Komunikacija govorom isključivo je ljudska sposobnost. Čovjek se ne služi govorom jedino za sporazumijevanje, iako je evolucijom u tu svrhu vjerojatno nastao i s filogenetskoga i ontogenetskoga ...gledišta. Jezik je značajni čimbenik koji je ljudima pružio veliku prednost u preživljavanju. Logopediji je u središtu interesa čovjek kao biopsihosocijalno biće. Stoga logopediju, kao samostalnu znanstvenu disciplinu, karakterizira interdisciplinarnost. Studiji logopedije u svojim programima uključuju biomedicinske znanosti, psihologiju, lingvistiku, fonetiku, pedagogiju i dr. S obzirom na to da je logopedija interdisciplinarna znanost, u ovom je tekstu opisan razvoj disciplina koje utječu na logopediju kao znanost. Izrazito je važno i u javnom diskursu promovirati povijesno značajne događaje, osobe, ustanove kojima je logopedija u fokusu, i to postaviti u odnos s drugim znanstvenim disciplinama, raznim društvenim aspektima, te stvoriti poticajno okruženje za potpuno razumijevanje logopedske djelatnosti u Hrvatskoj.
Speech communication is exclusively a human ability. Humans do not use speech only for communication, although it probably evolved for that purpose, both from a phylogenetic and an ontogenetic point of view. Language is the key factor that gave humans great advantage in survival. Logopedics is interested in humans as biopsychosocial beings. Therefore, logopedics, as an independent scientific discipline, is characterized by interdisciplinarity. Logopedics studies include biomedical sciences, psychology, linguistics, phonetics, pedagogy and other disciplines in their programs. Since logopedics is an interdisciplinary science, this text describes the development of disciplines that have influenced logopedics as a science. It is extremely important to promote historically significant events, people and institutions that have logopedics in focus in public discourse and to relate them to other scientific disciplines, various aspects of social life and create a stimulating environment for a thorough understanding of logopedic activity in Croatia.
Različita su istraživanja pokazala da je broj izgovornih poremećaja veći u populaciji s ortodontskim anomalijama nego u osoba bez njh. U ovom je istraživanju ispitano 78 predškolske djece prosječne ...dobi 6 godina procjenom izgovornog i ortodontskog statusa. Nađeno je 51,4% izgovornih poremećaja i 69,1% ortodontskih čemu se može dodati i 17,9% slučajeva s preranim gubitkom zubi potporne zone kao potencijalnu amonaliju denticije. Ustanovljeni su odnosi između pojedinih ortodontskih anomalija i određenih izgovornih poremećaja te se pokazalo da razne anomalije različito utječu na izgovor pojedinih skupina glasova. Također je ustanovljeno da nema statistički značajnih razlika između ova dva prostora poremećaja (c2 = 15.83, p = 0.99) Konačno, upozorava se na potrebu ranog otkrivanja ortodontskih i izgovornih poremećaja radi pravodobne prevencije nepoželjnog razvoja.
Grčevi se kod mucanja najčešće javljaju na okluzivima, odnosno na glasovima koji se stvaraju najprije pregradom, a zatim eksplozijom, kao što su glasovi p,t,k,b,d,g. Osoba koja muca pojačava ...intenzitet mišića govornih organa kojim se stvaraju pregrade do te mjere da ih je ponekad teško razdvojiti. Trajanje pregrade kod tih glasova varira od 0.02 do 0.20 ms. Iako se mucanje može javiti i na drugim glasovima pregradnog tipa (afrikati, frikativi), pa i na vokalima, ovo ispitivanje bazirano je na glasu p. Nabrajanje imenica na glas p kroz dvije minute ispitivano je na početku i kraju terapije mucanja primjenom elektromiografske-biološko povratne veze (EMG-BPV). Ispitivanjem su obuhvaćene 162 osobe koje su mucale, u dobi od 10 do 43 godine. Ispitanike se podsjetilo na definiciju imenica i zamolilo da nabroje što više imenica s početnim glasom p, uz izbjegavanje vlastith imenica. Rezultati pokazuju značajan porast broja izgovorenih imenica na kraju terapije (XI = 14.28; X2 = 19.96) kada je poboljšana tečnost govora. Regresijska analiza pokazala je povezanost broja izgovora imenica na zadani glas s jakošću mucanja i napetosti mišića larinksa, što govori o različitim razinama govora i govorne tečnosti.
U radu se razmatra problem stručnog nazivlja za poremećaj u usvajanju jezika kad jezična razvijenost ne odgovara razvojnom stupnju djeteta u drugim područjima, te se predlaže termin posebne jezične ...teškoće koji je uobičajen u engleskoj i američkoj literaturi. Istraživanje posebnih jezičnih teš'oća u hrvatskom dio je većeg projekta, a u radu su prikazani rezultati učenika osnovnoškolske dobi s jezičnim teškoćama i njihovih kontrolnih vršnjaka (N1=N2=61) u dva mjerna instrumenta: zadacima ponavljanja rečenica, zadacima za prepoznavanje i ispravljanje pogrešnih nastavaka i u sposobnosti definiranja pojmova riječ i rečenica U svim mjernim postupcima učenici s posebnim jezu:rum teškoćama postizali su slabije rezultate.
