Da narodni vez nije samo predmet proučavanja etnografa, nego da je zanimljiv i povjesničarima umjetnosti,
svjedoče zapisi triju najpoznatijih povjesničara umjetnosti u Hrvata: Isidora Kršnjavija, ...Ljube
Babića i Radovana Ivančevića. Sva trojica prepoznala su likovne kvalitete tradicijskih narodnih rukotvorina.
Isidor Kršnjavi u revitalizaciji starih obrta kao što je tkanje ćilima vidi, osim konzervacije
izvornih estetskih kvaliteta proizišlih iz naroda, gospodarski zamašnjak te rješavanje socijalnog statusa
mladih žena sa sela i njihovih učiteljica. Babić vješto analizira formu i kako Ivančević tvrdi, odista
u tome prethodi Ittenovim istraživanjima u Bauhaus školi. Ivančević stvara detaljnu formalnu i ikonografsku
analizu slavonskih ponjava u neobjavljenom tekstu Vezena ponjava ili umijeće oblikovanja
plohe iz 1996. godine. Kršnjavi, kao istinski pragmatik, dat će inicijativu za osnivanje Tkalačke škole
u Brodu na Savi 1874. godine. U školi će mlade djevojke poučavati i učiteljica Terezija Neuhäsler, buduća
supruga slikara Ivana Tišova koja će svoj pedagoški rad nastaviti poslije u Ženskoj obrtnoj školi
u Zagrebu. Slavonski vez, posebice ponjave, revalorizirat će se i predstaviti na nekoliko hvalevrijednih
izložaba Muzeja Brodskog Posavlja u drugoj polovici 20. stoljeća i početkom 21. stoljeća. U novijem
hrvatskom školstvu, školskom reformom započetom 2019. godine, ostavljen je prostor za revitalizaciju
kulturne baštine kroz nastavu Likovne kulture u osnovnim školama i Likovne umjetnosti u srednjim
školama. Likovnim radionicama i projektima teži se očuvanju identiteta i razvoju kreativnosti u mladih.
Likovna rješenja slavonskih ponjava zasigurno su kvalitetan vizualni poticaj kao nepresušna riznica
likovnog jezika i motiva u stvaranju novih likovnih vrijednosti.
