Stigmatizacija osoba s duševnim smetnjama Miletić, Luka; Sokolić, Filip
Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci,
12/2017, Volume:
38, Issue:
3
Journal Article, Paper
Open access
The paper examines the attitudes of students from the Faculty of Law, University of Rijeka, which were obtained by anonymous questionnaire. Level of stigmatization is determined for different deviant ...groups of society (former drug addicts, former alcoholics, former prisoners, people with mental disorders) through a total of 77 questions. The paper analyses the results obtained through two surveys. The first survey that represents the a priori of students’ attitudes toward the stigmatized groups of society, and the second one was conducted after a sort of social experiment, i.e. the acquisition of elementary knowledge about the traditionally stigmatized groups of society within the course of Forensic Psychopathology. The surveys were carried out to determine the changes in attitudes of respondents towards the stigmatized groups of society. Relevant sample consists of 114 students, which number consists only of students who participated in first survey as well as in second, during the course. The survey has been continuously conducted from academic year 2007/2008 to 2015/2016. Questions are focused on different life circumstances or situations in which the respondents usually encounter stigmatized categories of society, from biased interactive situations through professional relationships to emotional relationships. The highest degree of stigmatization was shown towards persons with mental disorders, ex inmates and drug addicts. A clear liberalization of attitudes towards the mentioned categories was noticed when the responses obtained in the second survey were analysed. For this very reason, there is a need to break the prejudice fully, in order to liberalize and sensitize relations to the traditionally stigmatized categories of society, primarily to raise the level of tolerance needed in the acceptance of “different ones‟ in society.
U radu se istražuju stavovi studenata Pravnoga fakulteta Sveučilišta u Rijeci, kojima kroz 77 pitanja utvrđuje stupanj stigmatizacije prema različitim stigmatiziranim skupinama društva (bivšim narkomanima, bivšim alkoholičarima, bivšim zatvorenicima i osobama s duševnim smetnjama). Istražuju se rezultati dobiveni dvama anonimnim anketama. Prva anketa obuhvaća a priori stavove studenata prema stigmatiziranim skupinama društva, a druga koja je provedena nakon svojevrsnoga socijalnog eksperimenta, odnosno stjecanja elementarnog znanja o tradicionalno stigmatiziranim skupinama društva u okviru kolegija Forenzička psihopatologija. Ankete su provedene radi utvrđivanja promjena u stavovima ispitanika spram stigmatiziranih skupina društva. Relevantni uzorak obuhvaća 114 studenata, koji su sudjelovali i u prvoj i drugoj anketi tijekom kolegija. Anketa se kontinuirano provodila od akademske godine 2007./2008. zaključno s akademskom godinom 2015./2016. Pitanja su usmjerena prema različitim životnim okolnostima, odnosno situacijama u kojima se ispitanici najčešće susreću sa stigmatiziranim kategorijama društva od objektivnih interaktivnih situacija preko profesionalne povezanosti do emocionalnih veza. Najveći stupanj stigmatiziranosti ispitanici su pokazali prema osobama s duševnim smetnjama, bivšim zatvorenicima i narkomanima. Razvidna je i velika liberalizacija stavova prema spomenutim kategorijama analizom odgovora dobivenih u drugoj anketi. Zbog toga je vidljiva potreba za razbijanjem predrasuda u što većoj mjeri, radi senzibilizacije odnosa prema tradicionalno stigmatiziranim kategorijama društva, ponajprije zbog podizanja razine tolerancije, a time i prihvaćanja „drukčijih“ u društvu.
Cilj rada ogleda se u spoznaji i razumijevanju načina kako se migranti opisuju u medijima i u kojoj je mjeri i na koji način izvještavanje medija u Bosni i Hercegovini, utjecalo na percepciju i ...stvarnu toleranciju bosanskohercegovačke javnosti prema izbjeglicama i migrantima. Analizirajući medijske objave u posljednje tri godine nemoguće je ne primijetiti da kod određenog dijela bosanskohercegovačke populacije postoji negativna percepcija izbjeglica i migranata koji dolaze s područja Bliskog istoka, pri čemu su pojedine podgrupe (etnički, rasno ili statusno definirane) često predmetom izraženih društvenih stereotipa i predrasuda (npr. tražitelji azila, muslimani...). Takva negativna percepcija nije plod osobnog iskustva već je kreirana na temama i narativima koje oblikuju i plasiraju mediji. U istraživanju je korištena istraživačka tehnika kvantitativno-kvalitativne analize sadržaja medijskih objava. Veći broj analiziranih negativno orijentiranih objava pratili su senzacionalizam i politizacija situacije - od obnašatelja političkih dužnosti u političke svrhe - zbog čega su mogli doprinijeti jačanju stereotipizacije, stigmatizacije i diskriminacije izbjegličke i migrantske populacije kod bosanskohercegovačke javnosti; do mogućnosti utjecanja na jačanje nepovjerenja prema relevantnim državnim institucijama koje u svojoj nadležnosti imaju pitanja kontroliranja i upravljanja migracijskim tokovima.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- The social position of war veterans in Serbia is not satisfactory. The most
important reason for this is a lack of mechanisms for ...the inclusion of
veterans in a society which is in a state of peace. With this in mind, the
research has been conducted in order to answer the question: What are the
societal attitudes towards war veterans in Serbia? The research also
addresses the processes that aid the inclusion of war veterans in war-free
life, as well as possibilities for their contribution towards the
stabilisation and development of civil society. Complementarity as a research
approach was adopted due to the complexity of the research topic, the lack of
research models, and shortcomings of the theoretical paradigms for
researching this problem of war veterans. Complementarity means using
different data sources: the already existing ones that were created as the
results of everyday activities of different institutions that deal with war
veterans and new ones created for the purpose of this project. In addition, a
number of qualitative and quantitative methods and techniques have been used
- observation, content analysis, inquiry (questionnaire and in-depth
interview) - which resulted in a comprehensive case study. The key findings
of the project can be summarised as: a lack of systematic social evidence
about war veterans; dominant compensatory attitudes towards the problems of
the social group under study and a lack of integration measures by structural
social agencies; low support level by the closest surrounding people (primary
social groups: family, friends, neighbours) in overcoming problems that
veterans face; dissatisfaction with the system of social integration and
non-regulated health entitlements, low political and public participation and
restriction of social contacts to people with a similar war experience have
also been found among the research group. At the same time, the following
have been noticed: a clearly expressed need for social participation and
openness towards taking part in peace building; stigmatisation both at the
widest social aspect and at the everyday level of interaction, which
contribute to social exclusion of the group under study. Data analysis
imposes the conclusion that a vast majority of the researched population
lives outside the community precisely because of the lack of integration
measures that would serve the purpose of making the adjustment from war time
to peaceful life conditions and social reintegration of this population
easier.- Društveni položaj ratnih veterana u Srbiji nije zadovoljavajuć. Najvažniji
razlog ovome jeste nedostatak mehanizama za uključivanje veterana u
mirnodopsko društvo. S tim u vezi pokrenuto je istraživanje s ciljem da se
odgovori na pitanje o tome kakav je odnos društva prema ratnim veteranima u
Srbiji. Pored navedenog, rad se bavi procesima pomoću kojih se odvija
uključivanje ratnih veterana u mirnodopski život, te mogućnostima za njihov
doprinos stabilizaciji i razvoju civilnog društva. Kompleksnost samog
predmeta istraživanja, nedostatak uzora u istraživačkoj praksi, kao i
nepotpunost teorijskih paradigmi za proučavanje problema ratnih veterana,
nametnuli su komplementarnost kao prihvatljiv pristup u ovom istraživanju.
Komplementarnost je podrazumevala korišćenje različitih izvora podataka:
postojećih, nastalih u redovnoj aktivnosti raznih institucija koje se bave
ovom društvenom grupom i novostvorenih za potrebe samog istraživanja. Takođe,
korišćeno je više metoda i tehnika za stvaranje iskustvene evidencije koji
pripadaju kvalitativnoj i kvantitativnoj istraživačkoj strategiji:
posmatranje, analiza sadržaja, ispitivanje (anketa i dubinski intervju) što
je ishodovalo jednom obimnom studijom slučaja. Ključni nalazi istraživanja bi
se u najkraćem mogli sažeti u sledećem: nepostojanje sistemske socijalne
evidencije o ratnim veteranima; dominantno kompenzacijski odnos prema
problemima istraživane društvene grupe i nedostatak integracijskih mera od
strane strukturnih društvenih činilaca; utvrđen je i nizak stepen podrške od
najbližeg okruženja (primarnih društvenih grupa: porodice, prijatelja suseda)
u prevladavanju problema sa kojima se suočavaju ratni veterani; kod
istraživane grupe ustanovljeno je nezadovoljstvo sistemom socijalne zaštite i
neregulisano pravo na zdravstvenu zaštitu, niska politička participacija i
javni angažman te usmeravanje socijalnih kontakata prema ljudima istog ratnog
iskustva. Pri tom, utvrđeno je i jasno iskazivanje potrebe za društvenom
participacijom i otvorenost za uključivanje u programe za izgradnju mira; na
najširem društvenom planu i u svakodnevnoj interakciji ustanovljena je
stigmatizacija koja doprinosi društvenom isključivanju proučavane grupe. Iz
dobijenih rezultata istraživanja nameće se zaključak da ogroman deo
ispitivane populacije živi izvan zajednice upravo zbog nedostatka
integracijskih mera koje bi za svrhu imale olakšavanje prelaska iz ratnih u
mirnodopske uslove života i socijalnu reintegraciju ove populacije.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Cilj ovog istraživanja bio je ispitati stavove srednjoškolaca prema shizofreniji, depresiji i posttraumatskom stresnom poremećaju te koliko na formiranje njihovih stavova utječe formalno obrazovanje, ...spol, religijska pripadnost, obrazovanje i bračni status roditelja. U istraživanju je sudjelovalo 156 učenika završnih razreda iz tri srednje škole na
području Primorsko-goranske županije: 57 učenika za zanimanje medicinska sestra/medicinski tehničar opće njege Medicinske škole u Rijeci, 41 učenik Salezijanske klasične gimnazije u Rijeci i 58 učenika Pomorske škole u Bakru. Korišten je upitnik koji se sastoji od demografskog upitnika i upitnika ljestvice stavova prema duševnim bolesnicima. Rezultati su pokazali da postoji statistički značajna razlika u stavovima srednjoškolaca prema psihijatrijskim bolesnicima s obzirom na srednju školu koju pohađaju, u korist učenika medicinske škole koji imaju pozitivnije stavove od ostalih, te je i statistički značajna razlika u stavovima prema pojedinim psihijatrijskim bolestima, tako da najviše negativnih stavova srednjoškolci imaju prema shizofreniji, a najmanje prema depresiji. Ne postoji razlika u stavovima srednjoškolaca s obzirom na vjersku pripadnost i bračni status roditelja. Razlika u stavovima s obzirom na obrazovanje roditelja statistički je značajna samo u stavu prema shizofreniji, gdje su rezultati pokazali negativnije
stavove srednjoškolaca čije su majke visoko obrazovane. Razlike u stavovima prema spolu ispitanika nije bilo moguće sa sigurnošću utvrditi s obzirom da su većina ispitanika ženskog spola učenice za zanimanje medicinska sestra i nije ih objektivno uspoređivati s učenicima muškog spola koji su većinom učenici pomorske škole. Usporedba podataka dobivenih od gimnazijalaca kojih je podjednako prema spolu, nije pokazala razlike između stavova po spolu. Prema
rezultatima istraživanja možemo zaključiti da na formiranje stavova srednjoškolaca prema psihijatrijskim bolesnicima uvelike utječe formalno obrazovanje, odnosno stečeno znanje o psihijatrijskim bolestima, što je dokazano u istraživanju na ispitanicima srednjoškolcima medicinske škole koji su pokazali najmanju stigmatizaciju psihijatrijskih bolesnika, vjerojatno zbog stručnog znanja koje su stekli tijekom obrazovanja. Na osnovi te činjenice možemo
zaključiti da u budućnosti treba više raditi na edukaciji o psihijatrijskim bolestima i mentalnom zdravlju, i tek onda možemo očekivati manju stigmatizaciju psihijatrijskih bolesnika u društvu.
Epilepsija je bolest mozga obilježena spontanim, nepredvidivim i prekomjernim električnim pražnjenjima određenih dijelova mozga ili cijeloga mozga, koji se klinički manifestiraju epileptičkim ...napadajima. Epileptički napadaji mogu uključivati raznolike simptome i znakove, ovisno o zahvaćenom dijelu mozga. Napad je izrazito traumatičan za
pacijenta i okolinu čak i kada se događa rijetko. Jedan od faktora s izrazitim utjecajem na oboljelog je stigmatizacija socijalne okoline. Na stigmatizaciju moramo utjecati kvalitetnijom edukacijom populacije. Cilj edukacije je olakšati život, smanjujući osjećaj nelagode koju napad može prouzročiti, ako se dogodi u javnom okruženju. Svrha rada:
Dokazati kako je znanje o bolestima važan faktor za smanjenje predrasuda. Metode: U ispitivanju je sudjelovalo 80 ispitanika zdravstvenih struka (medicinske sestre/tehničari, farmaceutski tehničar) te 84 ispitanika nezdravstvenih struka (prodavač, frizer, kuhar, konobar). Prema mjestu stanovanja selo/grad raspodjela je 82 ispitanika sa sela i 82 ispitanika s mjestom stanovanja u gradu. Ispitivanje je provedeno anonimnom anketom. Rezultati: Za testiranje
radnih hipoteza korišten je nezavisni T-test. Rezultati istraživanja pokazali su da veća razina znanja utječe na manju razinu stigmatizacije osoba oboljelih od epilepsije. Potrebno je dodatno educirati opću populaciju, jer to je najbolji način da se smanje predrasude prema većini bolesnika. Također, testirajući drugu radnu hipotezu utvrdili smo da nema značajne razlike između osoba koje žive u urbanim ili ruralnim sredinama. Zaključak: Treba naglasiti potrebu kvalitetnije edukacije zdravstvenih djelatnika i opće populacije. Stigmatizacija je povezana s razinom znanja i stoga možemo reći: „Znanjem protiv stigme!“ kako za epilepsiju tako i za mnoge druge bolesti kod kojih neznanje uzrokuje
socijalnu izolaciju i time produbljuje problematiku pacijentovog stanja.
DJECA U »DUGINIM« OBITELJIMA Hočevar, Andreja
Ljetopis socijalnog rada,
06/2014, Volume:
21, Issue:
1
Journal Article
Open access
Ovaj članak raspravlja o djeci u »duginim« obiteljima. To su obitelji koje čine jedan ili oba partnera homoseksualne orijentacije koji odgajaju dijete ili više djece. U radu se analiziraju nalazi ...različitih međunarodnih istraživanja (prvenstveno u SAD-u i Zapadnoj Europi). Autor se fokusira na razlike djece koja su odrasla u »duginim« obiteljima u odnosu na djecu odraslu u drugim oblicima obiteljskih zajednica. Rezultati istraživanja pokazuju da ne postoje statistički značajnije razlike između djece odrasle u »duginim« obiteljima i djece odrasle u ostalim oblicima obiteljskih zajednica s obzirom na formiranje spolnog identiteta, spolnih pravila, emocionalnog i kognitivnog razvoja ili kod psihološke ponašajne prilagodbe. Međutim, zdravlje i dobrobit djece koja odrastaju u »duginim« obiteljima ovisi o (strahu od) stigmatizacije i diskriminacije te djece u društvu.
SZO navodi depresiju kao četvrti zdravstveni problem. Godine 2020. bit će drugi i najveći uzrok radno-socijalnog nefunkcioniranja.
Stigmatizacija je negativno obilježavanje, marginaliziranje. ...Negativna je, znak srama i diskreditacije. Uobičajeno je uvjerenje kako su osobe s mentalnim smetnjama nasilne, nepredvidljive i agresivne.
Kratki filmovi, videa jasnih poruka s malo riječi i bogatstvom neverbalnih znakova izvrstan su izbor za psihoedukaciju mladih. Neverbalna komunikacija složena je od pokreta i poza, izraza lica, položaja tijela do tona glasa, koristimo je za izražavanje emocija, stavova i osobina ličnosti. U oglednom videu posebna pažnja usmjerena je prenošenje poruke izrazom lica. Manjak osobnosti izbjegnut je time što je prenose medijski prepoznatljive osobe s mogućnošću identifikacije.
Želja nam je naglasiti važnost primijenjenog medija u promociji zdravlja i promjeni stavova kod mladih ljudi.
ŽENE KOJE ČINE KAZNENA DJELA Jadrešin, Ana; Mustapić, Jelena
Život i škola,
12/2014, Volume:
LX, Issue:
32
Paper
Open access
Brojna istraživanja populacije počinitelja kaznenih djela pokazuju da žene čine značajno manji broj kaznenih djela u odnosu na muškarce, naročito kada su u pitanju nasilni zločini. Tradicionalna ...uloga žene u društvu podrazumijeva ideju žene kao slabijeg spola i središta obiteljskog života, što se nužno odražava i na različitu stigmatizaciju žena i muškaraca počinitelja kaznenih djela. Kriminološka istraživa-nja dugo su bila uglavnom usmjerena na muškarce jer se smatralo da žene nisu u mogućnosti počiniti teža kaznena djela. Velika razlika između muških i ženskih po-činitelja kaznenih djela daje prostora za daljnje istraživanje bioloških, psiholoških i socioloških čimbenika koji utječu na počinjenje kaznenih djela.
Ovo istraživanje provedeno je na uzorku žena počiniteljica kaznenih djela kojima je izrečena kazna zatvora, a koje su prošle dijagnostičku obradu u Centru za dijagno-stiku u Zagrebu u razdoblju od kolovoza 2011. do kolovoza 2012. godine. Istraži-vanje je usmjereno na analizu, sintezu i predstavljanje psiholoških i sociodemo-grafskih karakteristika zatvorenica te vrsta i karakteristika kaznenih djela koja su počinile.
Zaključak istraživanja upućuje na mogućnosti daljnjih istraživanja kriminaliteta žena, kao i na moguće primjene stečenih saznanja u prevenciji istoga.
U prvom dijelu rada analizirani su temeljni programi opće socijalne pomoći i njihova uloga unutar sustava “socijalne skrbi”. Važnost spomenutih programa ilustrirana je preko temeljnih pokazatelja ...koji govore o brojnosti korisničke populacije i izdacima za programe. Središnji dio rada posvećen je zakonskom okviru opće socijalne pomoći, glavnim preprekama u ostvarivanju prava te ključnim mjerama unapređenja pristupa pravima opće socijalne pomoći. Naznačeni su ustavni i zakonski temelji prava na socijalnu pomoć, načini njenog financiranja i potencijalni korisnici. Glavne prepreke ili problemi u ostvarivanju prava opće socijalne pomoći jesu problemi vezani za zakonske odredbe (nejasni zakonski propisi, odsustvo provedbenih propisa, česte promjene zakona), problemi upravno-proceduralne naravi (dugotrajni žalbeni postupci, nedostatna suradnja centara socijalne skrbi s organizacijama civilnog društva, nedostatak koordinacije među akterima na lokalnoj razini, neravnoteža u resursima između različitih razina vlasti), problemi vezani za financijska sredstva i osoblje (nedostatak financijskih sredstava i niske naknade, nedovoljan broj stručnih suradnika, manjak edukacija, neadekvatna oprema i prostor). Od ostalih barijera autor izdvaja nedovoljnu informiranost građana o pravima i stigmatizaciju. Među mjerama unapređenja pristupa pravima opće socijalne pomoći treba izdvojiti: povećanje financijskih sredstava za socijalne naknade i njihovo usklađivanje s troškovima života, širu suradnju centara socijalne skrbi s organizacijama civilnog društva, bolju suradnju s lokalnom upravom te informatizaciju.
Odnos prema osobama s invaliditetom doživio je duboku i široku transformaciju na bolje u relativno kratkom vremenu. Od duboke i intenzivne segregacije, zbog čega su mnoge osobe nerijetko čitav život ...provodile u domovima svojih obitelji, daleko od očiju javnosti, do mnogo prihvatljivijeg ponašanja prema njima u suvremenosti. Odnos prema osobama s invaliditetom temeljem njihova izgleda jedan je od tradicionalnih izvora segregacije, u mnogomu prisutan još i danas. U ovom se članku želi ukazati na to, kako taj odnos nije rezultat “nekulturnog” ponašanja pojedinaca, koji segregiraju “stigmatizirane” pojedince, već je rezultat u kulturi duboko ukorijenjenih stavova ili “kriterija” za procjenjivanje lijepog i njegovo odvajanje od manje lijepog ili nelijepog. To je zapravo socijalni konstrukt jednog dijela naše stvarnosti, koji se prenosi socijalizacijskim procesima iz generacije u generaciju.
PDF
