Pitanje sekularnosti u posljednjih je nekoliko desetljeća u fokusu teoretičara iz različitih znanstvenih područja. Iako se Europa dugo smatrala sekularnim i sekulariziranim prostorom, ovakve se ...tvrdnje sve češće propituju u svjetlu događaja koji nastoje (re)definirati javnu ulogu religije i njen utjecaj na društvo. Počevši od pokušaja da se definira pojam sekularnosti i konceptualizira njegovo značenje kroz pregled postojeće literature, ovaj rad tematizira sekularnost kako je definirana pravnim okvirom Europske unije i Republike Hrvatske. Istovremeno je u kratkim crtama naznačen društveni kontekst unutar kojega se pitanje sekularnosti propituje. Sekularnost je u ovom radu definirana u širem smislu kao ustavno-pravno načelo odvojenosti religijskih organizacija od države čime se jamči neutralnost javnih institucija u odnosu na (ne)religiozna uvjerenja i vjersku pripadnost svih građana. U užem smislu sekularnost se odnosi na, za neko društvo specifičan, ideološki legitimiziran odnos između religijske domene i drugih društvenih (sekularnih) domena, odnosno na »kulturu sekularnosti« koja artikulira hijerarhiju društvenih odnosa.
The issue of secularity has been the focus of theorists from various scientific fields during the recent decades. Although Europe has long been considered as secular and secularized space, such claims are increasingly being questioned in the light of the events that seek to (re)define the public role of religion and its impact on European society as a whole and in its member states respectively. Starting from the attempt to define the concept of secularity and conceptualize its eaning through a review of the existing literature on this topic, this paper deals with secularity through the legal frameworks of the European Union and the Republic of Croatia. It also gives a short overview of the social context within which the issue of secularity is questioned. Secularity is in this paper defined in a broader sense as a constitutional and legal principle of separation between religious organizations and the state, which guarantees the neutrality of public institutions in relation to religious and non-religious beliefs and religious affiliations of the citizens. In a narrow sense, secularity refers to a society-specific, ideologically legitimized relationship between the religious domain and other social (secular) domains, or to a »culture of secularity« that articulates a hierarchy of social relations.
Ovim radom autor daje svoj doprinos teološkom promišljanju o sekularnosti danas. Rad naglašava važnost ispravnog shvaćanja i prihvaćanja sekularnosti među vjernicima kao preduvjeta uspješnog ...izvršavanja crkvenog poslanja koje se sastoji u naviještanju vjere. U procesu prenošenja vjere suvremenom čovjeku Crkva treba ulaziti ponajprije u dijalog s osobama u njihovoj slobodi i individualnosti, radije negoli razgovarati s institucijama, strukturama i važećim ideologijama. Ispravno shvaćena sekularizacija upravo je zahtjev biblijske vjere u Boga Stvoritelja, koji priznaje autonomiju svijeta koji je stvorio. Pozivajući se posebice na talijanskog teologa rođenog u Rijeci Severina Dianicha, autor obrazlaže određene pozitivne aspekte sekularizacije, koji olakšavaju vjernicima prijelaz iz pretkoncilskog u koncilsko življenje kršćanstva. U kontekstu sekularnosti naglašava se potreba vrednovanja specifične uloge laikata u Crkvi. Sekularizacijom, odnosno gubitkom starih oblika vlasti i moći, Crkva svojom »novom formom«, novim obličjem zauzima ponizno mjesto u svijetu.
Ovaj rad pisan je povodom Pete studentske konferencije iz teorije i filozofije prava, pod nazivom – Međunarodno i evropsko pravo, teorijski problemi. Rasprava o značenju termina sekularnosti ima ...ključni značaj za shvatanje odnosa religije i državnih vlasti, s jedne strane, i pojedinčeve slobode veroispovedanja, s druge strane. Ambijent tog odnosa ključan je za razumevanje ostvarivanja prava iz člana 9 Evropske konvencije o ljudskim pravima i zato je on posebno istaknut u radu, kako s aspekta istorijske geneze, tako i zbog pozitivnog pristupa. Da li sekularnost znači odvojenost države i religije ili u okviru te iste sekularnosti postoje i drugi modaliteti i koji? Gde se u tom pluralitetu odnosa u „postsekularnom“ društvu nalazi, a gde treba da se nađe naše društvo? Autor u radu prikazuje sve različitosti evropskih modaliteta i ističe da je neophodno redefinisati pojam sekularnosti u našem društvu budući da je njegova trenutna percipcija potpuno pogrešna. Prvi deo rada bavi se istorijskom genezom procesa i ideja značajnih za razumevanje slobode veroispovesti, drugi je posvećen prikazu različitih modela odnosa Crkve i države, dok treći na primerima prakse Evropskog suda za ljudska prava potvrđuje tezu da su priroda i kvalitet odnosa države i crkve ključni ambijent u kojem pojedinac ostvaruje pravo koje mu garantuju Evropska konvencija i njen član 9.
Autor u radu razmatra pitanje poimanja odvojenosti države i crkve u Republici Hrvatskoj. Na- vodi da se u hrvatskoj javnosti vodi rasprava o tome je li Republika Hrvatska sekularna država. Neki ...sudionici te rasprave tvrde da je Republika Hrvatska sekularna država, a neki tvrde su- protno. Kako bi analizirao odnos države i crkve u Republici Hrvatskoj autor najprije analizira ustavno određenje odvojenosti države i crkve. Potom analizira različite modele odnosa države i crkve kako bi dao teorijski okvir za svrstavanje Republike Hrvatske u odgovarajući model. Definira pojam “sekularizam” i razlikuje taj pojam od dva druga pojma: “sekularno” i “seku- larizacija”. Kroz primjere i istraživanja drugih autora pokazuje da nema zajedničke definicije sekularizma i da ga nije moguće definirati na način koji bi bio primjenjiv u svakom pravnom sustavu. Autor pokazuje da oni koji tvrde da Republika Hrvatska nije sekularna država nemaju pravo. Međutim, također pokazuje da značenje koje “sekularisti” u Republici Hrvatskoj daju pojmu “sekularizam” na temelju kojega tvrde da je Republika Hrvatska sekularna država – također pogrešno. Naime, sekularnost u hrvatskom kontekstu nema jednako značenje kao u Francuskoj – isključenje religije iz javne sfere. Republika Hrvatska je izgradila kooperacijski model odnosa države i crkve u kojem su država i crkva odvojeni, ali je država dužna surađivati i pomagati vjerskim zajednicama u njihovu radu.
U radu se analizira grafički roman The Vanished Path Iščezli put, nedavno objavljen u izdanju indijske podružnice svjetskoga izdavača HarperCollinsa (2015), crtača stripova i filmaša Bharatha ...Murthyja. Podnaslovljen „grafički putopis“, The Vanished Path govori o hodočašću Murthyja i njegove supruge, novoobraćenika na budizam, kroz rodno mjesto te religije – sjevernu Indiju i Nepal, gdje dominira hinduistička vjeroispovijest i gdje je budizam s vremenom izgubio na popularnosti. Sam Murthy kao važan utjecaj navodi epsku seriju autora mangi Osamua Tezuke Buddha (1972. – 1983.), smještenu u razdoblje ranoga budizma. Međutim, The Vanished Path od Buddhe razlikuje interes za vjersku politiku suvremene Indije, definiranu nedavnim usponom hinduističkoga militantnoga nacionalizma. Provedena analiza pokazuje da vizualni tekst grafičkoga romana The Vanished Path predstavlja otvoreni poziv na rehabilitaciju rane budističke misli u suvremenoj Indiji, a istodobno neizravno staje u obranu dugovječne tradicije sekularnih vrijednosti na tome području. Ta tradicija uključuje prihvaćanje religijskih manjina. Rad se također osvrće na kreativnu interakciju u stripu i grafičkome romanu između dviju azijskih kultura nasuprot u kritici uvriježenome povijesnome i geopolitičkome povezivanju zapadnih zemalja i Indije.
U ovome se radu nastoji odnos države prema Crkvama i vjerskim zajednicama u bosansko-hercegovačkome društvenom kontekstu osvijetliti s tri temeljna motrišta. Ponajprije se pojašnjava bit razlikovanja ...nadležnosti Crkava i vjerskih zajednica na jednoj i države na drugoj strani i njihova suradnja u korist općega dobra. Preduvjet plodne suradnje je sloboda Crkava i vjerskih zajednica te zdrava laičnost države. Stoga se, umjesto odvojenosti i indiferentnosti, kao bolje rješenje, zagovara razlikovanje i suradnja između Crkava i vjerskih zajednica na jednoj i države na drugoj strani. Laičnost države vidi se kao jedino prikladan i održiv okvir prihvatljivoga odnosa države i Crkava i vjerskih zajednica u bosansko-hercegovačkom aktualnom društvenom kontekstu jer je taj kontekst duboko obilježen viševjerskom nazočnošću. Iako oskudan, bosansko-hercegovački zakonski okvir, načelno, nudi dostatan prostor, ne samo demokratskom odnosu nego i međusobnom uvažavanju i plodnoj suradnji između države i Crkava i vjerskih zajednica. Međutim, to je, za sada, samo slovo na papiru, a odnos države prema Crkvama i vjerskim zajednicama odvija se prema, zakonu posve suprotnim, voluntarističkim nahođenjima partijskih dužnosnika i administrativnih službenika. Potpisivanje međudržavnoga Ugovora između Svete Stolice i Bosne i Hercegovine moglo je i trebao biti prilika da se bosansko-hercegovačko zakonodavstvo u važnoj materiji odnosa države prema Crkvama i vjerskim zajednicama dodatno osnaži i demokratizira. Naime, ono što se tim Ugovorom jamči Katoličkoj Crkvi trebalo je, načelom nediskriminacije, važiti i za druge Crkve i vjerske zajednice. Međutim, osnivanjem Međureligijskoga vijeća proces je otišao obratnim putem bez izlaza.
U radu se ukratko pokazuje razvoj i ključna polazišta katoličkog stajališta o odvojenosti Crkve i države, neutralnosti i slobodi savjesti, kao i nijansirane promjene koje su nastupile od Drugoga ...vatikanskog sabora, kao ključne prekretnice u katoličkom poimanju političkog života.
By its inner structure, religion contains the roots of hope, and that hope is something that magically attracts people who had probably experienced the range of secular answers, which, at first, ...enchanted them, and then, in a situation where such fascination has left them – they were disappointed. Transgressing into the realm of transcendence, that hope does not forget to give some answers for this-worldly. That is exactly where it can slip away. If conjoining with this-worldly, religion does not satisfy people, many of them would leave the realm of transcendence. Morality becomes characteristic value of an individual that enables him/her to live as social being, and begins where human harmonize his/hers individuality with demands of common life. Seen through sociological prism, changes in values as well as changes inside religion are, as a rule, simultaneous, and not successive processes.
In a described atmosphere, the existence of rival value-systems in itself is mainly questionable. It is a question of degradation in values and of concealing of bare political interests between groups, conscientious in infectivity of their actions. That in-effectivity could be alleviated, if not removed, by putting the veil of value shape. The terrain of clash between them is regularly on the realm of political, where motives of theirs become clear, as well as of their agents. In each such case, it is necessary for science simply to show that it is not a question of value confrontation but of its simulation. Unmasking this process could be initial impulse, as well as basic point in ascending line of shaping the table of originary values.
Young people, whether religious ones or atheists, more and more, divide themselves by another foundation, leaving religious–atheists differentiation backyards. It is already now possible to anticipate the lines of these movements. If religion would be more moral than dogmatic, more personal than institutional, then its revitalization and quality ascendance would take place. Accompanying atheism would also become spiritually fertile.
PDF
