Cilj ovog rada bio je utvrditi otpornost na propadanje polipropilenskih kompozita ojačanih pregrijanim drvom (HT-WPC) pri ubrzanom izlaganju vremenskim utjecajima. Polipropilen (PP) upotrijebljen je ...kao matrica, a drvo pregrijano na 180 i 220 °C kao armaturno punilo. Ispitivan je i učinak triju vrsta punila (mreža 40, 60 i 100) na svojstva kompozita u eksterijeru. Kompoziti su pripremljeni dvostrukim vijčanim ekstruderom, a ispitni su uzorci dobiveni kompresijskim lijevanjem. Ispitivana je svjetlina (L*), promjena boje (ΔE*) i fizičke promjene na površini kompozita nakon ubrzanog izlaganja vremenskim utjecajima, kao i otpornost na propadanje kompozita. Prema dobivenim rezultatima, utvrđeno je da su učinci pregrijavanja drva na promjenu boje veći od učinka veličine punila. Nadalje, zamijećeno je povećanje promjene boje kompozita s povećanjem udjela punila od 5 na 20 %. Na snimkama dobivenim elektronskim mikroskopom (SEM) uočeno je stvaranje pukotina i propadanje površine kompozita. Međutim, na FTIR spektru nije ustanovljena razlika između kompozita i svi su vrhovi bili slični. Dodavanjem pregrijanog drva poboljšala se otpornost kompozita na gljive te se smanjio gubitak mase s povećanjem temperature pregrijavanja. Utvrđeno je da se dodavanjem pregrijanog drva u polipropilen (PP) poboljšavaju svojstva kompozita HT-WPC-a u eksterijeru.
U radu je primjenom diferencijalne pretražne kalorimetrije i neizotermne termogravimetrijske analize istraživan utjecaj recikliranja ponovljenim ekstrudiranjem na toplinska svojstva polipropilena ...(PP). PP je ekstrudiran šest puta na laboratorijskom ekstruderu pri temperaturi od 190 °C i frekvenciji vrtnje pužnog vijka od 120 min-1. Ekstrudirani uzorci pokazuju blago sniženje tališta i stupnja kristalnosti u odnosu na izvorni PP. Neizotermna toplinska razgradnja svih uzoraka zbiva se u jednom razgradnom stupnju, a ekstrudirani uzorci pokazuju malo slabiju toplinsku postojanost u odnosu na izvorni PP. Kinetička analiza procesa neizotermne toplinske razgradnje svih uzoraka provedena je izokonverzijskom Flynn-Wall-Ozawinom metodom. Svi ekstrudirani uzorci pokazuju više vrijednosti aktivacijske energije procesa neizotermne toplinske razgradnje u odnosu na izvorni PP. Konstantnost aktivacijske energije u širokom području konverzija kod svih uzoraka također upućuje na to da se neizotermna toplinska razgradnja PP-a zbiva u jednom razgradnom stupnju, bez promjene reakcijskog mehanizma zbog ekstrudiranja. Iz dobivenih rezultata može se zaključiti da višestruko ekstrudiranje pri navedenim uvjetima blago pogoršava toplinska svojstva PP-a i može se primijeniti za recikliranje PP otpada.
O polipropileno (PP) tem uma degradação natural lenta e representa um importante constituinte na gestão dos resíduos sólidos, enquanto o poli(hidroxibutirato) (PHB) é um polímero biodegradável, mas ...tem as desvantagens de dificuldade de processamento e custo. O objetivo deste trabalho foi avaliar o efeito de nanopartículas de TiO2, do método de processamento e do envelhecimento acelerado na estrutura e propriedades da mistura PP/PHB/TiO2. As amostras foram produzidas por etapas de extrusão e injeção e foram caracterizadas por MEV/EDS, FTIR e análise térmica. Os resultados mostraram que a incorporação de 3% de nanopartículas de TiO2 levou a um aumento do tamanho médio da fase dispersa rica em PHB. A mudança na sequência da adição de nanopartículas de TiO2 permitiu guiar a incorporação desses nanocomponentes para a fase rica em PP. As misturas produzidas se mostraram mais estáveis termicamente do que PHB puro e a adição de TiO2 foi eficaz em aumentar a estabilidade térmica dos compósitos. As análises termogravimétricas e por FTIR mostraram que blendas contendo nanopartículas de TiO2 tiveram sua degradação mais afetada nos ensaios de envelhecimento acelerado. Os ensaios de extração com solvente mostraram que um maior conteúdo de produtos de fotodegradação puderam ser extraídos de amostras contendo mais elevadas concentrações de TiO2.