Predmet istraživanja je analiza primjene standarda pune zaštite i sigurnosti stranih investicija u međunarodnoj aribtražnoj praksi. Riječ je o apsolutnom standardu koji sadrže gotovo svi međunarodni ...investicijski ugovori te koji se etablirao kroz arbitražnu praksu i to bez obzira na različitost jezičnih izričaja kojima se označava u investicijskim ugovorima. Objekti zaštite prema ovom standardu mogu biti i investitori i investicije, a njime se uspostavlja dvostruka obveza za države; s jedne strane to je obveza aktivnog djelovanja na sprečavanju i saniranju povrede ili kažnjavanju počinitelja, a s druge strane to je obveza suzdržavanja od poduzimanja bilo kakvih aktivnosti kojima bi se povrijedila strana investicija. Ovaj rad se posebice bavio trima pitanjima koja su odlučujuća za njegovu primjenu u praksi. Prvo je pitanje odnosa ovog standarda prema drugim standardima zaštite, posebice standardu pravičnog i poštenog tre- tmana kao i prema minimalnom standardu zaštite koju uživaju strani investitori i njihove in- vesticije prema međunarodnom običajnom pravu. Drugo je pitanje sadržaja standarda: odnosi li se standard samo na fizičku zaštitu i sigurnost ili uključuje i širu, pravnu zaštitu i regulator- nu zaštitu, sigurnost i stabilnost. Treće pitanje se odnosi na stupanj zaštite i sigurnosti, od- nosno podrazumijeva li ovaj standard objektivnu odgovornost države domaćina ili ona mora postupati s dužnom pažnjom, dakle ovisno o okolnostima svakog slučaja. U radu se analiziraju sve javno dostupne odluke međunarodnih arbitražnih sudova kao i znanstvena literatura koja se bavi ovim standardom te se ukazuje na prevladavajuće stavove o ova tri ključna pitanja te na njihove implikacije na zaštitu stranih investicija.
Pošten i pravičan tretman je najvažniji standard zaštite ulaganja u suvremenom međunarodnom pravu . U većini investicijskih arbitraža, na standard se pozivaju tužitelji ili samostalno ili u ...kombinaciji s drugima standardima zaštite. Istovremeno, pošten i pravičan tretman je najopćenitiji standard zaštite ulaganja. Dok su standardi poput nacionalnog tretmana, tretman najpovlaštenije nacije ili ograničenja od izvlaštenja bar donekle definirani u dosegu, značenja poštenog i pravičnog tretmana je gotovo u potpunosti ostavljeno praksi međunarodnog investicijskog prava.
Klauzule poštenog i pravičnog tretmana nalaze se u gotovo svim dvostranim ugovorima o ulaganjima koje je Hrvatska sklopila unazad dvadeset godina. Primjena poštenog i pravičnog tretmana na određeno ulaganje prvenstveno ovisi o točnoj formulaciji primjenjivog dvostranog ugovora. Ipak, visok je stupanj sličnosti u oblikovanju standarda u dvostranim ugovorima te u arbitražnoj praksi u kojoj se takvi ugovori primjenjuju.
Obilježja poštenog i pravičnog tretmana različito se definiraju od strane arbitražnih sudova i komentatora. Vjerojatno je najvažnije obilježje tog standarda koncept zaštite legitimnih očekivanja; obvezivanjem na pošten i pravičan tretman država primateljica jamči da vlast neće povrijediti ključna očekivanja ulagača za vrijeme samih ulaganja. Ovo obilježje standarda se usredotočuje na predvidivost i stabilnost investicijskog okvira. Istovremeno, arbitražni sudovi su priznali potrebu zaštitite države primateljice za promjenom zakonskog okvira za investicije temeljem legitimnog javnog interesa. Standard poštenog i pravičnog tretmana se ne svodi na „stabilizacijsku klauzulu“ koja bi jamčila da neće doći do promjene zakonskog okvira države primateljice. Stoga primjena ovog segmenta stoga iziskuje delikatno balansiranje interesa ulagača i vlasti u svakom pojedinom slučaju.
Drugo obilježje standarda, koje je već dugo priznato kao ključ dobrog upravljanja, jest transparentnost. Standard poštenog i pravičnog tretmana prvenstveno zahtijeva da vlast učini sva pravna pravila javno dostupnima, ali i transparentnima što se njihova cilja, svrhe te konteksta u kojemu su doneseni tiče. Drugi vid ovog obilježja je dužnost države primateljice da u individualnom postupanju s ulagačima djeluje transparentno. Upravna i druga tijela države primateljice moraju doseći određeni stupanj jasnoće i dosljednosti u postupanju naspram stranog ulagača.
Pošten i pravičan tretman također jamči određenu razinu zaštite u smislu pravičnog postupka. U ranijoj sudskoj praksi, ovo obilježje poštenog i pravičnog tretmana odnosilo se na sudske postupke, ali danas se na njega poziva i u upravnim i sličnim postupcima.
Još jedno obilježje poštenog i pravičnog postupka je sloboda od uznemiravanja i prisile. Djelovanja vlasti koja impliciraju prijetnje ulagačima ili stvaraju neopravdanu ili nepravednu prisilu arbitražni sudovi smatraju protivnima standardu poštenog i pravičnog tretmana.
