Informirani pristanak, koji prvenstveno ima za cilj potaknuti pojedine pacijente i subjekte znanstvenog istraživanja na donošenje autonomnih odluka, i javnozdravstvene mjere poput obveznog ...cijepljenja protiv zaraznih bolesti, čija uspješnost podrazumijeva usklađenu distribuciju cjepiva široj populaciji, čine se na prvi pogled kao nepomirljive suprotnosti. Rad istražuje mogu li se te suprotnosti pomiriti, tj. može li se informirani pristanak primijeniti u području javnog zdravstva. U prvom dijelu rada daje se kratak pregled glavnih značajki informiranog pristanka i njegove važnosti u liječenju pacijenata. Drugi dio rada bavi se pitanjem imunizacije. Ako nemaju pristanak pacijenata i ne postoji zakonska obveza cijepljenja, smatra se da liječnici prilikom cijepljenja zadiru u tjelesni integritet drugih osoba te se njihov čin može smatrati napadom i povlačiti naknadu nematerijalne štete. Imunitet krda kao “javno dobro” može se postići samo ako svi ljudi podjednako podliježu javnozdravstvenim mjerama. U ovom trenutku, ključno je pitanje predstavljaju li informirani pristanak i pripadajuća sloboda odlučivanja prijetnju ostvarivanju ovog javnozdravstvenog cilja. Na ovo pitanje doista treba odgovoriti jer cijepljenje može, iako rijetko, dovesti do medicinskih komplikacija, koje potom mogu dovesti do visokih troškova liječenja, gubitka prihoda i, iznimno rijetko, do smrti. Svrha ovog rada je pokazati da bi otkrivanje rizika i dobrobiti imunizacije u okviru javnozdravstvenih programa moglo pridonijeti provođenju temeljnih bioetičkih postulata u praksi: uspostavljanju i njegovanju međusobnog povjerenja između liječnika i pacijenata, što sve može pridonijeti višoj stopi procijepljenosti stanovništva.
Situated along the Croatian coastline, in the area outside the ports, there are 50 lighthouses which, in accordance with the provisions of the Maritime Code and the Plovput Act, are managed by the ...company Plovput d.o.o. According to the current legislation, the legal status of lighthouses is in doubt, which in practice makes it difficult to properly manage these valuable facilities of importance for the safety of navigation in the Adriatic. The Ministry of the Sea, Transport and Infrastructure has formed a working group to draft a proposal for amendments to the Plovput Act. One of the objectivesof amending the Act (or passing a new one) is to ensure better management of lighthouses, given their importance for the safety of navigation, but also for their traditional and cultural values. The prerequisite for achieving this goal is the clear regulation of the legal status of lighthouses.This paper provides an overview of the existing legal framework which could apply to lighthouses, and highlights the divergent practice among the State Attorney’s Office, the courts and the Maritime Property Boundary Commission regarding their legal status. It seeks to offer proposals for possible solutions to regulate the legal status, to determine the lighthouse area and registration in the cadastre and land registers and to give guidelines for drafting a legal framework for the management of lighthouses. Additionally, given that Plovput d.o.o. has concluded contracts for the restoration and lease, or contracts for lease, of 17 lighthouses, a model is proposed to regulate the rights and obligations arising from such contracts.Finally, the issue is raised of the suitability of the new or amended Plovput Act for regulating these questions.
Raspravlja se o morskoj obali kao o ‘’stvari’’ u općoj uporabi (res communis
omnium) i to u rimskom pravu, u građanskim zakonicima od početka XIX.
stoljeća, pa sve do našega doba. U tome pogledu ...pravni režim morske obale različit
je od ‘’stvari‘’ u vlasništvu države, lokalne zajednice ili fizičkih i pravnih osoba
koje se mogu otuđivati, kupovati, prodavati ili u nekim slučajevima nasljeđivati
(res in commercio). Raspravlja se napose o morskim lukama otvorenima za
međunarodni promet kao o javnomu dobru, potom o marinama, ribogojilištima i
plažama na moru. Na koncu se daju objašnjenja ‘’koncesija’’.
Namen prispevka je proučiti in jasno opredeliti pojme javno dobro, skupni viri in skupno. V članku smo na podlagi prostorsko-časovne analize, intervjujev in delavnic med splošno in strokovno ...javnostjo osvetlili dojemanje javnega dobra in skupnega v Sloveniji kot tranzicijski družbi. Analiza je pokazala, da na razumevanje teh pojmov med splošno javnostjo še vedno močno vpliva poudarjanje socialne pravičnosti, enakosti in dostopnosti dobrin za vse iz obdobja socializma, kar je lahko v nasprotju s pravico do zasebne lastnine. Neustrezno upravljanje dobrin, ki so dojete kot javno dobro, v resnici pa so skupni viri, lahko vodi v konflikte in razvrednotenje skupnih virov, s čimer bomo izgubili prednosti, ki nam omogočajo kakovostnejše življenje. Ker smo od omejenih naravnih virov življenjsko odvisni, je treba o njih nujno ozavestiti splošno in strokovno javnost, izpostaviti ranljivost teh virov in pojasniti, dane morejo biti dostopni vsem v neomejenih količinah. V mednarodnem okolju želimo s predstavljenim slovenskim primerom prispevati k boljšemu razumevanju človeškega vedenja in pričakovanj do javnega dobra in skupnih virov v postsocialističnih tranzicijskih družbah.
U radu se analizira pravni status javnog dobra kao i općeg dobra u Republici Hrvatskoj. Također se daje komparativni prikaz statusa pomorskog dobra u nekoliko europskih država kao i država pravnih ...sljednica Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Na kraju daje se stav autora o tome da bi i pomorsko dobro u budućnosti trebalo imati pravni status javnog dobra u vlasništvu Republike Hrvatske.
The paper analyses the legal status of a public good as well as the common good in the Republic of Croatia. It also gives a comparative overview of the status of maritime goods in several European countries as well as the state legal successor of the Socialist Federal Republic of Yugoslavia. Finally, given the attitude of the authors on how to make the maritime domain in the future should have the legal status of public goods owned by the Croatian.
Članak donosi sažetak najvažnijih stajališta iz ekonomske teorije o javnoj radio-televiziji kao javnom dobru i osiguranju njezine ponude tijekom analognog i digitalnog razdoblja televizijskog ...emitiranja.
Zbog čestih tehnoloških promjena koje značajno utječu na elektroničke medije rasprava o javnom radio-televizijskom servisu kao javnom dobru, koju je 1958. godine započeo američki ekonomist Paul A. Samuelson, nastavila se do danas. U članku se također prikazuje koncept javnog medijskog servisa kao javnog dobra u globalnom, višeplatformskom, korisnički usmjerenom medijskom okruženju. Na kraju se promišlja o budućem razvoju javnog medijskog servisa kao javnog dobra u digitalnom dobu emitiranja.
U diskursu o stanovanju desetljećima je dominirao pojam housing affordability (stanovanje
vezano uz sposobnost plaćanja). Ovaj rad, međutim, ukazuje na potrebu da se naglasak preseli
na pojam housing ...accessibility (dostupnost i pravo na stanovanje svima). Analizom literature
koja je promišljala i promovirala koncept stanovanja vezanog uz plaćanje kao adekvatan
instrument stambene politike, rad pokazuje da taj koncept nužno ne osigurava svima krov
nad glavom. Započinjući s pregledom recentnih promjena u stambenoj politici diljem Europe,
središnji dio rada se fokusira na karakteristike i neprimjerenost koncepta te uvodi koncept
dostupnosti stanovanja za sve. U zadnjem dijelu rada na teorijskoj bazi pojmova “obavezno
(meritorno) javno dobro” i “pravo na stanovanje”, predlažemo uvođenje univerzalnoga sustava
stambene skrbi/zaštite, prema principu univerzalne zdravstvene zaštite koja se provodi u
mnogim razvijenim zemljama.
Ekonomski učinci svake strateške odluke na razini gospodarstva važan su aspekt ukupne ekonomske politike i snažna odrednica generiranja budućeg ekonomskog prosperiteta i ukupnog razvoja od ...mikroekonomske, preko mezoekonmske, do makroekonomske razine promatranja konkurentskih performansi. U ovom znanstvenom radu provedena je analiza ekonomskih učinaka privatizacije u ovisnosti o posebnostima sektora javnih usluga. Metodologija znanstvenog rada obuhvaća komparaciju specifičnih osjetljivosti tih sektora izazvanih dugogodišnjom specifičnom pozicijom, a koji su snažna determinanta i ograničenje u donošenje optimalnih odluka o privatizaciji istih. Svrha ovog znanstvenog rada je, u kontekstu kompleksne problematike odabira vremenskog okvira i modela privatizacije u slučaju da je opredjeljenje za privatizaciju konačna odluka, modelirati temeljne parametre za donošenje optimalne odluke. Rezultati istraživanja pokazuju da ekonomski outputi privatizacije sektora javnih usluga ovise prvenstveno o odabranom modelu privatizacije i vremenu provedbe, što upućuju na to kako privatizacija takvog sektora zahtjeva sui generis pristup odrednicama privatizacijskog procesa, budući da isti imaju značajna obilježja javnog dobra, a problematika se proteže od elemenata pretfaze privatizacije i učvršćivanja tržišne pozicije objekta privatizacije do brige za kreaciju preduvjeta za uspješno ostvarivanje mikro-konkurentnosti u samom sektoru te institucionalnog okruženja za unapređenje rasta i konkurentnosti.
V prispevku je predstavljeno razlikovanje med stvarnopravno in javnopravno ureditvijo na zavarovanih dobrinah, s poudarkom na vodnih območjih. Čeprav je na nepremičnini vzpostavljena omejitev v ...javnopravnem namenu, na njej obstajajo tudi stvarne pravice, vendar so dobrine zaradi doseganja varstva omejene. Najširša omejitev je uveljavljena s statusom javnega dobrega. Javno dobro se lahko vzpostavi neposredno z zakonom ali splošnim aktom vlade oziroma z razglasitvijo lokalne skupnosti in odločbo pristojnega organa. Glede na različno naravo dobrin zakon lahko določa obligatoren ali fakultativen status javnega dobrega. Argumentacija temelji tudi na primerjalnopravnih ureditvah javnega dobrega, pri čemer so izpostavljene tipične ureditve, ki temeljijo na lastninskem konceptu javnega dobrega. Opozorjeno je na posebnosti ureditve za različne kategorije vodnih dobrin, kot so celinsko in morsko območje, grajeno javno dobro in vodna infrastruktura ; This paper emphasizes the distinction between property and public law regimes on protected goods, with a focus on water areas. Although the limitation of ownership in private interest is created on immovable property, property rights do simultaneously exist, but they are limited in order to achieve the purpose of protecting the public good. The most extensive restriction enforces regimes of public good. Public good may be established directly by law or by general acts of the government or local community with the declaration of public good or with the decision of the competent authority. According to different natures of public goods, legislation provides compulsory or optional regimes of public good. This paper compares of such regimes, while exposing the typical regulations based on the ownership concept of public good. It also indicates specific regimes of water public goods, such as the mainland and marine area, as well as constructed public goods and water infrastructure.
Definitions of recording methods based on various legal grounds are defined in this article. The terms of the legislation on water, recording water areas into public real-estate records and the rules ...of recording that these public records use, are also stated. Furthermore, a way of keeping records of water in current agriculture and forest land usage is presented. Based on these facts, a comparison between individual demands is made, and certain cases of deviation are presented. The need to establish current land usage as an indicator for the state of space is defined, which must not be equated with the requirements of legal regimes. The issue of "molding" waters into inflexible rules of real-estate legislation is presented in the article's conclusion.
PDF
