U radu će biti opisana uporaba dativnih izraza s prijedlogom k uz glagole kretanja u suvremenom hrvatskom jeziku. Budući da se taj prijedlog sve češće izostavlja ili zamjenjuje prijedlogom prema, ...raspravlja se o oboje: o kriterijima koji dopuštaju zamjenu prijedloga k prijedlogom prema, te o riječima u sintagmi koje dopuštaju izostavljanje prijedloga k. Primjeri se pretežito navode iz jezika književnoumjetničkoga, a dijelom i iz jezika publicističkoga i razgovornoga stila.
Radom se studijom utemeljenom na korpusu obrađuju engleski glagoli koji uključuju aspektualne čestice. Standardni pristup (Brinton 1985) drži da čestice izražavaju teličnost. Noviji pristup tvrdi da ...su čestice komparative i/ili rezultativne (Cappelle & Chauvin 2010). Međutim, nijedan od tih pristupa nije primjenjiv na sve čestice. Stoga predlažem da postoje dva tipa čestica koji se razlikuju u tome kako obilježavaju kategoriju vida. Po podatcima iz korpusa, ta dva tipa čestica razlikuju se i u drugim osobinama važnima za vid, kao što su tip korijena glagola s kojim se kombiniraju čestice, prijelaznost i tip direktnih objekata koje zahtijevaju ti glagoli s česticama. Čestice s kontinuativnim značenjem (about, along, around, on) osobito se češće kombiniraju s načinskim glagolima nego s rezultativnima. One čine neprijelazne čestične glagole, ili pak prijelazne čestične glagole s neaficiranim direktnim glagolom. Čestice kojima se označava teličnost (down, off, out, over, through, up) obično se kombiniraju s korijenima rezultativnih glagola. Tvore čestične glagole koji su ili prijezlazni ili neprijelazni, s bilo aficiranim ili neaficiranim direktnim objektom.
Rječnik stranih riječi Bratoljuba Klaića prepoznat je kao ozbiljan, pouzdan i relevantan priručnik ne samo u stručnim krugovima nego i u širokome krugu zainteresiranih korisnika. Razlogom je takve ...posvemašnje zainteresiranosti nedvojbeno njegova obavijesnost i preglednost, ali i prikladnost leksikografske obradbe. Dobar dio rječničkoga korpusa Klaićeva Rječnika čine glagolske natuknice koje se u rječničkome članku obrađuju kao polazna i kao izvedena natuknica. U radu se razmatraju glagolske natuknice obrađene u prvim četirima izdanjima (11951., 21958., 31962., 41966.) jer su to jedina izdanja s Klaićevim autorskim potpisom. Propituje se status glagolskih natuknica u rječničkoj makrostrukturi, ustroj rječničkoga članka s glagolskom natuknicom kao polaznom ili izvedenom natuknicom te osobito primarne i sekundarne podatke o natuknici koji prikazuju prozodijske, morfološke, rječotvorne, etimološke, stilske, terminološke i semantičke obavijesti o glagolskoj natuknici.
U radu, utemeljenom na konstrukcijskom pristupu jeziku koji su ponajprije zacrtali Goldberg (1996) i Jackendoff (2010), propituje se status specifičnih glagolsko-imenskih konstrukcija koje se ...obično nazivaju konstrukcije s laganim glagolima (engl. light verb constructions, Butt 2003). Nakon kratkog teorijskog pregleda radova, među kojima neki pripadaju angloameričkoj lingvističkoj misli (Gradečak-Erdeljić & Brdar 2012, Wittenberg et al. 2014), dok se drugi uklapaju u južnoslavističku strukturalističku tradiciju (Radovanović 1990, Silić & Pranjković 2005), u ovom se prilogu donose preliminarni rezultati niza psiholingvističkih istraživanja provedenih na skupini od 60 govornika hrvatskoga jezika. Istraživanje je provedeno metodom pismene elicitacije, pri čemu se od govornika, između ostaloga, tražilo da, a) ako to smatraju mogućim, konstrukcije s laganim glagolima (odnosno kontrolne konstrukcije) povežu s jednorječnim glagolskim parnjacima, b) odrede stupanj ekvivalencije između tih dvaju tipova jezičnih jedinica, c) odrede stupanj predočivosti (apstraktnost i konkretnost) konstrukcija. Središnji dio ovoga rada upravo je prikaz dijela podataka koji su proizašli iz toga istraživanja za koji se nadamo da će poslužiti kao osnova za praktična i teorijska istraživanja konstrukcija s laganim glagolima u budućnosti.
This dissertation deals with the Serbian (Serbo-Croatian) word family derived from the Proto-Slavic bases *gãb-, *gyb-, *gub-. Since these bases are verbal ones, central words of the word family are ...verbs *gã(b)noti, *gybati, *gy(b)noti and *gubiti. Therefore, the research focuses on SCr. reflexes of these verbs — ganuti (se) / -gnuti (se), gibati (se), ginuti and gubiti (se) — with their derivatives. The aim of this work is to assemble a representative corpus of the SCr. lexemes related to the PSl. bases *gãb-, *gyb-, *gub- and to describe their word-formation patterns and semantic structures. The subject and goals of the investigation are described in Chapter One, which also includes thorough information on the corpus, its sources and methods of excerption as well as a brief overview of the dissertation content. The research combines several approaches among which the comparative-historical, cognitive linguistic and ethnolinguistic ones are the most important. Chapter Two presents an inventory of the PSl. words containing the PSl. bases *gãb-, *gyb-, *gub-, which provides a starting point for the study of their SCr. reflexes. Their inventory is not complete due to the fact that the dictionaries which it is based on have not been completed yet. The hypotheses about the IE background to our word family are given with restraint in the pertinent literature since the only reliable cognates have been registered in Baltic so far. This chapter also contains an account of the lexical, word formation and semantic structures of the investigated PSl. word family, which is placed in the framework of prototype theory. It is argued that it is prototypically organized since it exhibits the features of non-equality and nondiscreteness that play a major role in the prototype-theoretical conception. The second part of Chapter Two deals with the semantic structure and reconstruction of the semantic development of the explored word family. The theory of image schemas, developed within cognitive linguistics, is used as a theoretical framework. It is shown that the prototypical meaning ‘to bend’ is based on the image schema for compulsion. The secondary meaning ‘to move’ represents a compound structure which combines the compulsion and iteration image schemas. Semantic realization ‘to persuade, convince, compel, force’ can be explained as a metaphorical projection of gestalt structure for compulsion from the physical realm onto social and psychological domains. It is suggested that the sense ‘to perish, die, disappear’ has arisen in situations where force causes the destructive (often irreversible) changes of the entity on which it acts. According to the etymological literature, a connection between ‘to bend’ and ‘to perish’ can be established through the notion ‘to bow, to stoop due to illness or age’. This interpretation recognizes the role played by bodily experience in the semantic development discussed above. Because of the body’s vertical axis and the presence of gravity, bowing due to age is directed downward. Such an experience was the basis for correlations between notions ‘straight, erect’ and ‘up’ and concepts ‘bent, crooked, stooped’ and ‘down’. Therefore, the up-down and straight schemas along with their axiological aspects are also discussed. There is an alternative interpretation linking meanings ‘to move’ and ‘to perish, die, disappear’ via ‘to go from this world’. Since the concept of ‘bad’ death is expressed by lexical items belonging to the word family of the PSl. verb *gybnoti (> SCr. ginuti), possible reasons underlying such use of this verb and its derivatives are explored. The original meaning of the PSl. causative verb *gubiti is ‘to cause the destruction and disappearance; to kill, destroy’, but in some Slavic languages the reflex of this verb has also the secondary meaning ‘to displace, lose’, which becomes a dominant one of the contemporary SCr. gubiti. Chapters Three to Six offer word-formation and semantic analyses of the SCr. lexemes related to the PSl. bases *gãb-, *gyb-, *gub-. In each of these chapters the word-formation patterns of verbs, nouns, adjectives along with adverbs belonging to this word family, are described and commented on. Chapter Three is devoted to the largest lexical group whose central members are the SCr. verbs ganuti (se) / -gnuti (se) (this form is used with prefixes) and gibati (se). The primary meaning of this word family is ‘to bend’. The secondary meaning ‘to move’ is also important and is particularly well attested in the western part of the Serbo-Croatian language area. It often preserves traces of the original meaning. The two senses belong to the physical domain, while further semantic extensions, based on metaphorical projection, reach the abstract domains of time, existence, social relations, man’s inner world, etc. In some cases secondary abstract meanings seem to be traceable back to both concrete meanings. Also noteworthy is the observation that different paths of semantic shifts can lead to practically the same target meaning. Chapter Four deals with a word family which has no dominant member. The lexemes share two common features: o-vocalism and semantic component ‘to bend’. Unlike other lexical groups explored in this study, this group of words consists mainly of nouns and adjectives, while the verbs are few in number and marginal. As for the nouns, it is pointed to the SCr. words that might reflect PSl. noun *guba. The adjectives are compounds with multiplicative meaning (e.g. dvogub, mnogogub, etc.). The focus of Chapter Five is on the SCr. verb ginuti and its derivatives. The stative verb gib(j)eti < PSl. *gybeti is situated on the periphery of the SCr. lexical system. As previously said, ginuti refers to the concept of ‘bad’ death. The research based on ethnolinguistic approach shows that the verbal code of ‘bad’ death is often backed up with other cultural codes. In the cases of the ‘bad’ death, when the verb ginuti or its derivatives are used, the funeral rite usually deviates from the common practice and there are also beliefs in demons that were produced by such ‘bad’ death. It is noted that the change of cultural models affects the ways in which these lexemes are used as marks of ‘bad’ death. Lexical units explored here also refer to death and destruction of animals and herbs. They were previously used in the inanimate domain too, but today such uses are considered to be figurative. Chapter Six addresses the word family gathered around the SCr. verb gubiti (se). The original meaning of this causative verb, ‘to destroy’, is somewhat abstract, because it does not typically apply to physical damage or malfunction. This general meaning is usually specified as ‘to kill’ when living beings (mostly humans, rarely animals) are concerned. Lexical items belonging to this word family are often used to refer to the situations involving a chain of agency, such as the carrying out of the execution. The secondary meaning ‘to misplace, lose’ becomes the dominant one. It has complex structure which includes perceptual-cognitive and possessive components. The concept of possession is particularly important because some kind of possessive relation is a presupposition for action of losing. In different contexts one component weakens and another prevails. These shifts resulted in different submeanings. It is also noted that reflexives are semantically similar to the verbs from the word family of ginuti. In Chapter Seven a brief overview of the results of the investigation is given.
Predmet disertacije je porodica reči u srpskom (srpsko-hrvatskom) jeziku koja vodi poreklo od praslovenskih osnova *gãb-, *gyb-, *gub-. Pošto su ove osnove glagolske, centralne reči te leksičke porodice su glagoli *gã(b)noti, *gybati, *gy(b)noti i *gubiti. Stoga je ispitivanje usredsređeno na s.-h. kontinuante navedenih glagola — ganuti (se) / -gnuti (se), gibati (se), ginuti i gubiti (se) — i na njihove derivate. Cilj rada je da se prikupi reprezentativan korpus s.-h. leksema povezanih sa psl. osnovama *gãb-, *gyb-, *gub- i da se one opišu sa tvorbenog i semantičkog stanovišta. Predmet i ciljevi istraživanja su opisani u prvom poglavlju koje takođe sadrži detaljne podatke o građi, njenim izvorima i načinu ekscerpcije, kao i kratak pregled sadržaja disertacije. U radu se kombinuju različiti pristupi među kojima su najvažniji komparativno-istorijski, kognitivnolingvistički i etnolingvistički. U drugom poglavlju je predstavljen inventar psl. reči koje sadrže psl. osnove *gãb-, *gyb-, *gub-, čime se obezbeđuje polazna osnova za razmatranje njihovih s.-h. kontinuanata. Inventar nije potpun pošto rečnici na kojima se zasniva nisu još uvek završeni. Hipoteze o ie. poreklu razmatrane leksičke skupine se u literaturi iznose sa rezervom pošto su pouzdane paralele za sada potvrđene jedino u baltskom. Ovo poglavlje takođe sadrži prikaz leksičke, tvorbene i semantičke strukture ispitivane psl. porodice reči, koji je smešten u teorijsko-metodološki okvir teorije prototipa. Ustanovljeno je da je ovo etimološko gnezdo prototipski organizovano budući da ispoljava svojstva nejednakosti i nediskretnosti, koja imaju ključno mesto u koncepciji teorije prototipa. Drugi deo drugog poglavlja posvećen je semantičkoj strukturi i rekonstrukciji semantičkog razvoja ispitivane leksičke porodice. Kao teorijski okvir koristi se kognitivnolingvistička teorija slikovnih šema. Ispitivanje je pokazalo da se prototipično značenje ’savijati (se)’ zasniva na slikovnoj šemi prisile. Sekundarno značenje ’pokretati (se)’ predstavlja složenu šematsku strukturu koju čine šeme prisile i ponavljanja. Semantička realizacija ’nagovoriti, primorati, prisiliti’ može se objasniti kao rezultat metaforičkog projektovanja obrazaca šeme prisile iz fizičkog domena na socijalni i psihološki domen. Značenje ’propadati, ginuti, nestajati’ moglo je nastati u situacijama u kojima je delovanje sila izazivalo destruktivne promene entiteta koji im je izlo
Slavenski i-glagoli spadaju u dvije skupine. S jedne strane, glagoli s infinitivom na -ěti zastupaju nekadašnje perfekte, optative, stativne glagole, durativne glagole i atematske i-prezente koji su ...srodni s litavskim glagolima s infinitivom na -ėti i i-prezentom. Ovakvi glagoli redovito pripadaju akcenatskoj paradigmi (c) u slavenskome, odražavajući izvornu mobilnu akcentuaciju. S druge strane, glagoli s infinitivom na -iti zastupaju nekadašnje kauzativne, iterativne i denominativne glagole koji su srodni s litavskim kauzativnim i iterativnim glagolima na -yti s prezentom na -o i na -inti s prezentom na -ina. Slavenski kauzativni i iterativni glagoli pripadaju akcenatskoj paradigmi (a) ili (b), a denominativni glagoli pripadaju istoj akcenatskoj paradigmi kao i imenice od kojih su izvedeni. Slavenski su durativni i iterativni glagoli srodni s litavskim i-prezentom, odnosno o-prezentom. Denominativni su glagoli na -iti, -ěti, -ati i -ovati srodni s litavskim denominativnim tematskim ja-prezentima. Litavski su o-prezenti izvedeni od paradigme 3. jd. *stastāti, 3. mn. *stastinti, što objašnjava činjenicu da slavenski kauzativni i iterativni glagoli pripadaju akcenatskim paradigmama (a) i (b), a ne i (c). Slavenski imperfekt, npr. stsl. veděaxъ, veděaše, odražava imeničku ē -osnovu, kojoj je dodan perfekt glagola ‘biti’. Ista se ē-osnova nalazi u baltijskome preteritu, npr. lit. vẽdė. Slavenske jā-osnove odražavaju izvorne jā-osnove, kao i indoeuropske proterodinamičke ī/jā- i ī/jē-osnove, dok su indoeuropske histerodinamičke ī/jā- i ī/jē-osnove odražene kao slavenske ьjā-osnove.
Svrha je rada odrediti značenjske sličnosti i razlike triju glagola istoga korijena: smijati se, nasmijati se i nasmiješiti se. Nakon uvida u postojeće rječničke odrednice provest će se ...semantičko-sintaktička analiza spomenutih glagola s obzirom na pozitivne i negativne konotacije, i to uz načinske priloge, priloške oznake i poredbe (uključujući glasnoću, stanje uma i dob), vremenske priloge i priloške oznake (trajanje i učestalost), količinske priloge i priloške oznake, te u sintagmama s dijelovima tijela, s mjesnim prilozima i priloškim oznakama, direktnim objektom i u opoziciji s glagolom plakati. Pokazat će se da su u različitim rječnički definiranim značenjskim kontekstima glagoli nasmijati se i nasmiješiti se više ili manje udaljeni od glagola-roditelja smijati se jer u nekim značenjskim kontekstima pokazuju veći stupanj međusobne bliskosti, i to prema vremenskom trajanju, dok su u drugim značenjskim kontekstima zbog auditivno-vizualne percepcije međusobno udaljeniji jer je kod glagola nasmiješiti se zbog nepostojanja auditivnoga iskaza i primanja moguća samo vizualna percepcija. Uočit će se mogućnost točnije značenjske razlike među glagolima smijati se i nasmijati se koja bi uključila kratkoću. Provedena raščlamba pokazat će na još jednu moguću odrednicu glagola smijati se, i to u izrazu s neizravnim objektom smijati se komu, čemu, koja bi, uz postojeće negativno značenje izraza, uključila i pozitivno značenje u određenim kontekstima.
Cilj je ovog istraživanja bio ispitati sposobnost strateškog razmišljanja o značenju kod govornika engleskoga kao drugog jezika. Od sudionika se tražilo uočiti potencijalnu smislenost 22 figurativna ...značenja engleskih fraznih glagola s topološkom česticom down, što je iznimno zahtjevan zadatak za govornike engleskog kao drugog jezika. U središtu nam je zanimanja bilo dvomodalno konstruiranje značenja, odnosno prikaz značenja riječju i slikom. Analizirali smo sadržaj odgovora te odnos dvaju modaliteta. Željeli smo utvrditi koji elementi su najistaknutiji, na koji način ulaze u međusobne odnose, te koja vrsta odnosa dominira. Od osobitog su nam interesa bile sastavnice fraznoga glagola – topološke i leksičke čestice. Rezultati su pokazali da su sudionici skloniji smislenost značenja fraznih glagola pripisati topološkim i leksičkim sastavnicama u svojim pisanim odgovorima. S druge strane, u crtežima su naglašenija figurativna značenja ponuđena u upitniku. Također je ustanovljeno da su tekstualni odgovori i crteži uglavnom povezani. U analizi odnosa korištene su Barthesove funkcije – relej i sidrište. Pokazalo se da je odnos tekstualnih odgovora i crteža najčešće imao relejnu funkciju, odnosno da je u odnosu teksta i slike značajnija bila uloga teksta.
Tema je ovoga rada raščlamba kategorije prijelaznosti u hrvatskim gramatikama. Pri raščlambi je proučen odnos subjekta i (auto)objekta. Prikazan je način na koji je prijelaznost opisana u gramatikama ...te su obrađena ova pitanja: Kako prijelazni glagoli mogu postati neprijelazni i što se događa s njihovim značenjem? Kako gramatike dijele glagole prema prijelaznosti? Kako se tumači neprava povratnost? Što znači da radnja proizlazi sama od sebe? Na koji je način moguća dodatna interpretacija prijelaznosti kod pravih povratnih glagola s obzirom na razine proučavanja?
U radu se obrađuju dopune glagolima govorenja, mišljenja i srodnih značenja u hrvatskome književnom jeziku od 17. do polovice 19. stoljeća koje su u prvome redu posljedica romanskih, latinskih i ...talijanskih, sintaktičkih utjecaja. Ovaj je rad nastavak, drugi dio rada Glagoli govorenja i mišljenja u hrvatskome čakavskom književnom jeziku do 17. stoljeća ¬– strani sintaktički utjecaji i zajedno s njime daje pregled dopuna tim glagolima koje su u hrvatski jezik ušle kao sintaktičke prevedenice, opisuje njihov status u svim trima hrvatskim književnim jezicima, njihovu sudbinu u počecima standardizacije hrvatskoga jezika i njihov status u jezikoslovnim priručnicima do polovice 19. stoljeća. 9. Amir Kapetanović, JEZIČNE ZNAČAJKE I LEKSIKOGRAFSKA OBRADA FRA IVANOVE FILOMENE IZ XVII. STOLJEĆA (C3) U uvodnom dijelu priloga naglašena su neriješena pitanja u vezi s autorstvom teksta i kronologijom izdanja fra Ivanove Historije od Filomene. Potom dajemo obavijesti o grafiji izdanja iz 1672, navodimo najvažnije jezične značajke na fonološkoj i gramatičkoj razini te prilažemo rječnik nastao konkordancijom fonološke transkripcije teksta. 10. Branko Kuna, IZMEĐU ATRIBUTNE I PREDIKATNE POSVOJNOSTI (E5) U članku se polazi uglavnom od konceptualnog određenja posvojnosti te se istražuje odnos i podudarnost između konvencionalnih oblika za njezino izricanje. Ona se može izreći tako da su posjednik i posjedovano povezani glagolskim elementom – predikatna posvojnost ili gramatikaliziranim odnosom u imeničnoj sintagmi, pri čemu posjednik sintaktički uvijek ima atributnu ulogu – atributna posvojnost. U tekstu se provjerava postavka kako je predikatna posvojnost inkluzivna kategorija, odnosno je li atributna posvojnost izvedena iz predikatne. Kao poseban način promatra se tzv. vanjska posvojnost koja je prijelazna kategorija i koja se izriče posvojnim dativom jer veza između dvaju elemenata posvojnog odnosa nije izražena glagolom, nego se preko njega pretpostavlja.
PDF