Svrha: Godinu dana nakon ugradnje želio se analizirati gubitak alveolarne kosti u maksili i mandibuli oko implantata BREDENT Sky Blue različitih dimenzija. Materijali i metode: U maksilu je bilo ...umetnuto 36 implantata promjera 3,5 x 10 mm, a u mandibulu 12. Uz to, 52 implantata promjera 4,0 x 8 mm ugrađena su u maksilu i 61 u mandibulu (dvostupanjska implantacijska operacija). Rezultati: Nije bilo statističke razlike u gubitku kosti između maksile desno i lijevo te mandibule desno i lijevo na mjestima implantacije mezijalno i distalno. Rezultati su dobiveni analizom varijance (ANOVA). Zaključak: Statistički značajna razlika u gubitku kosti zabilježena je između maksile sprijeda i straga te mandibule sprijeda i straga na mjestima implantacije distalno i mezijalno.
Rezultati su dobiveni analizom varijance (ANOVA).
Glukokortikoidi su lijekovi koji najčešće uzrokuju osteoporozu, a učinci tih lijekova pobu|uju sve veću pozornost zbog njihove raširene primjene u autoimunim, plućnim, gastrointestinalnim bolestima ...ili nakon transplantacije organa. Glukokortikoidna osteoporoza nastaje brzo, unutar nekoliko prvih mjeseci primjene glukokortikoida, više zahvaća spužvastu nego kortikalnu kost i brzo povećava rizik nastanka prijeloma, poglavito kralježaka i kuka. Učinci glukokortikoida na skelet ovisni su i o dozi i o trajanju terapije. Mehanizmi kojima glukokortikoidi dovode do osteoporoze su mnogobrojni i nisu još potpuno jasni. Usprkos postojanju više preporuka za otkrivanje i liječenje glukokortikoidne osteoporoze i lijekova koji mogu smanjiti rizik prijeloma kralježnice, još uvijek se razmjerno mali postotak bolesnika zadovoljavajuće dijagnosticira i liječi.
Introduction and aim. During the active phase of orthodontic therapy of malocclusions orthodontic forces are transmitted to tooth root and adjacent alveolar bone producing tooth movement. The aim of ...our study is to determine whether the orthodontic forces induce resorption of root cementum and alveolar bone using orthopantomography and computerized tomography. Patients and methods. Since March 2008. until May 2012. eighty-five patients (27 male and 58 female) aged between 10 and 22 years treated with upper or/and lower fixed orthodontic appliance were included in the study. Orthopantomography was done for all patients before the beginning of orthodontic therapy and after the removal of fixed appliances and for 35 patients computerized tomography of two or three adjacent teeth was done in the same time. The tooth root length in both jaws was determined by using ortopantomography only for teeth with completed root formation. Measurements were performed for central and lateral incisors, canines, first and second premolars and first molars. The tooth root length on orthopantomograms and computerized tomograms was determined as the distance between the enamel-cementum margin and apex of tooth root. The root length for all examined teeth was measured mesially and distally directly on ortopantomograms using calibrated ruler to the nearest 0.5 mm and using i-Dixel and Syngo Fastview softver for analizes of computerized tomograms. The alveolar bone height was determined both on orthopantomograms and computerized tomograms for all examined teeth as the distance between root apex and the most coronary placed alveolar bone point with normal periodontal space width of 0.5 mm. The value of root and alveolar bone loss is determined by comparing the values of root lenght and alveolar bone height measured on orthopantomograms and computerized tomograms before and after orthodontic therapy. Finally, the changes in periodontal ligament and cortical alveolar bone width during orthodontic therapy were also determined using computerized tomography. Results. During the active phase of orthodontic treatment the most pronaunced root resorption among upper teeth was determined on second right premolars (0.6605 mm/4.3908 % mesially and 0.8661 mm/5.6738 % distally) and second (0.7274 mm/4.2264 % mesially) and first (0.6929 mm/4.3175 % distally) left premolars. The lowest value of root resorption in the upper jaw was measured on right (0.1753 mm/0.8115 % distally) and left (0.1423 mm/0.8758 % mesially) lateral incisor. The greatest root resorption in the left side of the mandible was determined on lateral incisors (0.2783 mm/1.7581 % mesially). On the right side of the mandible the values of apical root resorption were negative for all teeth except for the first molars. Moreover, orthodontic therapy with fixed appliances induces the reduction of alveolar bone height on mesial and distal side of all examined teeth in both jaws. The greatest values of alveolar bone loss were determined distally of upper lateral incisors ((1.2469 mm right, 1.2284 mm left), mesially of lower right central incisors (1.0873 mm), lower right second premolar (1.0150 mm), lower left first molar (0.9492 mm) and central incisor (0.9405 mm). Transversal and reconstructed sagital plane of computerized tomography show the apical root resorption of all groups of teeth except the first molars with negative values of apical resorption. During the orthodontic therapy the total tooth length and root length of central and lateral incisors decreases. The root resorption of canines was determined only on the oral side of these teeth by analyzing the reconstructed sagital plane. The minimal changes of total tooth and root length of 9 first premolars were determined on transversal and reconstructed sagital plane of computerized tomography and the root resorption of second premolars was confirmed by analyzing the transversal plane. Transversal and reconstructed sagital planes of computerized tomography also show the resorption of alveolar bone height around all groups of teeth and the resorption of cortical alveolar bone. In the same time the changes of periodontal space width around all teeth are detected. These changes are mostly presented as reduction of periodontal space width under the influence of orthodontic forces. Conclusion. The forces of fixed orthodontic appliances induce the changes in root length of all teeth, resorption of adjacent spongiose and cortical alveolar bone and mostly reduction of periodontal space width. The fact is that orthopantomography represents the primary radiographic method in orthodontics, but computerized tomography gives the more accurate information of tooth root resorption and alveolar bone loss. Therefore, the combine use of these two radiographic methods provides the most precise information for diagnosis and monitoring of root and alveolar bone resorption process in patients treated with fixed orthodontic appliances.
Uvod i cilj. U toku aktivne faze terapije malokluzija fiksnim ortodontskim aparatima sile ortodontskih lukova se prenose na koren zuba i okolnu alveolarnu kost i na taj način dovode do pomeranja zuba. Cilj naše studije je da radiografskim metodama ortopantomografije i kompjuterizovane tomografije odredimo da li tokom delovanja ortodontskih sila na zube dolazi do resorpcije cementa korena zuba i okolne alveolarne kosti. Pacijenti i metodi. U periodu od marta 2008. do maja 2012. godine u studiju je uključeno 85 pacijenata (27 muškog i 58 ženskog pola) uzrasta od 10 do 22 godine kod kojih je sprovedeno lečenje malokluzije gornjim i/ili donjim fiksnim ortodontskim aparatom. Kod svih ispitanika ortopantomogram je snimljen neposredno pre početka i najviše mesec dana nakon završetka terapije fiksnim ortodontskim aparatima, a kod 35 pacijenata istovremeno je sniman i kompjuterizovani tomogram dva ili tri susedna zuba. Dužina korena zuba u obe vilice određivana je na ortopantomogramu kod svih ispitanika samo na zubima sa završenim rastom korena. Merenjem su obuhvaćeni centralni i lateralni sekutići, očnjaci, prvi i drugi premolari i prvi stalni molari. Na početnom i završnom ortopantomogramu i kompjuterizovanom tomogramu dužina korena zuba je merena kao rastojanje između cementno-gleđne granice i vrha korena zuba. Dužina korena zuba merena je direktno na ortopantomogramu lenjirom sa milimetarskom podelom do najbližeg podeoka od 0.5 mm sa mezijalne i distalne strane svih ispitivanih zuba, a na kompjuterizovanim tomogramima pomoću i-Dixel i Syngo Fastview softvera. Visina alveolarne kosti na početnim i završnim radiografijama određivana je u predelu svih zuba obe vilice kod kojih je izvršeno i merenje dužine njihovih korenova. Visina alveolarne kosti određuje se kao rastojanje između apeksa korena zuba i najkoronarnijeg dela alveolarne kosti sa normalnom debljinom periodontalnog prostora od 0.5 mm. Poređenjem vrednosti dužine korena zuba i visine alveolarne kosti dobijenih merenjem na početnim i završnim radiografijama dobija se iznos resorpcije korena zuba i alveolarne kosti. Na kompjuterizovanim tomogramima određivali smo i debljinu kortikalne alveolarne kosti i širinu periodontalnog prostora oko ispitivanih zuba. Rezultati. Tokom delovanja sila fiksnih ortodontskih aparata najveći iznos resorpcije korenova zuba u gornjoj vilici sa desne strane nastaje na drugim premolarima (0.6605 mm/4.3908 % mezijalno i 0.8661 mm/5.6738 % distalno), a sa leve strane na drugim (mezijalno 0.7274 mm/4.2264 %) i prvim premolarima (distalno 0.6929 mm/4.3175 %). Najmanji iznos resorpcije korena u gornjoj vilici zabeležen je na desnom (0.1753 mm/0.8115 % distalno) i levom lateralnom sekutiću (0.1423 mm/0.8758 % mezijalno). Najveći iznos resorpcije korena zuba u donjoj vilici sa leve strane zabeležen je na lateralnim sekutićima (0.2783 mm/1.7581 % mezijalno). U donjoj vilici sa desne strane zabeležene su negativne vrednosti apikalne resorpcije za sve zube izuzev prvih stalnih molara. Tokom terapije malokluzija fiksnim ortodontskim aparatima dolazi i do smanjenja visine alveolarne kosti sa mezijalne i distalne strane svih ispitivanih zuba obe vilice. Najveći iznos resorpcije alveolarne kosti zabeležili smo sa distalne površine gornjih lateralnih sekutića (1.2469 mm desno, 1.2284 mm levo), mezijalne površine donjeg desnog centralnog sekutića (1.0873 mm) i drugog premolara (1.0150 mm) i levog prvog molara (0.9492 mm) i centralnog sekutića (0.9405 mm). Analiza transverzalnog i rekonstruisanog sagitalnog preseka kompjuterizovane tomografije pokazuje resorpciju korenova svih grupa zuba izuzev prvih stalnih molara gde su dobijene negativne vrednosti resorpcije. U toku terapije fiksnim ortodontskim aparatima dolazi do smanjenja ukupne dužine i dužine korena centralnih i lateralnih sekutića. Resorpcija korena očnjaka zabeležena je jedino sa oralne strane zuba analizom rekonstruisanog sagitalnog preseka kompjuterizovane tomografije. Analizom transverzalnog i sagitalnog preseka 9 prvih premolara nađene su minimalne promene ukupne dužine i dužine korenova ovih zuba, a resorpcija korenova drugih premolara potvrđena je na transverzalnom preseku kompjuterizovanih tomograma. Transverzalni i rekonstruisani sagitalni presek kompjuterizovane tomografije jasno pokazuje resorpciju alveolarne kosti oko svih ispitivanih grupa zuba, kao i resorpciju kortikalne alveolarne kosti. Istovremeno nastaju i promene u širini periodontalnog prostora svih zuba. Ove promene se ogledaju uglavnom u smislu smanjenja širine periodontalnog prostora pod uticajem sila ortodontskih aparata. Zaključak. Sile fiksnih ortodontskih aparata dovode do promene dužine korenova svih zuba na koje deluju, resorpcije spongiozne i kortikalne alveolarne kosti oko svih zuba i smanjenja širine periodoncijuma. Činjenica je da ortopantomografija predstavlja primaran radiografski metod u oblasti ortodoncije, ali kompjuterizovana tomografija pruža tačnije podatke o stepenu resorpcije korenova zuba i alveolarne kosti. Z
Resorpcija koštanoga tkiva može biti rezultat utjecaja raznih lokalnih i sustavskih čimbenika (pacijentova dob, traumatska oštećenja, razni
oblici patoloških stanja, poremećaji u metabolizmu ...minerala, osteoporoza, hiperparatiroidizam i ostali hormonski poremećaji). Pojedini dijelovi koštanoga sustava različito reagiraju na navedene čimbenike te resorpcija ne mora uvijek biti podjednake jakosti u svim dijelovima kosti. Zabilježeni su različiti rezultati u povezanosti resorpcije kosti gornje i donje čeljusti s ostalim dijelovima koštanoga sustava. Resorpcija bezubih alveolarnih grebena također je povezana s nošenjem mobilno protetskih nadomjestaka. U nositelja potpunih te djelomičnih proteza s potpuno gingivnim ili gingivo-dentalnim opterećenjem veće je od resorpcije bezuboga grebena u nositelja djelomičnih proteza s dento-gingivnim opterećenjem. Jedna od najjednostavnijih metoda za rano otkrivanje promjena koštane strukture gornje i donje čeljusti jest metoda kliničke mikrodenzitometrije s upotrebom standardizirane intraoralne ili panoramske slike.
Cilj: Budući da u literaturi nema dostupnih podataka, ovim se istraživanjem procjenjivala učestalost radioloških patoloških promjena povezanih s impaktiranim trećim kutnjacima među kosovskim ...stanovništvom. Materijali i postupci: Ovo je retrospektivna studija 5515 ortopantomograma (OPGova) pacijenata pregledanih u Sveučilišnom kliničkom centru Kosova (UDCCK-u). Pregledano je 2368 snimaka muškaraca i 3147 žena u dobi od 18 do 77 godina. Analizom snimki ustanovili smo broj i vrstu patoloških promjena povezanih s impaktiranim trećim kutnjacima. Zabilježene su sljedeće radiografski
vidljive patološke promjene: karijes impaktiranih i/ili susjednih zuba, resorpcija korijena susjednih zuba, gubitak parodontne kosti susjednih zuba, gubitak parodontne kosti susjednih zuba veći od 5 mm ispod caklinsko-cementnog spojišta i proširenje perikoronarnog prostora više od 4 mm. Rezultati: Učestalost patoloških promjena povezanih s impaktiranima trećim kutnjacima među kosovskim stanovništvom iznosila je 29,5 %. Najčešća je bila resorpcija korijena susjednog zuba –
307 (23,7 %). Slijedio je gubitak parodontne kosti susjednoga zuba veći od 5 mm – 1 (5,5 %) i karijes – 33 (2,5 %). Najmanja je bila učestalost proširenoga perikoronarnog prostora veća od 4 mm – 15 (1,2 %). Zaključak: Najčešća patološka promjena povezana s impaktiranim trećim kutnjacima bila je resorpcija korijena susjednoga zuba, s najvećom učestalošću u maksili – 159 (32,3 %). Značajno manja
učestalost zabilježena je za gubitak parodontne kosti, karijes i proširenje perikoronarnog prostora. Rezultati našega istraživanja mogli bi utjecati na razvoj preventivnih strategija patoloških promjena koje su posljedica impaktiranih trećih kutnjaka.
U trajnoj denticiji hipodoncija, odnosno prirođeni nedostatak zuba, nerijetka je pojava kod koje može
nedostajati jedan ili više zuba. Kod impakcije trajni zub je prisutan, međutim zbog nepovoljnog
...položaja ili nedostatka prostora neće niknuti na predviđenom mjestu. U slučaju hipodoncije ili
impakcije ponekad je u sklopu terapijskih postupaka potrebno zadržavanje mliječnog zuba. Mliječni
zubi po morfološkim osobitostima razlikuju se od trajnih. Fiziološka resorpcija njihovih korjenova
značajno je usporena ukoliko trajni zub ne stvara sile uslijed nicanja. Istraživanja pokazuju kako od
mliječnih zubi u trajnoj denticiji najčešće perzistiraju drugi donji mliječni molari i gornji mliječni
očnjaci. Uzrok i objašnjenje češćeg zadržavanja drugog donjeg mliječnog molara pronalazimo
hipodonciji njegovog trajnog nasljednika, drugog trajnog premolara, dok je uzrok zadržavanja
mliječnog očnjaka impakcija trajnog očnjaka. Mliječni očnjaci opstaju najdulje, dok mliječni molari
podliježu resorpciji odrastanjem djeteta, što uzrokuje njihovo ranije ispadanje u odnosu na očnjake.
Vrijeme opstanka perzistentnog mliječnog zuba u trajnoj denticiji naposljetku ovisi o sačuvanosti
vezivnog aparata zuba. Perzistentni mliječni zub uglavnom se nalazi u položaju infraokluzije što
značajno smanjuje njegovu žvačnu ulogu.
Stroncij ranelat ima jedinstven dvostruki učinak na remodeliranje kosti kroz usporedno povećano stvaranje koštane mase i smanjenu resorpciju kost. Ukupni učinak odražava se u povećanju koštane mase i ...čvrstoći kosti rezultat čega je smanjen broj vertebralnih i nevertebralnih prijeloma. Premda ima heterogenu distribuciju, više koncentracije stroncija potvrđene su u mlađim kostima. Višegodišnja primjena stroncija nije pokazala značajnih promjena na razini minerala i kristala kao ni dugotrajno nakupljanje u skeletu.
PDF
