U ovome radu analiziraju se aktualni intenziteti oborine (PR) i trendovi oborine nad područjem Sredozemnog mora i njihovi odzivi na scenarije općih klimatskih promjena. U analizi se koristi niz ...podataka intenziteta oborine u mreži od 0,25° tijekom 13-godišnjeg razdoblja (1998–2010) uzet iz podataka dobivenih daljinskim mjerenjima tijekom Misije mjerenja tropske oborine (Tropical Rainfall Measuring Mission, TRMM). Budući sce- nariji koriste rezultate iz šest općih klimatskih modela (globalni klimatski model, GCM) uz četiri scenarija reprezentativnih staza koncentracije (RCP) (tj. RCP26, RCP45, RCP60 i RCP85). Rezultati indiciraju da područje Sredozemnog mora pokazuje sezonski signifikantno (nesignifikantno) vlažniji trend tijekom hladnih (toplih) sezona, te tijekom promatranog razdoblja (1998–2010) prikazuje godišnju prostornu varijaciju koja se kreće u rasponu od 15 do preko 100 mm mjesec–1. Tlak zraka na razini mora ima dva različita učinka na oborinu nad Sredozemljem. Nad sjevernim Sredozemljem obrnuto je razmjeran oborini, dok je nad južnim Sredozemljem izravno razmjeran oborini. Međutim, temperatura površine mora je antikorelirana s oborinom. Opći klimatski modeli koji najrealističnije opisuju aktualnu oborinu nad Sredozemljem su: GFDL-CM3-1, MIROC-ESM-CHEM i HadGEM2-AO, a koriste se za izračun srednjaka ansambla za svaki scenarij reprezenta- tivne staze koncentracije. Realizacije srednjaka ansambla indiciraju da će područje studi- je doživjeti znatnu sušu u 21. stoljeću. Nesigurnost u projiciranoj oborini nad Sredozem- nim morem pripisana je četirima izvorima, gdje je od njih najvažniji korišteni scenarij.
Ovaj rad analizira sadašnju klimu mediteranskog obalnog područja Egipta (EMC) i odziv odgovarajućih klimatskih varijabli na globalne promjene. Ispitano je podudaranje ERA-Interim baze podataka za ...razdoblje 1979–2010 za promatrano područje s raspoloživim podacima neovisnih opažanja. Nadalje, usporedbom s ERA-Interim bazom podataka ispitana je pouzdanost šest globalnih klimatskih modela (GCM), zajedno sa srednjakom ansambla višestrukih modelskih realizacija A1B scenarija. Konačno, GCM simulacije su korištene za opisivanje nepouzdanosti u budućoj promjeni klime duž EMC-a.
Rezultati pokazuju da se opažanja dobro slažu s ERA-Interim podacima. Podaci za EMC u razdoblju 1979–2010 ukazuju na signifikantni pozitivni trend temperature zraka na 2 m visine, koji je popraćen signifikantnim negativnim trendovima ukupne oborine i tlaka zraka na morskoj razini. Klimatski model koji najbolje opisuje sadašnju EMC klimu je CGCM 3.1, koji je upotrebljen za opisivanje buduće klime razmatranog područja. Model CGCM 3.1 ukazuje na to da EMC područje krajem ovog stoljeća očekuje signifikantno zatopljenje uz značajne suše i blago smanjenje tlaka zraka na razini mora.
Klimatska predviđanja temperatura zraka i mora u obalnim područjima predstavljaju veliki izazov zbog kompleksnih međudjelovanja između atmosfere, mora i kopna. Pošto je Sredozemlje proglašeno jednim ...od mjesta na Zemlji gdje su klimatske promjene najizraženije, regionalni klimatski modeli (Regional Climate Models, RCMs) i reanalize su zbog toga najpoželjniji alati za istraživanje sastava lokalne klime i promjenjivosti iste. Prednost je u tome što RCM-i bolje prikazuju kompleksnu orografiju razvijene obale na području kakvo je Jadran. Sve je to bitno za istraživanje temperaturnih trendova. Također, korištenje rezultata RCM-a, reanaliza visokih prostornih rezolucija te satelitskih mjerenja značajno pridonosi razumijevanju promjenjivosti klime te regionalnih klimatskih procesa. Jedni od takvih procesa su i morski toplinski valovi (Marine heatwaves, MHWs) koji u većini slučajeva nastaju kao posljedica klimatskih promjena (prijelaz velike količine topline iz atmosfere u more), odnosno rasta površinskih temperatura zraka i mora. Takvi ekstremni događaji imaju uvelike utjecaj na ekosustave i ljudske djelatnosti diljem svijeta, a posebice na ribarstvo. Korišteni RCM-ovi uključuju modele iz CORDEX projekta s prostornim korakom od 0,11º s rezultatima povijesnih i evaluacijskih simulacija (Kotlarski i sur. 2014). Povijesne simulacije za rubne uvjete koriste rezultate simulacija globalnih klimatskih modela (Global Climate Models, GCMs) za razdoblje 1961. - 2005. godine, dok evaluacijske simulacije koriste ERA-Interim reanalizu za razdoblje 1989. - 2008. Simulirane temperature zraka su uspoređene s temperaturama standardne mreže kopnenih meteoroloških postaja, podatcima reanaliza UERRA te mrežom interpoliranih E-OBS mjerenja za šire područje Jadrana. Također, pri evaluaciji trendova površinskih temperatura mora korišteni su satelitski podaci i podaci ERA5 reanalize. U analizi su se koristile statističke metode kao što su pristranost, korijen srednje kvadratne pogreške, razlike koeficijenata trendova i to uspoređujući: (a) rezultate evaluacijskih simulacija naspram rezultata povijesnih simulacija; (b) RCM-ovi naspram reanaliza; i (c) točkasti podaci mjerenja na položajima postaja naspram mrežastih podataka (E-OBS). Ova analiza je rezultirala procjenom ograničenja u simuliranju temperaturnih trendova današnjom generacijom RCM-ova. Pokazano je da, bez obzira na ograničenja koja pojedini modeli imaju, ukoliko se više modela promatra kroz aritmetički srednjak ili težinske mjere njihovog ansambla, rezultati mogu biti bolji za 15 - 20% u odnosu na pojedini RCM (poglavlja 4.1.1 i 4.1.3). Pri analizi MHW-ova na Jadranu su se još koristile i klimatološke mape 99. percentila, temeljene na tridesetogodišnjem klimatološkom srednjaku u razdoblju od 1982. do 2012., koje su korištene kao pragovi za otkrivanje pojedinih epizoda MHW-ova tako što bi se računalo kada srednja dnevna površinska temperatura mora prelazi vrijednost 99. percentila. Uvidom u trenutni i prošli broj ponavljanja epizoda, pokazano je da se broj MHW-ova povećava, a ujedno i njihova jačina raste iz godine u godinu. Prosječno vremensko trajanje ljetnih epizoda MHWova na Jadranu za razdoblje 1982. - 2018. iznosi između 6 i 7 dana dok su se epizode u ljetnim sezonama 2003. i 2015. godine pokazale kao najjače u zadnjih nekoliko desetljeća.
