Multipla skleroza jest bolest koja se u neurološkoj klasifikaciji bolesti svrstava u demijelinizacijske bolesti, tj. bolesti čiji simptomi proizlaze iz propadanja mijelinske ovojnice aksona neurona u ...području središnjega živčanog sustava. Određivanje početka i trajanja rehabilitacije, kao i evaluacija uspješnosti rehabilitacije pridonose poboljšanju funkcionalnosti osoba s multiplom sklerozom, a njome se kroz preventivne aktivnosti umanjuju ukupni troškovi liječenja
tih osoba. Rehabilitacijski je proces usmjeren prema poboljšanju aktivnosti i participacije nakon akutne demijelinizacije, kao i edukaciji pacijenata i obitelji o prevenciji mogućih komplikacija i primjeni medicinskih pomagala kojima se može poboljšati neovisnost pacijenata o pomoći druge osobe u aktivnostima svakodnevnoga života.
Cilj rada: Cilj rada bio je odrediti učestalost sindroma karpalnog kanala kod oboljelih od multiple skleroze (MS). Ispitanici i metode: Ispitivanjem su obuhvaćeni bolesnici s MS stariji od 18 godina ...koji su bili u razdoblju od 1. studenoga 2017. do 31. svibnja 2018. god. na stacionarnoj rehabilitaciji u Bolnici Lipik. Dijagnoza MS postavljena je sukladno revidiranim McDonaldovim kriterijima. Prikupljeni su podatci o dobi, spolu, stupnju onesposobljenosti, kliničkom tijeku MS i vremenu proteklom od postavljanja dijagnoze MS. Bolesnici koji su imali kliničke simptome sindroma karpalnog kanala (parestezije u šaci ± bolovi u šaci s parestezijama ili bez parestezija i bolova u ruci) upućeni su neurologu na elektrofi ziološku procjenu. Ispitanike smo podijelili u skupine ovisno o prisutnosti ili odsutnosti kompresije medijalnog živca u karpalnom kanalu i na skupine sa zbrojem na ljestvici EDSS ≥6 i <6. Za procjenu postojanja i stupnja težine sindroma karpalnog kanala rabili smo Blandovu neurofi ziološku ljestvicu prema kojoj se sindrom karpalnog kanala dijeli u stupnjeve 0-6. Rezultati: Ukupan broj ispitanika bio je 75, od kojih je 21 (28,0 %) imao elektrofi ziološki potvrđen sindrom karpalnog kanala. Trinaest (17,3 %) ispitanika imalo je obostrano pozitivan nalaz. Nije nađena statistički značajna razlika između skupina bolesnika sa sindromom karpalnog kanala i bez njega u odnosu na dob (t=0,582, p=0,562), spol (t=0,43, p=0,669), trajanje bolesti (t=0,669, p=0,506), stupanj onesposobljenosti (t=0,094, p=0,926) i klinički tijek bolesti (t=0,572, p=0,569). Nađena je pozitivna korelacija između učestalosti sindroma karpalnog kanala i zbroja na ljestvici EDSS ≥6 (rs=0,34, p=0,030) te između stupnjatežine sindroma karpalnog kanala i dobi (rs=0,464, p=0,034). Najčešće je bio dijagnosticiran umjeren stupanj (3. stupanj) kompresije živca. Rasprava: Učestalost sindroma karpalnog kanala među ispitanicima bila je 28 %. Nije nađena razlika između skupina ispitanika sa sindromom karpalnog kanala i bez njega u odnosu na dob i spol. Prosječna dob u skupini ispitanika sa sindromom karpalnog kanala bila je 50,2 godine, što je u okviru dobne granice kada se sindrom karpalnog kanala najčešće javlja i u općoj populaciji (40-60 godina). Stoga je nepostojanje razlike između skupina očekivano, jer je prosječna životna dob u objema skupinama bila slična (50,2:49,4 godine). U većini studija sindrom karpalnog kanala češći je u žena, ali neka od stanja koja su češća u žena bila su isključni kriteriji za ulazak u našu studiju (hipotireoza, reumatoidni artrtitis), neka stanja nisu analizirana (indeks tjelesne mase), a neka nisu bila zastupljena u uzorku (trudnoća). Nepostojanje razlika između skupina u odnosu na zbroj na ljestvici EDSS može se objasniti činjenicom da je u objema skupinama srednja vrijednost zbroja bila gotovo jednaka (4,48:4,44). Veća učestalost sindroma karpalnog kanala u odnosu na opću populaciju, gdje se učestalost procjenjuje na 1 %-4 %, mogla bi biti uzrokovana upotrebom pomagala za hod (štap, štake, hodalica,
invalidska kolica), budući da je učestalost sindroma karpalnog kanala bila značajno viša u onih sa zbrojem 6 i više na ljestvici EDSS. Radi se o bolesnicima koji moraju koristiti pomagalo za hod (6 - štap ili štaka, 6,5 - dvije štake ili hodalica, 7 - invalidska kolica). U uzorku nismo imali zastupljene bolesnike sa zbrojem na ljestvici EDSS većim od 7. Nepostojanje razlika između skupina s obzirom na trajanje bolesti i tijek bolesti očekivani je nalaz, budući da je MS bolest središnjega živčanog sustava, a ne progresivna bolest perifernoga živčanog sustava. Pozitivna korelacija između stupnja sindroma karpalnog kanala i porasta životne dobi u skladu je s rezultatima drugih istraživanja s obzirom na gubitak aksona i poremećaje u krvnim žilama živca sukladno s porastom dobi. Zaključak: S obzirom na visoku učestalost i činjenicu da simptomi sindroma karpalnog kanala mogu biti zamijenjeni simptomima MS potreban je aktivan pristup u dijagnostici sindroma karpalnog kanala kod oboljelih od MS, osobito onih koji koriste pomagala za hod.
Fabryjeva bolest je rijetka X vezana lizosomska bolest nakupljanja koja zahvaća više organskih sustava u organizmu, a u središnjem živčanom sustavu (SŽS) se prezentira kao lezije bijele tvari koje su ...posljedica vaskulopatije i autoimunih procesa na razini koroidnog pleksusa. U radu se prikazuje slučaj mlade žene (36 godina) koja je primljena na našu Kliniku zbog poremećaja vida na lijevom oku. Nalaz magnetske rezonance (MR) mozga je pokazao demijelinizacijske lezije u frontalnom i parijetalnom režnju, periventrikularno, u mezencefalonu, desnoj hemisferi malog mozga te optički neuritis lijevo. Nalaz MR angiografije mozga je bio uredan. U osobnoj anamnezi se doznaje da se bolesnica liječila zbog bubrežne insuficijencije, hipotireoze te da je u 6. mjesecu trudnoće imala spontani pobačaj uslijed eklampsije. U obiteljskoj anamnezi se doznaje da majka boluje od Fabryjeve bolesti. U analizi cerebrospinalnog likvora nađe se blaga pleocitoza, uredna funkcija krvnomoždane barijere te sinteza IgG unutar SŽS-a, oligoklonske vrpce tip 3. Vidni evocirani potencijali pokazali su disfunkciju prekjazmalno lijevo. Genetsko testiranje na Fabryjevu bolest pokazalo je pozitivan nalaz, 2 heterozigotne mutacije, smanjenu aktivnost alfa galaktosidaze te povišene vrijednosti Lyso GB3. Bolesnica je primila pulsnu kortikosteroidnu terapiju (metilprednisolon 1 g) kroz 5 dana, što je dovelo do regresije smetnji vida na lijevom oku. Nakon akutnog liječenja simptoma postavlja se pitanje konačne dijagnoze i dugoročnog liječenja. Uzimajući u obzir prisutnost bubrežne insuficijencije, eklampsiju u trudnoći uz spontani pobačaj, pozitivne rezultate genetskog testiranja i biokemijskih analiza za Fabryjevu bolest te nalaza MR mozga koji opisuje promjene dominantno u području stražnje cirkulacije zaključili smo da se u bolesnice najvjerojatnije radi o Fabryjevoj bolesti uz autoimune promjene u SŽS-u i da je bolesnicu potrebno liječiti enzimskom nadomjesnom terapijom. S obzirom na smetnje vida i nalaze pozitivnih oligoklonskih vrpci koji mogu govoriti i u prilog multiple skleroze potrebno je dalje pratiti bolesnicu klinički i neuroradiološki kako bi se postavila konačna dijagnoza.
Multipla skleroza (MS) je bolest središnjeg živčanog sustava koja se prezentira brojnim simptomima iz različitih funkcijskih cjelina toga sustava. Kako se posljednjih godina povećao broj dostupnih ...lijekova, ukazuje se potreba trajne provjere saznanja o dijagnostici i liječenju ove bolesti putem medicine temeljene na dokazima. Time se nameće i potreba kontinuiranog obnavljanja nacionalnih i međunarodnih smjernica, u našem slučaju, na razini regionalnih smjernica Europskog odbora za liječenje i istraživanje multiple skleroze (engl. ECTRIMS, European Committee of Treatment and Research in Multiple Sclerosis) i Europske neurološke akademije (engl. EAN, European Academy of Neurology) s ciljem omogućavanja najbolje medicinske terapije za svakog bolesnika, koja je temeljena na individualiziranom pristupu. Temelji novih smjernica su nedavno ažurirane EAN-ove preporuke za razvoj smjernica, koje su rezultat iscrpnog istraživanja literature do prosinca 2016. godine. S obzirom na rizik od sistemske pogreške, kvaliteta dokaza za svaki ishod bila je stupnjevana u četiri kategorije kako slijedi: vrlo visoka, visoka, niska i vrlo niska. S obzirom na kvalitetu dokaza te omjera rizika i dobrobiti preporukama je pridružena snažna i slaba jačina. Pozornost istraživanja bila je usmjerena na nekoliko najvažnijih pitanja, koja su obuhvaćala uspješnost liječenja, odgovor na primijenjenu terapiju, strategiju za prepoznavanje odgovarajućeg odgovora i sigurnost, te terapijsku strategiju liječenja multiple skleroze u trudnoći. Smjernicama su obuhvaćeni svi lijekovi koji modifi ciraju tijek bolesti, a koji su odobreni od strane Europske agencije za lijekove (engl. EMA, European Medicine Agency). U posebne skupine raspoređeni su bolesnici s klinički izoliranim sindromom koji ne ispunjavaju dijagnostičke kriterije za klinički defi nitivnu MS, dok su bolesnici s dokazanom MS podijeljeni s obzirom na različite kliničke podtipove MS-a sukladno važećim dijagnostičkim smjernicama.
U ovom radu prikazujemo atipični slučaj subakutnog sklerozirajućeg panencefalitisa u odraslog bolesnika koji se prezentirao nalik multiploj sklerozi. Bolest je bila obilježena dugotrajnim i podmuklim ...tijekom s naknadnim razvojem brzo progresivne faze uz atipičan EEG nalaz i izostanak mioklonizama. U raspravi se analiziraju teškoće u interpretaciji dijagnostičkih testova, kao i nepovoljan utjecaj terapijskih postupaka u postavljanju definitivne dijagnoze.
Cilj rada: Cilj rada je bio odrediti učestalost depresije kod oboljelih od multiple skleroze (MS) i analizirati povezanost depresije sa spolom bolesnika, dobi, kliničkim oblikom MS, trajanjem ...bolesti, uzimanjem antidepresiva i stupnjem onesposobljenosti.
Ispitanici i metode: Studija je obuhvatila 102 oboljelih od MS koji su u razdoblju od 15. svibnja 2015. do 15. rujna 2015. provodili stacionarnu rehabilitaciju u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju Lipik. Prikupljeni su podaci o spolu i dobi ispitanika, stupnju onesposobljenosti, kliničkom obliku MS, uzimanju antidepresiva i vremenu proteklom od postavljana dijagnoze MS. Dijagnoza depresivnog sindroma postavljena je pomoću upitnika PHQ-9. Ispitanici su podijeljeni u dvije skupine, ovisno o prisutnosti ili odsutnosti depresivnog sindroma.
Rezultati: Ukupan broj ispitanika bio je 102, od kojih je 31 (30,4%) ispunilo kriterije za dijagnozu depresivnog sindroma, a 10 njih (32,3%) uzimalo je antidepresive. Nađena je statistički značajna povezanost između prisutnosti depresivnog sindroma i višeg stupnja onesposobljenosti (P = 0,028), dok nije nađena između prisutnosti depresivnog sindroma u odnosu na spol (P = 0,429), životnu dob (P = 0,652), trajanje bolesti (P = 0,549) i klinički tijek bolesti (P = 0,326).
Zaključak: Visoka učestalost bolesnika pozitivnih na testu probira na depresiju i činjenica da samo tre-ćina njih uzima antidepresive zahtijeva aktivan pristup u dijagnostici i liječenju depresije kod oboljelih od MS.
PDF
