This paper analyses the issue of recognition of canon marriage (matrimonium) that has been concluded in the Vatican City State and also the effects of decisions of church courts on marriage in the ...Republic of Croatia. Firstly, the authors elaborate the issue of the status of the state and legal order of the Vatican City State, including its regulation of marriage. After the initial findings the question of recognition of marriage concluded in the Vatican City State in the Republic of Croatia is analysed. The conclusion in this aspect is that such a marriage is recognised in Croatia and its registration in the personal status record should be facilitated. In the following chapters the authors first analyse all the potentially relevant church courts’ decisions that concern canon marriage in the Vatican City State. Thereafter, they elaborate whether such decisions may be recognized in Croatia given the fact that church, and not state, courts decide on the issue. Given the specificities of the Vatican City State that are evidenced in the fact that those decisions have direct effect, the authors conclude that such decisions are to be generally differentiated from church courts’ decisions. Finally, the paper deals with the application of Art. 13/4 of the Agreement on legal issues between the Holy See and the Republic of Croatia that regulates how church decisions on marriage are given effect in Croatia. However, without further legislative steps, the courts cannot apply the rule. So far, such steps have not been taken and the concerned parties can only gain civil effects of cessation of marriage through civil courts.
Samorefleksija geoepistemologije Marinković, Dušan; Ristić, Dušan
Anali Hrvatskog politološkog društva,
12/2022, Volume:
19, Issue:
1
Journal Article, Book Review
Peer reviewed
Open access
Autori u ovom osvrtu samorecenziraju tekst o Foucaultovoj dvorani ogledala u kojemu nastoje razviti projekt fukoovske geoepistemologije. Najprije propituju sam postupak samorecenziranja kroz ...problematizaciju teksta kao predmeta analize i značenja samog postupka prepoznajući u njemu obrazac priznanja koji je Foucault utvrdio kao tipičan za zapadnu civilizaciju. Nakon što su prihvatili izazov samokritike, autori svoj povratak problemskom području geoepistemologije i pojmu triedra kao analitičkog oruđa izvode najprije na razini kritike teorijsko-metodologijskog okvira. Pritom uočavaju nedovoljno jasno razlučivanje vlastitog od Foucaultovog pristupa, nedovoljnu preciznost vlastite geoepistemološke analitike te nedovoljnu pažnju koju su u njezinim okvirima posvetili genealogiji praksi moći i znanja. Zatim se usmjeravaju na pojedine sadržajne nedostatke koji su obilježili začetak njihova istraživačkog projekta, a očitovali su se u nedovoljno jasnoj konceptualizaciji pojma života i podrazvijenosti triedara spacijalizacije s obzirom na problematike guvernmentalnosti i biomoći, jezika te samog ludila. Priznajući mogućnost da su se, pristajući na Foucaultovu igru, uhvatili u "triedar Foucault" kao cirkularni okvir tumačenja, autori u zaključnom dijelu osvrta nude sistematizaciju svojih ocjena te iznose prijedloge za daljnji razvoj projekta fukoovske geoepistemološke analitike.
In this review, the authors self-review the text about Foucault’s hall of mirrors, in which they try to develop the project of a Foucauldian geo-epistemology. First, they question the process of self-review – through the problematization of the text as an object of analysis and the meaning of the process itself, recognizing in it the apparatus of confession which Foucault established as typical for Western civilization. After accepting the challenge of self-criticism, the authors return to the problem area of geo-epistemology and the concept of the trihedral as an analytical tool, first at the level of criticism of the theoretical-methodological framework. In doing so, they observe insufficiently clear delineation of their own approach from Foucault’s, insufficient precision of their own geo-epistemological analysis, and insufficient attention that they paid within this framework to the genealogy of concrete practices of power and knowledge. The authors then focus on specific deficiencies that marked the beginning of their research project and were manifested in an insufficiently clear conceptualization of the concept of life, as well as the underdevelopment of the trihedral of spatialization regarding the issues of governmentality and biopower, language, and madness itself. Acknowledging the possibility that, by agreeing to play Foucault’s game, they got caught in the "Trihedral Foucault" as a circular framework of interpretation, in the concluding part of the review the authors offer a systematization of their evaluations and present proposals for the further development of the project of Foucauldian geo-epistemological analytics.
Zakonom o kaznenom postupku predviđeni su različiti konsenzualni oblici postupanja, uključujući i odredbe čl. 417.a st. 6. i 7. ZKP-a, kojima se ograničavaju ovlasti suda u odmjeravanju kazne za ...slučaj da se okrivljenik suglasi s kaznenopravnom sankcijom koju je predložio državni odvjetnik. Provedeno istraživanje pokazalo je da se ta odredba u praksi shvaća ekstenzivno, kao oslonac za neformalno sporazumijevanje stranaka prije očitovanja o krivnji, ali i da se i nakon očitovanja o krivnji u praksi nerijetko nastavljaju različiti oblici bilateralnih i trilateralnih dogovaranja o konačnom ishodu kaznenog postupka. U navedenom su istraživanju izloženi i analizirani stavovi i iskustva domaćih pravnih praktičara o toj problematici, s ciljem da se dozna u kojoj su mjeri prisutni i na koji se način u praksi manifestiraju različiti oblici neformalnog sporazumijevanja. Kako bi se dobiveni rezultati bolje razumjeli, u početnom su dijelu rada iznesena teorijska razmatranja o neformalnom sporazumijevanju s aspekta temeljnih načela kaznenog postupka. U tom su dijelu autori iznijeli i argumentirali svoje mišljenje o tome koji su oblici neformalnog sporazumijevanja pravno prihvatljivi i pod kojim uvjetima. U zaključku su rezimirani rezultati istraživanja te se uputilo na određene konceptualne manjkavosti hrvatskog kaznenog procesnog zakonodavstva i prakse.
Hrvatski sabor donio je 25. lipnja 1991. Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti i Deklaraciju o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske, čime je objavio i formalizirao volju ...hrvatskoga naroda i građana Republike Hrvatske izrađenu na referendumu održanom pet tjedana prije. Usvajanjem navedenih dokumenata, a u nemogućnosti postizanja novog političkog dogovora kojim bi se razriješila jugoslavenska državna i politička kriza, Hrvatska je ušla u završnu fazu procesa osamostaljenja. No, unutarjugoslavenske i međunarodne prilike i odnosi nisu predstavljali povoljan okvir hrvatskoga osamostaljenja, nego je u tom procesu Hrvatska nailazila na brojne prepreke, opstrukcije, nerazumijevanja, pa i otpore. Dio međunarodnih aktera, pritisnut odlučnošću hrvatskog političkog vodstva kao i brutalnošću srbijanske oružane agresije, postupno je gradio afirmativan stav prema odluci o izlasku Hrvatske iz SFRJ kao jedinom racionalnom odgovoru na jugoslavensku krizu i rastući velikosrpski nacionalizam i ekspanzionizam. Tri desetljeća nakon sudbonosnih odluka Hrvatskoga sabora prigoda je da podsjetimo na ključne državno-političke i međunarodnopravne akte koji su doveli do priznanja te međunarodne i diplomatske afirmacije Republike Hrvatske, kao i da ukratko ukažemo na one unutarnje i međunarodne dionike koji su se tom procesu odupirali, ali i na one koji su ga podržavali.
Intercountry and interracial adoptions are forms of international adoption that imply the difference between adopter and adoptee in geographical, racial, and ethnic terms, which makes the adoption ...process very complex. The recent case of intercountry adoption of children from DR Congo by Croatian citizens confirmed the globally recognized controversy, questionability, and complexity of the intercountry adoption process. The key or additional problem in this case of intercountry adoption is the fact that DR Congo is not a party to the 1993 Convention on the Protection of Children and Co-operation in Respect of Intercountry Adoption. The case of intercountry adoption of children from DR Congo encouraged the authors to research and analyze international and national regulations and practices relevant to intercountry adoption. In this paper, the authors specifically analyze open issues related to intercountry adoptions in Croatian legislation, more precisely the recognition of foreign court decisions on adoption, minimum standards related to the establishment and recognition of intercountry adoptions, the possibility of termination of adoption, the citizenship status of adopted children, and the children's right to access information about adoption. In conclusion, the authors propose de lege ferenda solutions for the future regulation of intercountry adoptions.
Machiavelli Žagar, Davorin
Politička misao,
11/2020, Volume:
57, Issue:
3
Journal Article, Paper
Peer reviewed
Open access
Autor u članku ukazuje na suvremenu relevantnost Machiavellijeva nauka sadržanog u Vladaru i Raspravama. U dijalogu s Lefortom i njegovim epohalnim tumačenjem Firentinca (1972) članak nudi ...alternativno, subverzivno čitanje Machiavellijeve teorije političkog konflikta i pritom, u kritičkom odnosu spram Honnetha (1995), osvjetljuje elemente specifične, makijavelijevske teorije priznanja. Autor tvrdi da je fundamentalno demokratski karakter Machiavellijeva projekta izravno povezan sa sposobnošću plebsa da prepozna svoju novu funkciju u društvenom polju i da na sebe odvažno preuzme queer “identitet”. To je moguće samo uz pomoć i potporu vladara. Plebs u tekstu označava dinamičku koaliciju na različite načine potlačenih skupina. Uz pomoć političke instance pučani trebaju preobraziti svoju težnju da ne budu tlačeni od velikaša u pozitivno usmjerenu težnju da bivstvuju na način koji čuva razliku u odnosu na težnju velikaša za posjedovanjem. Otkrivajući sebstvo kao mjesto nesvodive drugosti, pučani neprestano izumljuju nove načine postojanja u razlici spram “režimā normalnosti” i na taj način postaju nepresušni izvor društvene inovacije koja stoji na dispoziciji čitavom društvu. Poqueeravanje plebsa omogućuje viši stupanj zajedničkog bivstvovanja. Snaga demokratskog društva izravno ovisi o vitalitetu težnje pučana i njihovoj sposobnosti da neprestano osmišljavaju i proizvode nove načine života.
In this paper the author highlights the contemporary relevance of Machiavelli’s teaching as contained in The Prince and Discourses. In a dialogue with Claude Lefort and his groundbreaking interpretation of the Florentine (1972),this paper offers an alternative, subversive reading of Machiavelli’s theory of political conflict. At the same time, the author highlights the elements of a specific Machiavellian theory of recognition through a critical engagement with Honneth (1995). The author argues that the fundamentally democratic character of Machiavelli’s project is directly related to the ability of the plebs to recognize their novel function in the social field and to audaciously adopt queer “identity”. This is made possible only with the help and the support of the prince. In the text, the plebs represent a dynamic collation of diverse groups (of Others) which are being oppressed in the society. The plebs are invited to transform their desire not to be oppressed into a positive desire “to be” and become in such a way that enables them to maintain their difference in contrast to the greats. By discovering the “self” as a place of radical alterity, the plebs ceaselessly invent new modes of being which are opposed to the “regimes of the normal”. In this way the plebs become an inexhaustible source of innovations which are available for the entire citizenry. Queering of the plebs enables a higher degree of (our) common being in the society. The strength of a democratic society directly depends on the vitality of the plebs’ desire and their ability to imagine, produce and sustain new modes of life.
Pitanje je u kojoj mjeri Brexit utječe na pomorsko pravo i pomorsku industriju Europske unije. Trgovački sud u Londonu stoljećima rješava meðunarodne sporove nastale iz prijevoza stvari morem. ...Približno 80 % svih sporova pred tim sudom, kao i Sudom za pomorske sporove, i danas su pomorski sporovi nastali iz pomorskih osiguranja i brodograðevnih sporova. Oko 70 % takvih sporova meðunarodnog su karaktera. Velika većina sudaca engleskog Trgovačkog suda, Žalbenog suda, Vrhovnog suda i Suda za pomorske sporove, kao i veliki broj specijaliziranih odvjetnika i vještaka, imaju iskustva u pomorskim sporovima. Sve to upućuje na zaključak kako je London bio i ostao dominantna jurisdikcija za rješavanje meðunarodnih pomorskih sporova. Pragmatičan pristup pitanju odgovornosti i alokaciji rizika pomorskih pothvata, kao i detaljna analiza specifičnih okolnosti svakog slučaja, meðu ostalim, krase englesku sudsku praksu. Nakon završetka tzv. tranzicijskog razdoblja pregovora o izlasku Velike Britanije iz Europske unije, 31. prosinca 2020. godine, u Velikoj Britaniji prestale su važiti Uredba Europske unije Bruxelles I (preinaka), Luganska konvencija iz 2007. godine i tzv. Uredbe Rim I i Rim II. Navedeni propisi reguliraju pitanja nadležnosti, priznanja i izvršenja sudskih odluka u graðanskim i trgovačkim sporovima meðu državama članicama Europske unije, kao i izbor mjerodavnog prava. Prestankom važenja potonjih propisa prestao je dotadašnji postupak automatskog priznanja i ovrhe presuda engleskih sudova u graðanskim i trgovačkim sporovima meðu državama članicama Europske unije (i obratno). U tim se okolnostima postavlja pitanje, hoće li brodarske kuće, osiguravajuća društva, brodograditelji i drugi dionici pomorske industrije Europske unije i dalje s povjerenjem ugovarati primjenu engleskog prava i nadležnost engleskih sudova. Smatramo kako hoće jer englesko pomorsko pravo i sudska praksa nude jedinstveno visok stupanj izvjesnosti, jasnoće i predvidljivosti, kao i visoku razinu razumijevanja specifičnosti pomorske industrije koje London već više od stoljeća pruža pomorskim kompanijama Europske unije i ostatku svijeta.
U području slobode, sigurnosti i pravde, uzajamno povjerenje usko je povezano s uzajamnim priznanjem. Uzajamno priznanje omogućava da odluka donesena u jednoj državi članici bude priznata i ovršena u ...drugoj državi članici kao da je riječ o domaćoj odluci. Nema uzajamnog priznanja bez uzajamnog povjerenja. Nema uzajamnog povjerenja bez zaštite temeljnih ljudskih prava. Iako se, u primarnom pravu EU, izrijekom nigdje ne spominje, uzajamno povjerenje eksplicitno je navedeno kao okosnica brojnih akata sekundarnog prava EU. Na žalost, europski zakonodavac nije se potrudio pojasniti moguća značenja i ulogu te sintagme. Stoga se u ovom radu osvrćemo na razvoj ideje uzajamnog povjerenja, potom na ulogu uzajamnog povjerenja kao podloge za priznanje i ovrhu u kontekstu unutarnjeg tržišta te područja slobode, sigurnosti i pravde, i, za kraj, u praksi Suda EU i Europskog suda za ljudska prava.
In the area of freedom, security and justice, mutual trust is closely related to mutual recognition. Mutual recognition enables the decision reached in one member state to be recognised and enforced in another member state as if it were a domestic decision. There is no mutual recognition without mutual trust. There is no mutual trust without protection of fundamental human rights. Even though in primary EU law it is not expressedly stated, mutual trust is explicitly stated as the intersection of numerous acts of secondary EU law. Unfortunately, the European legislator has not made an effort to clarify the possible meanings and role of this syntagma. Therefore, in this paper we refer to the development of the idea of mutual trust, then to the role of mutual trust as foundations for recognition and enforcement in the context of the internal market and the area of freedom, security and justice and finally, in EU court’s and European Court of Human Rights’ practice.
The second edition of the Routledge Handbook of Public Diplomacy, co-edited by two leading scholars in the international relations subfield of public diplomacy, includes 16 more chapters from the ...first. Ten years later, a new global landscape of public diplomacy has taken shape, with major programs in graduate-level public diplomacy studies worldwide.
What separates this handbook from others is its legacy and continuity from the first edition. This first edition line-up was more military-focused than this edition, a nod to the work of Philip M. Taylor, to whom this updated edition is dedicated. This edition includes US content, but all case studies are outside the United States, not only to appeal to a global audience of scholars and practitioners, but also as a way of offering something fresher than the US/UK-centric competition. In Parts 1–4, original contributors are retained, many with revised editions, but new faces emerge. Parts 5 and 6 include 16 global case studies in public diplomacy, expanding the number of contributors by ten. The concluding part of the book includes chapters on digital and corporate public diplomacy, and a signature final chapter on the noosphere and noopolitik as they relate to public diplomacy.
Designed for a broad audience, the Routledge Handbook of Public Diplomacy is encyclopedic in its range and depth of content, yet is written in an accessible style that will appeal to both undergraduate and postgraduate students.
Das Urheberrecht verhindert ein Marktversagen, indem es immaterielle Guter ausschlielich und damit marktfahig macht. Die Ausschlielichkeit hat aber eine Kehrseite: Verbietet der Rechtsinhaber ...Nutzungen, ohne sie (auf eine bestimmte Art) selbst vorzunehmen, liegen vergriffene Werke brach, werden Innovationen behindert und wissenschaftliche Zeitschriften prohibitiv verteuert. Abhilfe konnte die urheberrechtliche Zwangslizenz schaffen. Die im Urheberrechtsgesetz geregelte besondere Art des Kontrahierungszwangs - der Rechtsinhaber muss eine Lizenz erteilen, kann aber die Lizenzbedingungen verhandeln - fuhrt in Literatur und Gesetzgebung ein Schattendasein. Ziel der Arbeit ist es, diese Lucke zu schlieen. Zunachst wird rechtsvergleichend und ausgerichtet am Ziel normativer Effizienz geklart, ob und in welchen Fallen eine urheberrechtliche Zwangslizenz geregelt werden sollte. Anschlieend wird untersucht, wie sie effektiv und mit hoherrangigem Recht vereinbar ausgestaltet werden konnte.
PDF
