As an introduction to the special issue, this article provides a common definition of the phenomenon studied, i.e. zero-hour contracts, and sets out the research goals pursued through the successive ...contributions that compose it. Zero-hour contracts are long-term relationships where the employer does not commit to providing a minimum number of working hours to the worker. Legal scholars often state that zero-hour contracts are antithetical to the decommodification of work pursued by labour law. The special issue intends to explore this hypothesis through a legal doctrinal approach to European, international, and national labour law. First, it seeks to refine this hypothesis by examining, through three national case-studies, if (and how) national labour laws were designed to prevent zero-hour contracts and similar on-demand work arrangements. Second, taking the hypothesis seriously, it investigates whether there might be legal arguments in national labour laws and in European and international social law to oppose or to better protect zero-hour workers.
The article deals with legal position of individuals who work in various nonstandard forms of employment in Slovenia. The author analyses labour law protection and social position of workers, ...carrying out the work in forms of temporary work (fixed-term employment, temporary and occasional work of students and retired people), in employment relationships with more than two parties (temporary agency work), and also the position of false self-employed and economically dependent persons. It is evident that these forms of work are not precarious on their own, since Slovenian legislation provides the workers with rather proper protection during the period, in which they work, and moreover, these workers are also entitled to rights from social insurance schemes (in narrower of broader scope). The situation is different in cases of abuse of these forms of work and in cases of false self-employed persons and other disguised employees, when workers are only entitled to a limited scope of rights in spite of working in relationships with elements of a standard employment relationship. In order to prevent these cases, not only additional legislation solutions and labour market measures are needed, but labour inspection will also have to be increased and furthermore, the awareness of employers and the society regarding long-term impacts of use of such non-standard forms of work will have to be raised.
Članak se bavi pravnim položajem osoba koje obavljaju rad u različitim nestandardnim oblicima rada u Sloveniji. Autorica analizira radnopravnu zaštitu i socijalnopravni položaj radnika koji rade u nekom od oblika privremenog rada (radni odnos na određeno vrijeme, privremeni i povremeni rad studenata i umirovljenika), s nepunim radnim vremenom (ugovor o radu s nepunim radnim vremenom), u radnim odnosima u kojima se javljaju više od dvije stranke (privremeni agencijski rad), kao i položaj prividno samozaposlenih osoba i ekonomski ovisnih osoba. Očito je da ovi oblici rada nisu prekarni sami po sebi jer slovensko zakonodavstvo jamči radnicima zaštitu tijekom razdoblja u kojem rade te ovi radnici imaju prava (u užem ili širem opsegu) iz sustava socijalnog osiguranja. Situacija je drukčija kod zloupotrebe ovih oblika rada i prividno samozaposlenih osoba ili drugih prikrivenih posloprimaca, kada radnici uživaju samo ograničeni opseg prava, iako rad obavljaju u odnosima koji imaju elemente standardnoga radnog odnos.Kako bi se spriječili takvi slučajevi, potrebna su ne samo dodatna zakonska rješenja i mjere tržišta rada, već i jačanje inspekcije rada te svjesnosti poslodavaca i društva o dugoročnim učincima korištenja takvih nestandardnih oblika rada.
Članak se bavi pravnim položajem osoba koje obavljaju rad u različitim
nestandardnim oblicima rada u Sloveniji. Autorica analizira radnopravnu zaštitu i socijalnopravni položaj radnika koji rade u ...nekom od oblika privremenog rada (radni odnos na određeno vrijeme, privremeni i povremeni rad studenata i umirovljenika), s nepunim radnim vremenom (ugovor o radu s nepunim radnim vremenom), u radnim odnosima u kojima se javljaju više od dvije stranke (privremeni agencijski rad), kao
i položaj prividno samozaposlenih osoba i ekonomski ovisnih osoba. Očito je da ovi oblici rada nisu prekarni sami po sebi jer slovensko zakonodavstvo jamči radnicima zaštitu tijekom razdoblja u kojem rade te ovi radnici imaju prava (u užem ili širem opsegu) iz sustava socijalnog osiguranja. Situacija je drukčija kod zloupotrebe ovih
oblika rada i prividno samozaposlenih osoba ili drugih prikrivenih posloprimaca, kada radnici uživaju samo ograničeni opseg prava, iako rad obavljaju u odnosima koji imaju elemente standardnoga radnog odnosa. Kako bi se spriječili takvi slučajevi, potrebna su ne samo dodatna zakonska rješenja i mjere tržišta rada, već i jačanje
inspekcije rada te svjesnosti poslodavaca i društva o dugoročnim učincima korištenja takvih nestandardnih oblika rada.
PDF