SAŽETAK
Međunarodne smjernice za farmakološko liječenje epilepsija općenite su, sveobuhvatne i ne prepoznaju lokalne specifičnosti poput ekonomskih i tehničkih mogućnosti u pojedinim državama, ...dostupnosti pojedinih antiepileptika ili drugih metoda liječenja i slično. Stoga se nameće potreba izrade nacionalnih smjernica, čiji su zapravo temelj međunarodne smjernice Internacionalne lige protiv epilepsije. Hrvatske smjernice za farmakološko liječenje epilepsija plod su suradnje svih relevantnih stručnih društava i referentnih centara u RH, na čelu s Hrvatskom ligom protiv epilepsije te Hrvatskim neurološkim društvom i Hrvatskim društvom za dječju neurologiju Hrvatskoga liječničkog zbora, a odražavaju aktualne socioekonomske i regulatorne specifičnosti u našoj zemlji, najnovije spoznaje farmakoloških profila i učinkovitosti pojedinih antiepileptika kao i ekspertna mišljenja. Antiepileptička terapija se uvodi nakon postavljanja dijagnoze epilepsije, stoga profilaktička primjena nije opravdana. Nakon postavljanja dijagnoze potrebno je bolesnika informirati o prognozi bolesti, mogućnostima liječenja i samopomoći, životnim ograničenjima te mogućim neželjenim događajima. Ciljevi farmakoterapije epilepsija su potpuna kontrola napada uz izbjegavanje nuspojava te održavanje ili poboljšanje kvalitete života. Zlatni standard liječenja je monoterapija odnosno primjena adekvatnog antiepileptika u adekvatnoj dozi. Izbor i titracija lijeka su individualni, a temelje se na smjernicama za liječenje pojedinih vrsta napada, karakteristikama bolesnika i regulatorno specifičnim čimbenicima. Nakon neuspjeha inicijalne monoterapije, potrebna je reevalucija anamnestičkih i dijagnostičkih podataka te potom postupna i spora zamjena antiepileptika. Racionalna politerapija podrazumijeva kombinaciju dvaju antiepileptika različitih mehanizama djelovanja, prvog ili eventualno drugog izbora za postavljenju dijagnozu, niskoga interakcijskog potencijala, različitog profila nuspojava i sinergističkog ili aditivnog djelovanja. Zamjena generičkih ili originalnog i generičkog oblika lijeka nije preporučljiva, a poglavito nakon postizanja remisije ili prilikom uzimanja visokih doza lijeka. Ukidanje antiepileptičke terapije treba biti postupno i sporo, u slučaju politerapije jedan po jedan lijek, a u donošenju odluke o ukidanju, kao i o uvođenju antiepileptika, mora biti uključen bolesnik i njegova obitelj.
Anemija zbog manjka željeza ili sideropenična anemija najčešći je oblik anemije u populaciji. Sideropenična anemija može nastati uslijed gastrointestinalnih bolesti, ginekoloških i drugih kroničnih ...krvarenja, može biti dio kliničke slike nefroloških i drugih bolesti i stanja, može doprinositi srčanom zatajenju u kardioloških bolesnika te pogoršavati ishode operativnih zahvata. Zbog navedenoga potreban je timski rad u liječenju sideropenične anemije, važno je otkriti i liječiti uzrok koji je doveo do gubitka željeza te liječiti anemiju nadoknadom željeza. Cilj je ovog rada prikazati pregled literature i klinička iskustva različitih nehematoloških specijalističkih usmjerenja u liječenju sideropenične anemije parenteralnim pripravcima željeza u različitim tercijarnim centrima u Hrvatskoj. U radu su opisani pristupi i postupnici u zbrinjavanju sideropenije i sideropenične anemije parenteralnim željezom iz aspekta gastroenterologa, ginekologa, nefrologa, kardiologa te anesteziologa, sa specifičnostima pojedinih bolesti i pristupa njihovom liječenju. U zaključku, novi visokodozni pripravci parenteralnog željeza unaprijedili su mogućnosti liječenja sideropenične anemije i primjenjuju se sve više u dnevnim bolnicama i odjelima različitih struka u Hrvatskoj, a ne samo u hematološkim dnevnim bolnicama ili odjelima.
Da bi se terapijski učinak lijekova ostvario u kliničkoj praksi, nužna je dobra adherencija pacijenata. Niz istraživanja pokazao je da je adherencija u liječenju osteoporoze niska. Na nju mogu ...utjecati brojni čimbenici, kako od strane pacijenta tako i od liječnika, odnosno zdravstvenog sustava. Kako bismo unaprijedili adherenciju, ključno je u postupke odlučivanja uključiti pacijente, njihove želje i očekivanja. Svaki problem adherencije koji se pojavi tijekom liječenja potrebno je što prije prepoznati i otkloniti. Za postizanje tog cilja nužna je dobra komunikacija i povjerenje između liječnika i pacijenta.
Izvanbolničke upale pluća u djece Pavlov, Neven; Banac, Srđan; Bralić, Irena ...
Liječnički vjesnik,
10/2021, Volume:
143, Issue:
9-10
Journal Article
Peer reviewed
Open access
Izvanbolnička upala pluća jest potencijalno ozbiljna infekcija u djece. Dijagnostika izvanbolničkih upala pluća u djece temelji se na anamnestičkim podatcima i kliničkim simptomima i znacima, ...potpomognuto dodatnim dijagnostičkim pretragama: laboratorijskim, slikovnim i mikrobiološkim. Etiologija izvanbolničke upale pluća ovisi o brojnim čimbenicima, kao što su sezonstvo, geografski položaj, dob bolesnika i težina bolesti. Liječenje djeteta s izvanbolničkom upalom pluća uključuje primjenu simptomatskih mjera i u većine bolesnika antimikrobnu terapiju. U radu su prikazane kliničke preporuke Hrvatskog društva za pedijatrijsku pulmologiju radi ujednačenja postupaka i kriterija postavljanja dijagnoze, liječenja i prevencije izvanbolničkih upala pluća u djece.
Longitudinalni ekstenzivni transverzalni mijelitis (LETM) je iznimno rijetka, životno ugrožavajuća komplikacija sistemskog eritemskog lupusa (SLE). Riječ je o upalnoj leziji leđne moždine koja ...zahvaća najmanje tri susjedna vertebralna segmenta. Klinički se prezentira paraparezom ili tetraparezom, senzornim deficitom i vegetativnom disfunkcijom, a u teškim slučajevima uzrokuje respiratornu insuficijenciju. Prikazana je bolesnica u dobi od 28 godina koja se posljednjih 11 godina prati zbog SLE-a, a kod koje se bolest komplicirala razvojem LETM-a sa zahvaćanjem cervikalne i torakalne medule. LETM je nastupio nakon razdoblja stabilne remisije bolesti, a bio je praćen kliničkom, a prethodno i serološkom aktivacijom SLE-a. U sklopu LETM-a bolesnica je razvila tetraparezu i visoku hipesteziju, a zbog pareze respiratorne muskulature i posljedične respiratorne insuficijencije bila je potrebna mehanička ventilacija. Budući da obradom nije dokazana intratekalna infekcija, provedena je kombinirana imunosupresivna terapija kojom je postignut postupni i djelomični neurološki oporavak i poboljšanje neuroradiološkog nalaza. LETM je rijetka, ali ozbiljna komplikacija SLE-a, koja često ostavlja teške neurološke sekvele ili pak dovodi do letalnog ishoda. Uz prikaz bolesnice u pregledu literature navedena su dosadašnja saznanja o patogenezi, dijagnozi i terapijskom pristupu LETM-u u kontekstu neuropsihijatrijskog lupusa.
U bolesnika s kroničnom limfoproliferativnom bolesti (LPB) veća je učestalost nastanka sekundarnih neoplazma. Istodobna pojava limfoproliferativne neoplazme (LPN) i mijelodisplastičnog sindroma (MDS) ...vrlo je rijetka. Druga hematološka neoplazma dijagnosticira se slučajno tijekom kontrola ili pri dodatnim analizama zbog
nesukladnih kliničkih ili laboratorijskih nalaza. Prikazujemo dijagnostički postupak, tijek bolesti i liječenje 65-godišnje bolesnice s kroničnom limfoproliferativnom neoplazmom i MDS-om sa suviškom blasta tipa 2
(MDS-EB2). Vodeći nalaz bila je neutropenija, a tek su citološkim analizama koštane srži i periferne krvi dijagnosticirane navedene neoplazme. Liječenje jedne i druge hematološke neoplazme nije dalo zadovoljavajuće rezultate i MDS je progredirao u akutnu mijeloičnu leukemiju. U bolesnika s limfoproliferativnom neoplazmom i citopenijom
valja tragati za mogućim drugim uzrocima takvih aberantnih nalaza. Pri liječenju tih bolesnika razumno je liječiti dominantnu bolest.
Farmakološko liječenje osteoporoze indicirano je kod pacijenata visokog rizika za prijelom kosti kod kojih su isključeni sekundarni uzroci osteoporoze i koji nemaju kontraindikacije za primjenu ...terapije. Danas su nam na raspolaganju: četiri bisfosfonata (alendronat, risedronat, ibandronat i zoledronatna kiselina), humano monoklonalno antitijelo na RANK ligand (denosumab; engl. receptor activator of nuclear factor kappa-B), analog paratiroidnog hormona (PTH, teriparatid) i selektivni modulatori estrogenskih receptora (SERM, raloksifen i bazedoksifen), te dva nova anabolika: analog PTH-sličnog proteina (abaloparatid) i humanizirano monoklonalno antitijelo na sklerostin (romosozumab). Abaloparatid i romosozumab još nisu dostupni u Hrvatskoj, a zoledronatna kiselina nije registrirana za liječenje osteoporoze, no koristi se u svakodnevnoj kliničkoj praksi za ovu indikaciju. Placebo-kontrolirana istraživanja pokazala su kako se farmakološkim liječenjem rizik za vertebralni prijelom može smanjiti za 30 – 70 %, za prijelom kuka do 50 %, a za ne-vertebralni za 15 – 35 %. U pacijenata visokog rizika za prijelom kao inicijalna farmakoterapija savjetuje se antiresorptivna terapija, dok se u onih s teškom osteoporozom i vrlo visokim rizikom za prijelom kao inicijalna terapija savjetuju anabolici. Hormonska terapija (estrogen i kombinacija estrogen/progestin) može se koristiti kod žena s postmenopauzalnom osteoporozom koje imaju perzistentne menopauzalne simptome i ne toleriraju drugu dostupnu terapiju za osteoporozu, uzevši u obzir potencijalne kontraindikacije i rizike. U odabiru optimalne terapije potrebno je u obzir uzeti individualni rizik za prijelom kod svakog pacijenta, te učinkovitost, cijenu, jednostavnost primjene i potencijalne nuspojave pojedinog lijeka.
SAŽETAK
Obilježja infekcije Helicobacterom (H.) pylori kod djece razlikuju se od infekcije u odraslih pa su tako i dijagnostički i terapijski pristupi različiti. Osim toga, brojni podatci ukazuju na ...zabrinjavajući porast rezistencije na antibiotike i na nezadovoljavajuću stopu eradikacije H. pylori u dječjoj dobi. Zbog svega toga, a i budući da u Hrvatskoj postoje samo smjernice za odrasle, javila se potreba za smjernicama o dijagnozi i liječenju infekcije H. pylori kod djece i adolescenata. Pristup “testiraj i liječi” nije opravdan u dječjoj populaciji. Dijagnostičke se pretrage trebaju usmjeriti na otkrivanje uzroka simptoma, a ne na traženje H. pylori. Dijagnozu infekcije treba temeljiti na pozitivnom mikrobiološkom nalazu kulture ili kombinaciji nalaza bakterije u histopatološkom preparatu uz još jedan pozitivan test u bioptatu. Eradikacijska terapija treba se temeljiti na antimikrobnoj osjetljivosti/rezistenciji, koristeći dovoljno visoke doze lijekova tijekom 14 dana. Ako je osjetljivost na antibiotike nepoznata, prva linija terapije uključuje visoku dozu inhibitora protonske pumpe, amoksicilin i metronidazol kroz 14 dana. Nakon provedenog liječenja treba provjeriti eradikaciju koristeći ili C13-urejni izdisajni test ili dokazivanjem antigena u stolici, najmanje četiri tjedna nakon završetka terapije. U slučaju neuspjele eradikacije koristi se druga linija terapije uzimajući u obzir već korištene antibiotike u prvoj liniji i trajanje terapije, a terapiju treba temeljiti na antibiogramu ako je moguće.
Astma je najčešća plućna bolest, iako s manjim utjecajem na zbroj izgubljenih godina života zbog preuranjene smrtnosti i godina proživljenih s invaliditetom nego neke druge plućne bolesti, kao što je ...kronična opstruktivna plućna bolest. Budući da se radi o bolesti s velikim javnozdravstvenim utjecajem na radnu sposobnost i kvalitetu života oboljelih, kao i s potrošnjom značajnih zdravstvenih i financijskih resursa, potrebno je primijeniti
kvalitetno i standardizirano liječenje. Osnova liječenja astme – primjena temeljnoga protuupalnog lijeka s najmanjom dozom koja može održati dobru kontrolu – nije se značajno promijenila u odnosu na posljednje hrvatske smjernice za dijagnostiku i liječenje astme u odraslih, objavljene prije petnaestak godina. Međutim, u međuvremenu su se u globalnoj strategiji za upravljanje i prevenciju astme dogodile značajne promjene u stavu
prema kratkodjelujućem bronhodilatatoru salbutamolu, gdje se on više ne primjenjuje samostalno u akutnom bronhospazmu ili pri pojavi tegoba, bez inhalacijskog glukokortikoida. Također, značajan je napredak postignut u biološkoj terapiji teške astme, prepoznat je značaj izrade osobnog plana liječenja astme, kao i pojava novih mogućnosti liječenja (fiksna trojna terapija), što je uključeno u nove hrvatske smjernice za liječenje astme.
Posljednjih godina svjedočimo znatnom napretku u razumijevanju patogeneze glomerularnih bolesti. Te spoznaje dovele su do preciznije klasifikacije pojedinih glomerulonefritisa, omogućile razvoj novih ...dijagnostičkih testova, kao i novih terapijskih postupaka. Navedena dostignuća omogućit će uspješnije liječenje glomerulonefritisa te manju učestalost terapijski rezistentne bolesti. U ovom pregledu bit će prikazani noviteti u dijagnostici, algoritam liječenja, osobine rezistentne bolesti i mogućnosti specifičnog liječenja pojedinih oblika glomerulonefritisa.
PDF
