Studium pokazuje przykład zachodzących w świecie procesów globalizacyjnych w obszarze kultury i powiązanych z nią usług turystycznych oraz podejmowanych lokalnie działań służących eksponowaniu ...wartości i odrębności kultury regionalnej w świecie. W pracy ukazano stan i rozwój turystyki kulturowej związanej bezpośrednio i pośrednio z koreańską kulturą masową, jej wpływ na ruch turystyczny i zyski koreańskiej gospodarki. Fenomen rozprzestrzeniania się koreańskiej kultury popularnej na świecie, zwany hallyu wave, czyli koreańska fala, można uznać za przejaw dyfuzji kulturowej. Najważniejszymi elementami składowymi hallyu są: koreańska muzyka popularna, nazywana K-popem, seriale, czyli K-dramy oraz koreańskie filmy. Odnoszą one ogromny sukces nie tylko w Azji i Stanach Zjednoczonych, ale również w Europie, przyczyniając się do zmniejszenia bariery kulturowej pomiędzy Koreą Południową a innymi krajami oraz do promocji kraju i zwiększenia liczby turystów. W latach 1980–2014 w Korei Południowej odnotowano wzrost liczby turystów o ponad 14 razy. Koreańska fala ma również duży wpływ na eksport koreańskich produktów. W 2015 roku, według danych Koreańskiej Agencji Promocji Handlu i Inwestycji, dochód z eksportu koreańskich dóbr związanych z kulturą wyniósł 2,8 miliarda dolarów. W pracy wykorzystano dane dostępne na oficjalnych portalach Koreańskiej Organizacji Turystyki, agencji rządowych i turystycznych oraz portalach bezpośrednio związanych ze sprzedażą usług powiązanych z hallyu. Dokonano także kwerendy literatury zagranicznej przedmiotu w celu analizy i oceny wpływu hallyu na rozwój wybranych branż gospodarki koreańskiej.
Suvremeni umjetnik Takashi Murakami devedesetih godina prošloga stoljeća
se dokazao kao jedan od najprovokativnijih i najutjecajnijih japanskih umjetnika svojega vremena. Kult njegove osobnosti je ...već odavno prerastao granice domovine. U umjetničkome svijetu poznat kao inovator suvremene japanske umjetnosti, uspjelo mu je promijeniti način poimanja umjetnosti unutar granica vlastite države i pozicionirati estetiku i senzibilitet japanske umjetnosti na svjetski umjetnički trg kao odgovor na postojeće uvjete i težnje postmodernoga doba. To novo je umjetničko načelo nazvao superflat. Murakami je predstavio superflat kao spoj visoke umjetnosti i pop-kulture, no istovremeno i kao istraživanje kulturno i društveno definiranih interpretacija umjetnosti u Japanu koje
je potrebno nanovo vrednovati i definirati. Njegova su djela bogati amalgam simbola i značenja, koja nam daju duboki uvid u šarolikost tradicionalne i moderne japanske povijesti umjetnosti i kulture. Kratko ću predstaviti život i ključna djela Takashija Murakamija i njegov umjetnički pravac superflat. Cilj je ovoga rada pokazati i utvrditi opseg i značaj utjecaja Murakamijevih likovnih predaka na razvoj njegova
umjetničkoga identiteta i izraza. Predstavit ću stilske karakteristike pojedinih likovnih škola i umjetnika iz različitih razdoblja japanske povijesti. Te iste oblikovne karakteristike ću usporedbom pojedinih djela potražiti u Murakamijevu opusu i umjetnosti superflata.
In the 1990s contemporary artist Takashi Murakami asserted himself as one of the most challenging and influential Japanese artists of his time. His artistic persona has gained a massive popularity and following
outside of his homeland. Known as an innovator of contemporary Japanese
art, he has succeeded in changing the definition and meaning of art in Japan. Furthermore, he has placed the aesthetics and sensibility of Japanese art in the global art market as a response to the current conditions and tendencies of the postmodern age. He has named this new artistic condition/ movement Superflat. Murakami presented Superflat as a
combination of high art and pop culture; as a research of culturally and socially defined interpretations of art in Japan that need to be reevaluated and redefined. His works are a rich amalgam of symbols and meanings which provide us with a deep insight into traditional and modern Japanese art history and culture. In the following paper I will first briefly present the life of Takashi Murakami and his key artworks.
I will then elaborate on the stylistic characteristics of certain art schools, movements and artists from different periods of Japanese history. Furthermore, I will trace and analyze these same formal artistic characteristics by contrasting and comparing Murakami’s artwork
with the artwork of his predecessors. The aim of this paper is to demonstrate and determine the scope and importance of the influence that
Murakami’s artistic predecessors have had on the development of his artistic identity and expression.
Rad se bavi istraživanjem /selfa/ kroz društveni fenomen “selfija” kao načina komunikacije na socijalnim mrežama, pretpostavljajući reprezentaciju /lažnog selfa/ u ovom obliku samo-reprezentacije. ...Ovaj fenomen uključuje fotografiranje i objavljivanje “selfija” na društvenim mrežama, kako bi osoba postala vidljiva i dostupna javnosti,
na taj način hraneći samopouzdanje i narcizam i takva bila na raspolaganju kritičnom oku javnosti, koja je zatim kupuje ili prodaje u valuti “lajkova”.
/Selfi/je zanimljiv fenomen autoportreta u eri nove tehnologije koji služi i podizanju samosvijesti i samopouzdanja, međutim u njemu se ogledaju i društveni problemi.
Praksa selfija postaje platforma za pojačavanje poremećaja ličnosti i ovisnosti o izradi /selfija/ i povratnim informacijama sa društvenih mreža (lajkovima i pozitivnim komentarima). Selfi je uzrok nesretnih slučajeva sa fatalnim posljedicama (širom svijeta, pa i u Hrvatskoj), a u SAD-u je zabilježen porast od 10% u učestalosti plastičnih operacija lica.
S druge strane upotreba /selfija/ je svrhovitija u manjinskim populacijama, kao što su to LGBT zajednica (Lang, 2013) i druge manjinske skupine, prema etnicitetu emocionalnom ili mentalnom stanju, kojima služi kao potvrda, način identifikacije, dokaz postojanja i pripadnosti. Slično tome, feministkinje koriste selfie kao poruku u
kojoj je žena i manifest i subjekt.
Mijenjajući urbani krajolik izlaganjem selfija pod utjecajem pop-kulture, namještene slike, na kojoj nam se čini da izgledamo bolje, suvišno je pitanje prikazuje li selfi naše istinsko JA ili pozu za javnost!
Kao suvremeni medij svakodnevnih narativa, pop kultura odražava i oponaša kolektivne fantazije i uvjerenja, često neselektivno usvajajući, izgrađujući i jačajući stereotipne predodžbe. Stoga ovaj ...aspekt međusobnog prepoznavanja u komunikaciji popularne ili masovne kulture i njezine publike postaje jedan od temeljnih čimbenika njezine popularnosti, ne samo za ovu vrstu kulture općenito, već i za određene dugovječne miteme čijem stvaranju i održavanju doprinosi industrija masovne kulture. Jedna od manifestacija spomenutog mehanizma u velikoj ponudi popkulturne produkcije je Catwoman. Catwoman je više od običnog lika i još jedne junakinje u mitskoj galeriji Detective Comicsa; ona je središnji simbol različitih projekcija koje ovaj rad želi protumačiti i analizirati. Kao vrlo jasno ilustrirani hibrid žene i mačke, čak i na ikonografskoj razini, Catwoman predstavlja niz kulturoloških interpretacija mačke, ali i predrasuda koje služe kao osnova za konstruiranje jedne od mogućih definicija ženskog spola. Intenziviranjem odnosa između žene i njezina mačjeg alter ega kroz ovaj lik, oboje se premještaju u kategoriju Drugoga, Tuđina, ali i u mjesto žudnje i neukrotivosti. U ovom članku ukazujemo na kulturološki i ideološki prodor u stripovsku reprezentaciju složene, ambivalentne psihologije toga simboličkog odnosa (i posredničke uloge simboličkog motiva mačke) u naizgled infantilnoj ili benignoj i eskapističkoj pripovijesti kao što je (super) junakinja – Žena mačka. Koristeći feminističku teoriju i repertoar kulturnog animalizma, rad istražuje strategije reprezentacije koje oslikava ova popkulturna ikona kao reprodukcija dugotrajne patrijarhalne ideologije unutar temeljno nepromijenjenih pogleda na falocentrizam, uljepšan i moderniziran tek pseudofeminističkom emancipacijom u “snažan ženski subjekt” kao što je Catwoman. Zapravo, nastavak stoljetne kulturne prakse reprezentacije žene ovdje je predstavljen u širokom rasponu strateških varijacija: od tehnika divinizacije do mistifikacije Drugoga, što je posebno vidljivo u konstrukcijama arhetipske figure femme fatale. U tom smislu, ovdje se kolateralno razotkrivaju duboki mehanizmi ideoloških reprodukcija popularne kulture, koji svoju djelotvornost postižu u sjenama spektakla popularne kulture i zablude da iza plitkog komercijalnog stripa ne stoji složeni kulturni i ideološki pogon koji kobno perpetuira, između ostalog, diskutabilnu patrijarhalnu, pa i mizoginu politiku, potpuno lišenu kritike zbog specifične prirode ovog stripa.
Tekst se bavi mogućnostima i dvojbama unutarnjeg problematiziranja i dokumentiranja "stanja tranzicije" hrvatske kulture u uvjetima prebacivanja međunarodne pozornosti s problema "nacionalizama i ...antagonizama" prema novim interesima postsocijalističkih studija. Primjerom jednog simbolički markantnog kulturalnog događaja upućuje se na nužnost temeljnih promjena kritičkih i analitičkih perspektiva s obzirom na novonastala značenjska zamućenja i inverzije te upletanje medijskog i popularnokulturalnog segmenta u tradicionalni sustav hrvatske političke kulture.
This ground-breaking volume documents women's influence on popular culture in twentieth-century China by examining Yue opera. A subgenre of Chinese opera, it migrated from the countryside to urban ...Shanghai and morphed from its traditional all-male form into an all-female one, with women cross-dressing as male characters for a largely female audience.
Yue opera originated in the Zhejiang countryside as a form of story-singing, which rural immigrants brought with them to the metropolis of Shanghai. There, in the 1930s, its content and style transformed from rural to urban, and its cast changed gender. By evolving in response to sociopolitical and commercial conditions and actress-initiated reforms, Yue opera emerged as Shanghai's most popular opera from the 1930s through the 1980s and illustrates the historical rise of women in Chinese public culture.
Jiang examines the origins of the genre in the context of the local operas that preceded it and situates its development amid the political, cultural, and social movements that swept both Shanghai and China in the twentieth century. She details the contributions of opera stars and related professionals and examines the relationships among actresses, patrons, and fans. As Yue opera actresses initiated reforms to purge their theater of bawdy eroticism in favor of the modern love drama, they elevated their social image, captured the public imagination, and sought independence from the patriarchal opera system by establishing their own companies. Throughout the story of Yue opera, Jiang looks at Chinese women's struggle to control their lives, careers, and public images and to claim ownership of their history and artistic representations.
The place of childhood in popular culture is one that invites new readings both on childhood itself, but also on approaches to studying childhood. Discussing different methods of researching ...children's popular culture, they argue that the interplay of the age of the players, the status of their popular culture, the transience of the objects, and indeed the ephemerality - and long lastingness - of childhood, all contribute to what could be regarded as a particularized space for childhood studies - and one that challenges many of the conventions of "doing research" involving children.
PDF
