U radu se istražuje utjecaj monetarne i fiskalne politike na industrijsku
proizvodnju u Republici Hrvatskoj. Brojna inozemna i domaća istraživanja nastojala su
procijeniti ovaj odnos s ciljem ...pružanja preporuke nositeljima ekonomske politike.
Koristeći panel model, ispituje se kako relativne proizvođačke cijene, državna potrošnja,
osobna potrošnja, kamatne stope, realni efektivni tečaj, te strana potražnja utječu na 23
komponente industrijske proizvodnje prema stupnju tehnološkog intenziteta. Analiza je
provedena na tromjesečnim podacima za razdoblje od prvoga tromjesečja 2000. do
posljednjeg tromjesečja 2015. godine. Provedena je i analiza utjecaja monetarne i
fiskalne politike na industrijsku proizvodnju za razdoblje prije i nakon nastupanja
gospodarske krize u Republici Hrvatskoj. Rezultati empirijskog dijela istraživanja u
skladu su s domaćom i stranom literaturom te je pronađena statistički signifikantna veza
utjecaja monetarne i fiskalne politike na industrijsku proizvodnju.
Predmet je ovoga rada razvoj zakonodavstva nadležnoga za regulativu lijekova u Banskoj Hrvatskoj u razdoblju Austro-Ugarske i na istom području kasnije, između dva svjetska rata, u okviru nove države ...(Kraljevstvo/Kraljevina SHS, odnosno Kraljevina Jugoslavija). Na početku vremenskoga razdoblja samo su ljekarne po propisima farmakopeje izrađivale službene lijekove. Na kraju promatranoga razdoblja to je područje imalo farmaceutsku industriju, sposobnu pratiti dosege svjetske farmaceutske industrije. Rad je napravljen s namjerom prikazati kako je zakonodavstvo pratilo novosti u farmaciji i farmaceutskoj industriji te kako je također proaktivno uvodilo i činilo obvezatnim nova praćenja svojstava lijekova.
The variety of human diseases and necessity for curing them resulted in the appearance of medicines and medical treatments. Traditional or people’s medicines had been applied in the old times. Rulers realized over time the importance of getting medicines and medical treatments codified. Pharmacies, being in charge for the production of medicines, existed from 13th century. The Habsburg Monarchy proclaimed the General Sanitary Order (Das Generalsanitätsnormativum) in 1770, codifying that physicians should visit pharmacies and control their work once a year. The pharmaceutical industry has taken over medicines production in the late 19th and the first half of the 20th century in Western Europe and North America, and new methods of medicines production has been occurring ever since. The Banal Croatia, which included today’s Croatia without Međimurje, Baranja (Baranya), Istria and Dalmatia, had been relatively independent in the health policies in the period from 1869 to 1918, and passed the Law on Pharmacies in 1894. The Law stipulated the control of pharmacies rather than the control over the pharmaceutical industry. The traditional approach prevailed in healing of many different health issues at the times when modern medicines had not yet been developed. Pharmacists were barred from knowing the properties of medicines made by manufacturers, since manufacturers have kept ingredients and recipes of their sources of income secret. State was the only one privy to all of the properties of a medicine and such a medicine was usually known as „a secret remedy“. The Banal Croatia witnessed the birth of a large-scale manufacturing of secret remedies by companies held by Adolphe Thierry de Chateauvieux and Eugen Viktor Feller. The interwar period saw the proliferation of the Croatian pharmaceutical industry. The Kingdom of Yugoslavia, in which the area of the Banal Croatia had been extended to Međimurje and Baranja, established the control of medicines made by the growing pharmaceutical industry. At first, the manufacturers were responsible for their products. In 1925 a state surveillance and control of medicines production and sale was established. It meant that the state had accepted the responsibility for the quality of medicines thereby making the state quality-proof assignments put on package inserts of medicines, as well as making the state registries and other documents regarding the medicines control. The Control of Biologics Act of 1930 made it clear that biological medicines are more important and that they treated efficiently the larger scope of health issues than chemical medicines had. The regulation related to the state control of medicines from the same year had been the biggest achievement of the interwar medicines state control. The regulation of medicines became an overall state affair, with the state comptrollers actively involved in the control of each and every batch of medicines. Banovina Hrvatska, which had included the former Banal Croatia, created the state institutes for production as well as control of medicines aimed at the centralization and co-ordination of production and control of medicines. The assessment of the properties of medicines improved as well, from the control of harmlessness to the controls of purity and potency. The control of efficiency was introduced later. The development of the production and regulation of medicines in the territory of Banal Croatia in the timeframe selected for this article moved in line with the development that occurred in the Western Europe and North America. When the Second World War broke out modern medicines regulation was already in existence.
Mass customization (MC) is gaining steadyattention in both industry and academia. Recently,MC implementation guidelines (MC-IGs) have been identified as an emerging sub-stream of MC research. A ...review of thissub-stream has beenpublishedin the current year,with a practitioner-oriented view. The present paper complementsthat review by focusing on the researchers’ need to improve the way MC-IGs are developed and communicated. By providing data generated from asystematic literature review on MC-IGs,the present paper informs researchers abouthow much and in which way certain aspectsof MC-IGs havebeen considered in the available guidelines. Through a systematic and detailed description of the published MC-IGs, the present article supports researchers to clearly communicatethesimilarities and differences intheir proposed advancements on MC-IGs. Finally, by reflecting on the very nature of the output of MC-IG research,this article suggests open and wide adoption ofthe design science research strategy to develop and test MC-IGs.
S obzirom na to da je Europska unija (EU) u uvjetima energetske krize značajno pogođena efektima povećanja cijena električne energije i s obzirom na to da se ne očekuje skoro poboljšanje tih uvjeta, ...istraživanje ispituje međuutjecaj šokova cijena električne energije i industrijske proizvodnje te cijena električne energije i inflacije u vidu harmoniziranog indeksa potrošačkih cijena (HICP). Analiza je provedena korištenjem panel VAR modela na podacima za 24 zemlje članice EU-a za razdoblje od siječnja 2015. do lipnja 2022. Budući da je promatrano razdoblje obilježila i pandemija koronavirusa u modelu je korištena i „dummy“ varijabla COVID. Rezultati potvrđuju nalaze ranijih istraživanja prema kojima su cijene električne energije negativno povezane s industrijskom proizvodnjom, dok su pozitivno povezane s HICP-om, tj. inflacijom.
Povijest izrade i proizvodnje odjeće u Hrvatskoj Firšt Rogale, Snježana; Rogale, Dubravko; Knezić, Željko
Annual of the Croatian Academy of Engineering,
05/2020, Volume:
2019, Issue:
1
Journal Article
Open access
Opisana je povijest ručne izrade odjeće i pojava industrijskog nači- na proizvodnje odjeće u Hrvatskoj početkom prošlog stoljeća te pojava i ra- zvoj tvornica odjeća i odjevnih tehnologija. Načinjen ...je osvrt na značajke i izradu hrvatskih narodnih nošnji te na hrvatske vojne odore kao dvije temelj- ne odrednice razvoja ručno izrađene odjeće u Hrvatskoj. Prikazane su zna- čajke obrtnički i industrijski proizvedene odjeće, te kasniji razvoj odjevnih tehnologija i specijaliziranih tvornica odjeće u nas, kao i razvoj potpuno no- vih vrsta odjeće po čemu je Hrvatska po inovativnosti u samom vrhu svjet- skog tehničkog razvoja odjevnih predmeta.
Povijest jedne od prvih i najutjecajnijih tvornica papira u Hrvatskoj počinje industrijski davne 1821. godine u Rijeci. Uz odvažne investicije i pogonske modernizacije tvornica je rasla i stjecala ...ugled na europskoj i svjetskoj razini. Zasluge za impozantne poslovne rezultate treba pripisati vizionarima, počevši od prvog vlasnika Andrije Ljudevite Adamicha, preko idućih vlasnika i upravitelja Charlesa te, kasnije Henryja Meyniera, te, poglavito, Eugenea Frémonta. Razvoj tvornice odražavao se i na razvoj gradova Sušaka i Rijeke, poglavito u smislu elektrifikacije, ali i životnog standarda građana. U najplodnijim razdobljima u tvornici je radilo više od 1000 radnika, a godišnji volumen proizvodnje premašivao je 8 000 tona. Više puta tijekom 180-godišnjega radnog vijeka tvornica je doživjela havarije, od poplava do požara, no posljednji gospodarski udar 2005. godine nije uspjela preživjeti.
Analiza uspješnosti poslovanja poduzetnika Osječko-baranjske županije,
primamo utemeljena na financijskoj analizi poslovanja, analizi industrijske proizvodnje i vanjskotrgovinskih odnosa s ...inozemstvom, omogućava izvođenje zaključaka povezanih s ocjenjivanjem uspješnosti poslovanja poduzetnika Županije, doprinosa malih, srednjih i velikih poduzeća, te procjenjivanje postojećih poduzetničkih potencijala.
Kontinuitet financijski neuspješnog poslovanje poduzetnika ukazuje na svu težinu problema s kojima se Županija susreće. Za minimiziranje nagomilanih problema nužno je ekonomski snažnije gospodarstvo. Prisutne pozitivne tendencije koje se ispoljavaju porastom ukupnih prihoda, smanjenje gubitaka u poslovanju, povećanje proizvodnje i
proizvodnosti rada, te intenziviranje vanjskotrgovinske suradnje nisu još uvijek dovoljno osnažile kako bi mogle generirati ubrzaniji gospodarski rast i nova radna mjesta. U tu je svrhu nužno aktivirati postojeće neiskorištene razvojne potencijale, (posebice malih i srednjih poduzeća te prerađivačke industrije, trgovine i poljoprivrede), ali i odgovarajućom politikom poticati na osuvremenjavanje i inoviranje industrije i cjelokupnog gospodarstva te općenito na veća ulaganja u znanje i djelatnosti utemeljene na njemu.
Industrijska je proizvodnja važan pokazatelj budućeg kretanja svakog gospodarstva pa tako i gospodarstva Republike Hrvatske. S druge strane, kao prethodeći faktor promjena dinamike kretanja ...gospodarstva mogu se koristiti i dionički indeksi tržišta kapitala. S obzirom na različita razmatranja i tumačenja njihove međusobne inicijalne uzročnosti, u radu se ispituje međuovisnost između glavnog indeksa hrvatskog tržišta kapitala CROBEX-a i pokazatelja ukupne industrijske proizvodnje Republike Hrvatske. Kao dodatna varijabla, u model se uvodi i devizni paritet eura prema kuni za kojeg se smatra da ima značajan utjecaj na konkurentnost hrvatskog gospodarstva, kao i na tržište kapitala. Teorijska pretpostavka o interakciji deviznog tečaja i tržišta kapitala razmatrana je u kontekstu „flow oriented“ i „stock oriented“ modela. S ciljem utvrđivanja međuovisnosti između navedenih varijabli, analiza je provedena primjenom modela vektorske autoregresije (VAR). U sklopu VAR modela, proveden je Grangerov test uzročnosti, dekompozicija varijanci u narednim razdobljima, kao i test impulsnog odaziva relevantnih varijabli. Dobiveni rezultati ukazuju na postojanje uzročnosti u smjeru od deviznog tečaja prema indeksu industrijske proizvodnje, kao i postojanje uzročnosti u smjeru od indeksa industrijske proizvodnje prema CROBEX indeksu.
U današnjem globaliziranom svijetu obilježenom gospodarskom ovisnošću, koja je mjerljiva komponenta razine odnosa među zemljama, gospodarska ovisnost je počela utjecati na smjer, sadržaj te ...intenzitet tih odnosa. Time je gospodarstvo zauzelo središnju ulogu diplomatskog djelovanja, a granica između tradicionalnog političkog i diplomatskog djelovanja postala je sve manje vidljiva. Rješavanje ekonomskih pitanja u međunarodnim odnosima postalo je kroz povijest neodvojivi dio diplomatske teorije i prakse. Posljedica najnovijeg ubrzanja globalizacije i liberalizacije trgovine porast je konkurencije i na domaćem i na stranim tržištima, tako da države koje nemaju izgrađen koncept gospodarske diplomacije ne mogu imati proaktivnu ulogu u odnosima s drugim državama, već postaju objekt ekonomskih diplomacija drugih država. U prošlosti gospodarska diplomacija je dovođena uglavnom u vezu s pitanjima iz područja pregovora oko tarifa i kvota na uvoz i ostalih uvjeta za trgovinu. Danas ona pokriva mnogo širi spektar državnih propisa i postupaka koji utječu na međunarodnu trgovinu od standarda za zdravlje, sigurnost, okoliš i zaštitu potrošača do propisa koji obuhvaćaju usluge kao što su bankarstvo, telekomunikacije i računovodstva, te politike tržišnog natjecanja, poreze i imigracijsku politiku. Istovremeno, hrvatsko gospodarstvo oporavlja se od duboke ekonomske krize, opterećeno rastućim i neodrživim razinama javnog duga. Izvješće za Hrvatsku 2015. godine Europske komisije govori o nizu strukturnih teškoća, kao što su slabi rast, dugotrajno restrukturiranje poduzeća, niska razina zaposlenosti, ugrožena vanjska održivost, visoke inozemne obveze i javni dug te smanjenje potrošnje i investicija. Izuzev navedene problematike Hrvatska se nalazi u postupku pojačanog nadzora u okviru postupka zbog makroekonomskih neravnoteža i u proceduri prekomjernog proračunskog deficita (dalje u tekstu: EDP). EDP je aktiviran u siječnju 2014. godine, ali je od lipnja 2014. godine stavljen u mirovanje, jer je Europska komisija utvrdila da Hrvatska poduzima odgovarajuće mjere u svrhu korigiranja proračunskih neravnoteža. U tom kontekstu postavlja se pitanje kako pokrenuti nove investicijske projekte, zaustaviti gospodarski pad i ponovno ostvariti ekonomski rast, kao i cjelokupan gospodarski razvoj neke zemlje, te koja je uloga gospodarske diplomacije neke zemlje u tome, odnosno koji je organizacijski model gospodarske diplomacije ključno provoditi kako bi se pronašli načini za ostvarivanje zacrtanih i postavljenih ciljeva rasta i razvoja neke zemlje. Sam model gospodarske diplomacije svake države označava diplomatske aktivnosti usmjerene na unapređenje i zaštitu ekonomskih interesa zemlje, a njezin koncept treba osigurati da aktivnosti takve diplomacije budu efikasne i uspješne. Svaka država izgrađuje vlastiti organizacijski model gospodarske diplomacije kojim će u najvećoj mogućoj mjeri zaštititi i osigurati svoj gospodarski rast i razvoj, te se što bolje pozicionirati u međunarodnom okruženju. Sva saznanja, iskustva i tradicije koje pojedina zemlja ima u svojem međunarodnom pozicioniranju sažeta je u njezinu organizacijskom modelu (načinu) komuniciranja s drugim akterima (subjektima) na međunarodnoj sceni, a skup svih tih aktivnosti definira se kao model gospodarske diplomacije. U literaturi se nailazi na sljedeću klasifikaciju modela gospodarske diplomacije: a) Unificirani model – u kojem Ministarstvo vanjskih poslova potpuno upravlja i ujedinjava pitanja povezana s vanjskim poslovima i vanjskom trgovinom b) Djelomično unificirani model – u kojem Ministarstvo vanjskih poslova i Ministarstvo gospodarstva zajedno uspostavljaju poseban odjel koji se bavi trgovinom i investicijama c) Model treće agencije – Ministarstvo vanjskih poslova uopće se ne bavi trgovinskim pitanjima, a neovisna tijela koja djeluju pod nadzorom MVEP preuzimaju poslove povezane s trgovinom d) Model natjecanja – zadaci Ministarstva vanjskih poslova i drugih Ministarstava se preklapaju, bez jasne podjele poslova, i to ne samo onih koji se odnose na trgovinu i vanjsku politiku, već i onih sa sudjelovanjem na sastancima međunarodnih organizacija e) Model prepuštanja – Ministarstvo vanjskih poslova prepušta pitanja povezana s trgovinom i investicijama i prepušta ih drugim ministarstvima. Počeci, stanje i razvoj gospodarske diplomacije Republike Hrvatske u literaturi su poprilično zapostavljeni i neobrađeni, posebice u odnosu na samu javnu diplomaciju, te nije dovoljno jasno postavljen teorijsko-konceptualni okvir razumijevanja gospodarske diplomacije. Dosadašnja istraživanja u području gospodarske diplomacije RH bazirala su se na kvalitativnom pristupu, odnosno teorijskom konceptu istraživanja, dok se kvantitativan aspekt istraživanja zanemarivao primarno zbog nedostataka podataka, odnosno kvantitativnih mjerenja iz područja istog. Organizaciju i dosege pojedinog modela gospodarske diplomacije moguće je uvidjeti usporedbom s modelima gospodarske diplomacije drugih zemalja. Temeljem provedenih case (country) study-a komparativnom metodom, prikazom sličnosti i razlika niza nacionalnih modela provedbe i cjelokupnog sustava gospodarske diplomacije, omogućuje da se iz nje izvedu kauzalno valjani zaključci. Country study obuhvatio je analizu i komparaciju sustava gospodarske diplomacije razvijenih zemalja: Austrije i Francuske, te tranzicijskih zemalja: Poljske i BIH, i usporedbu s Hrvatskom, kao i mogućnost implementacije pozitivnih primjera u hrvatski model gospodarske diplomacije. Struktura podataka svake od navedenih zemalja obuhvatila je opće i gospodarske podatke, s naglaskom na makroekonomske pokazatelje, porezni sustav, vanjskotrgovinsku razmjenu, zatim specifičnosti razvoja gospodarske diplomacije, organizaciju mreže, odnosno modela gospodarske diplomacije, te pitanje ljudskih potencijala, odnosno način regrutiranja i obuke kadrova u gospodarskoj diplomaciji. Izuzev navedene metode komparacije (country study) i kritičke analize recentne domaće i inozemne znanstvene i stručne literature iz područja predmeta istraživanja, kvalitativni dio istraživanja obuhvatio je i istraživanje strukturiranim upitnikom mišljenja korisnika (gospodarskih subjekata) gospodarske diplomacije Republike Hrvatske i istraživanje mišljenja predstavnika institucionalnog okvira hrvatske gospodarske diplomacije (intervju i strukturirani upitnik). Istraživanje metodom strukturiranog upitnika nad gospodarskim subjektima provedeno je na 200 najvećih poslovnih subjekata prema ukupnom prihodu (privatne i državne tvrtke), a istraživanje institucionalnog okvira gospodarske diplomacije u Hrvatskoj obuhvatilo je Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, Ministarstvo gospodarstva, Ministarstvo poduzetništva i obrta, Hrvatsku gospodarsku komoru, Ured Predsjednice RH, Vladu RH, Hrvatski sabor, Hrvatsku udrugu poslodavaca, Hrvatsku udrugu menadžera, Agenciju za investicije i konkurentnost, Udrugu Hrvatski izvoznici, Hrvatsku turističku zajednicu, Hrvatsku obrtničku komoru, Hrvatsku banku za obnovu i razvitak, Hrvatsku agenciju za malo gospodarstvo, inovacije i investicije (HAMAG-BICRO) i Centar za praćenje poslovanja energetskog sektora i investicija (CEI). Slijedom provedenih istraživanja gospodarskih subjekata, odnosno korisnika gospodarske diplomacije i institucionalnog okvira gospodarske diplomacije, te komparativne analize temeljem provedenih country/case study-a odabranih zemalja, kao i kritičke analizu recentne domaće i inozemne znanstvene i stručne literature iz područja predmeta istraživanja dokazana je prva postavljena temeljna hipoteza (H1) u radu: Model gospodarske diplomacije koji provode akteri gospodarske diplomacije u Hrvatskoj jest model natjecanja. Dakle, dokazano potvrđuje ono što je unaprijed definirano, temeljem sadašnjeg modela provođenja hrvatske gospodarske diplomacije, odnosno modela natjecanja, zadaci ministarstva vanjskih poslova i drugih ministarstava se preklapaju, bez jasne podjele poslova, i to ne samo onih koji se odnose na vanjsku trgovinu i investicije, nego i onih koji su povezani sa sudjelovanjem na sastancima međunarodnih organizacija. Nejasno je definirano provode li gospodarsku diplomaciju isključivo državne ili regionalne, i lokalne institucije, te nevladin sektor, uključuje li gospodarska diplomacija isključivo bilateralne ili multilateralne aktivnosti. Empirijski dio istraživanja proveo se primjenom MLE (maximum likelhood estimation) gdje se promatrao utjecaj gospodarske diplomacije na najvažnije makroekonomske indikatore Republike Hrvatske. Uzročnost između intenziteta gospodarske diplomacije u Hrvatskoj i osnovnih makroekonomskih indikatora mjerila se strukturnim relacijama. Kako su osnovni makroekonomski agregati po svojoj prirodi frakcionarno integrirani polazeći od te pretpostavke primijenio se empirijski VARFIMA model baziran na frakcionirano integriranim podacima. Primarna zavisna varijabla u VARFIMA modelu bili su različiti makroekonomski indikatori – industrijska proizvodnja, nezaposlenost, inflacija, izvoz (obuhvat varijabli bio je ograničen dostupnošću podataka na mjesečne i kvartalne vremenske serije). Kao proxy za ukupnu gospodarsku aktivnost uzet je indeks industrijske proizvodnje, kao jedan od najvažnijih makroekonomskih agregata jer mjesečne vremenske serije BDP za RH nisu raspoložive. Strukturnom relacijom definirala se veza između osnovnih makroekonomskih indikatora kao zavisne varijable i nezavisnih varijabli od utjecaja na njih. Među nezavisnim varijablama koristile su se različite mjere aktivnosti gospodarske diplomacije – (ulaganja, popis donesenih zakona, pravilnika i Zakona od 1990. godine). Testiranjem podataka temeljem izvedenih relacija pomoću VARFIMA modela dokazana je postavljena druga temeljna hipoteza (H2) u radu: Gospodarska diplomacija kao segment institucionalne ekonomije ima utjecaj na osnovne makroekonomske indikatore te pomoćna hipoteza (H2a): VARFIMA modelom moguće je izmjeriti utjecaj gospodarske diplomacije na kretanje osnovnih makroekono
PDF
