciju mentalnih poremećaja mladih, kao i na mogućnost potrebe
uvođenja standardiziranih testova koji bi detektirali te poremećaje u ranijoj fazi ranjive populacije.
Socijalnim modelom u psihijatriji prepoznata je socijalno-genetska osovina etiologije duševnih poremećaja.
Istraživanja na Zapadu uglavnom pokazuju da poremećaji iz psihotične i depresivne kategorije ...zahvaćaju pripadnike
nižih socijalno-ekonomskih stratuma. Da bi se opisao socio-ekonomski status psihijatrijskih pacijenata u crnogorskom
društvu, kao tranzicijskom, te da bi se ukazalo na socijalno-etiološku osovinu geneze duševnih poremećaja u
navedenom društvenom kontekstu, pristupljeno je istraživanju s kvazieksperimentalnim dizajnom. Kontrolni dio
uzorka čine sudionici u istraživanju kod kojih nije dijagnosticiran duševni poremećaj, dok se eksperimentalni dio
uzorka sasoji od pojedinaca kod kojih je dijagnosticiran psihotični ili depresivni poremećaj. Rezultati istraživanja
ukazuju na tijesnu prepletenost socijalne i psihijatrijske problematike u crnogorskom društvu: psihijatrijski pacijenti
dolaze iz porodica slabijeg socijalno-ekonomskog statusa, a i sami su opterećeni nizom socio-ekonomskih problema
poput onih stambene prirode. Uvažavajući teorijske i praktične spoznaje socijalnog modela u psihijatriji, a s obzirom
na rezultate istraživanja, na incidenciju i prevalenciju duševnih poremećaja u jednom tranzicijskom društvu moglo
bi se utjecati intervencijama u području socijalne politike.
Ovim člankom htjeli smo sintetizirati kritiku neoliberalnog kapitalizma analizirajući ključna djela njemačko-korejskog filozofa Byung Chul-Hana. Tom analizom i sintezom došli smo do osnovnih zamjerki ...koje ovaj autor upućuje politici neoliberalnog kapitalizma, tzv. „psihopolitici” koja svojom zavodničkom moći potiče samoizrabljivanje, što dovodi do mnogih neuroloških bolesti današnjice. Iako se s mnogima Hanovim tezama slažemo, primjećujemo da u njegovoj dijagnozi nedostaje govor o nadi koji bi otvorio pore za novo, drugačije i trajnije razumijevanje i življenje istinske slobode.
With this article, we wanted to synthesize a critique of neoliberal capitalism by analyzing the key works of the German-Korean philosopher Byung Chul-Han. With this analysis and synthesis, we came to the basic objections that this author makes to the policy of neoliberal capitalism, the so-called “Psychopolitics” which with its seductive power encourages self-exploitation which leads to many neurological diseases of today. Although we agree with many of Han’s theses, we note that his diagnosis lacks a discourse of hope that would open pores for a new, different, and more lasting understanding and living of true freedom.
Tjelesna aktivnost, osim pozitivnog učinka na tjelesno zdravlje, ima važnu ulogu u poboljšanju psihičkog zdravlja. Danas se tjelovježba kao terapijsko sredstvo primjenjuje u velikom broju psihičkih ...poremećaja. Učinkovita je pri anksioznim poremećajima, depresiji, borbi protiv stresa, u liječenju psihotičnih poremećaja, demencije i dr. Osim izravnog učinka na neurotransmitorske sustave, endorfine i hormone, tjelovježbom se podižu samopoštovanje i samopouzdanje, poboljšavaju kognitivne funkcije i socijalizacija bolesnika. Prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije, potrebno je provoditi svakodnevnu tjelesnu aktivnost u trajanju od najmanje pola sata ili barem tri puta na tjedan u trajanju od jednog sata.
Psihodermatologija je interdisciplinarno područje koje pokriva sve aspekte međuodnosa psihološkog statusa i kože u pogledu uzroka, početka, razvoja, dijagnostike i liječenja različitih kožnih ...bolesti. Kožne bolesti povezane su s depresijom, anksioznošću, poremećajem doživljaja tjelesnog izgleda (dizmorfofobija), seksualnim poremećajima, sniženim samopoštovanjem i kvalitetom života. Smatra se da 40 % do 80 % bolesnika koji traže pomoć dermatovenerologa imaju određene psihičke probleme. Psihodermatološki poremećaji se dijele na psihosomatske, primarno psihijatrijske ili psihogene i sekundarno psihijatrijske. Psihosomatski poremećaji su dermatološke bolesti na čije pogoršanje i težinu utječe emocionalni stres. Stres ne uzrokuje bolest već ju potiče i pogoršava. Primarni psihijatrijski poremećaji s kožnim manifestacijama znatno su rjeđi od psihosomatskih poremećaja, a radi se o anksioznom, obuzeto-prisilnom, depresivnom ili psihotičnom psihijatrijskom poremećaju sa sekundarnim induciranjem kožnih promjena. Sekundarni psihijatrijski poremećaji javljaju se kod kroničnih nagrđujućih kožnih bolesti poput alopecije, akne konglobata, multiplih neurofi broma, psorijaze, vitiliga, ihtioze, gigantskih kongenitalnih nevusa, sindroma displastičnih nevusa i rinofi me. Kožne bolesti rijetko su životno ugrožavajuće, ali zbog njihove izloženosti tuđim pogledima uvelike utječu na kvalitetu života. Pristup psihodermatološkom bolesniku mora biti individualan, interdisciplinaran i holistički. Interdisciplinarni pristup liječenju podrazumijeva standardno dermatološko liječenje uz psihoterapiju i po potrebi, psihofarmakoterapiju.
Psihijatrijski komorbiditet u migreni Šagud, Marina; Klinar, Ivana
Medicus (Zagreb, Croatia : 1992),
05/2021, Volume:
30, Issue:
1 Migrena
Journal Article
Peer reviewed
Open access
Iako su i migrena i psihijatrijski poremećaji vrlo učestali, relativno je malo literature o njihovom komorbiditetu. Visoka učestalost migrene utvrđena je u osoba s anksioznim poremećajima i ...bipolarnim poremećajem, no najviše podataka nalazi se o komorbiditetu migrene i depresivnog poremećaja. Ova povezanost tumači se zajedničkom etiologijom, poput genetske predispozicije, poremećaja serotoninskog sustava te sličnih psiholoških čimbenika, stoga ne iznenađuje da su neki antidepresivi pokazali povoljan učinak u oba poremećaja, prije svega amitriptilin, zatim duloksetin i venlafaksin, a moguće i mirtazapin i agomelatin. Budući da neki antimigrenici i mnogi antidepresivi utječu na različite komponente serotoninskog sustava, moguće su interakcije te je neophodan oprez. Psihoterapija također ima direktan učinak i na migrenu i na simptome depresije i anksioznosti. Valproat ima učinak na migrenu i na simptome bipolarnog poremećaja. Psihijatrijski komorbiditet u oboljelih od migrene još uvijek nije dovoljno prepoznat te neki autori čak preporučuju rutinski probir osoba s migrenom na simptome psihijatrijskih poremećaja, posebice depresivnosti i anksioznosti. Potrebno je istovremeno liječiti oba poremećaja. Najbolji je individualni pristup liječenju uz suradnju specijalista neurologa i psihijatara što svakako daje najbolje rezultate u granicama postojećih mogućnosti.
COMPARISON OF STIGMA TOWARDS DEPRESSIVE PERSONS AND SELF-STIGMA IN STUDENTS OF HELPING AND NONHELPING PROFESSIONS The aim of the research was to examine the differences in the attitudes towards ...depressive persons and the levels of self-stigma in the students of medical (nursing and medicine; N=101) and non-medical (social work and psychology; N=98) helping professions and the students of non-helping professions (education, speech pathology and social pedagogy; N=109). The covariance analysis determined that, in spite of rarer actual contact with depressive persons and a smaller number of courses teaching them about depression during the course of study, the students of social work and psychology had more positive attitudes towards depressive persons than the students of medicine and nursing. Apart from that, they were better in recognizing the symptoms of depression. Contrary to that, three groups did not differ with regard to perceived stigma, which was more expressed in comparison with the self-stigma. Additionally, the students of non-medical helping professions showed a more pronounced self-stigma than the students of medical helping professions. The students of psychology and social work, in comparison with the students of medicine and nursing, expressed a higher level of shame at the thought of suffering from depression, as well as the more expressed belief that they could not make a positive contribution to society if they suffered from depression.
Pandemija COVID-19 svojim utjecajem na tjelesno zdravlje te kao potencijalna životna ugroza ima značajne reperkusije na mentalno zdravlje u smislu posljedičnog psihološkog distresa i pojave simptoma ...psihičkih poremećaja. Navedeni utjecaj je dodatno otežan mjerama socijalne izolacije kao jednim od načina sprječavanja širenja pandemije. Utjecaj pandemije na oboljele od anksioznih i depresivnih poremećaja može se manifestirati kroz inadekvatnu i maladaptivnu prilagodbenu reakciju koja rezultira pretjeranom tjeskobom ili pak pogoršanjem simptoma osnovnog poremećaja, odnosno recidivom poremećaja. S druge strane, oboljelima značajno otežava baštiniti i pozitivne strane adaptacijskog naprezanja u smislu jačanja otpornosti, odnosno fleksibilnosti zdravih snaga ličnosti. Gledajući s aspekta oboljelih od anksioznih i depresivnih poremećaja u okviru ove pandemije, nameće se potreba za akceptiranjem činjenice kako se radi o vulnerabilnoj populaciji kojoj je potrebno osigurati promptnu i što obuhvatnije organiziranu dostupnost kontinuirane psihijatrijske skrbi.
PDF