Cilj: Ovaj rad predstavlja apscese jetre onako kako su prikazivani u starogrčkoj i grčko-rimskoj literaturi. Metode: Brojni spomeni ove pojave mogu se naći u spisima Hipokratskih liječnika (V. st pr. ...Kr.), Arhigena iz Apameje, Galena (II. st), Aretej iz Kapadokije (II st.), Oribazija (IV. st.), Teofila Protospatara(VII. st.) i Pavla Nicejskog (VII.–X. st.). Rezultati: U većini su slučajeva predstavljene kliničke manifestacije, prognoza i metoda tretiranja. U svim antičkim spisima koje smo proučavali,puknuće apscesa jetre je također dio glavne teme. Točnije, put koji će tekućina slijediti nakon puknuća se smatrao glavnim prognostičkim čimbenikom, odnosno ako je tekućina “otekla u želudac”, pacijent bi svakako umro. Zaključak: U ovom se radu također pokušalo načiniti korelaciju antičkih opisa sa suvremenim medicinskim entitetima, kao što amebni ili piogeni apsces jetre.
