Rodilište u Zakladnoj bolnici na Rebru u Zagrebu ustrojeno je u novootvorenoj novoj bolnici 12. svibnja 1942. i djelovalo diskontinuirano pri ginekološko-porođajnom odjelu u tri razdoblja između ...1942. – 1946., kada je zatvoreno. Bilo je smješteno na drugom katu istočnoga dijela bolnice s 24 bolničke postelje. Tijekom djelovanja rodilišta od 13. svibnja 1942. do 16. prosinca 1942., od 24. svibnja 1944. do 28. kolovoza 1945. i od 6. veljače 1946. do 28. srpnja 1946. obavljeno je 1337 porođaja u koja su upisivana živorođena, mrtvorođena i pobačena djeca od 450 grama na više, pa je perinatalni pomor stoga bio značajno viši (38,89 ‰), jer su se u bolnici obavljali uz fiziološke, značajni broj patoloških porođaja.Predstojnik novoustrojenoga odjela bio je doc. prim. dr. Filip Dražančić koji je radio uz odjelne liječnike i primalje. Rađale su uglavnom Zagrepčanke uz manji broj rodilja iz drugih krajeva Hrvatske, ponajvećma kućanice u dobi 20 – 30 godina. U navedenom razdoblju umrle su tri rodilje. Obavljani su svi porodnički zahvati, epiziotomije, carski rez, pomoći prilikom porođaja zatkom, okreti djeteta, forceps te zbrinjavanje porodničkih razdora u lokalnoj infiltracijskoj, spinalnoj (lumbalnoj) ili općoj inhalacijskoj eter anesteziji. Uz značajan broj domicilnih primaljskih porođaja te već ustrojena bolnička rodilišta u Petrovoj i Merkurovu sanatoriju, rodilište na Rebru imalo je značajno mjesto u razvoju bolničke opstetricije u Zagrebu i Hrvatskoj, do sada samo kao ustanova tek sporadično spomenuta.
The maternity ward at the Rebro Hospital in Zagreb was established in the newly opened new hospital on 12 May 1942. It operated discontinuously at the gynaecology and obstetrics department during three periods between 1942 and 1946, when it was closed. It was located on the second floor of the eastern part of the hospital with 24 beds. During the activity of the maternity ward from 13 May 1942 to 16 December 1942, 24 May 1944 to 28 August 1945, and from 6 February 1946 to 28 July 1946, there were 1,337 births. They were registered as live births, stillbirths and aborted children weighing 450 grams or more, so perinatal mortality was therefore significantly higher (38.89 ‰) because, in addition to physiological, a significant number of pathological births were performed in the hospital. The head of the newly established ward was Assoc. prim. Dr Filip Dražančić, who worked alongsideward doctors and midwives. Most of the women who gave birth were from Zagreb, with a smaller number of women from other parts of Croatia, primary housewives aged 20-30. In the mentioned period, three mothers died. All obstetric procedures, episiotomies, caesarean section, assistance during breech delivery, rotating of a baby, forceps, and treatment of perineallacerations were performed under local infiltration, spinal (lumbar) or general inhalation anaesthesia using ether. Along with a significant number of home midwifery deliveries and the already established hospital maternity wards in the Petrova and Merkur sanatoriums, the maternity ward at the Rebro hospital,until now only sporadically mentioned as an institution, had an important place in the development of hospital obstetrics in Zagreb and Croatia.
Maternalni pomor tijekom 19. stoljeća u Bjelovaru i okolnim selima bio je povezan s nestručnim domicilnim porođajima te zdravstvenom neprosvijećenošću, posebice u ruralnim naseljima, usprkos ...ustrojenoj zdravstvenoj skrbi i zaštiti materinstva u pojedinim selima Varaždinskoga generalata i kasnije Bjelovarsko- križevačke županije. Zamjetan je manji maternalni pomor u gradu Bjelovaru, gdje je postojala ustrojena primaljska skrb od početka postojanja grada uz bolničku službu liječnika, kirurga i magistara porodništva. Visok maternalni pomor (trudnica, rodilja i babinjača), posebice domicilni, pratio je još veći pomor novorođenčadi, što je bio golem javnozdravstveni problem. Iz matica umrlih bjelovarske župe i okolnih župa razaznaje se pomor mladih žena s najčešće upisanim uzrokom smrti: in partu, in puerperio, dok se u bjelovarskoj Bolnici spominju smrti s definiranim uzrokom smrti (npr. ruptura uteri, sepsis, hydrops).
Koncept medicine utemeljene na dokazima je u proteklih dvadesetak godina postao prepoznatljiv među kliničarima mnogih specijalnosti uključujući ginekologe i porodničare. Medicina utemeljena na ...dokazima je sveprisutna u medicini, osigurava sigurnost, jednakost i učinkovitost u pružanju zdravstvene zaštite. Svrha medicine utemeljene na dokazima je poboljšanje kvalitete zdravstvene skrbi što se postiže kombiniranjem individualnog kliničkog iskustva liječnika sa najboljim dokazima. Medicina utemeljena na dokazima spada u programe „cjeloživotnog“ učenja i ne može se prihvatiti i prakticirati u kratkom vremenskog razdoblju, a dovodi do odustajanja od zastarjelih medicinskih dijagnostičkih i terapijskih postupaka s ciljem boljeg i sigurnijeg ishoda za bolesnika i ostanka u korak s najnovijim spoznajama u kliničkoj praksi. Opstetričari i ginekolozi moraju biti u mogućnosti kritički procijeniti najnovije dokaze na svom području rada te ih primijeniti u kliničkoj praksi kako bi pružili najbolju skrb ženama koje liječe.
Na tragu ozračja carskog zakona o javnom zdravstvu vladarice Austro-Ugarske Monarhije carice Marije Terezije, ostvarene su brojne
pozitivne promjene na području svih zemalja carstva, pa tako i ...Hrvatske. Veliku zaslugu za to ima i Ivan Krstitelj Lalangue, jedan od
najznamenitijih liječnika koji je živio i djelovao na prostoru Hrvatske, čije je djelovanje u drugoj polovini XVIII. stoljeća znatno unaprijedilo
hrvatsko javno zdravstvo, a posebno primaljstvo. Lalangue je autor prvih stručnih originalnih medicinskih tiskanih knjiga
na hrvatskom jeziku. Analizirajući Lalangueov prvi hrvatski primaljski udžbenik „Brevis institutio de re obstetritia iliti kratek navuk od
mestrie pupkorezne za potrebochu muskeh y sziromaskeh ladanskeh sen horvatskoga orszaga y okolo nyega blisnesseh sztrankih“
iz 1777., naišli smo i na prvi tiskani stručni originalni zapis o promociji dojenja u Austro-Ugarskoj Monarhiji na hrvatskom jeziku.
Utjecaj prvog hrvatskog primaljskog udžbenika i priloga o promicanju i korisnosti dojenja doista je izniman, što potvrđuju suvremena
postignuća na planu promocije dojenja u Republici Hrvatskoj.
Za razumijevanje razvoja javnoga zdravstva u Hrvatskoj bitne su novije spoznaje o životu i radu Ivana Krstitelja Lalanguea. Ivan Krstitelj Lalangue je najzaslužniji za provođenje carskoga zakona o ...javnom zdravstvu iz 1770. godine i promicanja primaljstva u Hrvatskoj tijekom druge polovice 18. stoljeća. Lalangue je autor prvog tiskanog originalnog medicinskog udžbenika na hrvatskom jeziku (“Medicina ruralis iliti Vrachtva ladanyszka, za potrebochu musev, y sziromakov Horvatczkoga orszaga i okolu nyega, blisnesseh meszt”, Trattnern, Varaždin, 1776.). Lalangue je autor i prvog hrvatskog primaljskog udžbenika (“Brevis institutio de reobstetritia iliti kratek navuk od mestrie pupkorezne za potrebochu muskeh y sziromaskeh ladanskeh sen horvatskoga orszaga y okolo nyega blisnesseh sztrankih”, Trattnern, Zagreb, 1777.). Isto tako, Lalangue je autor i hrvatskog balneološkog
prvijenca (“Tractatus de aquis medicati regnumum Croatiae et Slavoniae, iliti Izpiszavanye vrachtvenih vod Horvatzkoga i Slavonskoga orszaga i od nachina na sveznati za potrebbochu lyudih”, Trattnern, Zagreb, 1779.). Lalangueovi su radovi korišteni u sustavnom obrazovanju hrvatskih primalja te su imali nezaobilazno mjesto u povijesti hrvatskoga primaljstva. Njegova su djela i cjelokupni život unaprijedili javnozdravstvene uvjete na područje Hrvatske pa isti temeljem novijih spoznaja dobiva sve veće značenje.
Background: This survey evaluates how the goals in Ob-Gyn training are fulfilled in the University of Turku, Finland. The purpose was to assess the achieved quantity of Ob-Gyn interventions and ...procedures. Methods: The figures in the EBCOG-logbook of 10 specialized trainees in 2006 and 2009 were collected and analysed. Results: Based on this survey, the minimum requirements are fulfilled more effectively in obstetrics compared to gynaecology. There is an imbalance between EBCOG theoretical demands and the practical performance of these trainees because of the limited possibilities to perform traditional operations as much as needed. Conclusions: The gynaecological aspects in training need more resources and new activities. Subsequently, there is a need to update the EBCOG-logbook, especially concerning the minimum requirements of procedures. All the trainers, as well as national and European organisations like EBCOG, should consider these findings seriously in order to ensure the high quality of young Ob-Gyn specialists. More quality assessment, 360 degree evaluation, Non-Technical Skills for Surgeons (NOTSS) evaluation etc. are needed.
Uvod: Ta pregled ocenjuje izpolnjevanje zahtev specializacije na Univerzi Turku, Finska. Namen je bil pregledati doseganje števila zahtevanih posegov v porodništvu in ginekologiji. Metode: Izbrali in analizirali so številke za specializante, zdaj specialiste, za leti 2006 in 2009. Rezultati: Na osnovi tega pregleda ugotavljajo, da so minimalne zahteve po posegih pravilneje izpolnjene v porodništvu kot v ginekologiji. Obstaja nesorazmerje med teoretičnimi zahtevami EBCOG-a in praktično performanco specializantov zaradi tega, ker ni mogoče več opravljati klasičnih operacij v zadostnem številu. Zaključki: Ginekološki del specializacije potrebuje več razpoložljivih možnosti in novih aktivnosti. Posledično je treba posodobiti EBCOG-dnevnik specializanta, predvsem kar se tiče števila zahtevanih posegov. Vsi neposredni mentorji ter tudi nacionalne in evropske organizacije, take, kot je EBCOG, morajo zelo resno pristopiti k tem izsledkom, da bomo zagotavljali kakovost mladih specialistov porodništva in ginekologije. Treba je večkrat ocenjevati kakovost, 360-stopinjsko ocenjevati, določati netehnične veščine kirurgov in drugo.
Prve izučene (aprobirane) primalje dolaze u novoosnovani Bjelovar, jako vojno središte Vojne krajine početkom druge polovice XVIII. stoljeća zajedno s vojnim liječnicima, kirurzima i ljekarnicima, a ...većina njih je germanskoga podrijetla. U do sada neistraženom arhivskom materijalu za razdoblje 1756.-1856. pronađeni su podaci o 23 izučene primalje, od kojih je 14 bilo pukovnijskih i 9 gradskih primalja. Visok perinatalni pomor djece i majki i kriminalni pobačaji karakteristike su toga razdoblja. Uz model domicilnoga primaljstva: skrb za trudnice, rodilje, babinjače, novorođenčad i dojenčad, primalje u teškim porodima obavljaju krštenje iz nužde ugroženoj novorođenčadi ili su pak krsne kume zdravoj dojenčadi. Premda je u samom gradu Bjelovaru ustrojeno stručno primaljstvo, u okolici grada i dalje se porodi obavljaju bez stručne pomoći. Za razliku od većine tadašnjih gradova kontinentalne Hrvatske, pa i Dalmacije, u Bjelovaru postoji kontinuirano izučeno primaljstvo i zaštita materinstva od polovice XVIII. stoljeća.
Prve izučene (aprobirane) primalje dolaze u novoosnovani Bjelovar, jako vojno središte Vojne krajine početkom druge polovice XVIII. stoljeća zajedno s vojnim liječnicima, kirurzima i ljekarnicima, a ...većina njih je germanskoga podrijetla. U do sada neistraženom arhivskom materijalu za razdoblje 1756.-1856. pronadeni su podaci o 23 izučene primalje, od kojih je 14 bilo pukovnijskih i 9 gradskih primalja. Visok perinatalni pomor djece i majki i kriminalni pobačaji karakteristike su toga razdoblja. Uz model domicilnoga primaljstva: skrb za trudnice, rodilje, babinjače, novorodenčad i dojenčad, primalje u teškim porodima obavljaju krštenje iz nužde ugroženoj novorodenčadi ili su pak krsne kume zdravoj dojenčadi. Premda je u samom gradu Bjelovaru ustrojeno stručno primaljstvo, u okolici grada i dalje se porodi obavljaju bez stručne pomoći. Za razliku od većine tadašnjih gradova kontinentalne Hrvatske, pa i Dalmacije, u Bjelovaru postoji kontinuirano izučeno primaljstvo i zaštita materinstva od polovice XVIII. stoljeća.
The first trained (certified) midwives came to the newly founded town of Bjelovar, a strong military centre of Vojna Krajina (Croatian province bordering Ottoman Empire), at the beginning of the 1750s, along with army physicians, surgeons, and pharmacists. Most were of German origin. The archival material investigated for the period 1756-1856 speaks of 23 certified midwives, of whom 14 were regimental and nine municipal. This period was characterised by high neonatal and maternal mortality rates and criminal abortions. Within the scope of the domiciliary midwifery model that included care for pregnant women, parturient women, neonates, and infants, midwives used to act as godmothers to newborns at risk, in periculo, or to healthy newborns. Although Bjelovar had professional midwifery service, the practice of unassisted childbirths continued in the town surroundings. Unlike other inland and coastal (Dalmatian) towns of the time, Bjelovar has had a continuous tradition of training midwives and maternal health care since the 1750s.
Ignaz Phillip Semmelweis značajan je za povijest medicine zbog svojeg otkrića uzroka puerperalne sepse, do kojega je došao tijekom rada na Prvoj porodničkoj klinici bečke Allgemeines Krankenhaus. ...Budući da je ta klinika, koju su vodili liječnici, imala puno veću smrtnost rodilja od Druge porodničke klinike, koju su vodile babice, želio je utvrditi uzroke takva stanja.
Došao je do zaključka da puerperalnu sepsu prenose sami liječnici i studenti medicine budući da su nakon obavljanja anatomskih sekcija odlazili izvoditi porođaje, pri čemu su ruke najčešće prali samo sapunom. Semmelweis je umjesto toga predložio obvezatno pranje ruku u otopini kalij-hipoklorita, čime je smrtnost na Prvoj izjednačio sa smrtnošću na Drugoj porodničkoj klinici. Unatoč tome, njegovo je otkriće naišlo na odbacivanje etabliranih medicinskih krugova.
Bolesnica s akutnom ili kroničnom opstetričkom ili neopstetričkom boli mora biti informirana o načinu i vrsti liječenja, mogućim nuspojavama i učincima lijekova ili postupaka na fetalni rast i razvoj ...(informirani pristanak). Moraju se poštivati postulati perinatalne farmakologije i toksikologije i izabrati način liječenja koji će imati najmanje nuspojava i biti minimalno invazivni zahvat. Stoga je mediko legalna odgovornost profesionalna i deontološka kategorija koju valja gajiti i primjenjivati
u skladu sa stručnim smjernicama i profesionalnom sigurnošću za pacijente i medicinsko osoblje.
PDF
