Nakon inicijalnih određivanja pojma, kratkog retrospektivnog ukazivanja na historijsku važnost zadruga u globalnim i u okvirima hrvatskog društva, odnosno navođenja pojedinih numeričkih pokazatelja ...koji indiciraju iznimnu relevantnost zadružnih organizacija u pojedinim, napose zapadnoeuropski zemljama, ali istovremeno ukazuju na blijedi značaj zadruga u Hrvatskoj danas. Središnji segment članka donosi nalaze jedne etape empirijskog istraživanja provedenog u finalnoj sekvenci 2018. kao dio radne aktivnosti u sklopu projekta „Uloga jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave u razvoju zadrugarstva". Riječ je o kvalitativnom istraživanju, usidrenom na metodi polustrukturiranog intervjua, realiziranog na neprobabilističkom namjernom uzorku (N=11) koji je uključivao sugovornike različitih profila (reprezentanata zadruga, predstavnika jedinica regionalne i lokalne samouprave, djelatnika razvojnih agencija i sl.) u Međimurskoj županiji, kao primjeru razvijene mikro regije, odnosno u Sisačko-moslavačkoj županiji, primjeru slabije razvijene sredine u Hrvatskoj. Namjera je istraživanja bila ispitati u kojoj se mjeri zadruge pojavljuju kao relevantni dionik društvenog razvoja na regionalnom / lokalnom nivou, dijagnosticirati odrednice društvenog okruženja (eksterne faktore) koje imaju pozitivne odnosno negativne učinke na poslovanje zadruga, ali detektirati i intra-organizacijske čimbenike (interne faktore) koji djeluju na gospodarske, socijalne, odnosno opće performanse zadruga. Krucijalni nalazi ukazuju da se kao prepreka uspješnijem djelovanju zadruga pojavljuju određeni strukturni čimbenici kao što su nedostatno jasan i učestalo promjenjiv regulativni okvir, neinformiranost poslovnih subjekata o potencijalima zadružnog organiziranja, neprepoznavanje zadruga kao distinktivnog organizacijskog oblika, izostanak sistematizirane potpore radu zadruga, ali i određeni sociokulturni čimbenici poput stanovitog skepticizma samih članova/ica zadruga spram sudjelovanja u zadružnoj organizaciji. Potonje ukazuje na deficit društvenoga kapitala što se može vezivati uz značajke dominantne kulturne matrice obilježene stanovitim zazorom spram zadrugarstva kao negativne ostavštine socijalizma, premda se pri referiranju na socijalističko nasljeđe u pravilu iz vida gubi da tradicija zadrugarstva u Hrvatskoj u historijskom smislu ima znatno dublje korijenje. Poredbena
PDF