The objective was to present the results of the Slovenian National surgical site infections (SSIs) surveillance system from 2013 to 2016 and to compare them to the reference data for the European ...Union (EU) and European Economic Area (EEA) countries.
Surveillance was conducted according to the Slovenian protocol consistent with the European Centre for Disease Prevention and Control protocol. Descriptive analyses were performed.
Data were collected for 1080 patients of whom 57.4% were patients with cholecystectomy (from three hospitals), 29.0% with caesarean sections (from four hospitals) and 4.7%, 4.5% and 4.4% patients with hip prosthesis, knee prosthesis and colon surgery (each surgical category from one hospital). The pooled in-hospital SSI incidence density for caesarean section was 3.7 (95% CI: 1.4-8.1; inter-hospital range: 0.0-11.5) and for cholecystectomy 6.8 (95% CI: 3.5-11.9; inter-hospital range: 4.1-11.9) per 1000 post-operative patient-days. The in-hospital SSI incidence density for colon surgery was 24.8 (95% CI: 12.5-44.0) and for hip prosthesis 2.6 (95% CI: 0.1-14.2) per 1000 post-operative patient-days. No SSIs were reported among the 49 patients with knee prostheses.
The estimated SSIs incidence rates varied between different surgical categories and the different participating hospitals. In some of the participating hospitals and for some of the surgical procedures under surveillance they were rather high in comparison to the reference data for hospitals from EU/EEA countries. It is urgent to expand standardised SSIs surveillance to all Slovenian acute care hospitals with surgical wards to contribute to evidence-based SSIs prevention and control in Slovenia.
Kronični pilonidalni sinus stečena je bolest kože, nastala kao posljedica kronične upalne bolesti zahvaćenog dijela kože, koja stvara cistu s epiteliziranim potkožnim kanalima. Bolest većinom pogađa ...mlađe muškarce. Povišen BMI i sjedilački način života smatraju se vodećim čimbenicima rizika. Cilj je istraživanja bila usporedba vremena cijeljenja, učestalosti seroma, infekcije i dehiscencije rane te prosječnog trajanja bolničkog boravka kod pacijenata operiranih prvi put zbog kroničnoga pilonidalnog sinusa u Klinici za kirurgiju Sveučilišne kliničke bolnice Mostar, u razdoblju od 1. lipnja 2015. do 1. lipnja 2017. godine, s praćenjem recidiva jednu godinu nakon kirurškog zahvata. Pacijenti su podijeljeni u tri skupine prema vrsti zahvata: ekscizija s primarnim zatvaranjem (23,0%), ekscizija sa sekundarnim cijeljenjem (55,2%) te ekscizija sa zatvaranjem Limbergovim režnjem (21,8%). Odabir metode učinjen je na osnovi procjene i iskustva operatera. Većina pacijenata uključenih u istraživanje imala je povišen BMI (72,4%). Pacijenti operirani ekscizijom uz primarno zatvaranje i Limbergovim rotacijskim režnjem imali su kraće vrijeme cijeljenja nego pacijenti s ekscizijom uz sekundarno cijeljenje. Učestalost seroma bila je najveća kod pacijenata s ekscizijom uz primarno zatvaranje (70,6%), dok je najmanja bila u pacijenata s Limbergovim rotacijskim režnjem (29,4%). Prosječno vrijeme boravka u bolnici bilo je 6,4 dana (min. = 3, maks. = 13;
SD = 1,919). Razlike u vremenu boravka u bolnici s obzirom na vrstu kirurškog zahvata nisu se pokazale statistički značajnima. Kod pacijenata s Limbergovim rotacijskim režnjem zabilježena su 2 (10,5%) recidiva u jednogodišnjem razdoblju nakon kirurškog zahvata. Skupina pacijenata s primarnim zatvaranjem u tom je razdoblju imala 7 (35%) recidiva, a ona sa sekundarnim cijeljenjem 6 (12,5%) recidiva. Razlika u broju recidiva između skupina pacijenata liječenih Limbergovim rotacijskim režnjem, primarnim zatvaranjem ili sekundarnim cijeljenjemb na granici je statističke značajnosti (p = 0,55). Zatvaranje defekta Limbergovim rotacijskim režnjem smanjuje broj poslijeoperacijskih komplikacija i skraćuje cijeljenje, što olakšava poslijeoperacijski oporavak pacijenta.
Elektivna artroplastika kuka i koljena terapijski je pristup kod bolesnika s uznapredovalim upalno-degenerativnim promjenama koje se mogu razviti u sklopu RA, PsA ili AS-a. Osnovni je cilj ovog ...članka predstaviti preporuke za primjenu konvencionalnih i bioloških lijekova koji modifi ciraju bolest u perioperativnom razdoblju. Izazovi s kojima se kliničari suočavaju povezani su s povišenim rizikom od infekcija, prolongiranim cijeljenjem rane i mogućim pogoršanjem popratne upalne reumatske bolesti u bolesnika kod kojih je prekinuta primjena bioloških lijekova.
Prema dostupnim podacima, primjena konvencionalnih lijekova koji modificiraju bolest čini se sigurnom uz znatno niži rizik od infekcije i odgođenog cijeljenja rane, a može spriječiti pogoršanje upalne reumatske bolesti. Glukokortikoide treba ili isključiti ili ih primjenjivati u najnižoj dozi zbog povišenog rizika od infekcije i prolongiranog cijeljenja rane. Što se tiče primjene bioloških lijekova koji modifi ciraju bolest, preporuka je da se antagonisti TNF-alfa isključe u određenom vremenu prije operacije čime se reducira rizik od infekcije, dok primjena tocilizumaba, rituksimaba i inhibitora JAK-a nije povezana s povišenim rizikom od razvoja infekcije. Podataka o perioperativnoj primjeni sekukinumaba nema, a primjena blokatora IL-12/23 također se čini sigurnom. Prije početka ponovne primjene preparata važno je procijeniti status kirurške rane (uredno položeni šavovi, uredno cijeljenje, bez znakova znatne sekrecije, otekline ili crvenila) i uvjeriti se da nema kliničkih znakova infekcije na nekirurškome mjestu. Ponovni početak primjene bDMARD-a u obzir dolazi nakon 14 dana, što odgovara periodu u kojem rana uredno cijeli.
Svrha istraživanja bila je na kliničkom uzorku istražiti opravdanost profilaktičke
primjene antibiotika amoksicilina u sprječavanju komplikacija nakon alveotomije donjeg
umnjaka. Uzorak se sastojao ...od dvije skupine nasumce izabranih ispitanika. Prvu su
skupinu činile dvije podskupine pacijenata koji prije zahvata nisu imali znakova upale u
predjelu umnjaka. U prvoj podskupini bilo je 100 ispitanika koji su 1 sat prije zahvata
peroralno dobili 2 g amoksicilina ( Belupo- farmaceutska kompanija, Koprivnica,
Hrvatska), a u kontrolnoj podskupini 100 pacijenata koji dobili placebo – kapsule
maltodekstrina u blister pakovanju (Magdis – farmaceutska proizvodnja, Sveta Nedjelja,
Hrvatska). Drugu skupinu činile su dvije podskupine od po 100 ispitanika, koji su
prethodno imali znakove perikoronarne ili druge upale uz zub koji se odstranjivao i koji su
prije zahvata primili amoksicilin ili placebo kao i u prethodne dvije podskupine. Rezultati
prve ispitne skupine u podskupini s placebom pokazali su: statistički značajno više oteklina
1. stupnja unutar 24 sata (P = 0,048), veći broj ispitanika s povišenom temperaturom
nakon zahvata (P=0,042), intenzitet boli nakon 24 sata statistički izraženiji u ispitanika s
oteklinom 2. stupnja (P=0,015) i s poslijeoperativnim krvarenjem (P=0,002) te više
ispitanika s povišenom temperaturom nakon 7 dana (P=0,012). U podskupini s
antibiotikom pokazalo se: oteklinu 1. stupnja nakon 7 dana imalo je statistički značajno
više ispitanika (P=0,001) i bilo je manje, ali ne statistički značajno, ispitanika bez otekline,
negoli u skupini s placebom. Nisu nađene razlike između ispitanika dviju podskupina u
stupnju trizmusa, kao niti u intenzitetu boli praćenom kroz vrijeme od 24 sata i nakon 7
dana.Rezultati druge ispitne skupine u podskupini s placebom pokazali su: intenzitet boli
nakon 7 dana bio je značajno izraženiji (P=0,001), a prosječno trajanje boli bilo je značajno
duže, veći je broj ispitanika imao krvarenje unutar 24 sata (P=0,001), veća bol zabilježena
je u ispitanika koji su imali otekline 2. i 3. stupnja (P=0,013), (P=0,049) te u ispitanika s
krvarenjem unutar 24 sata (P=0,003), nakon 7 dana ispitanici su iskazali značajno veću bol
uz oteklinu 1. stupnja (P=0,003) u odnosu na podskupinu s antibiotikom. U zaključku se
profilaktička primjena antibiotika preporučuje kao rutinski postupak u slučajevima
kontaminiranih rana, kakve su one koje nastaju nakon alveotomije donjih umnjaka koji su
prethodno uzrokovali upalu u svojoj okolini. I u skupini ispitanika bez prethodne upale
profilaktička primjena antibiotika pokazala je pozitivne rezultate, ali se ne preporučuje
kao rutinski postupak.
Svrha istraživanja bila je na kliničkom uzorku istražiti opravdanost profilaktičke
primjene antibiotika amoksicilina u sprječavanju komplikacija nakon alveotomije donjeg
umnjaka. Uzorak se sastojao od dvije skupine nasumce izabranih ispitanika. Prvu su
skupinu činile dvije podskupine pacijenata koji prije zahvata nisu imali znakova upale u
predjelu umnjaka. U prvoj podskupini bilo je 100 ispitanika koji su 1 sat prije zahvata
peroralno dobili 2 g amoksicilina ( Belupo- farmaceutska kompanija, Koprivnica,
Hrvatska), a u kontrolnoj podskupini 100 pacijenata koji dobili placebo – kapsule
maltodekstrina u blister pakovanju (Magdis – farmaceutska proizvodnja, Sveta Nedjelja,
Hrvatska). Drugu skupinu činile su dvije podskupine od po 100 ispitanika, koji su
prethodno imali znakove perikoronarne ili druge upale uz zub koji se odstranjivao i koji su
prije zahvata primili amoksicilin ili placebo kao i u prethodne dvije podskupine. Rezultati
prve ispitne skupine u podskupini s placebom pokazali su: statistički značajno više oteklina
1. stupnja unutar 24 sata (P = 0,048), veći broj ispitanika s povišenom temperaturom
nakon zahvata (P=0,042), intenzitet boli nakon 24 sata statistički izraženiji u ispitanika s
oteklinom 2. stupnja (P=0,015) i s poslijeoperativnim krvarenjem (P=0,002) te više
ispitanika s povišenom temperaturom nakon 7 dana (P=0,012). U podskupini s
antibiotikom pokazalo se: oteklinu 1. stupnja nakon 7 dana imalo je statistički značajno
više ispitanika (P=0,001) i bilo je manje, ali ne statistički značajno, ispitanika bez otekline,
negoli u skupini s placebom. Nisu nađene razlike između ispitanika dviju podskupina u
stupnju trizmusa, kao niti u intenzitetu boli praćenom kroz vrijeme od 24 sata i nakon 7
dana.Rezultati druge ispitne skupine u podskupini s placebom pokazali su: intenzitet boli
nakon 7 dana bio je značajno izraženiji (P=0,001), a prosječno trajanje boli bilo je značajno
duže, veći je broj ispitanika imao krvarenje unutar 24 sata (P=0,001), veća bol zabilježena
je u ispitanika koji su imali otekline 2. i 3. stupnja (P=0,013), (P=0,049) te u ispitanika s
krvarenjem unutar 24 sata (P=0,003), nakon 7 dana ispitanici su iskazali značajno veću bol
uz oteklinu 1. stupnja (P=0,003) u odnosu na podskupinu s antibiotikom. U zaključku se
profilaktička primjena antibiotika preporučuje kao rutinski postupak u slučajevima
kontaminiranih rana, kakve su one koje nastaju nakon alveotomije donjih umnjaka koji su
prethodno uzrokovali upalu u svojoj okolini. I u skupini ispitanika bez prethodne upale
profilaktička primjena antibiotika pokazala je pozitivne rezultate, ali se ne preporučuje
kao rutinski postupak.
The object of the study was to examine in a clinical sample the justification of
prophylactic application of the antibiotic amoxicillin to avoid complications after
alveolectomy of the lower wisdom tooth. The sample consisted of two groups of
randomly selected patients. The first group comprised two sub-groups of patients who had
not had previous signs of inflammation in the region of the wisdom tooth. In the first subgroup
there were 100 patients who had received 2 g. of amoxicillin (Belupo –
pharmaceutical company, Koprivnica, Croatia ) one hour before the operation and a control
group of 100 patients who had received a placebo – capsule in a bubble- pack filled with
maltodextrin (Magdis – pharmaceutical production, Sveta Nedjelja, Croatia). The second
group comprised two sub-groups of 100 subjects each, who had previously had signs of
pericoronary or other types of inflammation of the tooth which was extracted and who had
received amoxicillin or a placebo, as in the previous two sub-groups. The results of the
first examined group in the sub-group with a placebo were: statistically significantly more
1st degree swelling within 24 hours (P = 0.048), a greater number of subjects with raised
temperature after the operation (P=0.042), pain intensity after 24 hours was statistically
more marked in subjects with 2nd degree swelling (P=0.015) and with post-operative
bleeding (P=0.002) and more subjects with raised temperature after 7 days (P=0.012). The
following was found in the sub-group with antibiotic: 1st degree swelling after 7 days was
statistically significant in more subjects (P=0.001), and there were fewer subjects with
swelling than in the group with a placebo. No differences were found between the subjects
in the two sub-groups in the trismus grade, nor in pain intensity, monitored during a period
of 24 hours and after 7 days. The results of the second examined group in the sub-group
with a placebo were: pain intensity after 7 days was significantly more intense (P=0.001),
and the average duration of pain was significantly longer, a greater number of subjects had
bleeding within 24 hours (P=0.001), greater pain was registered in subjects who had 2nd
and 3rd degree swelling (P=0.013), (P=0.049) and in subjects with bleeding within 24
hours (P=0.003), and after 7 days subjects had significantly greater pain with 1st degree
swelling (P=0.003) compared to the sub-group with antibiotic. In conclusion obtained
prophylactic application of an antibiotic is recommended as a routine method in cases with
contaminated wounds. In the group of subjects with no previous inflammation
prophylactic application of an antibiotic is not recommended as a routine method.
Smjernice za perioperativnu profilaktičku primjenu antimikrobnih lijekova (u nastavku teksta Smjernice) sastavljene su na inicijativu Interdisciplinarne sekcije za kontrolu rezistencije na ...antibiotike (ISKRA) Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi RH. Pri sastavljanju Smjernica primijenjena je tzv. metodologija AGREE (engl. Appraisal of Guidelines for Research and Evaluation), što podrazumijeva konsenzus svih zainteresiranih stručnih društava. Izradi Smjernica pristupilo se kako bi se unaprijedila primjena antimikrobnih lijekova u kirurškim strukama. Podaci opservacijskih studija pokazuju da upravo u kirurškim strukama primjena antimikrobnih lijekova ne zadovoljava, a kako oko 50% propisanih lijekova u kirurškim strukama otpada na perioperativnu profilaksu, ovakve smjernice značajno bi mogle popraviti trenutačno nezadovoljavajući trend i smanjiti infekcije u kirurških bolesnika te usporiti selekciju rezistentnih bakterija. U uvodnom dijelu Smjernica prikazani su principi perioperativne profilakse. Navode se prednosti i rizici profilakse te čimbenici koji određuju učinkovitost profilakse. U svrhu lakšeg snalaženja kirurške su struke podijeljene na osnovna operativna područja. U svakom je području prvo navedena specifičnost područja, a zatim slijede tablice koje su jednoobrazno strukturirane i uz svaki navedeni kirurški zahvat stoji najvjerojatniji uzročnik infekcije, prvi izbor profilaktičkog lijeka, alternativa, napomena za pojedini kirurški zahvat i na kraju razina preporuke. Smjernice ne obuhvaćaju perioperativnu profilaksu u imunokompromitiranih bolesnika niti perioperativnu profilaksu u djece. Smjernice ne obuhvaćaju sve moguće kirurške zahvate i procedure, ali mogu služiti kao osnova za postupak za većinu takvih zahvata koji se izvode u našim bolnicama. Na kraju Smjernica opsežan popis literaturnih referenci omogućava zainteresiranima da se orijentiraju i o detaljima koji zbog ograničenog prostora nisu mogli biti navedeni u tekstu Smjernica. Predviđeno je da se Smjernice revidiraju za 3 godine.
PDF
