In the introductory chapter, the author explains the term “digital elevation model”~outlines the features of the 100-meter digital elevation model of Slovenia~presents relief as a component part of ...the landscape, the geographic information system, and maps~derives a special coefficient for surface undulation based on changes in altitude and inclination~describes the method for determining relationships between relief and other components of the landscape~and outlines the basic characteristics of the surface of Slovenia.The central chapters are devoted to presenting the characteristics of altitude, inclination, and surface exposition determined by the author using the 100-meter digital elevation model. On the basis of an analysis of numerous relief elements, primarily altitude, inclination, and relief coefficients, the author defines the relief units of Slovenia and calculates the relationship between relief and several other landscape elements, in particular rocks, vegetation, population, and settlement patterns.
Cilj ovoga istraživanja bio je istražiti varijabilnost populacija običnoga graba (Carpinus betulus L., Betulaceae) u Turskoj prema morfološkim obilježjima ovoja. Ukupno je uzorkovano 12 prirodnih ...populacija običnoga graba, smještenih u četiri različita sliva istočnog Crnog mora iz tri različite visinske zone do 1200 m n.v. Ovoji su ispitani biometrijski, analizom 13 morfoloških karakteristika. Provedenim istraživanjem utvrđena je velika varijabilnost morfoloških obilježja, a za sve proučavane karakteristike potvrđene su razlike na međupopulacijskoj i unutarpopulacijskoj razini. Nadalje, otkriveno je grupiranje populacija prema eko-geografskom načelu. Varijabilnost ovoja iz slivova Camlıhemşin, Çaykara i Trabzon-Maçka bila je povezana s promjenom nadmorske visine. Stabla na višim nadmorskim visinama karakterizirali su sitniji ovoji u odnosu na stabla na nižim nadmorskim visinama. Međutim, ovaj trend nije uočen na području regije Giresun-Espiye. Štoviše, stabla na tom području na nižim nadmorskim visinama imala su manje ovoje u odnosu na stabla s viših nadmorskih visina. Sveukupno, naši rezultati potvrđuju da je regija istočnog Crnog mora jedno od žarišta biološke raznolikosti te da je morfološka varijabilnost ovoja rezultat složenog evolucijskog procesa povezanog s prilagodbom i plastičnošću.
The Tropospheric Ultraviolet-Visible (TUV) model, version 4.2 developed by Madronich (2003) was used to estimate the extent of ultraviolet (UV) exposure of general population in Croatia over the ...summer. Solar noon values (13 h local time, CEST) of the ultraviolet index (UVI) for the period April to October 2004 were calculated for 61 cities in Croatia. The results showed that the risk of sunburn at 13 h local time in clear weather was high between April and September (UVI > 7) and very high in July (UVI > 10). In July, the UVI exceeded 8 between 11 h and 15 h local time. In this study, we developed a simple approximate formula to estimate UVI. The formula includes data on the time, date, altitude and clouds. The difference between our estimate and the TUV model for the summer months of June, July and August at 10 h to 16 h local time was less than 10 %.
Tropospheric Ultraviolet-Visible (TUV) model, verzija 4.2 autora S. Madronicha (2003.) upotrijebljen je za procjenu izloženosti ultraljubičastom (UV) zračenju stanovništva u Hrvatskoj. Podnevne vrijednosti (13 h prema lokalnom vremenu) ultraljubičastog indeksa (UVI) izračunane su za 61 mjesto u Hrvatskoj za razdoblje travanj - listopad. Rezultati pokazuju da je u 13 h prema lokalnom vremenu rizik od nastanka opeklina izazvanih sunčevim zračenjem u danima bez naoblake visok između travnja i rujna (UVI > 7) te da je rizik vrlo visok tijekom srpnja (UVI > 10). U srpnju tijekom dana UV indeks prelazi vrijednost 8 između 11 h i 15 h prema lokalnom vremenu. U ovom radu za procjenu UV indeksa razvijena je jednostavna približna formula. Formula omogućava procjenu UV indeksa na temelju podataka o datumu, satu, nadmorskoj visini i naoblaci. Prilikom usporedbe rezultata dobivenih formulom i točnih rezultata dobivenih TUV modelom za ljetne mjesece lipanj, srpanj i kolovoz te razdoblje od 10 h do 16 h među rezultatima dobivena je razlika manja od 10%.
Uvod: Visoka nadmorska visina i njen utjecaj na ljudski organizam je vrlo istraživano područje, a adaptacijski odgovori osoba su individualni. Utjecaj visine do 2000m nije toliko detaljno istraživan, ...iako je to uobičajena visina na kojima rekreativna populacija provodi svoj aktivan odmor te bi od tog odmora mogla možda imati neke koristi vezane uz krvnu sliku. I za sportaše i za rekreativce bi bilo od velikog značaja unaprijed znati da li će osoba odgovoriti s pozitivnim učincima boravka na visini kako se sredstva ne bi trošila nepotrebno. Stoga je cilj ovog istraživanja bio procijeniti prediktivnu moć inicijalnih stanja feritina, eritrocita i eritropoetina na relativni porast retikulocita.
Metode: Eksperimentalna skupina (N=17) je boravila 10 dana na skijaškom odmoru. Spavali su na 1250m nadmorske visine i svaki dan provodili 5-6 sati aerobne aktivnosti (skijanje) na visini do 2000m. Izmjerene su inicijalne i finalne vrijednosti feritina, retikulocita, eritrocita i eritropoetina.
Rezultati: Model multiple regresije je mogao objasniti 27% promjene u retikulocitima (R=0,522; R2=0,273; Adjusted R2=0,105; F(3,13)=1,627; p<0,231; Std. Error of Estimate: 2,106), a između mjerenih prediktora pokazalo se da značajnu i najveću moć ima inicijalna koncentracija eritropoetina. Naime, inicijalno niža koncentracija eritropoetina je rezultirala većim relativnim porastom broja retikulocita (b* = 0.65; Std. Err of b*= 0.300; p<0.05). Inicijalne vrijednosti feritina nisu se pokazale kao dobar prediktor odgovora retikulocita, dok su inicijalne vrijednosti eritrocita nešto bolje objašnjavale porast retikulocita od feritina, no to nije bilo statistički značajno.
Zaključak: Zaključno, osobe s nižim vrijednostima eritropoetina su imale jači odgovor u smislu porasta retikulocita nakon boravka i aktivnostima nižim do umjerenim visinama. To ukazuje na moguće koristi u smislu barem kratkoročnog poboljšanja sustava za transport kisika populacije koja svoje odmore provodi aktivno i na planini.
U radu su prikazani rezultati istraživanja utjecaja nadmorske visine staništa stabala na puzanje drva graba (Carpinus betuluse) pri savijanju. Za istraživanje je odabrano devet stabala graba iz šuma ...na sjeveru Irana, i to na tri različite lokacije – nanadmorskoj visini 400, 800 i 1100 m. Uzeti su čisti uzorci zrelog drva na visini prsnog promjera (DBH). Ukupno 108 pripremljenih uzoraka (dimenzija 2,5 × 2,5 × 41 cm) kondicionirano je pri sobnoj temperaturi od 20 °C i uz dvije relativne vlažnosti zraka (RH), 65 i 95 %. Najprije je napravljen statički test savijanja u tri točke te određeno maksimalno opterećenje (čvrstoća na savijanje) u aklimatiziranoj prostoriji. Potom su izračunani parametri puzanja pri savijanju kao što su relativno puzanje, modul puzanja i faktor puzanja u području 20 % maksimalnog opterećenja savijanja. Rezultati istraživanja na uzorcima kondicioniranim pri 65 % relativne vlažnosti zraka pokazali su da je utjecaj nadmorske visine na parametre puzanja bio značajan. Maksimalne vrijednosti relativnog puzanja i faktora puzanja zabilježene su za uzorke s nadmorske visine 800 m, a minimalne vrijednosti za uzorke s nadmorske visine 400 m. Maksimalne vrijednosti modula puzanja zabilježene su za uzorske drva s nadmorske visine 400 m, a minimalne za one s nadmorske visine 800 m. Također, na uzorcima kondicioniranim pri 95 % relativne vlažnosti zraka utjecaj nadmorske visine na modul puzanja bio je značajan, ali se taj utjecaj nije pokazao značajnim za parametre relativnog puzanja i faktora puzanja. Najveći modul puzanja zabilježen je na uzorcima s nadmorske visine 400 m, a najmanji na uzorcima s nadmorske visine 800 m.
Neke promjene fizioloških parametara, postignute aklimatizacijom tijekom alpinističke ekspedicije na veliku nadmorsku visinu, u fazi “deaklimatizacije” na povratku u normalne visinske uvjete, ...različitim se tempom vraćaju na razinu kakva je bila prije odlaska na ekspediciju. Cilj je ovog istraživanja bio utvrditi da li tri specifične karakteristike adaptacije na nadmorsku visinu – promjene u tjelesnoj težini, zasićenost arterijske krvi kisikom i frekvencija srca – pokazuju da je proces aklimatizacije završio mjesec dana nakon osvajanja vrha Gasherbrum II. Četiri iskusna alpinista (u dobi od 45±8 godina, tjelesne mase 75±5 kg i tjelesne visine 171±9 cm) testirana su u uvjetima normoksije i normobarične hipoksije prije alpinističke ekspedicije na veliku nadmorsku visinu i mjesec dana nakon povratka s ekspedicije. Rezultati su pokazali da je mjesec dana nakon osvajanja vrha tjelesna težina još uvijek bila niža za oko 8 kg (p<,05). Podaci prikupljeni tijekom vježbanja sličnim apsolutnim intenzitetom od 202±28 W u uvjetima hipoksije nakon ekspedicije pokazuju da se zasićenost arterijske krvi kisikom povećala sa 89±1 na 91±1% (p<,05). Analiza podataka zasićenosti arterijske krvi kisikom pri istom relativnom intenzitetu rada od 2.7±.02 W/kg pokazala je još veće povećanje (na 92±1%) tijekom testiranja u uvjetima hipoksije (p<,05). Frekvencija srca ostala je ista tijekom testiranja pri istom apsolutnom intenzitetu u uvjetima normoksije (153±19 o/min prije u odnosu na 154±15 o/min nakon ekspedicije) i hipoksije (155±21 o/min prije u odnosu na 158±20 o/min nakon ekspedicije), ali ne smijemo zaboraviti smanjenu tjelesnu težinu nakon ekspedicije. Frekvencija srca opala je statistički značajno (p<,05) tijekom vježbanja jednakim relativnim intenzitetom u uvjetima hipoksije (155±21 o/min prije u odnosu na 145±19 o/min nakon ekspedicije). Frekvencija srca se sustavno snizila u svih ispitanika, unatoč činjenici da se u uvjetima normoksije nije statistički značajno razlikovala. Rezultati su pokazali da “deaklimatizacija”, koja se procjenjivala vježbanjem submaksimalnim intenzitetom u uvjetima normoksije i hipoksije, nije završila čak ni mjesec dana nakon povratka s alpinističke ekspedicije na veliku nadmorsku visinu.
Rad donosi rezultate temeljnog hidrogeološkog istraživanja izvora u Parku prirode »Žumberak – Samoborsko gorje« tijekom perioda 2007.–2008. godine. Istraživanje je rezultiralo s 847 kartiranih izvora ...kojima su in situ najmanje jedanput izmjereni osnovni fizikalno – kemijski parametri i izdašnost. Analizirana je raspodjela izvora prema litostratigrafskim jedinicama te nadmorskoj visini. Raspodjela izdašnosti izvora i njihovi osnovni fizikalno – kemijski parametri su prikazani.
U ovoj studiji, sjeme brucijskog bora (Pinus brutia Ten.), koji je najrasprostranjenija vrsta borova u Turskoj, prikupljeno je u regijama Anamur i Mersin 2005. godine s četiri nadmorske visine: ...0-400, 400-800, 800-1200. i iznad 1200 metara (m). Ovo sjeme je skladišteno na +2-4 ºC i klijalo je na temperaturama od 15, 20 i 25 ºC 2005., 2010., 2012., 2014., 2016., 2018. i 2020. godine. Istraživan je utjecaj vremena skladištenja na postotak klijavosti (GP). Prema općem prosjeku, nije bilo značajne promjene u GP-u sjemena s produljenjem razdoblja skladištenja. Međutim, učinak vremena skladištenja na GP varirao je ovisno o regiji, nadmorskoj visini i temperaturi klijanja. Posebice kod klijanja na 20 ºC u nižim nadmorskim visinama, GP se nije puno promijenio na kraju razdoblja od 15 godina ili je uglavnom zadržao stope klijavosti iz 2005. godine. U ostalim zonama dobiveno je 80% početne klijavosti u većini zona, iako je došlo do blagog pada na kraju razdoblja skladištenja. Na 15 ºC, pad klijavosti bio je vrlo beznačajan u prvim godinama u oba dijela, ali je postao značajan u sljedećim godinama. Na 25 ºC pad klijavosti bio je veći nego na drugim temperaturama klijavosti, a pad je počeo od 5. godine pa nadalje, da bi na kraju razdoblja od 15 godina klijavost pala između 38,0-61,0%. Kao rezultat toga, nakon 15 godina skladištenja sjemena brucijskog bora, primijećeno je da se na 20 ºC GP značajno održao, dok se na drugim temperaturama klijanja pad klijavosti povećavao kako se produžilo razdoblje skladištenja. U slučaju skladištenja sjemena vrste, razdoblje skladištenja treba odrediti uzimajući u obzir regiju i nadmorsku visinu na kojoj je sjeme sakupljeno.
Ovim istraživanjem željeli smo utvrditi razlike u sastavu te morfološkim i ekološkim značajkama trčaka i mrava u različlitim šumskim staništima na području Parka prirode Medved nica. Kako bi ...kvantificirali razlike između istraživanih područja, odredili smo raznolikost strukture prisutne vegetacije te raznolikost biljnih vrsta na šest ploha. Značajke kao što su pokrovnost drveća, grmlja, prizemnog bilja te listinca na svakoj plohi, koristili smo u mjerenju kompleksnosti strukture staništa. Strukturna kompleksnost staništa opadala je s nadmorskom visinom. Mravi i trčci uzorko vani su metodom lovnih posuda.
Bogatstvo vrsta mrava pozitivno je korelirano s kompleksnošću staništa, posebice s količinom listinca, za razliku od trčaka. Veći udio mrava koji su ekološki oportunisti zabilježen je u otvoreni jim staništima sa slabije izraženom heterogenom strukturom staništa, za razliku od trčaka kod kojih veličina tijela korelira s kompleksnošću staništa. Stabilnija struktura zajednica trčaka s većom brojnosti dominantnih vrsta na plohama smještenim na nižoj nadmorskoj visini može se objasniti kompetitivnim isključivanjem, kao posljedicom stabilnijih ekoloških uvjeta u odnosu na plohe smještene na vrhu planine. Vrste koje su prilagođene hladnijim klimatskim uvjetima te na stanjuju zasjenjena područja na višim nadmorskim visinama, kao što su beskrilne vrste trčaka, specijalistiCychrus caraboidesiCarabus irregularis, te boreo-montana vrsta mrava Camponotus herculeanus, zabilježene su na najvišim nadmorskim visinama i sjevernim ekspozicijama Medved nice. Neke od ovih vrsta ne nastanjuju niža područja, te u slučaju uništavanja povoljnih staništa njihov opstanak na Medvednici može postati ugrožen. Jedan od razloga može biti i uslijed klimat skih promjena koje utječu na visokoplaninske vrste hladnijih područja. Sveukupni rezultati ovog istraživanja ukazuju na potrebu očuvanja složene strukture šumskih staništa, posebice na vršnim dijelovima Medvednice.
PDF
