Visoko obrazovanje u Republici Hrvatskoj djelatnost je od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku i kao takvo uživa i posebnu zaštitu kroz institut akademske samouprave i autonomije sveučilišta. ...Autonomija sveučilišta propisana je Ustavom Republike Hrvatske tako da se Ustavom jamči autonomija sveučilišta te da sveučilište samo odlučuje o svom ustroju i djelovanju, u skladu sa zakonom. Visoko obrazovanje u Republici Hrvatskoj prije svega je organizirano i ustrojeno kao javna služba što ga karakterizira kao djelatnost, službu od važnosti za društvenu zajednicu odnosno za Republiku Hrvatsku, za njezin znanstveni, kulturni, ekonomski i svekoliki razvitak. Visoko obrazovanje ima obilježje djelatnosti od javnog interesa i u skladu s tim načelima obavlja se kao javna služba, čime je visoko obrazovanje podvrgnuto posebnim propisima javnog prava, te je kao takvo podvrgnuto zakonodavnom okviru kojim se uređuje pojam ustanove.
Higher education in the Republic of Croatia is an activity of special interest to the Republic of Croatia and as such enjoys special protection through the institute of academic self-government and university autonomy. The autonomy of the university is prescribed by the Constitution of the Republic of Croatia, so that the Constitution guarantees the autonomy of the university and that the university alone decides on its organization and activities, in accordance with the law. Higher education in the Republic of Croatia is primarily organized and organized as a public service, which characterizes it as an activity, a service, of importance for the social community, that is, for the Republic of Croatia, for its scientific, cultural, economic and all-round development. Higher education has the characteristics of an activity of public interest and, in accordance with these principles, it is performed as a public service, whereby higher education is subject to special regulations of public law, and as such is subject to the legislative framework that regulates the term institution.
Cjeloživotno učenje, cjeloživotno obrazovanje, te održivi razvoj sveprisutne su ključne riječiobrazovnih programa i projekata današnjice. U cjeloživotnom učenju prepoznaju se ujednoi cilj i sredstvo ...za razvoj gospodarstva i zadovoljenje potreba tržišta rada s jedne strane, testvaranje društva temeljenog na poštivanju ljudskih prava i osobnog razvoja pojedinca s drugestrane. Naizgled jasan, pojam cjeloživotnog učenja nije sam po sebi razumljiv. U nekolikoposljednjih desetljeća iskristalizirali su se njegovi različiti nazivi i tumačenja. Razlog tomusu određeni vremenski, prostorni i sociološki konteksti njegova prihvaćanja. Prve službenepublikacije o toj temi izdane su od strane međunarodnih organizacija UNESCO-a, OECD-a iEuropske komisije. Metodološki pristup u ovom radu čini sadržajna analiza s ciljem sažetogprikazivanja i razjašnjavanja pojmova srodnih ili istoznačnih cjeloživotnom učenju, kaoi ukazivanja na osnovne ciljeve pojedinih obrazovno-političkih dokumenata. Rezultat togaujedno su sadržajna i vremenska podjela koncepcija/e cjeloživotnog učenja, pri čemu postajevidljiv i povijesni razvitak samog pojma. Umjesto zaključka iznose se kritička razmatranja okoncepciji cjeloživotnog učenja.
Današnju fazu društvenog i ekonomskog razvoja svijeta karakterizira digitalizacija koja donosi velike promjene u području odgoja i obrazovanja. U posljednje dvije godine, koje su obilježene borbom ...protiv pandemije bolesti COVID-19, primjena informacijske i komunikacijske tehnologije u ovom području zabilježila je eksponencijalni rast što je rezultiralo potrebom da se prilagode nastavne metode i načini poučavanja kako bi se ostvarili zadani ishodi učenja. Nastavnici su se suočili s kontinuiranim izazovom usavršavanja metoda poučavanja i učenja kako bi adekvatno odgovorili na zahtjeve učenika i njihove različite obrazovne potrebe, ali i kako bi povećali razinu motivacije za sudjelovanje u nastavnom procesu koji je sve više orijentiran na virtualno. Sve veća upotreba digitalne tehnologije u nastavnom procesu posljednjih godina inicirala je i ubrzani razvoj novih područja pedagogije. U znanstvenoj literaturi sve se više govori o digitalnoj pedagogiji kao novoj grani ili pristupu u pedagogiji koji proučava zakonitosti digitalnog odgoja i obrazovanja te razvija nove strategije i pristupe koji omogućuju obogaćivanje kurikuluma korištenjem informacijsko-komunikacijske tehnologije. Slijedom toga, u radu se nastoji objasniti koncept digitalne pedagogije i njezin potencijal u rješavanju tradicionalnih didaktičkih problema, oblikovanju i razvoju inovativnog procesa učenja te razvoju i podršci kurikulumu koji je sve više okrenut digitalnoj tehnologiji. Sugeriraju se mogućnosti koje nastavnici mogu koristiti u nastojanjima unaprjeđenja kvalitete nastavnog procesa te se ističu nedostatci i neki novi izazovi koje sa sobom donosi povećana uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije u nastavi.
Kojim obrazovnim putem želim ići? Koliko dugo i u kojem se području želim obrazovati? Što želim od obrazovanja? Gdje se želim školovati? Hoće li mi obrazovni put koji odaberem omogućiti pozitivne ...životne ishode? Što želim biti? Samo su neka od pitanja koje si djeca i mladi postavljaju od ulaska u formalni sustav odgoja i obrazovanja i tijekom svojeg školovanja. Odgovori na ta pitanja ključni su za svakog pojedinca i njihove obitelji, ali nisu ništa manje važni za društvo u cjelini. Znanstveno se ta pitanja istražuju interdisciplinarno unutar koncepta obrazovnih aspiracija. Istraživanja u međunarodnom kontekstu potvrđuju da su obrazovne aspiracije jedna od važnijih odrednica obrazovnih, ali i životnih, izbora i ishoda mladih osoba. Tako se više obrazovne aspiracije mladih povezuju s motivacijom za ispunjavanjem školskih obveza te višim obrazovnim postignućima (Gutman i Akerman, 2008; Gorard, See i Davies, 2012).
U hrvatskoj znanstvenoj literaturi do sada nije objavljen rad koji bi
kroz pedagoški aspekt analizirao i interpretirao roman Igra staklenim
perlama Hermanna Hessea. Stoga je temeljni zadatak ovoga ...rada
predstaviti analizu romana kroz pedagošku prizmu, čime je fokus
stavljen na odgoj, učenje i obrazovanje protagonista Josefa Knechta
tijekom različitih razdoblja njegova života. Osnovnoškolska faza
razvoja donosi prve interakcije s okolinom, oblikuje stavove prema
učenju i obrazovanju te ima utjecaj na oblikovanje njegove osobnosti.
Srednjoškolsko obrazovanje označava sazrijevanje i suočavanje s izazovima.
To je razdoblje kada se Knecht susreće s vlastitim interesima,
pronalazi svoju individualnost i stvara čvršće stavove. Odnos s učiteljima,
vršnjacima i obitelji ima ključan utjecaj na oblikovanje njegovih
vrijednosti i shvaćanja društva.
Visoko obrazovanje donosi intelektualni razvoj i priliku za istraživanje
vlastitih interesa, a Knechtov put kroz ovu fazu obrazovanja
pruža uvid u njegovo stvaralaštvo, usvajanje novih znanja i stvaranje
identiteta. Osim formalnog obrazovanja, utjecaj odnosa s učiteljima,
prijateljima i obitelji nastavlja oblikovati njegov karakter.
Analiza ovoga procesa kroz pedagoški aspekt omogućuje uvid u to
kako su različite faze obrazovanja oblikovale Knechtovu osobnost i
perspektivu. Istovremeno, istražuje se kako su učitelji, obitelj, prijatelji
i školsko okruženje imali važnu ulogu u njegovu formiranju. Ovakav
pristup interpretaciji, odnosno analizi, također pomaže u razumijevanju
funkcioniranja teorije pedagogije u praksi, koristeći roman kao
ilustraciju različitih pedagoških koncepta i njihov utjecaj na razvoj
mlade osobe.
Osobe koje su uključene u akademsku djelatnost tijekom razvoja karijere preuzimaju više profesionalnih uloga: nastavničku, upravljačku, istraživačku te pridonositelja društvu i zajednici. Za ...realizaciju svake navedene uloge osoba mora ovladati odgovarajućim skupom profesionalnih kompetencija koje čine kompetencijski profil te osobe. Profesionalna kompetencija određuje se kao dinamički sklop konceptualnih, proceduralnih i činjeničnih znanja, kognitivnih i praktičnih vještina te uvjerenja i vrijednosti, čija primjena u odgovarajućem akademskom kontekstu omogućuje učinkovito djelovanje. Odgovarajući skup profesionalnih kompetencija čini kompetencijski profil profesionalne uloge. Trenutačno su u profesionalnom (vojnom) obrazovanju u Republici Hrvatskoj prisutne tri profesije: vojna, civilno-vojna i civilna profesija. Cilj i svrha ovoga rada jest dokazati potrebu za kreiranjem kompetencijskog profila civilno-vojne profesije u Republici Hrvatskoj. Autori će u radu predložiti model kompetencijskog profila civilno-vojne profesije koji će poslužiti za razvoj kvalitete Sveučilišta obrane i sigurnosti „Dr. Franjo Tuđman“.
Baze podataka važne su zbog objedinjenog prikaza informacija prema određenom ključu. Javno dostupne baze podataka imaju dodatnu vrijednost zbog olakšanog pristupa znanju i informacijama. U članku je ...opisana baza proteinskih struktura, Protein Data Bank – PDB, njezino osnivanje, skromni početak te vrlo važan status koji ima danas. Posebno je naglašen dio baze posvećen profesorima i učenicima odnosno studentima da bi lakše pristupali podatcima u bazi te ih primjenjivali u svojem radu ili obrazovanju.
Usporednom analizom odabranih povijesnih i suvremenih pedagoških dokumenata stručno usavršavanje se prepoznaje kao trajna i neodvojiva komponenta nastavničke profesije. Trajno usavršavanje ...odgojnoobrazovnih djelatnika nepravedno se pripisuje tek vremenu paradigme cjeloživotnog obrazovanja. Pedagoški teoretičari nastavničkoj profesiji od njezinih početaka i pokušaja zakonske regulative te njezina društvenog etabliranja propisuju trajnu potrebu stručnog usavršavanja u svrhu profesionalnog razvitka i karijernog napredovanja, kao i obvezu neprestanog učenja. Već u prvom zakonskom dokumentu iz 1874. godine propisano je individualno i produžno obrazovanje svih učitelja. Time stručno usavršavanje postaje ključna sastavnica učiteljske profesije, a kasnije i svih odgojno obrazovnih djelatnika. Analizom povijesnih dokumenata utvrđena je sto pedeset godišnja zakonska i propisima regulirana trajna obveza stručnog usavršavanja nastavnika koja u praksi često nije ostvarena. Nakon dosegnute sveučilišne razine inicijalnog obrazovanja svih nastavnika i učitelja, potrebno je stvoriti uvjete za njihovo sustavno i učinkovito stručno usavršavanje.
By comparative analysis of selected historical and contemporary pedagogical documents, professional development is recognized as a permanent and inseparable component of the teaching profession. Continuous training of educators is unfairly attributed only to the time
of the lifelong education paradigm. Since its beginnings and attempts at legislation and its social establishment, pedagogical theorists have prescribed the continuing need for professional development for the purpose of professional development and career advancement, as well as the obligation of continuous learning. Already in the first legal document of 1874, individual and extended education of all teachers was prescribed. In this way, professional development becomes a key component of the teaching profession and later of all educational staff.
The analysis of historical documents has determined the one hundred and
fifty-year legal and statutory regulation of a permanent obligation for
the professional development of teachers, which is often not achieved in practice. After reaching the university level of initial education of
all teachers, it is necessary to create the conditions for their systematic and effective professional development.
Ovaj se članak temelji na uvidima koje sam stekao prateći tijek primjena PISA politike, njezino učitavanje u specifične kontekste te razvoj globaliziranih prostora vlasti, moći i utjecaja OECD-a. ...PISA je OECD-ov međunarodni program ocjenjivanja učenika koji se odvija u trogodišnjim intervalima. Zanimalo me kako je PISA, usprkos kritikama u mnogobrojnoj literaturi i otvorenom pismu s kritičkom analizom i osvrtom što su ga potpisali brojni pedagozi (Meyer i Zahedi, 2014), postala mjerilom nacionalnoga obrazovnog učinka. U određenom smislu, ovaj je komentar svojevrstan pokušaj definiranja rasprave o tome što bi trebala biti temeljna PISA pismenost za kreatore obrazovnih politika, medije i javnost.