Uvod: Cilj nam je bio odrediti odnos između peroksidacije lipoproteina i an-tioksidacijskog kapaciteta krvi majke i krvi iz pupkovine te ispitati razlikuju li se koncentracije malondialdehida i ...vitamina E, A i C u plazmi majke i pupkovine između trudnica oboljelih od preeklampsije i zdravih trudnica.
Metode: Usporedili smo oksidacijski i antioksidacijski sustav u krvi majke i krvi iz pupkovine kod dviju skupina majki i njihove novorođenčadi. Njihove su koncentracije malondialdehida (engl. malondialdehyde, MDA) i antioksidacijskih vitamina E, A i C u krvi određene i uspoređene, kako bi se procijenilo razlikuje li se prooksidacijski status majke s preeklampsijom od statusa u krvi iz pupkovine kod odgovarajućeg novorođenčeta.
Rezultati: Koncentracija MDA u plazmi majki s preeklampsijom bila je značajno viša (P < 0,001) nego kod kontrolne skupine, no njegova je koncentracija bila značajno niža u krvi iz pupkovine kod majki s preeklampsijom. Koncentracije MDA bile su značajno niže (P < 0,001) u plazmi iz pupkovine u usporedbi s koncentracijom u plazmi majke. Koncentracija vitamina E bila je niža u plazmi majki s težim oblikom preeklampsije (P = 0,048). Koncentracija vitamina A bila je statistički značajno niža (P = 0,009) u plazmi majki s preeklampsijom u usporedbi s kontrolnom skupinom. Zanimljivo je da nije bilo statistički značajne razlike u koncentracijama u krvi majke i krvi iz pupkovine kod bolesnica s težim oblikom preeklampsije. Međutim, u plazmi iz pupkovine, izmjerena je znatno niža koncentracija vitamina A nego u plazmi majke. Za razliku od vitamina E i A, koncentracija vitamina C u plazmi krvi iz pupkovine bila je znatno viša kod obiju skupina.
Zaključak: Pretpostavljamo da je antioksidacijski kapacitet krvi iz pupkovine dovoljan te da je placentalna barijera odgovarajuća za zaštitu fetusa od oksidacijskog oštećenja izazvanog oksidacijskim stresom kod majki s preeklampsijom. Stoga zaključujemo da je status oksidacijskog stresa u krvi novorođenčeta nizak u usporedbi s njegovim statusom kod pripadajuće majke s preeklampsijom. Potrebna su daljnja istraživanja kako bi se ispitala strategija održavanja normalne koncentracije antioksidacijskih vitamina radi suzbijanja preeklampsije kod žena koje su u visokorizičnim skupinama.
Cilj: Procijeniti korisnost prooksidacijskih i antioksidacijskih biljega, kao i osmotsku rezistenciju eritrocita kod trudnica s preeklampsijom u usporedbi s kontrolnom skupinom. Izmjerene su i ...uspoređene razine njihovih neenzimskih i enzimskih parametara, kao i pro- i antioksidacijskih parametara.
Materijali i metode: U istraživanje su bile uključene dvije skupine trudnica: kontrolna skupina od 25 normotenzivnih zdravih trudnica i skupina od 27 žena s teškim oblikom preeklampsije. Iz mjerene su i uspoređene koncentracije reduciranog glutationa (GSH), oksidiranog glutationa (GSSG) i malondialdehida (MDA) u krvi, koncentracija mokracne kiseline zajedno s antioksidacijskim enzimskim parametrima u krvi: aktivnosti superoksid-dismutaze (SOD),
glutation-peroksidaze (GPx), glutation-reduktaze (GRx) te katalaze, kako bi se procijenila ukupna promjena uslijed preeklampsije. Vrijednosti svakog parametra iz mjerene su primjerenom laboratorijskom metodom.
Rezultati: Kod žena oboljelih od preeklampsije koncentracije oksidacijskog biljega MDA bile su povišene za 33% (P = 0,001), GSSG za 19% (P = 0,001), dok se koncentracija GSH u eritrocitima smanjila za 20% (P = 0,001). Koncentracija mokraćne kiseline se u uspored bi s normotenzivnom kontrolnom skupinom povecala za 36,5% (P < 0,001). Smanjenje osmotske rezistencije ukazalo je na smanjenu deformabilnost eritrocita kod teškog oblika preeklampsije. Smanje a je aktivnost antioksidacijskih enzima i to SOD za 23,7% (P < 0,001), GRx za 21,9% (P = 0,014) i GPx za 14,5% (P = 0,109) tijekom razvoja preeklampsije. Jedini biljeg odgovora na oksidativni stres je za 26,8% povećana aktivnost katalaze (P = 0,002).
Zaključak: Zaključujemo kako veće stvaranje reaktivnih kisikovih spojeva (engl. reactive oxygen species, ROS) i smanjena aktivnost SOD, GRx, GPx, povećana koncentracija MDA, GSSG s istodobno niskom koncentracijom GSH po dupiru hipotezu o snažnijem oksidacijskom stresu u preeklampsiji. Nadalje smo zaključili da smanjena osmotska rezistencija eritrocita u preeklampsiji upućuje na gubitak integriteta stanične membrane, što rezultira kraćim životnim vijekom stanice.
SAŽETAK. Cilj ovog epidemiološkog rada je ukazati na prekomjernost i štetnost izloženosti trudnica oksidantima iz čovjekova okoliša koji uzrokuju porast razine methemoglobina, a kojima je i fetus ...ugrožen. Razina koncentracjje methemoglobina koji ima svojstvo oksidanta. kao produkt nepovoljnog utjecaja sagorjevanja ugljena kao i utjecaja meteoroloških prilika u mikroregionalnim uvjetima, doprinos su objašnjenju iznenadne intrauterine smrti fetusa, koja su i nakon poroda u trećini slučajeva neobjašnjiva. Metode. Da bi se utvrdila incidencija reproduktivnog gubitka u krugu djelovanja TE Plomin1 (Labin) obrađena je populacija trudnica u razdoblju »izloženosti« (N=122) i u »kontrolnom« razdoblju (N=138).Podaci su obrađeni 2 analizom i linearnim korelacijskim testovima. Rezultati. Dobiveni rezultati ¬pokazuju da je reproduktivni gubitak u trudnoći statistički značajno veći (p=0.0369) u razdoblju »izloženosti« (N=10), nego u »kontrolnom« razdoblju (N=4), te da je u razdoblju izloženosti učestalost mrtvorođenosti s povećanom koncentracijom methemoglobina u krvi također statistički značajnija, nego u »kontrolnom« razdoblju (p=0.0336). Uočeno je, također, da je u razdoblju »izloženosti« prizemna koncentracija SO2 bila viša u »sunčanim i dominantno sunčanim danima«. Zaključak. Ciljani, kontinuirani i preporučeni monotoring razine majčina methemoglobina može neizravno ukazati na neprepoznatu, prekomjernu fetalnu razinu methemoglobina te objasniti akutno zatajenje vitalnih organa (prvi puta izraženo kao »fetalna preeklampsija«) i iznenadnu intrauterinu smrt fetusa. Ova pretpostavka zahtijeva daljnja istraživanja koja mogu voditi do potvrde uloge fetalnog methemoglbina kao potencijalnog uzroka iznenadne intrauterine smrti, često klasificirane kao »neobjašnjive«.
Uvod: Sindrom HELLP, težak oblik preeklampsije kojega klinički karakterizira hemoliza, povišeni jetreni enzimi, te mali broj trombocita, prvi je put opisan 1982. godine.
Materijali i metode: Kako ...bismo procijenili utjecaj identificiranja ovoga sin-droma na ishode liječenja rodilja i fetusa, proveli smo retrospektivnu studiju i pregledali dokumentaciju bolesnica s preeklampsijom liječenih u Klinici Mayo prije i nakon 1982. godine. Načinili smo retrospektivnu dijagnozu sindroma HELLP u 11 od 146 bolesnica liječenih zbog preeklampsije prije 1982. godine. Usporedili smo ishode trudnoće u nasumce odabranoj skupini 24 žene sa sin-dromom HELLP koje su liječene u Klinici Mayo između 1986. i 1994. godine.
Rezultati: Nismo zapazili statistički značajnu razliku među demografskim podatcima o rodiljama ili dijagnostičkim laboratorijskim nalazima. Smrtnost fetusa je bila značajno viša prije 1982. godine. Pojavnost i težina akutnog zatajenja bubrega i drugih skupnih komplikacija kod rodilja (uključujući plućni edem, pleuralni izljev, perikardijski izljev, unutarmoždano krvarenje, konvulzi-je, hepatičku nekrozu, te odignuće mrežnice) bili su značajno veći prije 1982. godine. Nakon te godine vrijeme od dijagnoze do porođaja bilo je značajno kraće (2,5 u odnosu na 14 dana), a za bolesnice je bilo vjerojatnije da će pri-miti profilaksu protiv konvulzija magnezijevim sulfatom. Zabilježena je i tendencija većega broja carskih rezova i poticanja trudova u žena liječenih nakon 1982. godine.
Zaključci: Navedena zapažanja ukazuju da je prepoznavanje sindroma HELLP kao zasebnoga kliničkog sindroma dovelo do poboljšanih ishoda trudnoće vjerojatno zbog pravodobnije dijagnoze i ranijeg završetka trudnoće.
SAŽETAK. Najviše se anestezioloških komplikacija opisuje pri hitnim carskim rezovima indiciranim zbog ugroženosti rodilje ili fetusa. Prikazana je 42-godišnja pluripara primljena u rodilište Opće ...bolnice Virovitica zbog glavobolja, vaginalnog krvarenja i povišenog krvnog tlaka (RR 170/110) u 37. tjednu neredovito kontrolirane trudnoće. Unatoč započetoj antihipertenzivnoj terapiji došlo je do porasta krvnog tlaka (RR 190/120). S obzirom na preeklampsiju i sumnju na abrupciju posteljice, odlučilo se trudnoću dovršiti hitnim carskim rezom. Nakon uvođenja u opću anesteziju ne uspije je se intubirati (Mallampati IV), povraća želučani sadržaj, neuspio ponovni pokušaj intubacije, pad saturacije kisika uz znakove aspiracije. Nakon buđenja pacijentice neuspio pokušaj spinalne i ponovne opće anestezije. CTG povremeno registrira fetalnu bradikardiju. Učinjena je hitna traheotomija, a pacijentica hemodinamski stabilizirana. Carskim rezom porođeno je teško asfiktično novorođenče, intubirano i reanimirano (Apgar indeks 0,2,5). Rodilja je premještena u JIL gdje se provodi daljnja intenzivna terapija usmjerena na stabilizaciju stanja i zbrinjavanje respiratornih komplikacija. Šesnaesti post operativni dan rodilja i novorođenče su otpušteni kući u općem dobrom stanju.
