Prispevek izhaja iz obravnav podrejanja novinarstva kapitalistični nujnosti »racionalizacije« delovnega procesa s tehnološkimi inovacijami. Nadaljevanje teh teženj je uveljavljanje algoritmov z ...namenom dopolnjevanja, razširjanja ali zamenjevanja novinarskega dela s tehnologijo. Apoteoza tega procesa je avtomatizirano novinarstvo, četudi predvsem dopolnjuje uveljavljeno produkcijo novic. Polemike o avtomatizaciji odpirajo zahtevna vprašanja, kaj in kako vemo z novinarstvom ter kako je ta vednost utemeljena. V avtomatiziranem novinarstu sta konstrukcija "objektivnih" dejstev in njena jezikovna igra pogojeni ne le z združevanjem tehnologije in človeške dejavnosti, temveč tudi z razdruževanjem tehnološke "objektivnosti" in človeške subjektivnosti. Proces upodatkovljenja dejstvenosti tako veljavo črpa iz algoritemske presoje, ki je skoncentrirana v načelu legitimacije skozi hipno in merodajno izvedbo. Zgodovinska načela »objektivnega« novinarstva se s tem preobražajo.
Pospeševanje je konstitutivni del moderne družbe, ki ga družboslovci opažajo že od devetnajstega stoletja. V prispevku se pri holistični opredelitvi pospeševanja opiram na teoretski model Hartmuta ...Rose, ki razlikuje med analitično ločenimi, a vzajemno povezanimi dimenzijami pospeševanja. Med njimi je tehnološko pospeševanje, pri katerem sta na področju komuniciranja k njemu najočitneje prispevala telegraf in digitalizacija. Med najaktualnejše tehnologije s potencialom za velik družbeni vpliv lahko štejemo tudi algoritme. Njihove značilnosti v digitalnem kapitalizmu so (1) netransparentnost, (2) avtomatizacija, (3) podatkovljenje in (4) instrumentalna racionalizacija. Posledice teh značilnosti so večplastne, med njimi pa je tudi nadaljnja krepitev pospeševanja zaradi avtomatizacije. V nadaljevanju je obravnavan odnos med novinarstvom in časom, ki je neločljivo povezan z novinarskim delom. Potreba po takojšnjosti, naglici in aktualnosti ni le del novinarske prakse, temveč spada med temeljne ideološke kamne novinarske profesije. To ima posledice za normativno poslanstvo novinarstva, na katero bodo vplivali tudi algoritmi. Podana sta dva spekulativna scenarija: pesimistični, z dodatnim pospeševanjem novinarskega dela in množičnim odpuščanjem, kjer bi bili algoritmi zamenjava za novinarje, ter optimistični, kjer bi algoritmi lahko prevzeli najbolj rutinizirane oblike dela in dopolnjevali delo novinarjev, kar bi zaradi upočasnjevanja prispevalo k zviševanju kakovosti novinarstva.
Rad se nastavlja na prethodna istraživanja discipline medijskih i komunikacijskih znanosti u Hrvatskoj te prikazuje dio rezultata iz prve hrvatske studije slučaja na međunarodnom ...znanstvenoistraživačkom projektu MEDIADELCOM. U radu se bavimo analizom znanstvene i stručne produkcije u posljednja dva desetljeća (2000.-2020.) te donosimo pregled radova koji tematski pokrivaju četiri konceptualne domene medijskog sustava – pravni okvir za slobodu izražavanja i informiranja, novinarstvo, obrasce upotrebe medija i medijske kompetencije publika – koje stvaraju prilike ili rizike za ostvarenje deliberativne komunikacije, odnosno deliberativne demokracije. Uzorak analize čini nešto više od 500 znanstvenih i stručnih radova, poglavlja u knjigama i zbornicima, izlaganja sa skupova, istraživačkih izvještaja itd. prikupljenih iz različitih domaćih i međunarodnih baza radova. Provedena analiza ukazuje na neujednačenost interesa za pojedine domene i istraživačke teme te na promjenu istraživačkih fokusa i metoda u pojedinim desetljećima.
The paper continues previous research of media and communication discipline in Croatia and presents part of the results from the first Croatian case study on the international scientific research project MEDIADELCOM. We analyze scientific and professional production in the last two decades (2000-2020) and provide an overview of texts that thematically cover four conceptual domains of the media system – Legal framework for freedom of expression and information, Journalism, Media usage patterns and Media related competences of the audience – which create opportunities or risks for the realization of deliberative communication, i.e. deliberative democracy. The analysis sample consists of some 500 scientific, professional and conference papers, chapters in books and conference proceedings, research reports, etc., collected from various national and international databases. The analysis indicates the unevenness of interest in certain domains and research topics, as well as the change of research focuses and methods in certain decades.
Sve ubrzaniji i sveobuhvatniji razvoj interneta, broj, kvaliteta i raznovrsnost dostupnih informacija, kao i brzina kojom se poruke distribuiraju, provociraju dramatične i proturječne promjene u ...društvu: pojavljuju se nove forme i tehnologije komuniciranja, s jedne, ali i evidentna kriza u tradicionalnim medijima, posebno štampanim, s druge strane. Političko/društvena/kulturna relevantnost kao donedavni kriterij za selekciju informacija, zamijenjen je novim kriterijem, a to je povećanje prodaje i zarade, zabava, senzacija i vrlo često banalnost. Ovako kompleksne promjene već imaju dvije važne, čak, revolucionarne posljedice za novinarstvo: prvo, urušio se poslovni model po kojem postoji medijska industrija kakvu poznajemo i u okviru kojeg je industrija oglašavanja financirala medije, pa i novinarstvo. Drugo, medijski sadržaj je sve češće rezultat utjecaja komercijalnih pritisaka i naglašenih tehnoloških mogućnosti. Treće, novinarska profesija više nije ni jedini ni privilegirani proizvođač javnih informacija. Srodne profesije PR (public relations) i građansko novinarstvo bitno određuju suvremeno novinarstvo. PR industrija postepeno preuzima kritičnu i spornu ulogu u prikupljanju i distribuciji vijesti, sa zadatakom da obuhvati događaje, procese i inicijative od javnog interesa. Uspon PR industrije, postavlja ozbiljna pitanja o budućnosti preciznog, nezavisnog i na činjenicama zasnovanog novinarstva. Informacijsko doba, brzina promjena u odnosima medija i publike nameće niz pitanja: tko u takvim uvjetima postavlja teme za debatu koje su u interesu javnosti, hoće li opstati profesionalno novinarstvo, kakvo je djelovanje i utjecaj medijskih sadržaja na segmentiranu publiku, posebno na vrlo osjetljiv njen dio, djecu i mlade? Do odgovora na ova pitanja bilo je jednostavnije doći u vrijeme „vladavine“ tradicionalnih medija, posebno štampe i televizije. Primjena novih tehnologija centralne vrijednosti tradicionalnog novinarstva - originalnost, odgovornost i autonomiju gura na margine medijasfere, apostrofirajući ekonomiju medija, značaj produktivnosti, efikasnosti i profita kao prioritet u novinarskoj produkciji. Autori ovog rada zastupaju tezu da i pored promjene temeljne uloge novinarstva pod utjecajem brzih promjena koje donosi informacijsko doba, građansko novinarstvo ne može zamijeniti profesionalne novinare u multimedijalnim redakcijama. Njihova društvena funkcija u javnoj sferi izmjenjena je, ali nije izbrisana primjenom novih informacijsko-komunikacijskih tehnologija. Disperzija i heterogenost novih medija i nove publike zahtijevaju pažljivu i osmišljenu izgradnju komunikacijske infrastrukture i kulture nove prakse, jer nije riječ samo o novom životnom stilu, zasnovanom na digitalnim napravama, već prije svega o transformiranom obliku novinarstva koje predstavlja izazov donedavno prevladavajućem monopolu medija, na jednoj, ali i otvaranje prostora različitim vrstama manipulacija, jednostranosti i nedorečenosti u režiji novih medija, s druge strane.
Predmet rada je fenomen ljubomore koji je zahvatio sve pore kreativnog djelovanja čovjeka, pa i profesiju novinarskog izražavanja. Pogotovo u sferi umjetničkog doživljaja određenog događaja kroz ...prizmu televizijskog reportera i urednika. Pravila pristojnog ponašanja, važeće moralne norme, ne primjenjuju se naročito pod utjecajem digitaliziranog javnog mnijenja. Zato se i nametnula nova „svijest“ kod zaposlenih medijskih kreatora televizijske slike da se ponovo poštuje stvaratelj, zaposleni na radnom mjestu a prije svega čovjek kao stvaralačko biće i biće prakse. Želja autora je da se o fenomenu zvanom ljubomora promisli iz nekih drugih kutova i da se samoj ljubomori ne daje toliko prostora kao u nekim prošlim vremenima. Također, da se u vremenu pred nama na pitanje jesi li gledao moju rubriku, odgovara sa da, gledao sam. I najzad, da se kao sastavni dio odgovora ukaže na eventualne greške po modelu možda si mogao tako i tako, nikako uz zlonamjerne komentare odnosno prešućivanje opravdane kritike gdje za to postoje razlozi, a sve u cilju daljnjeg razvoja, ne samo televizijskog novinarstva kao profesije, već i daljnjeg unapređivanja međuljudskih odnosa zaposlenih, stavljajući ih u ravan međusobno tolerantnih.
Članek izhaja iz študij sprememb novinarstva kot dela, ki jih spremljajo razprave o njegovi sodobni politični, ekonomski in socialni krizi, in jih s pomočjo teorije delovnega proce-sa postavlja v ...zgodovinsko perspektivo. Koncept proizvodnega režima, kot ga je postavil kritični sociolog Michael Burawoy, in njegova aktualizacija predstavljata temelja teorets-ko-zgodovinske analize razvoja novinarstva v kapitalističnih družbah - od vzpostavitve hegemonskega režima po drugi svetovni vojni do prehoda v hegemonski despotizem z uveljavitvijo neoliberalizma. Članek ne proučuje le vprašanja, kako se spremembe v proiz-vodnem režimu odražajo v novinarskem delovnem procesu, temveč razgrinja implikacije teh ideoloških in političnih procesov za novinarje kot delavce, njihov socialni status in politično veljavo, ter novinarstvo kot družbeno institucijo, ki naj bi državljane povezovala s političnim življenjem in jim omogočala dejavno vključitev vanj.
Članek izhaja iz razprav o osiromašenju novinarstva kot dela, ki je skozi tehnološke inovacije zgodovinsko razpeto med poslovnimi cilji, usmerjenimi v realizacijo dobička medijskim lastnikom, in ...novinarskimi cilji povezovanja državljanov z družbenim življenjem na podlagi pravice do komuniciranja. Normativno skrb za komuniciranje so avtorji poročila Mnogo glasov, en svet utemeljili na pravici do komuniciranja, ki zadeva državljanske zmožnosti biti informiran, izražati mnenje in participirati v javnem življenju, ter se odmaknili od razumevanja svobode tiska, ki sloni predvsem na lastninski pravici. Na podlagi teorije delovnega procesa članek razgrinja logiko razsposabljanja novinarjev in proučuje implikacije deprofesionalizacije novinarstva za uveljavljanje pravice do komuniciranja, pri čemer se podrobneje ukvarja s pojavi prekarizacije, protrošništva in robotizacije v novinarstvu.
The article derives from debates on impoverishment of journalism as labour that has been through technological innovations historically torn between business goals aimed at realizing profits for media owners and journalistic goals of connecting citizens to social life grounded on the right to communicate. The authors of the report Many Voices, One World based their normative concerns for communication on the right to communicate that concerns citizens' abilities to access information, voice opinions and participate in public life and thereafter departs from understandings of press freedom that rest on property rights. By adopting the labour process theory the article reveals the logic of deskilling of journalists and analyses implications of deprofessionalization of journalism for enforcing the right to communicate with a special emphasis on the phenomena of precarization, prosumption and robotization in journalism.
Suvremene medijske kuće razvojem medijske tehnologije sve češće svoje sadržaje objavljuju na različitim platformama. Razvijajući svoju osnovnu djelatnost, bilo da je radijska, televizijska ili ...tiskovna, djelatnost informiranja javnosti putem online medija prati razvoj i zahtjeve medijske publike. Uz korištenje klasičnih vidova informiranja putem objave tekstualnih i fotosadržaja, novinske agencije prateći trendove razvoja medija i svojih korisnika – medijskih kuća, sve veći naglasak stavljaju na razvoj multimedijalnih sadržaja kojima se u njihovim objavama javnosti s ciljem informiranja pružaju sadržaji obogaćeni zvučnim i videoobjavama, animacijama i simulacijama. U radu će se prikazati na koji način i koliko često novinske agencije upotrebljavaju različite forme objavljivanja, na koji način različiti elementi (tekst, foto i video) novinskoga objavljivanja funkcioniraju zajedno i koliko taj oblik konvergencije sadržaja utječe na doseg vijesti, odnosno preuzimanje u medijima. Ključne riječi: novinske agencije, novinarstvo, multimedijalni sadržaji, konvergencija, doseg vijesti
Članek obravnava teoretske temelje, podobnosti in razlike med »integralnim raziskovanjem« in »integralnim novinarstvom«. Po sami naravi stvari tako družboslovno raziskovanje kot novinarstvo z ...obravnavanjem družbenih procesov, katerih dolgoročne posledice so za mnoge posameznike in družbene skupine pomembne, neposredno spadata v območje javnega. Medtem ko je pri integralnem raziskovanju poudarek na povezovanju akademskih in zunajakademskih akterjev v raziskovalnem procesu, je pri integralnem novinarstvu poudarek na refleksivni publiciteti, namenjeni vključevanju državljanov. Ideja integralnega raziskovanja je v temelju tako deskriptivna kot normativna: meri na nujnost povezovanja obstoječih načinov produkcije znanstvenih spoznanj. Ideja integralnega novinarstva pa je izključno normativna: utemeljuje nujnost določene vrste novinarske produkcije, ker je zanjo »že čas«, saj se različne vrste novinarske produkcije izključujejo, ne pa dopolnjujejo. Tako v raziskovanju kot v novinarstvu odsotnost refleksivnosti omogoča prevlado instrumentalnosti administrativnega raziskovanja in manipulativnega novinarstva.
The article discusses theoretical foundations, similarities and differences between "integral research" and "integral journalism." By their very nature, both social research and journalism directly belong to the public sphere by dealing with social processes that have significant, long-term consequences for many individuals and social groups. Whereas integral research emphasises the need of inclusion of academic and non-academic actors in the research process, integral journalism emphasises reflexive publicity aimed at citizens' inclusion. The idea of integral research is essentially both a descriptive and normative one: it refers to the need for integration of existing modes of production of scientific knowledge. In contrast, the idea of integral journalism is purely normative: it justifies the necessity of a certain type of journalistic production - because "it is time for it" - rather than interconnection between different types of journalistic productions which are exclusive rather than complementary. Both in research and journalism, a lack of reflexivity allows for domination of instrumentality of administrative research and manipulative journalism.
Luka Brajnović (Kotor, 1919. – Pamplona, 2001.) bio je hrvatski književnik, novinar, publicist i teoretičar medija, koji je velik dio svojega života proveo djelujući u španjolskoj Pamploni. Prije ...odlaska iz Hrvatske, bio je suradnik časopisa „Luč“ i „Hrvatska straža“, a objavio je romane „Zaboravljene suze“ i „Tripo Kokoljić“. U Madridu je s dominikancem Hijacintom Eterovićem uređivao katoličku reviju „Osoba i duh“. Osnovao je nakladu „Osvit“, u kojoj je objavio djela Vinka Kriškovića, Augustina Juretića i Lucijana Kordića kao i Sveto Pismo u prepravljenom prijevodu nadbiskupa Šarića. Gotovo trideset godina pisao je kolumnu za vanjsku politiku u dnevniku „Diario de Navarra“. Usput je bio urednik u časopisu „Nuestro Tiempo“, surađujući i u nekoliko drugih revija u Španjolskoj, Portugalu i Meksiku. Ovaj rad u prvome dijelu sažeto prikazuje spisateljsko djelovanje Luke Brajnovića nakon odlaska u izbjeglištvo 1945. Potom se u istraživačkom dijelu rada posvećuje istraživanju priloga koji su objavljeni o njemu ili koje je on objavio u Hrvatskoj reviji od 1951. do 2000. jer to istraživanje do danas nije provedeno. U prilozima se nastoji otkriti spominje li ga se u kontekstu vrijednosti kršćanstva, kršćanske duhovnosti i nadahnuća i ima li ih u njegovim književnim, publicističkim i novinarskim tekstovima objavljenim u tom časopisu i u spomenutom razdoblju. Usporedno se njegov opus stavlja u kontekst skromne recepcije književne kritike njegovih djela objavljenih u Hrvatskoj.
PDF
