Kulturu danas više nije moguće zamisliti bez medija i/ili novog fenomena tzv. „cyber“ kulture. Članak tematizira pitanja u kakvoj su vezi različiti mediji, kao što su televizija, film, internet s ...različitim kulturama, kako se mijenja svakodnevica pod utjecajem različitih oblika sofisticiranih medijskih komunikacija te kakvim kompetencijama moraju djeca i mladi, nastavnici, stručni suradnici i roditelji ovladati da bi se znali „nositi“ s novim izazovima u odgoju? U članku se iznosi novi aspekti u analizama relacija izmemđu medijske kulture i medijskog odgoja. Autorica analizama odnosa medijske kulture i medijskog odgoja objašnjava transformaciju homo communicans-a u homo sociusa. Medijska kultura se analizira u interakciji s razvojem medijske pedagogije. Ukazuje na bitnost etimiološke analize Bourdieovog shvaćanja filozofije simboličkih formi, kulturnih studija, Frankfurtske škole i Luhmannovog poimanja teorije komunikacije za razvoj medijske kulture u „cyber society“.
Nakon ukazavanja na oskudicu istraživanja seksualnosti i socijalizma, autorica istražuje
povijesno i društveno-političko-ekonomsko okružje u kojem su izdani
brojevi plodnog mađarskog humorističnog ...časopisa Ludas Matyi. Glavni dio rada
bavi se detaljnim isčitavanjem seksualiziranih humorističnih ilustracija žena objavljenih
u zadnjem desetljeću socijalističke države u Mađarskoj. Kroz tematsku i
semiotičku analizu oko 30 ilustracija autorica opisuje u potpunosti artikulirani
seks-diskurs koji teče paralelno s više državno sankcioniranim diskursom “socijalističke
majke”. Kroz svoje zaključke autorica se okreće nekim vrlo važnim teorijskim
debatama u kulturnim studijama, istraživanju post-socijalizma i feminizmu. Prvo, ispituje debatu koja okružuje izvore iz popularne kulture, što je uvijek bilo
uokvireno kontekstom kapitalističkog ekonomskog poretka. Napredno područje
popularne kulture pod socijalizmom zahtijeva preispitivanje dosad inherentne veze
između industrijaliziranih kapitalističkih društava, konzumerizma i masovne produkcije
popularne kulture.
Drugo, pokazuje da napuštanje popularne kulture kao izvora podataka za istraživanje
vodi do jednostrane slike konteksta socijalističke države jednako kao i podržavano
vjerovanje da u socijalizmu nije bilo seksa. Ovaj zaključak ima također i
neke implikacije za (feminističko) metodološko donošenje odluka. Istraživanje
koje se ograničava na produkciju visoke kulture pretvara se u modernistički/strukturalistički
projekt s naglašenim patrijarhalnim prizvukom.
Treće i najvažnije u konkretno ovom slučaju mađarskog humorističnog časopisa
Ludas Matyi jest pozadina pregovaranja o sadržajima tolerantne kategorije mađarske
kulturne politike, gdje se čini da postoji tihi dogovor između socijalističke države
i njenih muških građana na račun žena. Država je nastojala kupiti strpljenje
“radnika” (njenih birača) dopuštajući im da slijede svoje vlastite seksualne interese
pod uvjetom da ne dovode u pitanje legitimnost političkog režima.
KULTURA I MOĆ Kalanj, Rade
Socijalna ekologija,
01/1995, Volume:
4, Issue:
1
Paper
Open access
Tekst se bavi analizom suvremenih socioloških pristupa problemu kulture. Oslanjajući se na stavove D. Crane i, osobito, N. Smelsera, autor zastupa tezu da suvremeno sociološko mišljenje ...karakteriziraju tri glavna pristupa: sociologistički, socioantropološki i sociopolitološki. Međutim, u najnovijem razdoblju, odnosno do početka sedamdesetih godina, dominantno mjesto zauzima sociopolitološki pristup, koji je odigrao inovativnu ulogu u sociologiji kulture. Njegova se specifičnost sastoji u tome da kulturne procese analizira u horizontu političke moći. Tako odnos kulture i moći postaje jednom od vrlo značajnih tema suvremene sociologije. U tom pogledu autor osobitu pozornost poklanja Gramscijevu pojmu kulturne hegemonije, britanskoj školi kulturnih studija, Foucaultovoj teoriji znanja i moći, Bourdieuovoj sociologiji kulturnog kapitala i Baudrillardovoj teoriji simulacije i "simulacruma". Njihova se inovativnost sastoji u tome da nadmašuju tradicionalno (»implicitno«) poimanje kulture i sve se više okreću prema zbilji medijsko-komunikacijskog doba, odnosno prema onome što neki današnji sociolozi označavaju kao "recored culture".
