Problem vođenja škole dugo je aktualan u procesu reformiranja školskog sustava, pri čemu se propituje autonomija ravnatelja škole, ali i uključenost ostalih dionika u donošenje odluka koje ih se ...tiču. Pritom se nastoji napustiti model individualnog vođenja škole, koji podrazumijeva ravnatelja kao jedinog nositelja odlučivanja u vođenju škole. Umjesto toga, zagovara se model distribuiranog vođenja u procesu kojega se moć odlučivanja dijeli sa svim dionicima odgoja i obrazovanja, a radi povećanja kvalitete odgoja i obrazovanja. Postavlja se pitanje kako se u taj proces uklapa delegiranje, koje je kulturalno uvjetovano i manifestira spremnost zaposlenika na prakticiranje takve prakse u procesu donošenja odluka. Sukladno tomu, cilj je bio provesti analizu teorijskih modela vođenja škole da bi se ovim radom doprinijelo razumijevanju položaja delegiranja na razmeđu individualnoga i distribuiranog školskog vođenja. Iako delegiranje sadrži elemente distribuiranog vođenja jer su u vođenje uključeni i drugi dionici, još uvijek je u ovom modelu vođenja naglašeno individualno vođenje ravnatelja i autoritet koji proizlazi iz njegove formalne pozicije u hijerarhiji škole. Ono je još uvijek zastupljeno u školama i odolijeva suvremenim nagnućima, budući da viša razina aktivnog uključivanja zahtijeva spremnost svih zaposlenika na dijeljenje odgovornosti, iz čega onda proizlazi zahtjev za demokratizacijom cjelokupne kulture škole.
The issue of school leadership has been accompanying the on-going school reform discourse, focusing on the autonomy of school leaders and the involvement of other stakeholders in the decision-making process. At the same time, an effort is being made to abandon the model of leading school independently, meaning that the headteacher is the sole bearer of power in school. Instead, the model of distributed leadership is advocated implying that the power is shared with all stakeholders in the decision-making process, with the aim of school improvement. The question arises as to how delegation fits into this process, which is culturally conditioned and shows the willingness of school employees to get involved in the decision-making process. Therefore, the aim was to analyses theoretical models of school leadership in order to contribute to the understanding of the position of delegation at the borderline between individual and distributed school leadership. This paper places delegation on the border between independent and distributed school leadership. Although delegation contains elements of distributed leadership (with numerous stakeholders involved in leading), this model of leadership still emphasizes the headteacher’s independent actions based on the authority derived from his formal position in the school hierarchy. As such, it resists modern tendencies and continues to exist in contemporary schools, due to the reluctance of other stakeholders to take on further responsibilities and get more actively involved in the process of creating a more democratic school culture.
Cilj ovog istraživanja bio je ispitati ravnateljske stavove o nekim menadžerskim i liderskim poslovima, ispitati kako broj smjena / broj učenika / broj sati tjednog rada predviđaju menadžerske i ...liderske poslove. Dobiveni rezultati omogućit će kolateralno utvrđivanje postojanja rodnih razlike u istraživanim varijablama, premda ove razlike nisu fokus istraživanja. U istraživanju je sudjelovalo 119 ravnatelja osnovnih i srednjih škola Republike Hrvatske koji su svojevoljno ispunili upitnik na državnom stručnom skupu za ravnatelje. Oni su ispitani Ljestvicama za ispitivanje stavova o menadžerskim i liderskim poslovima ravnatelja konstruiranim za ovo istraživanje, a ekstrahiranima iz mjernog instrumenta za procjenu poslova ravnatelja koji je konstruirao Burcar (2010). Pokazalo se da ravnatelji potvrđuju stavove prema menadžerskim i liderskim poslovima i da oni egzistiraju kao poslovi planiranja, organiziranja, vrjednovanja i vođenja, a međusobno su povezani. T-testom se utvrdilo da ne postoje razlike u stavovima između menadžerskih i liderskih poslova ravnatelja i ravnateljica, a regresijskom analizom da je broj smjena u školi statistički značajan prediktor stavova o njihovim menadžerskim i liderskim poslovima. Sukladno prethodnom rezultatu može se s oprezom zaključiti da ravnatelji u većim školama obavljaju manje menadžerskih i liderskih poslova, vjerojatno zbog veće administrativno-tehničke i stručno-razvojne službe kojoj ravnatelj delegira dio poslova, ovlaštenja i odgovornosti.
Predmet istraživanja je uloga školskog pedagoga u odnosu na funkciju pedagoškog vođenja škole i kompetencije pedagoga potrebne za pedagoško vođenje. U istraživanju je sudjelovalo 211-ero ispitanika, ...a ispitivani su: pozitivni uvjeti rada, motivacija, kvaliteta rada, poticanje na timski rad, poticanje profesionalnog razvitka, zadovoljstvo odnosima u radnoj okolini, suradnja s roditeljima i širom zajednicom te rad pedagoga kao pedagoškog voditelja i kompetencije pedagoga potrebne za pedagoško vođenje. Rezultati upućuju na zaključak da još treba raditi na motivaciji, kvalitetnim promjenama, poticanju profesionalnog razvitka i poticanju na timski rad u školama. Kompetencijski profil pedagoga istaknut je dobivenim kompetencijama školskog pedagoga potrebnim za pedagoško vođenje: odgovornost, komunikacijske vještine i savjetodavni rad, dosljednost u radu, poznavanje potreba učenika i nastavnika, poznavanje didaktičkih i metodičkih načela, analiza odgojno-obrazovnog rada, suradnja s nastavnicima i umijeće demokratskog pedagoškog vođenja.
Pedagoško se vođenje sve više promiče kao participativni oblik vođenja
koji predstavlja odmak od tradicionalnog razumijevanja da je samo
jedan vođa u ustanovi. U slučaju predškolske ustanove, uz ...vođenje
na razini čitave ustanove, i odgojitelji bi trebali prakticirati pedagoško
vođenje na razini pojedine skupine djece. Za to su im potrebne određene kompetencije kako bi bili spremni za primjenu različitih aspekata pedagoškog vođenja u svakodnevnoj praksi. Stoga se spremnost
promatra kao posjedovanje potrebnih znanja i vještina za djelotvorno
rješavanje različitih profesionalnih izazova u sklopu pedagoškog vođenja, ali i odgovoran pristup, tj. svjesnost o važnosti kompetencija
pedagoškog vođenja.
Provedeno je istraživanje s ciljem detektiranja kakvoće spremnosti
odgojitelja za rad u odgojno-obrazovnim skupinama primjenom
pedagoškog vođenja mjerena samoprocienom razvijenosti kompetencija vođenja te procjenom važnosti pojedinih kompetencija
za pedagoško vođenje. Provjerena je i značajnost grupnih razlika
u navedenoj (samo)procjeni. Rezultati pokazuju da se odgojitelji
procjenjuju najspremnijima uvažavanju različitosti i multikulturalnosti te izgradnji povjerenja i suradničkog odnosa s djecom, dok se
najmanje spremnima procjenjuju za primjenu novih tehnologija u
radu, ulaganje truda u profesionalni razvoj te uključivanje roditelja
u rad ustanove. Utvrđene su određene statistički značajne razlike u
procjeni važnosti pojedinih aspekata pedagoškog vođenja i samoprocjeni njihove razvijenosti u odnosu na stručnost odgojitelja, radno
iskustvo i uvjete rada.
PDF
