Kolektivno odlučivanje podložno je nemogućnosti agregiranja preferencija pojedinaca u društvenu funkciju blagostanja, nemogućnosti agregiranja ordinalnih preferencija u društvenu funkciju odlučivanja ...te nemogućnosti agregiranja preferencija prema međusobno neusporedivim kriterijima. Ovi problemi, za koje postoje formalni teoremi dokaza, mogu imati značajne posljedice za društvo na primjeru odlučivanja u javnom zdravstvu. Metodološka nemogućnost agregiranja preferencija dodatno je uvećana etičkim problemima, što se može vidjeti iz trenutnih primjera alokacije oskudnih cjepiva. Međutim, bez nekog oblika društvenog agregiranja preferencija ili nekog oblika odlučivanja, javni sektor, pa tako i javno zdravstvo ne može obavljati svoju djelatnost. U radu se ukazuje na neke od problema koji se javljaju zbog trenutnog načina alokacije.
Collective decision-making is subject to the impossibility of aggregating the preferences of individuals into a social welfare function, the impossibility of aggregating ordinal preferences into a social decision-making function, and the impossibility of aggregating preferences according to mutually incomparable criteria. These problems, for which there are formal theorems of evidence, could have significant consequences for society as for example in case of public health decision-making. Ethical issues, as can be seen from current examples of scarce vaccine allocation, exacerbate the methodological impossibility of aggregating preferences. However, without some form of social aggregation of preferences, or social decision making rules, the public sector, and thus public health systems, cannot perform their activity. This paper will try to summarize some of the problems that arise due to the current way of allocating scarce goods in health care.
Osim što utječu na kvalitetu života, ozljede na radu i profesionalne bolesti mogu biti velik ekonomski teret za društvo. Provedena su brojna istraživanja u kojima su se procjenjivali troškovi ozljeda ...na radu i profesionalnih bolesti u visoko razvijenim gospodarstvima, no vrlo je malo takvih istraživanja za ostale zemlje. Cilj ovoga istraživanja bio je procijeniti koliki su u 2015. bili financijski troškovi hrvatske države i poslodavaca u pogledu profesionalnih bolesti i ozljeda na radu. Radnici su bili isključeni iz analize zbog nedovoljno podataka. Troškovi su procijenjeni analizom raspoloživih izvora podataka o zaštiti zdravlja na radu. Financijski su troškovi raspoređeni u nekoliko kategorija: medicinski troškovi, gubici u produktivnosti, invalidske mirovine, naknada za tjelesno oštećenje, administrativni troškovi i pravni troškovi. Za razliku od drugih istraživanja, u ovom su uzeti u obzir i troškovi provedbe mjera zaštite na radu. U 2015. financijski troškovi poslodavaca bili su dvaput veći od državnih (604,6 mil. nasuprot 297 mil. HRK). Poslodavci su dodatno platili oko 300 mil. HRK za provedbu mjera zaštite na radu. Uzimajući u obzir da su financijski troškovi povezani s profesionalnim bolestima i ozljedama na radu značajni, čak i bez troškova za radnike, nositelji politike trebali bi dodatno poraditi na prevenciji. Prethodno je potrebno povećati transparentnost izdataka Hrvatskoga zavoda za zdravstveno osiguranje i učiniti raspoloživim podatke o izgubljenim radnim danima po industrijama, uzrocima ozljede itd. Organizacije zadužene za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu i nositelji politike trebali bi razmatrati i ekonomske aspekte statističkih podataka.
Uporaba točnih podataka i informacija na temelju kojih se donose fiskalne i strateške odluke osnovno je uporište upravljanja zdravstvom, kako na razini države tako i na lokalnoj razini. Istraživanjem ...HZA, te kasnijim analizama utvrđeno je da postoje značajne razlike u zdravlju između regija Republike Hrvatske. Za strateški menadžment i upravljanje zdravljem i zdravstvom metoda usporedbe regionalnih, državnih i međudržavnih standardiziranih pokazatelja nudi neophodne informacije potrebne za postavljanje težišta, odabir prioriteta i uspostavu dobre »makropolitike na mikrorazini«. Svrha rada bila je provjeriti korištenje rezultata istraživanja Hrvatske zdravstvene ankete u planiranju resursa na razini županijskih zavoda za javno zdravstvo. Rezultati su pokazali da je samo 32% ispitanika koristilo rezultate HZA u svojim planiranjima. Zaključak je da s 32% ispitanika teško je doći do učinkovitog planiranja na lokalnoj razini, a još teže do ušteda planiranim u proračunu. Osim toga, ne prepoznavanje regionalnih razlika nije moguće uspostaviti niti jednu kvalitetnu politiku koja će biti istinski učinkovita i održiva. Prepoznatost važnosti korištenja podataka tipa HZA izuzetno je važan faktor u lokalnom i nacionalnom planiranju za zdravstvo, faktor koji omogućuje znatne uštede u proračunu predviđenom za zdravstvo.
PDF
