Andrićevo djelo u cjelini bogato je reprezentacijama različitih kolektivnih
identiteta, a njegova osnovna preokupacija permanentnog promišljanja i propitivanja dviju oprečno postavljenih civilizacija ...Istoka i Zapada (kršćanstva i islama) dolazi do izražaja i u romanu Prokleta avlija. Iako je radnja romana smještena izvan bosanskog prostora, Andrić uspijeva postkolonijalnu opreku Istok-Zapad utisnuti u sužen prostor turskog zatvora u Carigradu. Kao nositelje navedene opreke supostavlja dva središnja lika Ćamila i fra Petra. Suprotno međusobnim stereotipnim
(kulturnim) predodžbama između njih stvara se poseban odnos naklonosti, koji je u romanu uzdignut na višu, univerzalniju razinu. Zanimljiv je lik Ćamila, koji je potpuna suprotnost stereotipne slike Turaka. Ćamil se idealno uklapa u galeriju likova hibridnog identiteta, odnosno likova koji su lišeni vlastitosti i bivaju zatočeni u prostoru između, ne uspijevajući se poistovjetiti ni s jednim identitetskim svijetom, što će se radom i prezentirati.
Ovaj se rad bavi književnicima kao kulturnim posrednicima u
kontekstu svjetske književnosti. Vinjete s književnih događaja
pokazuju da je ono što se danas podrazumijeva pod svjetskom
književnošću ...fikcija iz zemalja Trećeg svijeta prevedena na
engleski jezik, koju uglavnom pišu emigrantski pisci, a konzumiraju metropolski čitatelji koji ih doživljavaju kao etnografije nepoznatih mjesta. Autori se na sceni svjetske književnosti pojavljuju kao
predstavnici svoje “kulture kao cjeline”. Jedini je način da
dobiju potvrdu u prijevodu na engleski jezik ako napišu
sociologiju svoje “kulture”, podržavajući fiksne, nazadne i
romantičarske slike te kulture kroz guste opise njezinog etnosa.
Na medijske prikaze oduvijek se gleda kao na mjesto borbe za moć. Medijske neravnoteže često utjelovljuju slojeve značenja ugrađene u etnocentrični pojam povijesti društava i prikazuju nezapadne ...identitete kao podređene. Ovaj istraživački rad polazi od feminističke konstrukcionističke i intersekcionalneperspektive kako bi se razumjele vrijednosti, uvjerenja i ideologije ispod narativa novinarskih tekstova i komentara čitatelja. Kao studiju slučaja koristimo izvještavanje portugalskih mainstream medija o zabrani burkinija u Francuskoj i komentare čitatelja, koji su ispitani kroz kritičku tematsku analizu. Nije iznenađujuće što su, za razliku od portugalskih medija koji teže neutralnosti, komentari čitatelja općenito snažno potaknuti raznim orijentalističkim stereotipima vezanima za muslimanke. Jednako je značajan i nedostatak rodno utemeljenih rasprava u javnom razgovoru o tom pitanju. Dakle, rezultati otkrivaju da je medijski krajolik daleko od mogućnosti utjecanja na promjenu statusa quo hegemonističke pozicije Zapada s kojom se suočavaju žene koje se percipiraju kao Druge.
Odnos prema religijskim simbolima otkriva stav prema tim religijama. Danas se u javnoj sferi posebno upotrebljava moć vizualne reprezentacije u iznošenju tog stava (isticanje religijskih simbola ili ...zabrana njihovog isticanja pa čak i javno paljenje). U radu se integracijom Durkheimovog shvaćanja simbola s teorijom simboličkog interakcionizma dolazi do (radne) distinkcije „univerzalnih” i „partikularnih” simbola. Istraživanjem percepcije „univerzalnih” religijskih simbola moguće je dublje istražiti relacijske dimenzije identiteta - odnos prema „sebi” (svojoj religiji) i „drugome” (religiji drugih) te je ovo i prvo takvo istraživanje u nas. Istraživanje je provedeno na reprezentativnom uzorku građana/ki Republike Hrvatske (2010.; N=1008). Cilj istraživanja bio je utvrditi: 1) opću percepciju „univerzalnih” simbola triju religija u Hrvatskoj: križ (kršćanstvo), polumjesec (islam) i Davidova zvijezda (židovstvo); 2) odgovaraju li rezultati dodatnom instrumentu anketnog upitnika koji je direktno istraživao mišljenja o pripadnicima ovih religija; 3) postojanje predviđene faktorske strukture percepcije religijskih simbola: evaluacija i aktivnost; i 4) povezanost percepcije s religijskim obilježjima ispitanika. Instrument se sastojao od ljestvice semantičkog diferencijala s 10 bipolarnih pridjeva. U obradi podataka korištene su metode univarijatne, bivarijatne i multivarijatne statistike. Rezultati su potvrdili početne hipoteze te je opći zaključak da hrvatsko društvo značajno najpozitivnije percipira simbol križa (simbol „sebe”, jer je većina ispitanika bila katoličke, odnosno kršćanske vjeroispovijesti), zatim Davidove zvijezde pa polumjeseca. Na instrumentu je dobivena očekivana faktorska struktura te usporedbom s anketnim upitnikom visoka pozitivna korelacija rezultata.
U ovom radu prikazana su dva tipična slučaja veze između
znanosti, službi za odnose s javnošću i medija: otkrića
mehanizma kojim bakterija Deinococcus radiodurans
ponovno spaja svoj DNK i vraća se u ...život nakon kliničke
smrti te novi pristup istraživanju evolucijskih promjena,
takozvane genomske filostratigrafije. Temeljeći se na
procjeni tijeka znanstvene informacije od znanstvenih
instituta (u ovom slučaju Instituta Ruđer Bošković, najvećega
hrvatskog instituta), sugeriramo da komunikacijske strategije
institutske službe odnosa s javnošću i medijskoga pokrivanja
ovih otkrića dovode do nerealnih očekivanja koja se odnose
na zdravlje i očekivani životni vijek te nude promocijsku,
a ne fer i realnu sliku znanosti. Moguće objašnjenje bilo
bi da u izranjajućem natjecateljskom okruženju istraživanja
na nacionalnom i međunarodnom planu znanost teži k
legitimizaciji u medijima i nastoji poboljšati svoju sliku
u javnosti. Pri tome se odnos znanosti, službi za odnose
s javnošću i medija temelji na dva glavna postupka u
kreiranju društvenih reprezentacija znanosti: metafori i
preuveličavanju.
U radu je prikazan pojmovno-teorijski okvir za istraživanja individualnih orijentacija mladih, okvir unutar kojeg će se interpretirati rezultati istraživanja međunarodnog projekta "Internationales ...Lernen" o mladima iz pet europskih zemalja. Autori analiziraju postojeće sociokulturne obrasce ponašanja koji u velikoj mjeri odražavaju tipove strukturiranja društva − segmentarni u tradicionalnim, a fragmentarni u modernim društvima. U nastavku rada prikazan je dio empirijske analize rezultata anketnog istraživanja stavova mladih provedenog na uzorku od 200 ispitanika završnih razreda osnovnih i srednjih škola na području Dubrave. Premda uzorak anketiranih ne dozvoljava uopćavanja ni na metodološkoj razini (populacija mladih u Dubravi) niti na razini teorijske interpretacije (obilježja društvene skupine, reprezentiranja društvene stvarnosti i individualnih strategija ponašanja), autori uočavaju tragove karakteristika segmentarne strukture društva u stavovima mladih prema lokalnoj vezanosti, percepciji prevelikih socijalnih razlika, vezanosti uz obitelj te percepciji jezične zajednice, ne nužno nacionalne, kao najvažnije na društvenom planu. Neka druga obilježja prepoznata su kao rezultat modernije, urbane, fragmentarne strukture. To se prije svega odnosi na osjećaj osamljenosti, sklonosti starijih ispitanika prijateljevanju na individualnoj osnovi, druženju u prostorima bez čvršćih institucionalnih okvira (u kafiću ili disko-klubu), kao i doživljaju opasnosti spram nekih mjesta u večernjim satima u prostoru njihove lokalne zajednice − Dubravi. Društveni kontekst, mentalitet i (jedva naslućene) individualne orijentacije ispitanika provedenog istraživanja imaju mješovite karakteristike segmentarnog i fragmentarnog, tradicionalnog i modernog društva, uz češće oslanjanje na tradicionalne oblike društvene solidarnosti nego na potporu birokratskih ustanova.
