The main aim of the present paper is to describe and analyse forms and functions of absences (or ‘blanks’) in chains of signifiers in nineteenth-century English literature, particularly prose ...fiction. The theoretical framework is built on the theory of reception: the writings of Ingarden and Iser, but primarily the typology of blanks in signifying systems drawn up by Wolf (2005). In this paper, absences are defined as intentional, salient gaps in chains of typical (expected) signifiers (i.e. as a discursive feature rather than one occurring on the story level); they are thus conceived of as part of the implied author’s writing process and support for the primary or secondary theme(s) and meaning of a text. Relishing the experimental nature of their texts, some nineteenth-century authors used blanks as a metafictional tool for describing various topics, as well as a technique mimetic of psychological processes. Lewis Carroll’s Alice novels provide relevant examples of using blanks to add a visual dimension to the written text, thus enhancing their multimodal quality.
U članku autor analizira odnos između tumačenja, pravnih praznina i načela zakonitosti. Tumačenje je jedna od faza u primjeni pravne norme. Pravne norme propisane su apstraktno za neodređen broj ...slučajeva. Stoga se pri primjeni pravne norme, kao prethodni zahtjev, javlja zahtjev za tumačenjem. Zadatak je tumača utvrditi moguća značenja pravne norme i primijeniti ono značenje koje najbolje odgovara u konkretnom slučaju. U pravnoj znanosti razvijena su određena pravila, metode tumačenja koje se primjenjuju u postupku tumačenja. Postupak tumačenja najčešće zahtijeva primjenu više metoda kako bi se utvrdilo koje je od mogućih značenja najbolje primijeniti. Međutim, osim potrebe utvrđivanja značenja pravne norme, ponekad se u pravnom sustavu pojavljuju takvi slučajevi koji predstavljaju pravnu prazninu. U tim slučajevima tumač treba tumačenjem dostvoriti postojeću pravnu normu kako bi bila primjenjiva, a da istodobno ne povrijedi načelo zakonitosti. Načelo zakonitosti bilo je predmetom razmatranja i pred Europskim sudom za ljudska prava. Autor u radu predlaže primjenu diskrecijskih ovlasti od suca pod uvjetom da takve diskrecijske odluke ostanu u okvirima načela zakonitosti.
ANALOGIJA U PRAVU Žaklina Harašić
Pravni vjesnik,
12/2018, Volume:
34, Issue:
3-4
Journal Article
Open access
Zaključivanje na temelju analogije javlja se u svakodnevnom životu i raznim područjima ljudskog djelovanja, pa tako i u pravu. Zaključivanje na temelju analogije u pravu, na prvi pogled, može se ...svesti na istu formu kao i zaključivanje na temelju analogije uopće – dvije premise i zaključak. No, ono se ipak razlikuje od općeg analogijskog zaključivanja, jer jedna premisa u pravnom zaključivanju mora biti normativna (a ne samo faktična). Analogijsko zaključivanje (uopće i u pravu) izučava se od strane velikog broja autora i s raznih pristupa. Suglasnost postoji samo u pogledu elementarnog oblika analogijskog zaključivanja za koji možemo reći da se zasniva na sličnosti dvaju predmeta (dviju pojava) u nekim osobinama, pa se onda na temelju te sličnosti zaključuje da su ti predmeti (pojave), slični i u nekim drugim osobinama. Što se tiče analogije u pravu, ističemo posebno njezina četiri oblika: zakonska analogija (analogia legis), pravna analogija (analogia iuris), analogia inter legem te analogija koja se koristi u precedentnom pravu. Njima se, osim što se pravne norme tumače, i popunjavaju pravne praznine (s time da popunjavanja pravnih praznina nema u kaznenom pravu). Posebno interesantno i sporno jest kada se to radi na temelju pravnih načela.
Conclusions by analogy are common in all areas of human activities, including law. Conclusion by analogy in law can be reduced prima facie to the same form as the conclusion by analogy in general ...i.e. two premises and a conclusion. However, it differs from analogical conclusion in general, because one premise in law conclusion must be normative (not only factual). Researches into analogical conclusions (in general and in law) have been done from many aspects and by a number of authors. There is a consensus only on an elementary form, and it is founded on the similarity of two objects (two features) in some characteristics, which draws a conclusion that these objects (features) are similar in some of their features. When it comes to analogy in law, there are four types of analogies: A statutory analogy (analogia legis), law analogy (analogia iuris), the inter legem analogy, and an analogy we use in law of precedents. These analogies are utilized to interpret legal norms and the loopholes in the law are closed (with exception of criminal law where there are no loopholes). This becomes both particularly interesting and disputable when it comes to legal principles.
Točka urušavanja Čolig, Matej
Čemu,
06/2017, Volume:
XIV, Issue:
25
Paper
Open access
Simbolizacija i jezik ustraju u susretu s onime nerazaberivim. Ono je blisko povezano sa sferom Realnog od koje čovjeku pristižu izvori nesigurnosti, a kao krajnji dokidač dovoljne pozicije opstaje ...nagon smrti. Zbog njega neprestano nastaju praznine, one traže ispunjenje, stvaranje pozitivnog mjesta odakle će se izaći ususret negativitetu. Mnoge su značajke identiteta, bilo svjesno bilo nesvjesno, zadržane – ponašaju se kao nakupina i raspoređuju se ovisno o svome naboju. Na nekome se dijelu toga sklopa može javiti krizna točka i proširiti svoj utjecaj na cjelinu dovodeći u pitanje njeno postojanje. Biološka smrt pripada prirodnome procesu, ali smrt neprestano prijeti kao oblik poništavanja, tjera i pojedinca i društvo u granične situacije te pokazuje kakva je težina slobode. Urušavanju se suprotstavljaju otvorenost, moć slučaja i ustrajnost da se s drugima iznese točka za novo kretanje.
Iako je rad zamišljen kao teorijski prilog razumijevanju različitih praksi šutnje koje su povezane s poviješću konflikta i nasilja, on se temelji na istraživanju koje je provedeno u Lici, hrvatskoj ...regiji koju autorica prepoznaje kao lokalitet koji je rezervoar strahova, anksioznosti, trauma i njima pripadajućih šutnji s dugom povijesti. Osim što šutnja ima različite funkcije i učinke, ona ima i vrlo raznoliku trajnost (može se mjeriti sekundama, ali i desetljećima), može biti i često jest popunjena drugim potencijalno komunikabilnim neverbalnim aspektima (emocijama i afektima, gestama, zvukovima i sl.) te može biti više ili manje ovisna o mišljenjima, iskustvima i stavovima drugih pojedinaca i zajednica te upravljana njima. Ukratko, u tekstu se šutnje zabilježene tijekom istraživanja promatraju u okviru brojnih tipologija šutnje te se pomnije razmatraju kontekstualno ovisni i ambivalentni učinci šutnje, njezine “praznine”, trajanje i njezini akteri (pojedinci i zajednice). U tekstu se raspravlja o šutnjama i utišavanjima na makrorazini te njihovim afektivnim i društvenim funkcijama kao i o njihovim učincima na mikrorazini u interpersonalnim interakcijama i svakodnevnom životu, etnografskim susretima. Raspravlja se i o reperkusijama mreže šutnji na javnu prezentaciju rezultata istraživanja šutnje.
U radu se opisuje i analizira oblike i funkcije odsutnosti (praznina) u lancima označitelja u odabranim dramama Samuela Becketta. Teoretski pristup bazira se ponajprije na tipologiji praznina u ...značenjskim sustavima koju je izradio Werner Wolf. Odsutnosti su u u ovom radu definirane kao namjerne, značajne praznine u lancu tipičnih (očekivanih) označitelja, drugim riječima, diskurzivne su a ne dio fabule. Stoga one tvore dio procesa pisanja autora i podupiru primarni ili sekundarni smisao teksta. Samuel Beckett koristi praznine kao sredstvo ukazivanja na otežanost komunikacije te nepouzdanost i neadekvatnost jezika koji za likove predstavlja tek mučnu nužnost od koje se ne može pobjeći. Time teorija odsutnosti potvrđuje Beckettov položaj preteče postmodernizma, a njegove drame, s druge strane, odsutnosti i tišini daju pozitivno značenje.
Ovaj članak propituje rascjep između dominantnih diskursa tranzicije/privatizacije i postsocijalističke živuće realnosti na primjeru Bosne i Hercegovine. U Bosni i Hercegovini proces ekonomske i ...političke tranzicije dodatno je zakompliciran bremenom ratnih zbivanja, tako da u bosanskom slučaju svjedočimo dvostrukoj tranziciji (double transition): iz rata u »mir« i iz socijalizma u kapitalizam. Inspirirani našom etnografijom praznine i foto esejima “Junkyards of the Future Past” (De Genova, 1997) i “Days of Destruction, Days of Revolt” (Hedges & Sacco, 2012), u ovom članku analiziramo učinke bosanske »tranzicije« kroz prizmu - dakle genealogiju i biografiju - jedne »prazne« ustanove u Bihaću. Ova je građevina nikad dovršeni Dom penzionera koji u strogom središtu poslijeratnog i postsocijalističkog Bihaća, grada na sjeverozapadnom rubu Bosne i Hercegovine, zjapi sablasno (polu)prazan, kao kostur, sjenka i simbol nikad dostignute buduće prošlosti i tranzicijske, korumpirane, privatizacijske sadašnjosti. Etnografski je fokus na građevinu, a ne na »mjesto« ili »populaciju«, namjeran, jer oslikava važnost materijalnih, opipljivih stvari u kontekstu transformacije vlasništva. Naime, smjestile smo ovu glomaznu, napuštenu i sablasnu građevinu u sferu političke ekonomije u antropološkom, dakle, širokom i kontekstualiziranom, smislu te fraze. Ukratko, koristimo praznu građevinu kao analitički i hermeneutički »alat« s kojim ćemo obuhvatiti, opisati i razjasniti učinke poslijeratne i postsocijalističke »tranzicije« na »ljude i objekte« u kontekstu Bihaća i šire.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Na fotografiji: Maruša Majer (Irena Novak) in Jette Ostan Vejrup (Birgitte Mrak) v predstavi Praznina spomina – epizoda 1 v režiji ...Nine Šorak- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
PDF
