Vojna diplomacija doživljava evoluciju, koja je vezana uz članstvo država u međunarodnim organizacijama, posebice onima povezanim s NATO-om. Unatoč porastu multilateralizma ostaje i faktor uređivanja ...bilateralnih odnosa malih država na vojnom, obrambenom i također na sigurnosnom području.
Vojni ataše predstavlja obrambeni sistem države pošiljateljice kod države primateljice i član je diplomatskog osoblja misije. Uspoređivanje broja i rasporeda vojnih atašea Danske, Slovenije i Hrvatske te stranih kod njih pokazuje, da su ključne lokacije rezidentnih atašea susjedne države i europski te svjetski centri. Značajnu ulogu ima princip reciprociteta. Stalno instruiranje je od ključnog značaja za uspješan rad atašea.
Nakon Drugoga svjetskog rata u Jugoslaviji je na vlast došla Komunistička partija, koja je u skladu sa svojom ateističkom ideologijom bila nesklona vjerskim zajednicama, a posebice Katoličkoj crkvi, ...koju je optuživala za navodnu suradnju s ustaškim režimom. Odmah nakon rata komunistički je režim krenuo u otvorenu borbu protiv Katoličke crkve, a posebice povezanosti katoličkih biskupa u Jugoslaviji sa Svetom Stolicom. Uslijedila su hapšenja i ubijanja biskupa i svećenika, onemogućavanje i zabrana vjeronauka u državnim školama, oduzimanje crkvene imovine, zabrane vjerskog tiska i drugi oblici gušenja vjerskih sloboda. Takvom ponašanju komunističkog režima oduprli su se katolički biskupi, na čelu s nadbiskupom Stepincem, te su na sve to ukazali otvorenim i kritičkim pastirskim pismom u rujnu 1945. godine. Komunistički je režim na pismo odgovorio još oštrijim mjerama, što je kulminiralo osudom nadbiskupa Stepinca na tešku robiju 1946. godine. Potom je komunistički režim pokrenuo kampanju stvaranja svećeničkih udruženja, radi razbijanja jedinstva u Katoličkoj crkvi u Jugoslaviji, ali je naišao na žestok otpor katoličkih biskupa, koje je Vatikan u tome podržavao. Zbog tog otpora jugoslavenska vlada je dodatno zaoštrila svoju politiku prema Katoličkoj crkvi. Kada je u jesen 1952. godine Biskupska konferencija, na sugestije Svete Stolice, donijela odluku o zabrani svećeničkih udruženja, jugoslavenska je vlada uputila Vatikanu oštru notu i optužila ga za miješanje u unutrašnje stvari. Budući da je u međuvremenu stigla vijest da je nadbiskup Stepinac imenovan kardinalom, jugoslavenska je vlada iskoristila taj čin kao povod za prekid diplomatskih odnosa s Vatikanom.
Međunarodni kazneni sud novo je međunarodno tijelo kojem je glavni cilj istraga i suđenje slučajeva genocida, ratnih zločina, te zločina protiv čovječnosti u zemljama članicama. Iako su Sjedinjene ...Američke Države u 2000. potpisale Rimski statut, međunarodnu povelju iz 1998. koja predstavlja osnovicu Međunarodnog kaznenog suda, Busheva vlada napravila je velik zaokret godinu dana kasnije, potpuno se ograđujući od svake ideje o suđenju Amerikancima
izvan zemlje. Tekst analizira glavne argumente američke vanjske politike povezane s Međunarodnim kaznenim sudom, od navodne pristranosti Suda, te odnosa između Suda i Ujedinjenih naroda, pa sve do pitanja američkog suvereniteta. Također, ponuđena je i
međunarodnopravna politička kritika nedavnih poteza američke vlade, koji štete i američkim nacionalnim interesima, i međunarodnoj sigurnosti.
Dobro je poznata činjenica koliku je ulogu odigrala diplomacija u očuvanju slobode i nezavisnosti Dubrovačke Republike. Graničeći s mnogo moćnijim i nerijetko neprijateljski raspoloženim susjedima ...Dubrovačka Republika je bila prisiljena neprestano iznalaziti nove diplomatske putove u rješavanju svojih sporova s njima. Nije potrebno isticati koliko je trebalo državničke mudrosti da se neki od tih sporova ne pretvore u otvoren sukob s nesagledivim posljedicama za tu malu, ali neobično važnu republiku.
Autor rasprave na temelju brojnih i iscrpnih izvora dubrovačkog arhiva, te domaće i inozemne usporedne literature, obrađuje višedjelno i višeslojno jedan segment iz novijepovijesti staroga ...Dubrovnika, o kojem se dosada uglavnom nije ništa znalo. Tako obuhvaća političke, diplomatske i gospodarske sastavnice, kao i književne refleksije, nastojeći što svestranije osvijetliti položaj i ustrojstvo Dubrovačke Republike u nametnutim okolnostima u vrijeme postpotresne obnove.
Autor predlaže teorijski vodič za analizu diplomatske višesmislice orijentiranu prema praksi. Polazeći od komentara koje su dali klasični teoretičari diplomacije te vlastitog povijesnog tumačenja ...uporabe diplomatske višesmislice tijekom pregovora u Rambouilletu o statusu Kosova, autor nudi rekonstrukciju pristupa diplomatskoj višesmislici u čijem je središtu pojam ´moći´. To je pristup koji su implicite prihvatili ključni akteri pregovaračkog procesa u Rambouilletu. Premda nam taj pristup može dati stanoviti uvid u kontingentne, povijesne događaje te nam pomoći da razumijemo neke slučajeve diplomatske prakse, on ipak pati od više nedostataka koji ga čine nepouzdanim kandidatom za održivu i cjelovitu teoriju
diplomatske višesmislice. Autor prezentira, u rudimentarnom i preliminarnom obliku, jedan alternativni, više racionalni, pristup diplomatskoj višesmislici koji je ne-legalistički te primarno orijentiran ka jeziku, a istovremeno, dostatno prijemčiv za doksatičke/kognitivne aspekte višesmislice i također sukladan Der Derianovom pojmu diplomacije kao ˝posredovanja otuđenosti˝.
Već je zapaženo da je poslovanje u gradovina Ankonske Marke za Dubrovčane bilo privlačno — (a) zbog blizine i geografskog položaja, jer je preko Ankone i Dubrovnika prelazila poprečna saobraćajnica ...koja je Toskanu i severozapadne strane Italije, nasuprot Veneciji, povezivala sa središnjim delovima Balkanskog poluostrva i vizantijskim kopnenim posedima; (b) zbog činjenice da se privreda Dubrovnika i gradova Marke komplementarno dopunjavala.1 Mada te konstatacije vrede i kad je reč o Pezaru (Pesaro), privredni odnosi između toga grada i Dubrovnika uspostavljeni su relativno kasno. Trgovinskog ugovora između te dve varoši, kojim bi se regulisala carina i ostala pristanišna davanja, nije bilo čak ni u XIV veku, mada su takvi sporazumi postojali još stoleće ranije i s nekim manjim mestima Marke. Kad su se krajem prve četvrtine XV veka Dubrovčani počeli usmeravati na Rimini, Pezaro i Fano, u Ankoni se osetio manjak u carinskim prihodima, te Ankonjani nisu hteli da produže važnost dotadašnjeg ugovora s gradom sv. Vlaha iz godine 1397. Dubrovčani su tada lepo bili prihvatili u Pezaru i Fanu, gradovima porodice Malatesta, te su se trudili da znatnije povlastice steknu i u Firmu, varoši Lodovika Miljoratija (Migliorati).
Naši su vjersko-pastoralni problemi brojni. Ne možemo se pohvaliti, da se o aktualnim pitanjima, o kojima se " u kuloarima" mnogo i otvoreno govori , isto tako i piše, odnosno javno i otvoreno ...raspravlja.
