Cilj ovog rada je da čitaocu približi šta pojam populizam označava, koji su njegovi definišući elementi, u kojim delovima sveta i u kojim oblicima je ovaj fenomen danas prisutan, te, konačno, kakve ...posledice ostavlja na savremene demokratije i pravnu državu. Uvodni deo rada bavi se pitanjem definisanja pojma populizam, prikazivanjem teorija koje su najzastupljenije u literaturi i postavljanjem konstitutivnih elemenata ovog pojma. Zatim, sledi opšti prikaz regiona u kojima je populizam danas najprisutniji, uz generalni pregled njegovih pojavnih oblika i kratak istorijski osvrt njegovog nastanka. Konačno, rad završava pregledom negativnih i pozitivnih posledica koje populizam ima na demokratska društva današnjice i analizom njegovog uticaja na pravnu državu, odnosno, davanjem odgovora na pitanje da li noseći stubovi pravne države 21. veka uspevaju da se održe pred naletom jakog, sa svih strana nadolazećeg, populističkog talasa?
The subject of this dissertation is the impact of social conditions on the
creation and implementation of social rights in Serbia, at the turn of the
20th in 21st century. In the last few decades ...laws and public policies in the
field of social rights are in the process of deep changes with far-reaching
social consequences. The aim of this dissertation is to identify the impact
of social factors on the creation and implementation of social rights in the
social context marked by two global processes (globalization and
post-socialist transformation). Social factors (determinants) whose effect we
analyze are the state, the market and values, while elites and middle classes
are the actors whose activities and interests we analyze. Globalization is a
complex social process of increasing interdependences between societies and
states. Globalization has significant social consequences– for example,
increased global economic competition leads to the emergence of some of the
so called new social risks. In addition to profound social change,
globalization brings with it a new ideology, to which we refer as a mixture
of (neo)liberalism and globalism. The new ideology is based on the ideas of
individual responsibility for personal welfare, reduced role of social
solidarity, changing roles of government, individuals and private sector in
social policy and subordination of social process to economic logic. State
capacities and powers of national states are weakened due to globalization,
especially in the world periphery. Many responsibilities are moved to the
supranational (e.g. integration within the EU) and regional and local levels
of government (as part of the process of decentralization). Vacant space that
emerged after the retreat of the state was filled in by international actors.
Among them, in the field of social rights important roles are played by the
World Bank, the UN with its agencies, bilateral donors, international NGOs,
and the European Union. They actively influence the creation of public
policies and laws through technical and financial assistance (in the form of
loans and grants) offered to developing countries, including Serbia. The
social context that frames our analysis is also composed of the postsocialist
transformation. This term denotes the process of structural changes of former
socialist societies: transition from command to market economy and one-party
system to democracy and their reintegration into the world system.
Post-socialist transformation was marked by the decline in GDP, and growing
poverty and inequalities. In many countries, these negative effects were soon
minimized, while in Serbia, after a decade of blocked and then decade of slow
transformation, they are still present. For our discussion the following
consequences are important: widespread poverty (which poses a great social
pressure for public policies and legislative solutions) and collapsing
institutions and changing social values (which have a negative impact on
reestablishing the rule of law and restoring confidence in the laws and their
ability to effectively regulate social processes). In Serbia, as well as in
other former socialist countries, post-socialist transformation is also
marked by the conversion of public resources into private, which helped the
old "socialist" elites transform into the new political and economic elite.
Support for social changes was limited mainly to the middle classes and
slowly spread across society. This set of social and political factors was
the impetus for the development of a series of redistributive policies
(economic, monetary etc.). Within this context and under the influence of
these determinants laws and public policies were formulated. The
transformation of social rights and public policies is in line with global
trends that we analyze: marketization (growing share of private sector in
services in the field of social policy, commercial strategies of the public
sector and outsourcing services to private sector), undermining mechanisms of
social solidarity and shifting responsibility to individuals and their
individual strategies (public services designed to support individual
proactive strategies rather then to reduce the negative effect market
mechanisms) and, finally, the subordination of social sphere of the economy
(e.g. education system is understood primarily as a tools for preparation for
entering the labor market). Here we notice ideological dominance of
neoliberal ideas and residualism in social policy. In Serbia, important role
was played by international actors such as international organizations,
transnational corporations, EU etc. They have contributed to the economic
(e.g. tax) policies and concrete solutions in the field of social rights.
International development partners (international organizations and bilateral
donors) have played a vital role in the creation of laws and public policies
in the field of pension insurance, health and social care, etc. by providing
financial and technical assistance directly or conditioning recipient state
to adopt certain policies. The space for the international influences was
relatively large due to collapsed institutions and a large outflow of skilled
personnel (as a consequence of postsocialist transformation) and reduced role
of the state (which is either a consequence of real political and legal
processes or it is based on influence of neo-liberal ideology and the
assumption that the declining of the power of the state is inevitable and
that political and management processes ought to internationalized). The new
government and elites had to reinforce social support they received through
generous redistributive policies (in economic policy, labor market policies,
monetary policies, etc.). Social rights and social policies have been created
to respond to the interests of the middle class, rather than lower social
classes. This is consistent with trends we have documented: social reforms
require the consent of more influential middle class. Public policies in the
fields of education, health and labor market contain very few mechanisms to
support the most vulnerable residents. Specific institutional environment
influenced certain laws and public policies in the fields of education,
health and social protection. For example, the structure of public
administration and political system does not support multi-sectoral programs.
Or, a network made up of professional experts, ministry officials and
representatives of international organizations influenced the decision-making
process in the case of Law on social protection (they are characterized as
sub-elite because of their influence on the shaping of social institutions
and processes). The implementation of laws is also affected by the variety of
social conditions. Our analysis was conducted on the example of the Law on
Social Protection and points to differences in interpretation of laws that
influence its application in a particular social (that is, local) context.
After the consensus about specific law is reached by the local community or a
network of experts, politicians and officials, the degree of implementation
depends on a number of non-legal factors. Developed municipalities have more
welfare services, which indicate that a process of relativization and
contextualization of social rights is underway. To what extent some social
rights will be realized also depends on the political influence of the group
(so there are more services for the elderly than for Roma) and the degree of
organization of groups (so there are more services for people with
disabilities than for Roma). The implementation of law takes place in a
social environment characterized by regulatory informalism and legal and
moral cynicism. The regulatory informalism refers to a major role of informal
networks, informal channels of communication, negotiation and decision
making, prominent roles of distinguished individuals as opposed to
institutions in decision-making and law enforcement. The legal cynicism
refers to rejection of the validity of legal norms, willingness to justice
violations of laws and lack of expectations that the law will be applied.
These are the characteristics of social and political networks within which
application of law takes place but also a feature of legal culture in Serbia.
In the context of western societies, analysis of the process of application
of laws is based on the assumption that laws are valid, hey ought to be
applied and there is a rule of law (positive myth of the rule of law). In
Serbia, this is not the case and according to many indicators (level of law
enforcement, judicial independence, control of public authorities, etc.)
there are shortcoming in establishing and maintaining the rule of law. All
formal preconditions for the rule of law are in place, but their full
implementation is difficult due to the strong social and political interests.
Similarly to democracy, establishing and maintaining the rule of law requires
a balance of powers and interests that is also framed by a set of meta-legal
ideas (on natural law and human rights). Establishing and maintaining the
rule of law requires specific social preconditions, that is, specific social
interests that will support and maintain the rule of law. Detailed analysis
shows that Serbia does not have it and that in the recent history it has
failed as well in establishing powerful capitalist classes and numerous and
influential middle classes.
Predmet ove doktorske disertacije je uticaj društvenih uslova na stvaranje i
primenu socijalnog prava u Srbiji, na prelasku iz 20. u 21. vek. U nekoliko
poslednjih decenija u oblasti socijalnog prava menjaju se zakoni i javne
politike sa dalekosežnim društvenim posledicama. Cilj ovog rada je da u
društvenom kontekstu oličenom u dva globalna procesa (globalizacija i post-
socijalistička transformacija) identifikuje uticaj društvenih faktora na
stvaranje i primenu socijalnog prava. Društ
Opisuje se raspodjela organizacije rješavanja upravnih sporova u BiH i nižih političko-teritorijalnih jedinica. Nakon analize normativnih rješenja i praktičnih iskustava upravnih sporova u BiH, ...prelazi se na ocjenu opravdanosti zahtjeva za reformom upravnih sporova u Bosni i Hercegovini kako bi se oni usuglasili sa pravnom stečevinom EU i čl. 6. st. 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, koji predstavljaju elemente pravne države. Posebno će biti predstavljeni selektirani stavovi sudske prakse u BiH, budući da je jurisdikcija jako važna za popunjavanje pravnih praznina u procesu oblikovanja pravnog sustava.
Autor razmatra sustav provjera i ravnoteža (checks and balances) kao prepostavke za uspješnu uspostavu i razvoj pravne države u Vijetnamu. Uz opći pregled definicije vladavine prava i njezinih ...osnovnih načela, u radu se prikazuju teorijska razmatranja o djelovanju sustava provjera i ravnoteža u pravnoj državi, njihova osnovna obilježja te se ukazuje na posljedice vladina neuvažavanja ovog sustava. Zaključak je autora da je sustav provjera i ravnoteža javnih vlasti nužan za stvaranje pravne države, te da razvoj pravne države nikad nije uspješan bez stvaranja učinkovitog i praktičnog sustava provjera javnih vlasti putem javnog sustava, kojim se osigurava ravnoteža u trima granama vlasti – zakonodavnoj, izvršnoj i sudskoj.
Članak raspravlja o poštivanju zakona kao temelju funkcioniranja pravne države. Polazeći od činjenice da se funkcioniranje pravne države a priori pretpostavlja u uvjetima u kojima ona ne funkcionira, ...autor se pita o uzrocima ovoga logičkog paradoksa i traži ih u naslijeđenom mentalitetu, u kojemu su se donosili idealtipski postavljeni zakoni, čija je konkretna primjena ovisila o interpretatorima. Nasuprot tome, zakoni trebaju odražavati i regulirati situaciju u konkretnom društvu. Svoje hipoteze autor potkrjepljuje analizom dvaju aktualnih prijedloga zakona: Prijedloga Zakona o obitelji, braku i izvanbračnim zajednicama, te Prijedloga Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Tu ukazuje na činjenicu da ni ti zakoni ne reflektiraju postojeće stanje hrvatskog društva, već su ponovno postavljeni idealtipski. Zakoni kao da reflektiraju neko drugo društvo i neki drugi vrijednosni sustav, koji je neovisan od vrijednosnog sustava većine hrvatskih građana. Stvaranje pozitivne klime za etičnost i pravnu prihvatljivost zakona autor vidi u provođenju ozbiljne analize postojećeg stanja, čiji se rezultati moraju uzeti u obzir pri donošenju novih zakona koji nužno moraju biti pisani za hrvatske građane.
U prvome dijelu članka bio je izložen pojmovni okvir politologijskog
pristupa državi na temelju odabranih ključnih uvida suvremene
političke teorije o državi. Drugi dio članka kritički raspravlja o ...dosezima i smislu tih uvida te predlaže moguću djelomičnu rekonstrukciju glavnih tipova države kao metodičku osnovicu za razvojna i komparativna istraživanja procesa tzv. tranzicije. Kao metodička osnovica za suvremenu rekonstrukciju teorije države može poslužiti tip pristupa državi preko sklopa temeljnih pojmova (moći, vlasti, autoriteta), koji je izložio A. Passerin d’Entrèves. Produktivno razvijanje te osnovice može se zadobiti kritičkim ispitivanjem mogućnosti kombiniranja sistematskoga pristupa Passerin d’Entrevèsa, genealogijskoga Barret-Kriegel i povijesnopolitičkoga Q. Skinnera. Ujedno autor ističe kako puna rekonstrukcija pojma države nije moguća bez istodobne rekonstrukcije pojma društva. Država kao temeljni pravnopolitički projekt moderne moguća je samo kao komplementarni proces ozbiljenja (građanskog) društva kao temeljnoga politekonomskog projekta moderne. Država (suverena) i društvo (građansko) moderne su tvorbe svrhom čijeg je postojanja pravno, ekonomsko i političko subjektiviranje individuuma. Sukonstitutivna sveza države i društva, uvjet mogućnosti zbiljskoga procesa emancipacije individuuma u moderni, metodički je središnja teza u razumijevanju države i logike suverenosti. Rekonstruirano cjelovito razumijevanje države omogućuje i analitički valjano razlikovanje tipova država u komparativnim istraživanjima.
U ovom se radu predlaže, u obliku radne hipoteze, razlikovanje dvaju čistih tipova (moderne) države: države moći (Machtstaat) i pravne države (Rechtsstaat). Rekonstrukcija modernog pojma države i njezinih glavnih oblika, pruža zaključnu mogućnost da se naznači i metodički naputak za istraživanje logike tranzicije, kao tranzicije prema suverenoj pravnoj državi u punini njezinih suvremenih
određenja.
Pedeset godina vladavine socijalističkog sustava i planske ekonomije pokazalo je u zemljama Srednje i Istočne Europe veliku neučinkovitost. U tom smislu, krah socijalističkog društva nametnuo je ...postsocijalističkim zemljama nužnost velikih promjena na području društveno-političkog života te traženje novih, prije svega, gospodarskih modela. Kao ključno pitanje, osobito pod utjecajem globalizacijskih procesa, nametnulo se pitanje vlasničke strukture i nužnost privatizacije društvene/državne imovine. Usporedbom različitih oblika procesa privatizacije u zemljama Srednje i Istočne Europe, uočavaju se stoga mnoge sličnosti, ali i određene razlike. S jedne strane, tranzicija je bila prvenstveno politički projekt, a provodile su ga političke stranke, uglavnom frakcije starih političkih elita, što je rezultiralo brojnim pogreškama i proturječjima, poput prijevara i korupcije te narušenih sustava socijalne skrbi. Ipak, unatoč svim ovim proturječjima, dio zemalja Srednje i Istočne Europe uspio je riješiti različite zamke privatizacijskog procesa što je potvrđeno njihovim ulaskom u Europsku uniju. S druge strane, na
proces privatizacije u Republici Hrvatskoj utjecale su određene specifične okolnosti, poput nametnutog rata, naslijeđeni oblik samoupravnog socijalizma te, u određenoj mjeri, decentralizirani sustav gospodarstva i relativno razvijenije tržišno ponašanje na razini poduzeća, pa se on bitno razlikovao od procesa u ostalim tranzicijskim zemljama. Međutim, hrvatsku privatizaciju karakterizira,
prije svega, marginalizacija presudnog čimbenika privatizacije - pravne države - što je rezultiralo grabežom i jagmom pojedinaca, a sa socijalno-etičkog aspekta, zanemarivanje opće namjene dobara i temeljnih socijalnih principa: solidarnosti, supsidijarnosti i pravednosti.
Autor razmatra koncept rule of law na osnovi funkcionalno logičnog, a ne povijesnog promatranja. To znači da polazi od hipoteze da postoji funkcionalna logika upravljanja socijalnim ponašanjem i ...socijalnim razvojima s pomoću pravnih normi koja, uz neke uvjete, stvara određene institucije. U tom je smislu, priznavanje članova nekog društva kao slobodnih i jednakih temeljna pretpostavka. To, naime, znači da su državna tijela ovlaštena za suvereno djelovanje, ali istovremeno i razvlaštena. Kako bi ovo bilo moguće, sadržajne kvalitete zakona moraju se vrednovati kriterijima racionalnosti i normativnosti. U drugom dijelu teksta izvode se institucionalni uvjeti rule of law. To su: dioba vlasti, pravno vezivanje svih državnih vlasti i neovisnost pravosuđa. U ove funkcionalne elemente treba uključiti i jamstva temeljnih prava. Autor drži da će našu buduću situaciju obilježiti socijalna pluralizacija, potreba za sigurnošću i globalizacija pri istodobnoj individualizaciji. Ovi će procesi zasigurno djelovati i na institucije pravne države.
Autor članka analizira govore pape Ivana Pavla II. prigodom njegova posjeta Hrvatskoj 1998. godine. Papa se u svojim govorima predstavlja kao hodočasnik Evanđelja, kao Rimski biskup koji izvršuje ...petrovsku službu. Poruke i poticaji su upućeni Crkvi u Hrvatskoj, kao i Hrvatskom društvu. Crkvi Papa priznaje svjedočku povijest, koja se očitovala kao mučenička povijest, posebice u životu zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Alojzija Stepinca. Papa posebno ističe zadaću Crkve u izgradnji kraljevstva Božjega na ovim prostorima. Crkvu u Hrvatskoj Papa poziva na novu evangelizaciju, na ekumenski i medureligijski dijalog. Hrvatskom društvu Papa upućuje poruku da je svaki kršćanin pozvan izgrađivati svoju domovinu. U središtu društvenog života mora biti čovjek i njegovo ljudsko dostojanstvo. Papa govori o obitelji i o mladeži kao temeljima budućnosti Crkve i države. Na koncu, Papa izražava želju za trajnom demokratizacijom društva, za poštivanjem ljudskih prava i ostvarenjem pravne države.
PDF
