Biološko uklanjanje dušikovih spojeva uporabom mikroorganizama ključan je proces u mnogim postrojenjima za pročišćavanje otpadnih voda. Iznimno korisnim u uklanjanju dušikovih spojeva pokazali su se ...predstavnici amonijak oksidirajućih bakterija i arheja kojima pripadaju rodovi poput Nitrosococcus, Nitrosomonas, Nitrosopumilus, ali i nitrit oksidirajućih bakterije poput Nitrococcus, Nitrobacter, Nitrospira i Nitrospina. Denitrifikaciju u postrojenjima za biološku obradu otpadnih voda provode rodovi poput Acinetobacter, Agrobacterium, Bacillus, Flavobacterium. U ovom radu dan je pregled mikroorganizama koji se upotrebljavaju u biološkoj obradi otpadnih voda opterećenih dušikovim spojevima, odnosno u procesima nitrifikacije, denitrifikacije te “anammox” i “comammox” procesima.
Dvogodišnji pokusi provedeni su na dvama različitim tipovima tla tijekom 2019./20. i 2021./22. godine. Istraživan je utjecaj mikrobioloških pripravaka Mycor-FAZOS, Vitality-FAZOS i Super Green-FAZOS ...na prinos i elemente kvalitete pšenice sorte Maja (Agrigenetics). Pokus je postavljen prema split-block shemi u četirima ponav- ljanjima na dvama tipovima tla, na svakome u 12 različitih varijanata. Površina osnovne parcele iznosila je 40 m2, dok je obračunska parcela iznosila 24 m2. Elementi istraživanja bili su sljedeći: A (tip tla) – A1 - humoglej, A2 - eutrično smeđe tlo; B (tretman sjemena) – B1 – kontrola, B2 – sjeme tretirano biopreparatom; C (zaštita protiv bolesti) – C1 – kontrola, C2 – tretman kemijskim fungicidima, C3 – tretman biopreparatima. Elementi istraživanja bili su prinos zrna (t/ha), sadržaj bjelančevina u zrnu (%), masa 1000 zrna (g), hektolitarska masa (kg) i visina biljke (cm). Najviši prosječni prinos zrna ostvarila je varijanta B2C3, gdje je prinos bio za 17,42 % viši od prinosa dobivenoga varijantom B1C2. Kod sadržaja bjelančevina razlika između navedenih varijanti iznosila je 4,24 %, kod mase 1000 zrna 6,36 %, kod hektolitarske mase 6,35 %, te kod visine biljke 6,87 %. Možemo zaključiti da je tretman sjemena biopreparatom Mycor-FAZOS ubrzao razvoj korijena, te su biljke bile zdravije, više i robusnije, ali i ujednačenoga porasta i tamnije od varijana netretiranoga sjemena (povećan indeks fotosinteze). Zaštita obavljena biopreparatima Vitality-FAZOS i Super Green-FAZOS (mikroorganizmi koji imaju izrazito fungicidno djelovanje, ali i sintetiziraju hormone rasta) osigurala je da pšenica ostane zdrava, uz postizanje većega prinosa sjemena i dobivanje bolje kvalitete istraživanih parametara.
Korisni mikroorganizmi uključuju gljive, bakterije, protozoe te druge organizme koji pozitivno utječu na razvitak biljaka, otpornost na biljne bolesti i prilagodbu na stres iz okoliša. Zbog povećane ...upotrebe klasičnih sintetskih pesticida i gnojiva u posljednjih nekoliko desetljeća, postoji velika učestalost otpornosti patogena i porast ostataka pesticida u okolišu. U skladu s tim, korisni mikroorganizmi se sve više primjenjuju jer ne ostavljaju otrovne rezidue u okolišu i ne izazivaju otpornost patogenih organizama.
Povećanje učinkovitosti bioremedijacije na razini gena Česnik, Morana; Findrik Blažević, Zvjezdana; Vuković Domanovac, Marija
Kemija u industriji; časopis kemičara i tehnologa Jugoslavije,
01/2019, Volume:
68, Issue:
1-2
Journal Article
Peer reviewed
Open access
Bioremedijacija se koristi potencijalom mikroorganizama pri uklanjanju onečišćenja iz okoliša. Metabolički putovi kojima se onečišćujuća tvar razgrađuje u manje toksične tvari vrlo su kompleksni. ...Naprednim tehnikama molekularne biologije mehanizmi bioremedijacije izučavaju se na razini gena. Gen zaslužan za proizvodnju proteina koji razgrađuje onečišćujuću tvar može se izolirati i unijeti u drugi organizam, čime nastaje organizam s poboljšanim bioremedijacijskim svojstvima. Brojna se svjetska istraživanja temelje na genetičkom inženjerstvu na mikroorganizmima, no najveću prepreku upotrebe takvih organizama u bioremedijaciji čine zakonski okviri te nedovoljno poznavanje posljedica njihova oslobađanja u okoliš.
Bioremediation uses the potential of microorganisms for the removal of contaminants from the environment. The metabolic pathways that degrade contaminants into less toxic substances are very complex. Bioremediation mechanisms are studied on the gene level using advanced molecular biology techniques. The gene responsible for the production of a protein that degrades the contaminant can be isolated and introduced into another organism, creating an organism with enhanced bioremediation properties. Scientific research worldwide focuses on genetically engineered microorganisms. However, the greatest obstacle in their application for bioremediation is the legal framework and insufficient knowledge of the consequences of their release into the environment.
Contaminants of Medicinal Herbs and Herbal Products Kosalec, Ivan (Faculty of Pharmacy and Biochemistry, University of Zagreb, Zagreb, Croatia); Cvek, Josipa (Agency for Medicinal Products and Medical Devices, Zagreb, Croatia); Tomić, Siniša (Agency for Medicinal Products and Medical Devices, Zagreb, Croatia)
Arhiv za higijenu rada i toksikologiju,
12/2009, Volume:
60, Issue:
4
Journal Article
Peer reviewed
Open access
Medicinal plants have a long history of use in therapy throughout the world and still make an important part of traditional medicine. Thus, medicinal plants and herbal products must be safe for the ...patient (consumer). This review addresses biological contaminants (microbes and other organisms) and chemical contaminants (mycotoxins, toxic elements such as heavy metals, and pesticide residues) as major common contaminants of medicinal herbs and herbal products. To prevent and screen for contamination and ensure safety and conformity to quality standards, medicinal herbs and herbal products should be included in appropriate regulatory framework.
Ljekovito bilje i biljni proizvodi već tisućljećima nalaze široku primjenu u razli _itim sustavima tradicionalnog lije _enja. Stoga je njihova neškodljivost, ponajprije uvjetovana kakvoćom biljne sirovine, od izuzetne važnosti za javno zdravstvo. Od mogućih _imbenika koji utje _u na kakvoću ljekovitog bilja i biljnih proizvoda ovaj pregledni rad osvrće se na naj _ešće prisutna biološka (mikroorganizmi) i kemijska one _išćenja (mikotoksini, toksi _ni elementi poput teških metala te ostaci pesticida). S ciljem postizanja ujedna _enih standarda kakvoće te osiguranja sigurnosti primjene biljnih proizvoda od vitalne su važnosti zakonski propisi koji moraju u odgovarajućim regulatornim okvirima obuhvatiti ovu skupinu proizvoda s naglaskom na sprje _avanju i ispitivanju njihovih mogućih one _išćenja.
Reduction or elimination of chemically synthesized additives from foods is a current demand in food industry. A new approach to prevent the proliferation of microorganisms or protect food from ...oxidation is the use of essential oils or plant extracts as natural additives in foods. We have studied antimicrobial activity of rosemary extracts (Rosmarinus officinalis L.) against different species of Listeria and against different strains of L. monocytogenes. We used two extracts of rosemary, VivOX 20 and VivOX 40 (Vitiva d.d., Slovenia) containing different levels of carnosic acid. We wanted to proof an antimicrobial activity of selected rosemary extracts with two most commonly used methods: disc diffusion method and broth dilution method. With the disc diffusion method we have obtained the inhibition zone and at the lowest concentrations, where no visible bacterial growth was recorded, were assumed as minimal inhibitory concentration values (MIC). We determined MIC values in the ranges from 625 μg extract/ml EtOH to 5000 μg extract/ml EtOH for VivOX 20 and from 312.5 μg extract/ml EtOH do 2500 μg extract/ml EtOH for VivOX 40 in the medium. We have established that the resistance of Listeria species against rosemary extracts depends on: selected extract, selected concentration, various species and strain of Listeria. With broth dilution method we have determined minimal bactericidal concentration (MBC), as the concentration giving 0.1% bacterial survival. With this method we have tested two strains of L. monocytogenes and in determinate MBC values in the range from 15.63 μg/ml TSB to 98.5 μg/ml TSB for both tested extracts. Results have confirmed our assumption that resistance of Listeria against rosemary extracts depended on the selected strain.
Zahteve potrošnikov po celem svetu so zmanjšati oz. izločiti kemično sintetizirane konzervanse iz živil. Novejše metode preprečevanja mikrobne kontaminacije in oksidacije uporabljajo eterična olja ali rastlinske ekstrakte kot naravne konzervanse. Proučevali smo protimikrobno delovanje ekstraktov rožmarina (Rosmarinus officinalis L.) na različne vrste bakterij rodu Listeria in seve bakterij L. monocytogenes. Uporabili smo dva različna komercialno pripravljena ekstrakta rožmarina, VivOX 20 in VivOX 40 (Vitiva d.d., Slovenija), ki sta vsebovala različno koncentracijo karnozolne kisline. Protimikrobni učinek izbranih ekstraktov smo želeli dokazati z dvema najpogosteje uporabljenima metodama: metoda difuzije v trdnem gojišču in metoda razredčevanja v tekočem gojišču. Pri metodi difuzije v trdnem gojišču smo po inkubaciji odčitali nastale inhibicijske cone, s katerimi smo določili minimalne inhibitorne koncentracije (MIC), kot tiste koncentracije, pri katerih ni bilo vidne rasti bakterij na gojišču. Vrednosti MIC smo določili v območju med 625 μg ekstrakta/ml EtOH do 5000 μg ekstrakta/ml EtOH za ekstrakt VivOX 20 in med 312,5 μg ekstrakta/ml EtOH do 2500 μg ekstrakta/ml EtOH za ekstrakt VivOX 40. Ugotovili smo, da je odpornost listerij proti ekstraktoma rožmarina odvisna od izbranega ekstrakta, izbrane koncentracije ter vrste in seva listerij. Z metodo razredčevanja v tekočem gojišču smo določali minimalne baktericidne koncentracije (MBC), kot tiste koncentracije, pri katerih preživi 0,1 % testnih bakterij. Uporabili smo dva različna seva bakterij vrste L. monocytogenes in vrednosti MBC v večini poskusov določili med 15,63 μg/ml gojišča TSB in 98,5 μg/ml gojišča za oba uporabljena ekstrakta. Rezultati so ponovno potrdili našo domnevo, da je odpornost listerij proti ekstraktoma rožmarina odvisna od seva.
The aim of this investigation was to study whether certain bacteria could be used for cyanide degradation in soil. The bacteria Pseudomonas stutzeri and Bacillus subtilis were selected based on their ...good growth in a minimal medium containing 0.8 mg mL
potassium cyanide (KCN). In this study we tested their ability to reduce cyanide levels in a medium containing 1.5 mg mL
of KCN. Although both microorganisms reduced cyanide levels, Pseudomonas stutzeri was the more effective test organism. Later on, the selected cultures were grown, diluted and their various cell concentrations were used individually and in combination to test their ability of cyanide degradation in soil samples collected around a cassava processing mill. Bacillus subtilis caused degradation of soil cyanide from 0.218 mg g
soil immediately with an inoculum concentration of 0.1 (OD
) to 0.072 mg g
soil after 10 days with an inoculum concentration of 0.6 (OD
) implying a 66.9 % reduction. Pseudomonas stutzeri cell concentration of 0.1 (OD
) decreased soil cyanide from 0.218 mg g
soil initially to 0.061 mg g
soil after 10 days with an inoculum concentration of 0.6 (OD
) (72 % reduction). The mixed culture of the two bacteria produced the best degradation of soil cyanide from 0.218 mg g
soil sample with a combined inoculum concentration of 0.1 (OD
) initially to 0.025 mg g
soil with a combined inoculum concentration of 0.6 (OD
) after 10 days incubation resulting in an 88.5 % degradation of soil cyanide. The analysed bacteria displayed high cyanide degradation potential and may be useful for efficient decontamination of cyanide contaminated sites.
Bakterije Pseudomonas stutzeri i Bacillus subtilis odabrane su na temelju zamjetnog rasta u minimalnom mediju s 0,8 mg mL
kalijeva cijanida (KCN). Tijekom ovog istraživanja ispitivana je njihova sposobnost reduciranja razina cijanida u mediju s 1,5 mg mL
KCN. Iako su obje bakterije smanjile koncentraciju cijanida, Pseudomonas stutzeri bila je učinkovitija. Kasnije, odabrane kulture su uzgojene, razrijeđene i u različitim koncentracijama korištene pojedinačno ili u mješavini za ispitivanje njihove učinkovitosti pri razgradnji cijanida u uzorcima tla prikupljenim u blizini mlina za preradu manioke. Bacillus subtilis je uzrokovala razgradnju cijanida od 0,218 mg g
na početku pri koncentraciji inokuluma od 0,1 (OD
) do 0,072 mg g-1 tla nakon deset dana pri koncentraciji od 0,6 (OD
), što je smanjenje od 66,9 %. Stanična koncentracija Pseudomonas stutzeri od 0,1 (OD
) smanjila je razinu cijanida u tlu s 0,218 mg g
na početku do 0,061 mg g
nakon deset dana pri koncentraciji od 0,6 (OD
), što je smanjenje od 72 %. Mješavina dviju bakterija dala je najbolju razgradnju; od 0,218 mg g
pri miješanoj koncentraciji inokuluma od 0,1 (OD
) na početku do 0,025 mg g-1 tla nakon 10 dana pri 0,6 (OD
), što je rezultiralo smanjenjem cijanida od 88,5 %. Analizirane bakterije pokazale su visoki potencijal za razgradnju cijanida i mogle bi biti učinkovite za dekontaminaciju cijanidom zagađenih lokacija.
Fungicides are the most common agents used in postharvest treatment of fruit and are the most effective against blue mould, primarily caused by Penicillium expansum. Alternatively, blue mould can be ...treated with antagonistic microorganisms naturally occurring on fruit, such as the bacterium Gluconobacter oxydans. The aim of this study was to establish the antifungal potential of the G. oxydans 1J strain isolated from apple surface against Penicillium expansum in culture and apple juice and to compare it with the efficiency of a reference strain G. oxydans ATCC 621H. The highest antifungal activity of G. oxydans 1J was observed between days 3 and 9 with no colony growth, while on day 12, P. expansum colony diameter was reduced to 42.3 % of the control diameter. Although G. oxydans 1J did not fully inhibit mould growth, it showed a high level of efficiency and completely prevented patulin accumulation in apple juice.
Tretiranje voća fungicidima, nakon berbe, uobičajeni je način suzbijanja plave plijesni. Međutim, propadanje voća može se spriječiti i upotrebom antagonističkih mikroorganizama, kao što je bakterija Gluconobacter oxydans. Svrha ovoga rada bila je izolirati prirodnu mikrobnu populaciju s površine jabuka i istražiti moguće inhibitorno djelovanje Gluconobacter oxydans 1J na plavu plijesan, Penicillium expansum, najvažnijeg uzročnika kvarenja jabuka u skladištu. Najveća antifungalna aktivnost bakterije primijećena je između 3. i 9. dana, kada nije zabilježen porast kolonija, a nakon 12. dana promjer kolonije plijesni bio je manji za 42,3 %. Iako istraživana bakterija Gluconobacter oxydans 1J nije u potpunosti inhibirala rast plijesni u jabučnom soku pokazala je visoku razinu učinkovitosti (od 86 % do 95 %). Gluconobacter oxydans 1J djelomično inhibira rast plijesni i u potpunosti biosintezu patulina, ovisno o vremenu i uvjetima uzgoja.
Unutar izolacije Within the isolation Grozdek, Ružica; Jordanić, Snježana
Sestrinski glasnik,
12/2018, Volume:
23, Issue:
Supplement 1-2018
Conference Proceeding
Open access
Infekcije uzrokovane provođenjem metoda zdravstvene njege povečavaju stupanj funkcionalne nesposobnosti, emocionalog stresa i smanjuju stupnja kvalitete života onkološkog pacijenta. Višestruko ...otporni mikroorganizmi (engl. Multidrug – Resistant Organisms - MDRO) bakterije su otporne na jednu ili više skupina antimikrobnih lijekova, stoga je izbor medikamentnih postupaka za liječenje infekcija koje one uzrokuju ograničen. Najčešće višestruko rezistentne bakterije uključuju: meticilin, rezistentni Staphylococcus aureus MRSA; vankomicin, rezistentni enterokok VRE; karbapenem - rezistentni Acinetobacter baumannii i Pseudomonas aeruginosa, enterobakterije rezistentne na treću generaciju cefalosporina prvenstveno posredstvom beta-laktamaza proširenog spektra (engl. ”extended spectrum beta-lactamases, ESBL”), te u najnovije vrijeme enterobakterije otporne na karbapeneme. U bolesnika kod kojih je verificirano postojanje koloniziranih i višestruko otpornih mikroorganizmima u zdravstvenim ustanovama primjenjuju se uz standardne metode prevencije i specifične metode liječenje, tzv. “ izolacija izvora“. Danas je uvriježeno i znanstveno bitno uporabiti metode kontaktne izolacije, no njihova uporaba može rezultirati nepovoljnim fizičkim i psihološkim učincima za bolesnika. Cilj izolacije izvora sprječavanje je nastanka i širenja egzogenih infekcija, tj. prijenos mikroorganizama s inficiranih/koloniziranih bolesnika na druge neinficirane bolesnike, zaposlenike i posjetitelje. Iako se metode izolacije temelje na razumijevanju mehanizama prijenosa mikroorganizma, potrebno je kontinuirano procjenjivati njihovu učinkovitost. Smještanjem pacijenta u odgovarajući prostor za provođenje metoda izolacije smanjuje se mogućnost za interakciju s drugim pacijentima i zdravstvenim djelaticima. Kontrola infekcije je od važnosti u kontroli širenja višestruko otpornih mikroorganizama, te je posljedično u direktonoj vezi sa stupnjem kvalitete uporabe metoda zdravstvene njege bolesnika koji se nalazi u izolaciji. Svakodnevna pažljiva i stručna procjena i kontrola uporabljenih metoda kontaktne izolacije kao i zadovoljavajuća komunikacija značajno poboljšava pravovremeno prepoznavanje negativnih i pozitivnih učinaka izolacije u bolesnika, i zdravstvenih djelatnika.
Keratin je netopljivi strukturni protein, koji izgrađuje čvrsta tkiva ljudi i životinja, poput perja, vune, kose, rogova i noktiju. Perje i vuna predstavljaju glavne izvore otpada bogatog proteinima ...koji se može preraditi u proizvode s dodanom vrijednošću, kao što su krmiva, gnojiva i biogoriva. Glavno ograničenje razgradnje keratinskih supstrata je njihova stabilna struktura, koja otežava hidrolizu s uobičajenim proteazama. Međutim, u prirodi se nalaze mikroorganizmi koji proizvode keratinolitičke enzime za razgradnju takvih supstrata. Keratinaze se upotrebljavaju u farmaceutskoj i tekstilnoj industriji te industriji kože. No, njihova je šira primjena npr. u preradi otpada iz industrije peradi ograničena, stoga se trebaju dodatno optimirati svojstva te uvjeti proizvodnje enzima. U ovom preglednom članku opisujemo molekularne značajke i svojstva keratinaza, njihovu klasifikaciju, tradicionalne i nove metode pronalaska novih enzima, proizvodnju, karakterizaciju, načine poboljšanja njihovih svojstava i biotehnološku primjenu.
PDF
